DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA
Osnovano 1900.
Ivan Rogić Nehajev
Pjesnik esejist. Objavio 12 knjiga pjesničkih tekstova: Predgovor (1969.); Odlazak s Patmosa (1971.); Marina kruna (1971.); Lučke pjesme za pjevanje i recitiranje i druge nerazumljive pjesme (1980.); Pjesme o imenima, ženama i drugom (1985.); Osnove uranometrije (1994.); Sredozemlje sedmi put (1999.); Pabirci i po koja pjesma (2003); Iz zapisa slobodnog suhozidara (2009.); Desetica (2016.); Rapave kajde (2019.); Prašinarski zapisi na putu od mlijeka (2022.).
Objavio je 4 knjige eseja: Ogledi i pabirci (1988.); Peti stupanj prijenosa (1992.); Figure ukroćene sreće (1994.); Smaragdni brid (1998.).
Sudjelovao je u pokretanju časopisa Pitanja, serija 1969–1972. (urednici Branimir Bošnjak, Stanko Posavec); časopisa Kamov, 1970–1971. (glavni urednik Nedjeljko Fabrio); sudjelovao je u obnovi i radu časopisa Kolo, 1993–1994. (glavni urednik Igor Zidić).
Diplomirao psihologiju, sociologiju i filozofiju. Doktorirao sociologiju. Pod imenom Ivan Rogić, objavio više znanstvenih knjiga i članaka pretežno iz urbane sociologije, sociologije razvitka i sociologije hrvatskog društva. (Važniji naslovi: Stanovati i biti: rasprave iz sociologije stanovanja (1990.); Periferijski puls u srcu od grada, zamke revitalizacije (1991.); Tko je Zagreb? (1997.); Tehnika i samostalnost, okvir za sliku treće hrvatske modernizacije (2000.); Modernizacija u Hrvatskoj i hrvatska odselidba (2011.)
Sudjelovao je u pokretanju Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar, te Hrvatskih studija. Više godina djelovao je kao profesor sociologije na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, na Studiju arhitekture i Studiju dizajna.
Pjesme su mu uvrštene u više antologija suvremenog hrvatskog pjesništva. Nagrađivan i za književne i za znanstvene radove.
Stanuje u Zagrebu.
popis članova