Irena Stanić Rašin – Rođena sam 23. siječnja 1967. godine u Slavonskom Brodu. Odrasla sam u Zagrebu, gdje sam završila osnovnu i srednju školu, te diplomirala i magistrirala engleski i talijanski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu. Živim i djeluje na potezu Boston-Zagreb. Bavim se pisanjem, prevođenjem i podučavanjem talijanskog i hrvatskog jezika, književnosti i kulture. Doktorandica sam na poslijediplomskom studiju Hrvatska filologija u interkulturnom kontekstu na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Suosnivačica sam i ravnateljica Hrvatske škole Boston, koja od 2007. godine promičem hrvatski jezik i kulturu na širem području Bostona. Članica sam vokalno-tamburaškog sastava Pajdaši, koji izvodi tradicijske hrvatske pjesme i koji je 2009. i 2019. godine izdao dva nosača zvuka.
Aktivna sam članica zajednica u kojima živim i djelujem. Za rad na pomoći školama u gradu Arlingtonu u saveznoj američkoj državi Massachusetts, 2007. godine bila sam među dobitnicima godišnje nagrade George P. Faulkner za izvanredan doprinos mladima.
Članica sam Radne skupine za obrazovanje pri Udruženju hrvatsko-američkih stručnjaka te udruga Independent Publishers of New England, Society of Children’s Book Writers and Illustrators, Hrvatskog društva književnika za djecu i mlade – Klub prvih pisaca i Matice hrvatske.
Na poticaj Hrvatske matice iseljenika 2019. godine dodijeljen mi je orden Reda hrvatskog pletera za osobit doprinos razvitku i ugledu Republike Hrvatske i dobrobiti njezinih građana te očuvanju identiteta hrvatske zajednice u Bostonu.
Bibliografija
2014. A da se to dogodi tebi: Priručnik za odrastanje (Liliput, Zagreb), u suradnji s psihologinjom Latinkom Basara. Knjiga je, na temelju stručnog mišljenja Agencije za odgoj i obrazovanje i Ministarstva znanosti i obrazovanja, dobila preporuku “učenicima, roditeljima i učiteljima/nastavnicima kao priručnik za odrastanje u obradi tema vezanih za problematiku odrastanja djece i mladih”. Knjiga se nalazi na Listi dobrih knjiga Hrvatskog knjižničarskog društva za 2014. godinu.
2016. Threshold (Italica Press, New York), koautorirani engleski prijevod, s Laurom E. Ruberto, novele Sulla soglia talijanske spisateljice Gianne Manzini.
2018. When Hen Was on Her Way to Market: A Folktale-Inspired Story of Manners and Illustrated Nursery Rhyme, (Perlina Press, USA), engleski prepjev i prozna adaptacija narodne dječje pjesme Pošla koka na Pazar s ilustracijama Ivane Rašin. Knjiga je bila finalist nagrade Independent Publishers of New England za 2018. godinu.
2020. Sahranjena ljubav: Dnevnik slučajne pjesnikinje, sa Svenom Adamom Ewinom (Perlina Press, USA).
2020. AntonTon, engleski prepjev pjesme Kako živi Antuntun Grigora Viteza s ilustracijama Tomislava Torjanca (Perlina Press, USA), uz potporu Ministarstva kulture RH.
2021. Djetinjstvene pjesme, zbirka pjesama za djecu, ilustrirao Boris Kugler (Hrvatsko društvo književnike za djecu i mlade), uz potporu Ministarstva kulture i medija RH u Godini čitanja.
ZAMOLILA SAM SUNCE
Ti, ulje moje vatre! Ti, moje rane rano.
Ti, crve duše moje. Ti, željo bremenita!
Kamo li puste sreće da mi je na tren dano
otopiti ti srce, moj stećku od granita!
Jednoga vrućeg dana, na kraju kolovoza,
(na usnama mi osta jabukâ miris ranih),
u vinogradu mome dok zorila je loza,
ugledah te uz potok, moj grozdu neubrani!
Zamolila sam Sunce da zaslijepi te na čas,
da cjelovom, bez srama, ja dotaknem ti usta,
da blagoslov svoj vatren sa neba spusti na nas.
Ali ga oblak prekri. Ah, tlapnjo moja pusta!
Žudnjom i očajanjem za tobom ostah bređa.
Bio si već daleko. Vidjeh ti samo leđa.
(iz zbirke Sahranjena ljubav: Dnevnik slučajne pjesnikinje, 2020)
I STVORI PJESNIK DRÚGU
I stvori pjesnik drúgu
od vlastitoga rebra.
Isklesa sebi kulu bjelokosnu.
(Njome odagna tugu.)
Trak mjesečeva srebra
uplete nježno u tu ružu rosnu,
u tu pogaču posnu
svu od šećera. Ševa
posta ona, i kuna
zlatna, jesetra, žuna –
meka pera, krzna i milog pjeva.
Onda je, tu, pred svima,
prekrije, golu, svojim stihovima.
Mirisima je raznim
òvi. Vode, oblaka,
vjetra, zemlje, kaline cvijeta bijela.
U posudama praznim
miješaše, kréta laka,
uzdahe vajne i vonj svoga tijela.
Al još ne bješe cijela…
Nadoda zemnog praha,
prstohvat rajskog bluda,
plȁča, pjesničkog truda,
pokore gorke i vapaj svog daha.
Doda utjehe malo,
malo nade, jer više ne bi stalo.
Ljubavi stavi môre
cijelo i nebo velje.
U svoje pjesničke, zlatne i bajne
tad uvede je dvore…
I započe veselje.
On otkri joj svoje najveće tajne:
stihove jošte sjajne
ispod čekića, nove,
óde, rime i basne,
i metafore jasne
i one skrite. Pokaže joj snove
koje i budan sniva,
purpurni cvijet u koji verse skriva.
I veseli su bili.
I cjelove si krali.
U permafrostu drhtali od strasti.
Iz Jeniseja pili.
Al tad još nisu znali
da mrki bozi, u čijoj su vlasti,
u okrutnoj su slasti
posadili zlo sjeme.
Njoj teško bude jako.
(I on je krišom plako.)
Zar ljubav ikad može postat breme!
Reče joj: „Milost plati,
i na odlasku, stihove mi vrati.“
Pa tko da shvati ljude?
(Bogove, kako tako.)
Vrag baš do svake sreće puta nađe!
Koji su sudbe hude,
među njima ovako
počne nesklad, i nesloga, i svađe.
Potonuše im lađe
i sve se na zlo dade.
On spali verse njene,
ona ga gurat krene –
u metežu mu … krinka s lica pade!
I bozi na nebesi
zgranuše se. No, konac priču resi:
Ona, kad vidje ga bez maske,
onako gola mu … pobježe iz skaske.
P.S. Zbogom, SAE!
Posipam pijesak po tvom, još toplom, pepelu. Neće valjda smetati Feniksu (pijesak, ne pepeo, naravno).
Nježno zatvaram vrata tvoje kuće i korice svoje knjige pjesama tebi.
Pazit ću da mi Mjesec ne dolazi na prozor. A ti pazi da te ne zaslijepi Sunce.
(iz zbirke Sahranjena ljubav: Dnevnik slučajne pjesnikinje, 2020)
PRINCEZA KOJA JE POLJUBILA ŽAPCA
Frajeri picajzle idu mi na jetra,
pa i ovaj žabac što kraljević posta;
u svakoj su sobi dva-tri termometra –
non-stop u njih bulji, mjeri. Već mi ga je dosta!
Provjerava vlagu i temperaturu
da mu hidratantnost kože bude stalna.
A da nađeš, honey, neku novu curu?
Poljubit te bila mi je greška kardinalna.
Otkači se više i mene i moga
kreveta, tanjura i kraljevske krune!
Raskid tražim našeg braka propaloga
i spremna sam za to platit teške milijune.
Ja sam svoje ponudila, vrlo delikatno.
Odbiješ li - u bunar ćeš, skupa s loptom zlatnom!
(iz zbirke Iza devet velova, 2023)
MOJOJ DUŠI
O dušo moja, ti noćom svakom
izlaziš kradom iz moga tijela;
orgijaš s kraljem, plešeš s luđakom,
svatovce pjevaš, pjevaš opijela.
Ti vonjaš na pokošeno sijeno,
note su tvoje prepune trúla*,
tijelo je moje skroz ogoljeno –
u tebi žive sva moja čula.
Od mene, molim, miris ponesi
tek mahovine i suha cvijeća,
strujeći tiho, šaptom prenesi
drhtaje davno ugaslih svijeća.
Dobro zatvori od lijesa brtvu
kada se vratiš u mene, mrtvu.
*truleži
(iz zbirke Iza devet velova, 2023)