DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA
Osnovano 1900.
Iris Odak Plenković
Zovem se Iris Odak Plenković. Rođena sam 11.2.1984. godine u Metkoviću te sam odrasla u Opuzenu. U dolini Neretve završila sam osnovnu i srednju školu. Diplomirala sam na Geofizičkom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, gdje trenutno pohađam i poslijediplomski studij. Trenutno radim na Državnom hidrometeorološkom zavodu, gdje se bavim naknadnom obradom produkata numeričkog prognostičkog modela. Unaprijedila sam prognozu brzine vjetra, a rezultate sam usmenim izlaganjem predstavila na brojnim međunarodnim konferencijama te člankom u Hrvatskom meteorološkom časopisu. Uz znanstveno obrazovanje te posao, kreativno izražavanje razvijam od malih nogu. Pisanje pjesama, kratkih proza, crtanje i slikanje mi ne predstavljaju samo hobi nego temeljnu potrebu. Dugi niz godina objavljujem svoje misli na blogu pod pseudonimom Belfegora. Potaknuta osvajanjem nagrade „Mladica neretvanske masline“, koja se dodjeljuje mladim autorima s najboljim neobjavljenim rukopisom na području Dubrovačko-neretvanske županije, objavljujem svoju prvu zbirku pjesama „Beskrajne sekunde“. Nagrada se sastoji od pisanog dokumenta i novčanog iznosa, kao potpora za objavljivanje knjige. Knjigu sam predstavila u sklopu 7. Neretvanskih pjesničkih susreta „Maslini u lice“.
Beskrajne sekunde
Iris Odak Plenković
Koprivnica : Društvo hrvatskih književnika, Podravsko-prigorski ogranak, 2015.
90 str. ; 20 cm. - (Biblioteka Rukopis ; knj. 12)
ISBN 9789532781984
821.163.42-1
PJEŠČANI SAT
Olovne pete već koljena mu vuku
prema maloj rupi u procijepu života.
Potrošila se snaga, nestala ljepota
dok utapa se u vrištećem muku.
Još gleda Sunce, crta vunene oblake,
noću kune Mjesec, moli zvijezde,
no kad želje pod staklom se gnijezde
umorne mu noge ne čine pomake.
Uzalud je to što ga stalno nebo zove,
stopala pijeskom ne znaju da plove,
na leđima još veće je nadanja breme.
Suzne mu oči sad ne vide kroz staklo.
Sav ovaj trud, a ništa se nije maklo...
Gospodine, molim Vas, okrenite mu vrijeme!
NEVRIJEME
Spuštaju se nisko tmurni oblaci,
s progorenog asfalta sparina se diže.
Svi izgubljeni koraci nisu pomaci,
već vrijeme što nemilosrdno stiže.
U ponosnom grlu suze se talože
dok vani zvuk nožem nebo para.
Oko broji tišine što kiša razlaže
i pred bljeskom pogled ne obara.
Nevrijeme se teško danas dojmilo
iscrpljenu lutku što spavati ne može.
Sve bi, vjeruj, mnogo lakše bilo
da ode, na tren, iz zatvora od kože.
Ovako samo sjedi, uspavljuje dušu,
motri prazan zid, potpuno nijema.
Prepušta da nose vjetrovi što pušu
sve ono što je bilo, čega sada nema.
NOĆAS
noćas sam ubila nadu
noćas su suze tekle
i tiho dok tugu mi kradu
dušu su mi opekle.
vrisak čežnje postati će jeka
što do uspomena lijepih vodi
ako život tako hoće, neka!
naći ću sreću u slobodi.
samo još vrijeme treba proći
i kazaljke udahnut će polet.
beskrajne su sekunde u noći
kad se život čini proklet.
DVOJBA
Samo strah prepreke gradi.
Što je iznad ovih svodova?
Što kad u ovoj šaradi
obrišem trag s podova?
Ne postoji nevidljiva sila
što vuče u gorki nemir,
ni razlog da vrijeme dvoji.
Magla se raspršila.
Umotan u snježni kašmir
recept za spokoj ipak postoji.
popis članova