DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA
Osnovano 1900.
Jadranka Delač-Klepac
Jadranka Delač-Klepac, spisateljica i profesorica matematike, rođena je u Skradinu 1951.godine. Osnovnu školu, 1. zagrebačku gimnaziju i Prirodoslovno-matematički fakultet završila je u Zagrebu. Radila je kao profesor matematike jednu godinu na 1. gimnaziji u Zagrebu, a sve preostale godine do mirovine na 15. gimnaziji, popularnom Mioc-u. Bila je profesor mentor i profesor savjetnik za nastavu matematike u srednjim školama, a predavala je matematiku i na međunarodnom odjelu svoje škole (International Baccalaureate) dugi niz godina. Do sada je objavljivala u Modroj lasti, Radosti, Smibu, matematičkom časopisu Matka (bajkovite priče u kojima je uključen i neki matematički sadržaj), te stručno-metodičke članke za nastavnike matematike u časopisu Poučak. Objavila je i dva kratka eseja u časopisu Književnost i dijete (br 4, prosinac 2013.; broj 1-2, 2016.), esej u časopisu Republika (br 11-12, prosinac 2019.) Roman Miris knjige preporučena je lektira za sedmi razred osnovne škole. Roman Kora od jabuke dobio je nagradu «Mato Lovrak» za najbolji roman za djecu u 2008.godini i također se obrađuje u mnogim školama (oba romana su bili obrađivani i kroz manifestaciju «Čitanjem do zvijezda» na prijedlog školskih knjižničara). Mnoge priče iz knjige Patuljci žive u kuglama zastupljene su u čitankama za osnovne škole. Živi sa suprugom u Zagrebu. Ima dvije odrasle kćeri koje su znanstvenice i četvoro unučadi.
Objavljene knjige:
1. Spomenar, roman za djecu (naklada Ljevak, Zagreb. 2016.; osvrt o knjizi u časopisu Književnost i dijete br. 3-4, 2017.)
2. Kako dokazati da postoje vilenjaci, zbirka čarobmatičkih priča (naklada Element, Zagreb, 2013., 2014.; osvrt o knjizi u časopisu Književnost i dijete br.3, 2014.)
3. Kora od jabuke, roman za djecu (naklada Ljevak, Zagreb, 2008., 2015.; nagrada Mato Lovrak za najbolji dječji roman objavljen u 2008. godini, neki dramatizirani dijelovi iz romana izvođeni su na Lidranu)
4. Moje boje, zbirka poezije (naklada Tonimir, Varaždinske toplice, 2008.)
5. Miris knjige, roman za djecu (naklada Ljevak, Zagreb, 2004., treće izdanje Katarina Zrinska, Varaždin, 2013.; lektira za sedmi razred osnovne škole, osvrt o knjizi u časopisu Kolo, broj 03-04, 2008.)
6. Patuljci žive u kuglama, zbirka priča i bajki (naklada Ljevak, Zagreb, 2000., 2015.; mnoge priče iz ove knjige zastupljene su u čitankama za osnovne škole kod više izdavača. Nalazi se na popisu literature iz dječje književnosti na postdiplomskom studiju sveučilišta J.J. Strossmayer u Osijeku; prof. A.Pintarić: Umjetničke bajke - teorija, pregled i interpretacija, 2008.).
7. Zbirka riješenih maturalnih zadaća (Naklada Element, Zagreb, 1997.g., 1998.g.)
8. Miris knjige, 4. izdanje (Naklada Ljevak, Zagreb, 2018.)
9. Abrakadabra, nove čarobmatičke priče”, naklada Element, 2019.g.
Izbor iz djela: Iz zbirke priča za djecu Patuljci žive u kuglama
KAKO IZMJERITI PRIJATELJSTVO
Ili Matejeva priča
U jednom starom gradu živio čovjek po imenu Matej, graditelj po zanimanju, vrijedan, pošten i dobar pa je imao i mnogo prijatelja.
Kako je svojim radom stekao značajni imetak, odlučio je, pod stare dane, otići na put u daleke zemlje ne bi li upoznao strane načine gradnje, a želio je vidjeti i čuvene stare građevine o kojima je do tada samo slušao. No, kako je njegov put trebao trajati nekoliko godina odlučio je prije puta pozvati prijatelje u svoj dom i ugostiti ih kako se pristoji za oproštaj, a i pokloniti im neki dar za uspomenu dok se ne vrati ne bi li ponekad pomislili na njega i njegovali niti prijateljstva i na daljinu.
Međutim, pojavio se jedan veliki problem: “Kako izmjeriti prijateljstvo i odlučiti koje je veće, jače, bolje?”
Matej je odlučio to pitanje postaviti svojim prijateljima ne bi li mu oni pomogli svojim savjetima. Nakon što prijateljstva poslaže po vrijednosti i jačini, kupit će i odgovarajuće darove i pozvati prijatelje na večeru.
I tako je pitao prvog prijatelja za savjet kako izmjeriti nečije prijateljsvo.
Prijatelj ga je samo čudno pogledao i otišao.
Pitao je onda Matej drugog prijatelja isto pitanje. Ovaj mu je brzo objasnio:
”Pa to je lako pitanje, ja sam ti najveći prijatelj jer sam ti uvijek posuđivao novac kada ti je trebalo, a i upućivao svoje poznanike k tebi da im ti gradiš kuće jer si dobar graditelj! Zar to nije pravo prijateljstvo?”
Zbunjeni i još pomalo nesigurni Matej odlučio je pitati trećeg prijatelja kako izmjeriti nečije prijateljstvo. Ovaj mu je odmah odgovorio: “To je barem jednostavno, stavi na jednu stranu vage sve što si ti učinio za mene, sve usluge i ustupke, a na drugu stranu vage sve što sam ja učinio za tebe. Ako je vaga u ravnoteži, znači nitko nikom ne duguje i to je onda pravo prijateljstvo, bez obaveza.”
Četvrti prijatelj mu je rekao da se mora izmjeriti vrijeme koje netko na određeno prijateljstvo obostrano potroši i po tomu će se lako ustanoviti koje je prijateljstvo najdragocjenije, jer količina vremena je lako mjerljiva i to nije problem ustvrditi.
Peti prijatelj je podrazumijevao pod najdragocjenijim prijateljstvom prijateljstva iz školskih dana i djetinjstva jer su najduža.
Šesti prijatelj je tvrdio da to nije točno jer se ljudi mijenjaju i razvijaju u različitim pravcima, život ih odnese na različite strane na kojima susrećemo nove ljude. Oni od kojih se najviše nauči najbolji su nam prijatelji.
Sedmi je bio mišljenja da je najbolji prijatelj onaj od kojeg imamo najviše koristi, a osmi da se prijateljstvo mjeri po energiji uloženoj u to prijateljstvo da se ono održi. Deveti prijatelj je smatrao da je najbolji onaj prijatelj s kojim nam je najzabavnije i pored kojeg nam vrijeme najbrže prolazi. Deseti je tvrdio da je najbolji onaj prijatelj koji daje najbolje savjete, dok je jedanaesti objasnio da pravi prijatelj prelazi preko svega - i nepodopština i ponekih glupih prijateljevih postupaka bez riječi. Dvanaesti prijatelj je rekao da pravi prijatelj uvijek kritički promatra postupke sviju oko sebe i nikad ne oprašta poneke slabosti čak ni najbližima jer se uvijek mora biti jak u životu. Po njemu je život neprestana borba i dokazivanje i tu za slabiće nema mjesta.
I tako je Matej išao od jednog do drugog ne bi li ustanovio istinu, a usput i da sazna što koji voli kako bi mu bilo lakše kupiti odgovarajući poklon.
Odgovor dvadesetog prijatelja sasvim ga je zbunio. Taj prijatelj mu je odgovorio:” Prijateljstvo se ne mjeri, prijatelj se prihvaća i voli takav kakav jest, sa svim manama i vrlinama i uvijek je tu kada ga trebaš, osobito u teškim trenucima.”
I tako je nakon dvadeset dana traženja, lutanja, razmišljanja i pitanja, Matej konačno napravio večeru, kupio prigodne darove, ukrasio svoj dom i čekao u tišini prijatelje. U dogovoreno vrijeme na večeru mu je došao samo jedan prijatelj
Matej je bio sretan. Shvatio je koje je prijateljstvo najvrednije.
Priča iz zbirke priča: Kako dokazati da postoje vilenjaci
KAKO DOKAZATI DA POSTOJE VILENJACI
Pažljivo pročitajte ovu priču. I u njoj ćete naći nešto iz čarobmatike.
Jučer je moj i Zarin prijatelj, Ivor, za rođendan dobio kapu za breakdance – narančastu, meku – upravo onakvu na kojoj se možete lako vrtjeti na glavi na parketu. Štoviše, ta kapa vam čak pomaže održavati ravnotežu. To je prava čarobna kapa! Bio je uistinu vrlo iznenađen jer nikome nije rekao da već dugo želi upravo takvu kapu.
Pitao je svoju mamu kako je pogodila kupiti mu pravi dar.
Ona mu se nasmiješila i rekla:
— Šapnuli su mi vilenjaci.
I ja sam bio zbunjen. Kapa je tu. Prava. Stvarna. I uistinu se na njoj možete vrtjeti na glavi. Uz pravu glazbu, naravno. Probao sam i ja, i uspio! Prvi puta do sada! I zato znam da je to čarobna kapa. Jedino me malo muči ono o vilenjacima. Ja sam već velik i ne vjerujem baš u vilenjake, patuljke i slična bića. Dakle, tom problemu treba pristupiti znanstveno.
Zato vas lijepo molim da mi dokažete da postoje vilenjaci. Ako to ne možete, dokažite mi onda da ne postoje!
Ja sam pokušao i nisam uspio. Počeo sam svoje razmi šljanje vrlo ozbiljno. Poslužio sam se pravim matematičkim argumentom kao što je dokaz kontradikcijom. Čuli ste za taj dokaz, zar ne? Ako želite pokazati da nešto vrijedi, pretpostavite da vrijedi suprotna tvrdnja i tada razvijate misao dok ne dođete do nekog zaključka – neistinitog i besmislenog.
Primjerice – dokažite da ne postoji trokut sa stranicama dugim 2, 3 i 6 centimetara. Vi, recimo, pretpostavite da takav trokut postoji, ali onda dobijete nešto nemoguće, poput rezultata da je 5 veće od 6, a dobro znate da je to glupost jer zbroj duljina dviju stranica trokuta mora biti veći od duljine treće stranice. Znači, takav trokut ne postoji. Kužite?
Ako je Ivor za rođendan dobio kapu koju je dugo želio, a nikome to nije rekao, znači da vilenjaci postoje. Pretpostavimo ipak da vilenjaci ne postoje. Tada Ivorova mama ne bi znala za kapu... A kapa jest stvarna. I postoji... Tu mi nešto baš i ne štima.
Ako pak pretpostavimo da vilenjaci postoje, tada bih morao naći dokaz za to. Je li ih netko vidio? I bi li se to uopće priznalo kao pravi dokaz? Tko bi čovjeku koji to tvrdi vjerovao? Nisam baš bio siguran.
Pitao sam mamu:
— Postoje li stvari i neka živa bića koje ne vidimo? Nisam je baš direktno htio pitati što me muči.
— Naravno — odgovorila je. — Ne vidimo virus gripe, a znamo da postoji, ne vidimo atome i molekule...
— Dobro, dobro, shvatio sam. — Nisam bio zadovoljan. To baš i nije bio odgovor na moje pitanje.
Tada sam pomislio:
— A što ako je Ivorova mama izmislila vilenjake? Kako onda objasniti to da sam se vrtio na željenoj čarobnoj kapi (i to prvi puta u životu)?
Sve mi je sada bilo pomalo sumnjivo. Nestvarno. Ako je izmislila vilenjake, kako je onda znala da Ivor za rođendan želi baš takvu kapu i da smo tajno vježbali breakdance na mom rođendanu prije dva i pol tjedna? Hm... Moja mama nije bila kod kuće, dakle, ona joj to nije mogla nekako dojaviti. Potpuna misterija!
Upitao sam svoju baku isto što i mamu:
— Postoje li stvari i bića koje možda ne vidimo?
— Takve stvari, koje ne vidimo, najčešće nam i jesu najvažnije i najstvarnije. Vidimo li uvijek ljepotu oko sebe? Dobrotu? Plemenitost? Misli drugih ljudi? Vjeru, ljubav, nadu... ?
Razmislio sam o bakinom odgovoru i mislim da je ona odgovorila na moje pitanje. Uistinu postoje stvari koje ne moramo vidjeti, a da bismo znali da itekako postoje.
popis članova