Grozdana Cvitan hrvatska je književnica, novinarka i urednica (Zaton 20. V. 1953). Školovala se u Šibeniku (osnovna škola i gimnazija), u Zagrebu diplomirala kroatistiku i filozofiju (grupe VIII i I) na Filozofskom fakultetu. Polazila postdiplomski iz hrvatske književnosti. Novinarstvom se bavila na radiju i u novinama (stalna suradnica i članica uredništva Vijenca potom Zareza), umirovljena 2018. kao glavna urednica u AGM-u.
U književnosti se najprije javlja pjesmama u novinama i časopisima, potom piše književne kritike za novine i Drugi program Radio Zagreba, prikaze i eseje za Treći program… Suradnica kapitalnog izdanja Repertoar hrvatskih kazališta (I/III, voditelj projekta Branko Hećimović) i projekta Kulturna politika Republike Hrvatske - Nacionalni izvještaj (nakladništvo i književnost) Vijeća Europe i Ministarstva kulture Republike Hrvatske (voditelj projekta Vjeran Katunarić, izdanje: Ministarstvo kulture RH, Zagreb, 1998., hrvatsko i englesko izdanje).
Radio drame (većina dokumentarnog karaktera): Građa za Tonkinu jedinu ljubav (1986), Bakino drveno ogledalo (1986., koautori Mladen Rutić i Krešo Osman), Quo Vadis (1992.), Djeca su meni bila sve na svijetu (1992.), Netko mora (1992.), Prostor slobode (1992., koautor Mladen Rutić), Ubijte psa (2008.) realizirane u Dramskom programu Radio Zagreba / Hrvatskog radija.
Objavila je dvije zbirke lirske i filozofične poezija Atlantida (1977) i Lica čekanja (1982) s elementima humora, ciničnog odmaka i kritike društva. U knjizi eseja z. p. Raj (Etičko čišćenje) (1997., kolumne iz Vijenca: Oslobodi nas, Gospode) propituje nevolje ratne i poslijeratne svakodnevnice i duhovnih previranja. Za razliku od z. p. Raj knjiga Putujući s Kristoforom (2012., sabrana rubrika Svetac mjeseca iz Svjetla riječi) propituje svetost u sadašnjosti.
Sustavno pratila izdanja o Domovinskom ratu (u kojem je i sama sudjelovala: Satnija hrvatskih umjetnika, 1. brigada HV), a zapise o tome objavila u knjizi Od čizama do petka (D)opisi rata (2002). Rat je tema i knjige priča Psi rata i druge beštije (2007) te knjige razgovora Rat uronjen u traumu (2012) objavljivanih (uglavnom) u Zarezu od 1999. do 2004. sa stručnjacima o ratnim traumama (PTSP i transgeneracijska trauma). Putopis Užalo se bižat (2004) nastao je prigodom boravka u Čileu, Peruu i Urugvaju, među starijim generacijama hrvatske iseljeničke zajednice.
Teatrološkim temama vraća se u monografskim izdanjima Godišnje doba radosti (2010., koautor Danijel Srdarev) i Trajni sukob s Nečastivim: Ivo Brešan (2022.). Trajni sukob… uskoro bi trebao dobiti novo, dopunjeno izdanje, a slično je i sa scenskim životom u Šibeniku (što je s jedne strane njezina trajna tema, a u novije vrijeme istraživanja iz godina korone koje je provela uglavnom u šibenskom arhivu). Istraživanja se odnose na djelovanje šibenskog kazališta od 1870., dječjeg festivala (od 1958.) i kratkotrajnog Kazališta lutaka iz 1960-ih godina.
Autorica je priloga u raznim zbornicima (Arhivi, knjižnice, muzeji – 4. seminar, Budućnost, Konac Velikog rata, Dani hvarskoga kazališta, Hrvatski iseljenički zbornik, Hrvatski esej 1990/91, Hvaljen budi, Gospodine moj, Krležini dani u Osijeku, Naši razgovori, Prošlost je teško pitanje, Rat u Bosni i Hercegovini, Trenutak proze…), a mnogi od intervjua koje je vodila objavljeni su u monografskim izdanjima sugovornika. Surađivala je u mnogim časopisima, pisala književne kritike za novine, eseje… Niz godina bila izbornica književnog programa Međunarodnog dječjeg festivala u Šibeniku i voditeljica novinarske radionice Nora (za osnovnoškolce). Članica strukovnih udruga (DHK, HND, PEN) i MH. Trenutno surađuje s nekoliko časopisa i stručnih godišnjaka.
Atlantida, Zagreb 1977; Lica čekanja, Zagreb 1982; z. p. Raj (Etičko čišćenje), Šibenik 1997; Od čizama do petka (D)opisi rata, Zagreb 2002; Užalo se bižat, Zagreb 2004. Rat uronjen u traumu, Zagreb, 2012., Psi rata i druge beštije, Zagreb, 2007., Godišnje doba radosti, Šibenik, 2010. (koautor Danijel Srdarev, hrvatsko-englesko izdanje), Putujući s Kristoforom, Sarajevo, 2012., Trajni sukob s Nečastivim: Ivo Brešan, Šibenik 2022.