DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA
Osnovano 1900.
Ivan Aralica
Ivan Aralica, hrvatski književnik rođen je u selu Puljani na planini Promini 10. rujna 1930. Učiteljsku školu u Kninu završio je 1953., a studij jugoslavistike na Filozofskom fakultetu u Zadru 1961. Radio kao učitelj u selima Dalmatinske zagore te kao ravnatelj Učiteljske škole, odnosno Pedagoške gimnazije u Zadru. Potkraj 60-ih politički se angažirao u Hrvatskom proljeću; 1969.–72. bio je i zastupnik u Saboru SR Hrvatske. Nakon sloma te politike smijenjen je s položaja ravnatelja (nastavlja raditi kao profesor), prestaje biti glavnim urednikom Zadarske revije te se povlači iz javnoga političkog života i posvećuje književnom radu. S političkim promjenama 1990. vraća se u politiku: na izborima 1993. postaje saborskim zastupnikom i potpredsjednikom Županijskog doma Sabora. S političkih se dužnosti povukao 2000. Redoviti je član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti od 1992.
Iako je vršnjak generacije krugovaša, Aralica počinje objavljivati sredinom šezdesetih godina. U ranom razdoblju književnog djelovanja piše socijalno angažiranu prozu, u kojoj analizira društvene promjene u poslijeratnom razdoblju (Svemu ima vrijeme, 1967.; A primjer se zvao Laudina, Split, 1969.; Filip., Zadar, 1970). U romanu Konjanik (Zagreb, 1971.) i zbirci pripovijedaka Opsjene paklenih crteža (Zagreb, 1977.) uobličuje teme iz hrvatske povijesti te time najavljuje glavnu kreativnu fazu svojega književnog opusa, u kojoj nastaju romani Psi u trgovištu (Zagreb, 1979.), Put bez sna (Zagreb, 1982.), Duše robova (Zagreb, 1984.), Graditelj svratišta (Zagreb, 1986.) i Asmodejev šal (Zagreb, 1988.). U njima istražuje povijest južne Hrvatske, osobito duhovnu i materijalnu baštinu žitelja Dalmatinske zagore; pokazuje njihov vitalizam u krajnje oskudnim uvjetima života na dalmatinskom kršu, ali i smisao za etičnost, pravdoljubivost i rodoljublje. Pritom se služi specifičnim jezičnim amalgamom zasnovanim na spajanju jezika i slikovnosti, svojstvenih franjevačkim kronikama, narodnoj književnosti, zapisima starih putopisaca i autentičnom narodnom govoru Dalmatinske zagore. Prikazujući južnu Hrvatsku i BiH kao područje na kojem se sučeljavaju razne religije i prepleću različiti civilizacijski utjecaji, služi se autentičnom pripovjedačkom tehnikom, izniklom na andrićevskoj tradiciji, koju obilježuje učestalost autorskih komentara zasićenih tzv. univerzalnim iskazima te upotreba gnomskih konstrukcija, u kojima je lapidarno izražena vjekovna narodna mudrost. Potkraj osamdesetih godina vraća se društveno angažiranim temama s početka karijere, bavi se etičkim devijacijama socijalističkoga društvenog sustava i odnosom pobunjenoga kreativnog pojedinca prema totalitarnim mehanizmima vlasti (Okvir za mržnju, Zagreb, 1987.) te analizom međuratnih kontroverzi u hrvatskom lijevom pokretu, koje se odražavaju i u poslijeratnim različitim koncepcijama nacije, države i društva (Tajna sarmatskog orla, Zagreb, 1989.). Godine 1987. izbor iz Araličinog djela izlazi u knjizi Izabrana djela, u ediciji Pet stoljeća hrvatske književnosti, NZMH, knj. 171. Također i u Sarajevu u nakladi od 10000 primjeraka priređen je izbor u 8 knjiga iz djela Ivana Aralice Izabrana djela u izdanju “Mladosti” i “Svjetlosti” iz Sarajeva 1999. Djelo Ivana Aralice ima važan i ogroman odjek u književnoj kritici te je izbor iz tog velikog područja napravljen u izdanju Književna kritika o Aralici, sv. I. (430 str.) „Znanje“, Zagreb, 2005. (priredila Hrvojka Mihanović-Salopek, uz priloge: Pogovor, Biografija i Važnija literatura o autoru) i Književna kritika o Aralici, sv. II. (378 str.) „Znanje“, Zagreb, 2005. (priredila H. Mihanović-Salopek).
Domovinski rat popraćen nacionalnom homogenizacijom cjelokupnoga hrvatstva očitovao se i u Araličinoj težnji da, preuzimajući ulogu nacionalnog barda, izrazi kolektivne frustracije i ideale, što se očitovalo u naglašenoj rodoljubnoj simbolici romana Majka Marija (Zagreb, 1992.). U romanu Knjiga gorkog prijekora (Zagreb, 1994.) vraća se dalekoj povijesti hrvatskog naroda opisujući, na temelju povijesnih izvora, ranu mladost Elizabete Kotromanić, kćeri bosanskoga kralja Stjepana II. Zbirka pripovijedaka Gdje pjevac ne pjeva (Rijeka, 1996.) tematski je vezana za hrvatska stradanja u Domovinskom ratu. U romanu Četverored (Zagreb, 1997.) bavi se temom Bleiburga i tzv. križnog puta te tragičnim ideološkim podjelama hrvatskog naroda. Novu egzistencijalnu tematiku čovjekove borbe za opstanak iznosi u djelu Svetišni blud, Zagreb, 2000. U tzv. romanima s ključem: Ambra, Zagreb, 2001.( u samo godinu dana ovaj roman je doživio 5 izdanja, nakaladu od 9000 primjeraka te mjesecima nije silazio s top-liste najčitanijih knjiga u Hrvatskoj); Fukara, Zagreb, 2002.; Puž, Zagreb, 2004., oštro se obračunava sa svojim ideološkim protivnicima, a u romanima Svetinka (Zagreb, 2003.), Sunce (“Verbum”, Zagreb, 2006.) i Runolist (Zagreb, 2008.) zagovara katoličanstvo kao etičku okosnicu ljudske egzistencije. Pod nazivom Balade o šiblju i vodama napravljen je izbor Araličinih novela tiskanih po časopisima u izdanju kuće “Znanje”, Zagreb, 2004. (prir. Ana Lederer). Radnja romana Život nastanjen sjenama (2009.) smještena je u doba vojnooslobodilačke operacije Oluja u Domovinskom ratu.
U zbirci Pir ivanjskih krijesnica (Zagreb, 1992.) sabrani su žanrovski specifični kratki zapisi, objavljivani u časopisu “Danas” potkraj 1980-ih i početkom 1990-ih, u kojima Aralica, koristeći se tehnikom gnomskih iskaza, izlaže svoje nazore o životu i umjetnosti. U knjigama Zadah ocvalog imperija (Zagreb, 1991.), Sokak triju ruža (Zagreb, 1992.), Spletanje i raspletanje čvorova (Zagreb, 1993.), Što sam rekao o Bosni (Zagreb, 1995.) sabrani su političko-publicistički tekstovi i ogledi, katkad i polemički intonirani, objavljivani 1990-ih u hrvatskim novinama, u kojima analizira prirodu srpskog imperijalizma, govori o potrebi zasnivanja samostalne hrvatske države, obrazlaže koncepciju nacionalne države i kulture, tumači razloge neodrživosti multietničkih država i dr. Ogledi u knjizi Zadah ocvalog imperija,( Znanje, Zagreb, 1991., prevedeni su na njemački, češki, a djelomično i na talijanski. Potom nastaje i 4. knjiga političko-polemičkih tekstova I tu je kraj, ( ogledi o naciji i globalizaciji, stranci i pokretu, razgovor o urbanom rasizmu, zapisi o mostu i Gojku Šušku), Znanje, Zagreb, 1999. Ovom je knjigom autor namjeravao završiti s pisanjem publicističkih članaka, objavivši godinu dana prije toga, djelomično, svoju prepisku s urednikom Zlatkom Crnkovićem u knjizi Pisac i njegov urednik, Znanje, Zagreb, 1998. Međutim, kako je nakon smrti Franje Tuđmana došlo do promjene vlasti, suđenja hrvatskim generalima na sudu u Hagu i procesa detuđmanizacije, autor se pridružio grupi oko Miroslava Tuđmana, koja se odupirala i detuđmanizaciji i osudi generala. I sam je od nekolicine “kolega književnika”, kao, navodno, „vodeći ideolog“, bio predlagan za mjesto glavnog krivca na haškom sudu. To ga je prisililo da se ponovo prihvati političkog pisma, da obrani sebe, Tuđmana i generale. Tako su nastale nove publicističke knjige, od autora neželjene, iako su neke postizale nakladu i od petnaest tisuća primjeraka: Mentalni komunist, Zagreb, Despot infinitus d.o. o., 2012.; Smrad trulih lešina, Zagreb, Despot infintus d.o.o., 2014.; Oslobađajuće presude Haškog suda Tuđmanovoj Hrvatskoj (Ivan Aralica, Ante Nazor, Ivo Lucić, Miroslav Tuđman), Zagreb, UHIP, 2014.; Spomenik Franji Tuđmanu u Zagrebu, zbornik u povodu podizanja spomenika u kojemu pišu: Ivan Aralica, Ivan Rogić, Milan Bešlić i Goran Vranić. Nakon nagle smrti Miroslava Tuđmana – uz kojega je autor bio vezan koliko i uz njegova oca, preko kojega je otac i uspio nagovoriti autora da se uključi u praktičnu politiku - autor prestaje pisati bilo koju vrstu političkog pisma i toga će se držati dosljedno do danas.
Ivan Aralica napisao je više odličnih filmskih scenarija. Po autorovu romanu Okvir za mržnju Krsto Papić snimio je film Život sa stricem 1987.; Jakov Sedlar je po Araličinom scenariju snimio film Gospa, 1994.; također, Jakov Sedlar je po romanu Četverored snimio istoimenu seriju i film 1999.; Eduard Galić po noveli Sokak triju ruža snima istoimeni televizijski film; a Branko Ivanda je po Araličinom romanu Konjanik snimio film istog imena 2003. Brojni autorovi romani prerađeni su kao radio romani, a mnoge pripovijetke poslužile su kao osnove radio dramama ili su čitane kao radio novele. Sve su vrste tih interpretacija prema potrebi na repertoaru radija sve do danas. Pored toga pojedina djela Ivana Aralice su dramatizirana i izvedena u kazalištima ( kao npr. Propast Magnuma, Pir ivanjskih krijesnica).
Djela Ivana Aralice objavljena su u velikom broju domaćih i stranih antologija, također i u brojnim inozemnim izdanjima, a prevedena su na brojne strane jezike: engleski, talijanski, njemački, slovački, češki, slovenski, albanski, makedonski, esperanto.
Za svoja djela Ivan Aralica je nagrađen brojnim nagradama:
Za roman Filip nagrađen je Nagradom grada Zadra 1971.
Za roman Put bez sna primio je Nagradu “Ksaver Šandor Đalski” DHK i Općine Zabok 1981.
Za roman Psi u trgovištu dobio je Nagradu INE 1982.
Ivan Aralica je dva puta bio dobitnik “Vjesnikove” Goranove nagrade, 1. put za roman Duše robova, 1984. i 2. put za roman Knjiga gorkog prijekora, 1994.
Za roman Put bez sna, dobio je Nagradu “Miroslav Krleža” 1986.
Za roman Fukara, “Naklada Pavičić”, Zagreb, 2002. nagrađen je 2003. Nagradom “Petar Zrinski” za najbolju hrvatsku knjigu na području beletristike.
Dobitnik je Nagrade »Vladimir Nazor« za životno djelo 2010.
Izdavačka kuća “Školska knjiga” iz Zagreba objavila je do sada najopsežniji i monumentalni odabir iz opusa Ivana Aralice od 40 svezaka pod nazivom Djela Ivana Aralice koji izlazi sljedećim redoslijedom:
Svezak 1, CARSKE KOČIJE, 2010.
Svezak 2, PSI U TRGOVIŠTU, 2010.
Svezak 3, PUT BEZ SNA, 2010.
Svezak 4, DUŠE ROBOVA, 2010.
Svezak 5, GRADITELJ SVRATIŠTA, 2011.
Svezak 6, ASMODEJEV ŠAL, 2010.
Svezak 7, KONJANIK, 2011.
Svezak 8, OKVIR ZA MRŽNJU, 2011.
Svezak 9, ČETVERORED, 2011.
Svezak 10, TAJNA SARMATSKOG ORLA, 2011.
Svezak 11, KEPEC, 2011.
Svezak 12, KNJIGA GORKOG PRIJEKORA, 2012.
Svezak 13, SVETIŠNI BLUD, 2012.
Svezak 14, SUNCE, 2012.
Svezak 15, RUNOLIST, 2012.
Svezak 16, PIR IVANJSKIH KRIJESNICA, 2012.
Svezak 17, MAJKA MARIJA, 2012.
Svezak 18, BALADE O ŠIBLJU I VODAMA, 2014.
Svezak 19, KARDINAL I DRUGE PRIPOVIJETKE, 2014.
Svezak 20, SJENE ( prvi dio), 2014.
Svezak 21, SJENE ( drugi dio), 2014.
Svezak 22, SJENE ( treći dio), 2014.
Svezak 23, JAPUNDŽE, 2013.
Svezak 24, IMA NETKO SIV I ZELEN, 2013.
Svezak 25, FILIP ( priča o orahovu kovčežiću), 2015.
Svezak 26, JOAKIMOVA VIĐENJA, 20l5.
Svezak 27, GDJE PIJEVAC NE PJEVA, 2015.
Svezak 28, SVEMU IMA VRIJEME, 2015.
Svezak 29, BUNAR NA TURSKOJ GRANICI, 2015.
Svezak 30, ANASTAZIJA (Oluje u tihom ozračju), 2016.
Svezak 31, FARRELL, 2016.
Svezak 32, GRMOVI DIVLJIH RUŽA, 2019.
Svezak 33, AMBRA, 2020.
Svezak 34, FUKARA, 2020.
Svezak 35, SVETINKA, 2020.
Svezak 36, PUŽ, 2020.
Svezak 37, DUH ZLODUHA, 2020.
Svezak 38, PRIMJER ( A primjer se zvao Laudina), 2021.
Svezak 39, MAČKE I MACANI, 2021.
Svezak 40. NARUKVICA ( u pripremi za tisak u 2023.god.)
popis članova