DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA
Osnovano 1900.
Hrvoje Marko Peruzović
Hrvoje Marko Peruzović rođen je 1971. godine u Zagrebu. Završio je grafički odjel Škole za primijenjenu umjetnost i dizajn u Splitu. Diplomirao slikarstvo 1995. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi prof. Ðure Sedera. Studijski je boravio u Parizu, Milanu, Veneciji i Beču. Član je HZSU-a i HULU-a Split. Izlagao je na šezdesetak samostalnih izložbi, kao i na brojnim skupnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu. Ostvario je i brojna djela sakralne tematike (mozaik, križni put, vitraji), likovno uredio i ilustrirao nekoliko knjiga, kataloga i monografija. Osim likovnog, već se duži niz godina bavi i književnim stvaralaštvom. Piše poeziju, kratku prozu, likovne eseje i aforizme. Dobitnik je prve nagrade „Post scriptum“ za književnost na društvenim mrežama, koja se dodjeljuje u sklopu festivala književnosti KaLibar. Objavio zbirku pjesama „Nekoga moramo voljeti (kako na webu, tako i na zemlji)“ u izdanju izdavačke kuće Jesenski i Turk. Pjesme su mu objavljivane u tiskanim časopisima (Artikulacije, Riječi), dnevnim novinama, kao i na brojnim internetskim književnim časopisima u Hrvatskoj i inozemstvu. Više je puta nastupao u književnim emisijama Hrvatskog radija i bio sudionik književnih festivala. Živi i radi u Zagrebu kao samostalni umjetnik.
VEČER JE TAMNI GROOVE
Večer je tamni groove
katarza igra produžetke
i sve mi se čini da ćemo noćas
ponovo gledati jedanaesterce
osjećam bijele zidove
koji te čvrsto stežu
i kako te njihova studen
polako osljepljuje
suze ti nježno ispiru zjenice
a tijelom ti kola teška krv
kosa za to vrijeme
posve nečujno raste
i tiho se plete okolo oblaka
kao u lošem snu
neke nas ruke vuku
i koraci postaju nemogući
ne mogu pustiti glas
večer je tamni groove
i ja ti se zaklinjem na vjernost
u ime svih onih pregaženih životinja
i ostavljenih na cesti
koje više nikada neće vidjeti proljeće
večer je tamni groove
ulična rasvjeta zabada
narančaste šiljke u moju sobu
spuštam rolete
kako me noć
ne bi mogla pronaći
na vrata mi kucaju mrtvi slikari
kao pripadnici službe državne sigurnosti
koji mi žele ponuditi suradnju
ja se pravim da nisam tu
večer je tamni groove
prašina se sliježe na podove i predmete
kao snijeg u Amarcordu
krećem se uskim stazama
od postelje do kuhinje i radne sobe
pauci drže sve kutove u stanu
i sva se vrata otvaraju sve teže
večer je tamni groove
tvoja kosa raste
moji zubi škripe
ti postaješ Odisej
a ja Penelopa
nije mi jasno otkuda
ta zamjena uloga
ti koja me uvijek iznova učiš
da treba prezirati formu
a ljubiti sadržaj
VENECIJA
Sve je krenulo nizbrdo otkako je umro Tizian.
Serenissima više nikada neće imati takav sjaj
kao što ga je imala u doba dok je u njoj prebivao
taj knez slikarstva, il principe dei pittori,
i drobio levantski lapis lazuli koji je stizao galijama
iz prekomorskih zemalja, kako bi napravio
najfiniji ultramarin kojeg bi potom miješao s uljem
pa u brojnim lazurama nanosio na svoja platna
dobivajući tako onu preduboku boju neba.
Bez obzira na to, rado odlazim u Mletke,
tu prijestolnicu očiglednog propadanja,
vlažni lišaj na licu uznemirena svijeta,
pogrebnu povorku dugu par stotina godina
ljepoticu na odru od zelenog mora
koju trgovci rastaču naplaćujući sjećanje na svjetlo.
U trgovini je nastala, u trgovini će i nestati.
Ukoliko prije toga potpuno ne potone u mulju.
Danas njome mile nebrojeni crvi turizma
koji svojim pohlepnim očima glođu
krhku ljupkost njezine okamenjene čipke.
Neposredno prije nego još jednom napustim grad,
plaćam 10 € kako bih vidio obnažene grudi
i najnježnije naslikane Juditine ruke
koje za kosu drže svježe odsječenu Holofernovu glavu.
Više nas ništa ne može tako estetski uzbuditi
kao tragovi ili pak slutnja nadolazeće propasti.
Tvoje su oči bistrina venecijanskog neba,
moje su oči mutno zelenilo lagune.
Između njih sagradit ćemo novi grad
kako bi se opet mogli skloniti od barbara.
POZDRAV
Pozdravljam svu djecu ustaša i partizana
braću i sestre s obje strane bodljikave žice
samozvane štovaoce Presvete Majke Istine
pozdravljam sve vjernike i nevjernike
bez obzira na vrstu i dubinu njihove sumnje
bez obzira na snagu njihovog mističnog iskustva
pozdravljam sve one koji su sigurni
u ono što osjećaju misle i rade
kao i one malo manje sigurne ili
potpuno nesigurne i izgubljene
pozdravljam sve razočarane žene
koje nisu uspjele pronaći istinsku ljubav
i sve nikad odrasle muškarce
koji se nisu uspjeli adekvatno oteti od majke
svu djecu koja sjede pred osvjetljenim zaslonima
svu starčad koja kunja u naslonjačima
i prebire prstima po krunici preostalih sjećanja
čiji se savjeti nisu uspjeli primiti
pozdravljam sve lijeve desne i središnje
ljevoruke desnoruke i zloguke
sve anonimne utjerivače pravde
ljubitelje dobrog vina i eteričnih biljaka
pozdravljam sve teologe i marksiste
poklonike televizijskih serija
vlasnike kućnih ljubimaca
sve slobodno misleće intelektualce
i nepravedno zatočene domaćice
ovisnike o kavi cigaretama i svemu drugom
one na listama za odstrel
sve pokradene obespravljene i bolesne
vozače bicikliste pješake pjevače i trubadure
one nacionalno osviještene
kao i one neosvještene
one koji su se snašli i one koji nisu
sve ustreptale nesigurne i zagubljene
bez obzira na spol rod narod i izrod
bez obzira na imovinsko stanje
i svaku vrstu životnog opredjeljenja
želim reći samo nekoliko stvari
činjenica da čitate ovu pjesmu
dolijeva još nešto ulja
na slabašnu vatru nade
prijeteća hrpa neopranog veša
raste iz dana u dan
filozofsko otkrivanje tople vodice
šuć muć pa prolij zgodno je
zbog toga što je tako puno ugodnije
ispirati usta jer manje trnu zubi
najavljujem stoga još jedno alkemijsko vjenčanje
pa recite napokon ono što imate za reći
jednostavno onako kako je to Wittgenstein zapisao
ili o onome o čemu ne možete govoriti
pjevajte zauvijek
popis članova