DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA
Osnovano 1900.
Ivan Dobra Žirjanin
Ivan DOBRA ŽIRJANIN rođen je 12. siječnja 1958. godine u Šibeniku. Nakon završenog prvog razreda na otoku Žirju, prelazi u Šibenik i nastavlja pohađati Osnovnu školu na Baldekinu. Potom završava metalno strugarsko usmjerenje u Školi za učenike u privredi, te se zapošljava u ondašnjem Remontnom brodogradilištu u Mandalini. No, istovremeno pohađa i uredno završava Prometno-tehničku školu u gradu svoga rođenja. Po odsluženju vojnog roka seli se u Sjedinjene Američke Države; nastanjuje se u predgrađu New Yorka, gdje se, poput mnogih našijenaca koji su ovamo stigli, vođeni ponajviše razlogom "trbuhom za kruhom", ne zapošljava odmah u svojoj struci, nego se izvjesno vrijeme bavi raznim poslovima, sve dok mu, najzad, nije uspjelo osnovati vlastitu malu kompaniju za izolaterske radove.
Međutim, Ivan Dobra Žirjanin ne troši svoju fizičku i duhovnu energiju jedino u okviru ovoga svog odabranog posla, koji mu je potreban utoliko što mu omogućuje normalne svakodnevne prihode za sigurnu egzistenciju, kako svoju, tako mu i uže obitelji, pa nam je istaći da se ostvaruje i na mnogim drugim područjima djelatnosti i zanimacija. Tako je angažiran, prije svega, aktivnošću unutar udruga američkih Hrvata na području New Yorka; pa u radu Zavičajnog kluba otoka Žirja, kojega je osnutak inicirao u tijesnoj suradnji s još nekolicinom sumještana kojima je na srcu njihov rodni školj i sve ono što ih za nj neraskidivo vezuje, i kojega je Kluba aktualni predsjednik od samoga mu osnutka; zatim je od posebnoga značaja njegov angažman kao suradnika "Hrvatskog Korijena", lista Hrvatske Katoličke Misije Astoria u New Yorku; isto tako, kao talentirani pjesnik, uspješno sudjeluje na priredbama hrvatske iseljeničke lirike, o čemu svjedoče i pohvalni napisi u tamošnjem hrvatskom tisku, a uočen je i njegov vidan doprinos u nastojanjima Hrvatskog svjetskog kongresa (kao što je. npr. organiziranje nastupa hrvatske etničke skupine na paradama i festivalu u New Yorku). Također je i aktivan član Hrvatske akademije Amerike.
Dakle, Ivan je jedan od onih naših uglednih i uspješnih iseljenika koji će se u ovih dvadesetak i više godina svoga boravka u ovim američkim prostorima toliko visoko uzdići da će ga, tako, i novine za Hrvate u Americi i svijetu "Croatian American Times", a koje izlaze u New Yorku, u svome 76 broju od 30. srpnja 2002. godine proglasiti "osobom tjedna" (Person of the Week) i za nj će se, tim povodom, reći kako "Ivan Dobra ulazi u ovu rubriku kao simbol onih brojnih doseljenika koji su se teškim radom potvrdili u američkoj sredini kao vrijedni i pošteni radnici, roditelji predani svojoj djeci i domoljubi koji su, prihvaćajući novu domovinu, ostali jednako vezani i za svoju staru, što se tako izrazilo u doba borbe za slobodu i nezavisnost Hrvatske. A kad je u pitanju njegova nova domovina, Ivan Dobra je bio među prvim Hrvatima koji su dali krv za nastradale u terorističkom napadu na World Trade Center".
Kao osvjedočeni zaljubljenik u svoje Žirje, a o čemu vrlo uvjerljivo govori i ogromna većina njegovih pjesama u ovoj mu pjesničkoj zbirci, kroz sve ovo vrijeme njegovoga privremenog izbivanja u dalekoj tuđini, nesebično je i zdušno pomagao i pomaže svoje omiljeno i nikad ni na tren zaboravljeno Žirje – jednako u materijalnom
i u duhovnom pogledu.
Ivan Dobra Žirjanin napisao je do danas popriličan broj pjesama, uglavnom soneta, i to uglavnom na idiomu rodnog mu školja Žirja, dok mu je manji broj pjesničkih uradaka napisan na standardu, ali uvijek s vidnim vraćanjem korijenima, odnosno lokalnom u vokabularu i akcentu.
Međutim, ovdje bi trebalo posebno naglasiti da je on, Ivan Dobra Žirjanin, prvi pjesnik u Hrvata, koji je uspio napisati dvostruki sonetni vijenac na čakavici s naslovom „Mojoj Dalmaciji“, a što je, nesumnjivo, dokazom njegova vrsnog pjesničkog umijeća.
Pjesme su mu bile tiskane i u domaćem, i u američkom hrvatskom tisku, tako mu je prva pjesma "Sićanje" bila objavljena u rubrici "Prvotisak" u "Šibenskom listu" u kolovozu 1996. godine; veći broj, uglavnom nabožnih pjesama, izlazio mu je u spomenutom "Hrvatskom Korijenu" i u „Croatian Cronicle u New Yorku, pa u dva navrata po rukovet čakavskih pjesama bio mu je objavljen u zajedničkim zbirkama hrvatske iseljeničke lirike ("ŠESTERO PUTNIKA" 2000. i "KA DOMU SVOM" 2003, godine, oba puta u izdanju Hrvatske Katoličke Misije – Astoria u New Yorku; onda mu je u tjedniku "Zadarski Regional", također u rubrici "Prvotisak", 5. veljače 2003. bila objavljena pjesma "Patnja", a osobito je hvale vrijedno njegovo učešće u zajedničkoj zbirci, pod naslovom „Zbirka poezije“, izišloj u Koprivnici 2004., gdje mu je objavljen sonet „Skladna srca“; također je zastupljen i u pjesničkom zborniku „Dodiri, odlasci“ (Rešetari), kao i u zajedničkoj ediciji „Plamene zvijezde“ s krajnje sugestivnim sonetom „Namo je …“, posvećenom poginulim našim vatrogascima na Kornatu, dok mu mnoge posjetitelje Interneta (navlastito na virovitičkom forumu i indexu) privlači i mnoštvo njegovih izvanrednih soneta, a sve je, zapravo, započelo s onovremenim nekim sonetima na stranicama šibenskog foruma i na web stranicama Ekološke udruge „Žir“, na kojima su mu bile, pak, postavljene dvije pjesme, "Sačuvaj ga" i „Moja želja“, u kojima autor nadasve iskrenim i nadahnutim domoljubljem i s obiljem upečatljive izričajne ljepote, svjedoči o beskrajnoj privrženosti rodnoga otoku svojih predaka Žirja, a, preko otoka, i svom širem zavičaju i njegovim svekolikim vrednotama.
Inače, do danas mu je objavljeno i devet zbiraka pjesama: "U STAROM KRAJU" (u vlastitoj nakladi, Šibenik, 1996.) "U STAROM KRAJU II" (prošireno izdanje, u vlastitoj nakladi, Šibenik, 1997.), "KUĆO STARA, DOME MOJ" (u vlastitoj nakladi, Šibenik, 1999.), "ŽIRAJSKA SVITLA I ŠKURINE" (u izdanju Matice Zadrana, Zadar, 2003), „ŽIRAJSKA UFANJA“ (u izdanju Matice Zadrana, Zadar, 2004.), „MOLITVA ŽIRAJSKI' OLTARÕ“ (u izdanju Matice Zadrana, Zadar, 2006., dvostruki sonetni vijenac „MOJOJ DALMICIJI“ (u izdanju Matice Zadrana, Zadar 2008.), zbirka soneta „ŽIRAJSKA NJIDRA“ (u izdanju Hrvatskog književnog društva, Rijeka, 2011.) i zbirka izabranih pjesama u izboru Cvjetka Milanje „ŽIRAJSKI BAUL“ (u izdanju Hrvatskog književnog društva, Rijeka, 2013. godine.
Izdao je također i CD s recitacijama i uglazbljenim mu pjesmama za klapsko pjevanje, a 2012. godine dobio je Plaketu grada Šibenika „za izniman pjesnički opus i doprinos razvoju otoka Žirja“
Pjesnik Ivan Dobra Žirjanin član je, skupa sa svojom suprugom i pjesnikinjom Ljiljanom Dobra, Hrvatskog književnog društva u Rijeci; Matice hrvatske, Udruge umjetnika „Vjekoslav Majer“ u Zagrebu, te Kultuno-umjetničkog društva „Matija Gubec“ u Rumi.
Živi i djeluje u Šibeniku i na otoku Žirju.
(R. Dobra)
MORNAREVA ŽELJA
Ma, skoro će kvarat vika
od lutanja mog po svitu,
al' srce je puno slika
ka' na lipon latic cvitu.
Te mi slike vajk šaplju:
timun tribaš okreniti.
Niz obraze suze kaplju
čin se doma svoga sitin.
Jadran zove, zemlja zove,
a duša mi diže idra.
Nek' mareta ispri' prove
pini, suška, kida sidra!
Ispo'mrkog, škurog neba
kaleb moj me eno prati;
kli' će, viran sve do greba:
zavičaju svon se vrati!
Lanterne te drage vodu;
užga' će se noćas tebi
i kazati put tvon brodu -
izgubija da se ne bi.
Ispuni' ću zadnju volju
još doklen mi ovo mota:
vratiti se rodnon školju –
to je želja mog života!
MOLAJTE GA
Molajte ga neka se odmori,
torna se je iz daleka svita;
nek' mu budu umiljati dvori,
patija je i zime i lita.
Molajte ga neka se odmori,
neka skine o' stin teško brime
jer lavur ga do košćin umori
kroz pasano oto pusto vrime.
Molajte ga neka se odmori,
neka gljeda i mater i oca
prije nego valiže otvori
i nego se uhuti karoca.
Molajte ga neka se odmori
prije nego ča pasa kroz selo
da s kin koju starinsku prozbori
i da srce zaigra veselo.
Molajte ga neka se odmori,
tujina ga zamalo pojila,
i učini da skoro izgori,
a kosa mu sva je posidila.
Molajte ga neka se odmori
i neka se pokripi čakora.
Ma, vidite da jedva govori
nakon ča je tûka sva ta mora.
Molajte ga neka se odmori,
pa će poslin svakog počastiti,
ka' se duša kaj cvit mu otvori,
jerbo se je uspija vratiti.
MA, DI SMO SE MAKLI
Ma, di smo se makli o' svoga komina,
kajno da smo raci, a mirine vapu
duše ke su pošle sa svitlon lumina
pa su rastužile i 'nu škuru napu.
Ma, di smo se makli, da nan drugi šiju…
Ki će peku par'ćat i kruh zaprećati;
namistit trnoge i skuhat lušiju
ka' će se, prez ikog, i sutra snoćati?
Ma, di smo se makli u mrzlu tujinu,
ostavili žala, masline i sike,
a mogli smo kusat i sir i pujinu,
neg' smo u svit pošli cuncukati zike.
I mogli smo gljedat doma dicu dragu,
a ne se klanjati u tujini vragu!
KALOPER
Kada dohodiš ti u moje dvore,
vajik me smanta mrljus kalopera;
kaj da su s tobun i polja i gore
di san se skita i, kaj dite, vera.
I tice s nami idru po lipotu,
a more čiči. a more se pini;
svi bimo tili, oma' i nabotu,
užit o' cvita, počinit na stini …
Jerbo kaloper nije bilo ki cvit,
ča se kaj zdrača kolo nog zapliće;
lancunić Božji on je, zna reć' svit:
dok mi se budiš, kaleb suncu kliče.
Al' ka' kaloper u meni zadrima,
oseka šmugne, zagrinta plima!
DEŠPERANI
Dešperanost svoju ispovidan sviman:
život mi je 'vakav o' ka' sebe pantin,
jerbo, osin sebe, nikog svoga niman;
zanamisto spasa, ja sve dublje santin.
U konobi sve mi raštrkano redun:
mazarole, spunjak, tenac i damljane;
misi u kantunu ne godu po' gredun,
štrace razbacane, vriće nevaljane,
a motike šporke na brukami visu,
drimaju škarpete, mriže lovu šćince;
kartil i konistru nije briga di su,
pauk paučinu suče do kredince.
Pijin nohat višje nego ča san lani,
ka' ne umin drugo 'vako dešperani!
O POEZIJI IVANA DOBRE ŽIRJANINA REKLI SU:
Mladen Bjažić:
„Za Ivana Dobru Žirjanina je sve, s cijelim mu životom, satkano od pjesama, stihova i rima. Sonetima, igrajući se, iskazuje svoje tuge i radosti, svoju melankoliju i žal za prohujalim njegova djetinjstva kroz svaku riječ koja nezaustavljivo teče i neobičnom lakoćom gradi predivne kule od soneta ispunjenih grgorom zaboravljenog žirajskog govora.“
Vanda Babić:
„Istina, Ivan Dobra gradi pjesničku riječ na dijalekatskim varijetetima hrvatskog jezika, u ovom slučaju čakavskom varijetetu. Nudi nam pjesničku zbirku pisanu na čakavici svoga rodnog mjesta Žirja. On nam svojim tečnim stihom, posve jednostavno, a slikovito govori o ljepotama, radostima, tugama i svojim nadanjima; o Žirju koje progovara u svakoj njegovoj riječi i svakom njegovom stihu. Sonet mu je prepoznatljiv i možemo reći gladak tako da nas svojim „domotužjem“ prisjeti kako smo svoji na svome i kako nas ta činjenica mora veseliti i jačati u bilo kojim životnim situacijama.“
Tomislav Marijan Bilosnić:
"Njegova Žirajska svitla i skurine zbirka su autorovih sjećanja prelomljenih kroz subjektivnu prizmu, zamišljenih tako da kroz domaće uho, jezik i riječ, koji su se desetljećima napeto osluškivali u tuđini, danas među nama ne izblijede, ne okopne i
ne izgube se zajedno sa starim pradjedovskim domom. U jednostavnim, zanosnim i nadahnutim pjesničkim bilješkama i komentarima ovdje su nam kroz običnu fabulu donijeti istodobno povijest, politika i prilike, običaji, aktualnosti i priroda, marginalije i kartoteka važnih imena i činjenica, a na koncu i poezija sama."
Roko Dobra:
"Naš poeta Ivan Dobra Žirjanin, jednostavan i prostodušan, sve i da hoće, ne može iz okvira poimanja svrhovitosti same pjesme, a, onda, i poezije uopće. Pjesma je njegova on sâm; alfa je i omega svega onoga što ga pokreće i što ga ispunja puninom življenja i ponosom. Ivan čega se god takne želi pretvoriti u pjesmu, pa se toliko zanese, kažem, da taj svoj pjev stavlja ispred svega, pa i ispred nekih vrlo relevantnih premisa, inače presudnih za esenciju i ljepotu poetskog uradka.
Mate Maras:
"Ivan Dobra tako pretače sebe u svoje stihove, ili, pak, njegove pjesme zaodijevaju njega, jer se u trenucima stvaranja sve više skida koprena s čitateljevih očiju da bi vidio koliko su te odrednice važne u temelju ovoga osjećajnog čovjeka."
Tonko Maroević:
„Kolega Zidić mi je dao na čitanje Vaš dvostruki Sonetni vijenac (posvećen Dalmaciji). Mogu kazati da je ideja dobra, da je konstmkcija originalna, i ritam živ i odmjeren. Lijepa žirajska leksika također je u redu, bogatstvo asocijacija pogotovo.
Najveće mane nalazim u neumjerenom povezivanju uzvišenja s običnim. Za osobni doživljaj, u iskrenost kojega ne sumnjam, trebalo se osloboditi nekih konvencionalnih simbola.
U svakom slučaju, lako se i rado čita i zaslužuje objavljivanje u dijalektalnom kontekstu.“
Cvjetko Milanja:
„Kako Ivan Dobra Žirjanin sada živi u Hrvatskoj, u svom Žirju, on je dočekao ostvarenja svoga sna i svojih želje, a njegovo „lokalno“ pjesništvo jamačno je prinos, posebice s obzirom na čakavski lokalni koine, čakavski kojim je hrvatska književnost u 20. stoljeću ponovno progovorila svojim punim bićem, svojim punim čakavkim jezikom i svojom punom estetičkom relevantnošću, prinos u tematizaciji posebnoga mikro-areala, kao i prinos u sonetopisanju koje je inače procvjetalo u razdoblju postmoderne u hrvatskom pjesništvu od zadnje trećine prošloga stoljeća do danas.“
Igor Šipić:
„Zato i stihovi pjesnika, koliko god se u pojedinim trenucima, i samo na nekim mjestima, doimlju svagdašnjim, podsjećaju na neispunjene snove među sedefastim koricama, u kojima je titrala nada, te nas upozoravaju na bogatstvo epsko-lirskog izričaja što ga harmonijom pjeva potiču emocije iz daljine.“
Ivo Šoljan:
„…, on (Ivan Dobra Žirjanin – ur.) sklada tehnički visoko zahtjevnu, tešku, virtuoznu poeziju, poetske tekstove koji zahtijevaju veliku disciplinu, solidno prozodičko umijeće, intelektualnu gipkost i razigranost jezika i vrijeme …I, svakako, obilje iskrene ljubavi prema pjesničkom zanatu i prema rodnoj grudi, neusporedivoj nam Dalmaciji!“
Đuro Vidmarović:
„Na predmetno – tematskoj razini. Dobrini su soneti apoteoza dalmatinskom krajoliku, poglavito otocima, ali nadasve, lijepoj čakavskoj riči. Međutim, Dobrini soneti i njihov govor zbog sjajne rime i razvedenih poetskih slika bliski su svakom čitatelju koji poznaje hrvatski jezik.“
popis članova