DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA
Osnovano 1900.
Jasna Horvat
Jasna Horvat nagrađivana je suvremena hrvatska književnica, znanstvenica i multimedijska umjetnica. Visokoškolsko obrazovanje završila je diplomiranjem 1989. godine na Ekonomskom fakultetu u Osijeku gdje je 1992. godine magistrirala te 1997. uspješno obranila doktorski rad iz polja kvantitativne ekonomije. Radni vijek od 1990. godine provodi na Ekonomskom fakultetu u Osijeku, prolazi potvrde u znanstvene i nastavne stupnjeve, a od 2012. godine nositeljica je naslova redovite profesorice u trajnome zvanju.
Njezin je književni niz započeo hrvatskim mitološkim temama, a prva objavljena knjiga Izgubljena vila (2002.) predstavljena je i prikazana u Dječjem kazalištu Branka Mihaljevića. Hrvatski mitološki panteon opisala je u zbirci pripovijedaka Alemperkina kazivanja (2005.), romanu Krijesnici (2009.), zbirci dramatiziranih tekstova Ars Igrum (2020.) te slikovnici Perunika (2023.). Poistovjećujući se sa sveznajućom pripovjedačicom Alemperkom, Jasna Horvat je Alemperku ubrojila u jedan od svojih književnih identiteta i pseudonima.
U romanesknom opusu Jasna Horvat rodonačelnica je pametne proze te kionstrukcijskih tekstova na tragu oulipovskih književnih radionica. Romanom Az (Naklada Ljevak, 2009.) književno je predstavila hrvatsko i slavensko pismo glagoljicu, za što je primila nagradu HAZU-a. Autoricom je idejnih rješenja murala meandrirane glagoljice 2015. godine trajno postavljenih u Auli glagoljice Ekonomskoga fakulteta u Osijeku, filmova o glagoljici. Promocijskim projektima uvela je postupke brendiranja hrvatske kulture kojima je svojstveno spajanje znanosti i umjetnosti po modelu kružne kreativnosti s naglaskom na inovativno propitivanje istraživačkih postupaka u kreativnoj industriji.
Uz hrvatsku mitologiju i glagoljicu, Jasna Horvat konstrukcijskim je romanima tematizirala Marka Pola i Put svile (Vilikon 2012., Vilijun 2016.), periodni sustav elemenata i vodik kao ključ kozmičke kreativnosti (Atanor 2017.), Eugena Savojskog (OSvojski 2019, Ars Eugenium 2019) te grad Osijek (Bizarij 2009., Alikvot 2014., Atanor 2017., OSvojski 2019., Ars Meandrum 2020.). Putopisnom prozom Jasna Horvat uvrstila se u red književnika koji esejistikom streme književnoj vrsnoći s istodobnim informiranjem o kulturnim predlošcima temeljenim na provjerenim informacijama. Riječ je o nizu započetim u suradnji s Irenom Vrkljan (Pismo u pismu 2008.) te dvama proznim parnjacima – Antiatlas (2014.) i Antiradar (2020.). Eksperimentirajući stilskim i izričajnim sredstvima, Jasna Horvat ostvarila je i bogatu bibliografiju u području društvenih znanosti, a kao primjer uvođenja književnosti u područje društvenih znanosti ističu se spomenica Ave OsEconomia! (2021.) i Akademski bonton (2022.) kojima je izdavač Ekonomski fakultet u Osijeku. Utemeljiteljica je Instituta Andizet, članica je Matice Hrvatske, Društva hrvatskih književnika, Hrvatskog statističkog društva, Društva prijatelja glagoljice i udruge Alumni Ekonomskog fakulteta u Osijeku.
Književni niz Jasne Horvat akademkinja Dubravka Oraić Tolić 2016. godine označila je nazivom Ars Horvatiana, izdvajajući ga po jedinstvenu i prepoznatljivu rukopisu. Svojim književnim radom Jasna Horvat brendirala je Republiku Hrvatsku na Putu svile, hrvatsku glagoljicu i mitologiju te grad Osijek kao grad koji OSvaja, grad zagrljaj i grad meandar. Jasna Horvat višestruko je prevođena i nagrađivana za svoj umjetnički, znanstveni i nastavni rad, njezini su tekstovi temama ocjenskih akademskih radova te interpretacije u različitim oblicima umjetničkog i znanstvenog istraživanja.
Nagrade
Nagrada „Josip Juraj Strossmayer“ Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti za književnost (2010. za roman Az), Pečat grada Osijeka za osobita ostvarenja na području književnosti (2011.), Državna nagrada za znanost (2017.), Superbrendsova nagrada „FUL kulturno“ (2018. za hepening Vilijun; režija Robert Raponja), Nagrada „Josip i Ivan Kozarac“ za roman OSvojski (2019. za knjigu godine), Nagrada „Simply the best“ (2021. za osobu godine, a na temelju doprinosa turizmu književnim djelima), Državna nagrada „Ivan Filipović́“ (2021. za doprinos visokoškolskom obrazovanju).
Bibliografija
· Perunika, Naklada Ljevak, (ilustracije Petre Brnardić), Zagreb, 2023.
· Akademski bonton, Ekonomski fakultet u Osijeku, Osijek, 2022.
· Ave, OsEconomia!, Ekonomski fakultet u Osijeku, Osijek, 2021.
· Villion, prijevod romana Vilijun na engleski jezik, prijevod Jadranke Zlomislić, Naklada Ljevak, Zagreb, 2021.
· Ars Meandrum, (suautorstvo s Lukom Gotovcem), Institut Andizet, Osijek, 2021.
· Ars Igrum, Andizet, (suautorstvo s Leonom Lendićem), Institut Andizet, Osijek, 2021.
· Antiradar, Naklada Ljevak, Zagreb, 2020.
· Az, prijevod romana Az na engleski jezik, translation by Jadranka Zlomislić, Andizet, Osijek, 2020
· Az, drugo, izmijenjeno izdanje, Naklada Ljevak, 2020.
· Ars Eugenium – notni zapisi (suautorstvo s Lukom Gotovcem), Institut Andizet, Osijek, 2019.
· OSvojski, Naklada Ljevak, Zagreb, 2019. (nagrada Josip i Ivan Kozarac za 2019. godinu)
· Atanor, Naklada Ljevak, Zagreb, 2017.
· Vilijun, Naklada Ljevak, Zagreb, 2016.
· Antiatlas, Naklada Ljevak, Zagreb, 2014.
· Alikvot, Algoritam, Zagreb, 2014.
· Nevidljivo nakladništvo (suautorstvo s Nives Tomašević), Naklada Ljevak, Zagreb, 2012.
· Vilikon, Naklada Ljevak, Zagreb, 2012.
· Auron, Naklada Ljevak, Zagreb, 2011.
· Az, Naklada Ljevak, Zagreb, 2009. (nagrada HAZU za 2010. godinu)
· Bizarij, Naklada Ljevak, Zagreb, 2009.
· Krijesnici, Algoritam, Zagreb, 2009.
· Pismo u pismu (suautorstvo s Irenom Vrkljan), Naklada Ljevak, Zagreb, 2008.
· Alemperkina kazivanja, Naklada Ljevak, 2005., ilustracije Pika Vončina (posebna pohvala 2006. u Katalogu odabranih naslova dječje literature)
· Izgubljena vila, Matica hrvatska, Osijek, 2002.
PREDGOVOR
Tko sam ja
Glagoljičko pismo započinje simbolom: „Az“.
„Az“ je znak kojim se označuje slovo „A“, broj jedan i prvo lice jednine – „ja“.
„Az“ je simbol, broj, slovo, ali i pitanje: Tko sam ja?
„Az“ je početak ambicioznog pisma koje zahtijeva ne samo pisa- nje nego i propitivanje. Vječno, uporno itvrdoglavo, uvijek jed- nako snažno.
Nije li prirodno da se baš zbog ovako koncipiranog prvog slova glagoljice dogodilo zanimanje za njegova tvorca?Nije li i Vama intrigantan tvorac novih slova, od kojih već prvo propituje:
Tko sam ja?
Uz postanak glagoljice vežu se brojne legende/teorije.
Po jednoj, za tvorca glagoljice drži se Konstantin Solunjanin. Ovoj se teoriji priklanjao suvremenik XV. stoljeća,Juraj iz Slavonije.
Jasna Hor vat
O upućenosti Jurja u glagoljičko pismo svjedoči vještina kojom je tumačio njegova skrivena značenja. Juraj je uprvih devet gla- goljičkih slova iščitao skrivenu poruku Konstantina Solunjanina i odgovor na pitanje prvoga slova:Tko sam ja?
Ja kršćanin, koji slova (po)znam, govorim da je dobro časno živjeti na zemlji.
Konstantinovo pismo u sebi sadrži i druge skrivene poruke.
Ipak, prvih devet slova posve su jasna smjernica što poručiti sa-
mome sebi kada ponestane odgovora na pitanje tko sam ja. Ovaj rukopis slijedi Konstantinova slova.
Upućen je odmornima.
Pisan je i za one koji su dovoljno uporni.
„Az“ se obraća onim čitateljima koji se pitaju: Tko sam ja?
Oduvijek. Zauvijek.
I. dio
JEDINICE
METODOVA
DNEVNIKA
1, A – AZ (azь) – ja, ja kršćanin
2, B – BUKY (buky) – slovo
3, V – VÊDÊ (vêdê) – znati
4, G – GLAGOLJǪ (glagoljǫ) – govoriti
5, D – DOBRO (dobrê)
6, E – (J)EST (estь)
7, Ž – ŽIVÊTI (živêti)
8, Ʒ – ƷÊLO (dzêlo) – vrlo, časno
9, Z – ZEMLA – zemlja
Ja kršćanin, koji slova znam, govorim da je dobro časno živjeti nazemlji.
Sricanje prvih devet glagoljskih slova po Jurju iz Slavonije,XIV./XV. stoljeće
1, A – AZ
Ja sam Alfa i Omega,
Prvi i Posljednji,
Početak i Svršetak!
Otk 22,13
Carigrad, ljeta Gospodnjeg 863.
Sebi ne vjerujem. Ne vjerujem ni svojem bratu, Konstantinu Solunjaninu. Vjerujem Bogu, Alfi i Omegi, Prvomi Posljednjem, Početku i Svršetku.
Ovaj dnevnik posvećujem upravo Njemu... Pisat ću o bratu.
Mlad je i, oprosti mi, Bože, kao da je lud...
Noćas je izumio nova slova. Zatekao sam ga na podu Crkve sve- tih apostola. Opružen na leđima gledao jeprema kupoli u sliku Kri- sta Pantokratora, Svevladara, kako blagoslivlja križnim nimbom.
Rekao je: – Palac i prstenjak Njegove ruke zatvaraju krug, ka-
žiprst i srednjak tvore križ, a mali prst – štapić.
Rekao je: – Primio sam pismo... Bog je Otac, Riječ je Sin, njihovo je Jedinstvo – Život.
Prekrižio sam se i pomislio: – Dočekao sam ono čega sam se bojao. Poludio je!
Oduvijek je živio Evanđelje. U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše kod Boga i Riječ bijaše Bog.
Njegove nesanice urodile su plodom. Ljudi su bili u pravu. Boležljivi Konstantin nesanicu možda nijerastjerivao paleći ča
pljin kljun uvezan u magareću kožu... Ipak, odbijao je san tražeći u sebi nedostižno.
Rođeni smo Solunjani, a živimo u Carigradu položenom uz Bosporski tjesnac. Živimo u gradu koji poputmosta spaja različi- tosti dvaju kontinenata. Optužuju nas da bismo Carigrad zamije- nili Rimom, a mi ne bismomijenjali ni grad ni podrijetlo… Bili bismo tek dio cjeline u kojoj živi Kristova misao.
...čovjek snuje, a Bog određuje.
Bog je odredio da svojega brata pronađem omamljenog na hladnim pločama carigradske Crkve svetih apostola. Ležao je, promatrao strop, i pokušavao doći k svijesti. Uz njega su bili pa- piri, iscrtani nimbovi, rozete, slova i brojevi.
Kupolu je zbrajao s tlocrtom crkve i u zbrajanju dobivao križni nimb – auru presječenu križem... Zbrajajući,dobivao je i ruku koja blagoslivlja.
Konstantin mi je rekao: – Noćas me nadahnula ruka Krista
Pantokratora. Prvo su mi se ukazala slova Njegova monograma
– XP. Slijedeći im sjenu i pitagorejsko načelo analogije, X sam izmijenio u R, P u H. Ostala su se nizala sama posebi. Jesam li odsutan ili sam umoran?
Pustio sam ga govoriti. Mislio sam, bolje je čuti što mu se roji po glavi... Nadahnut Kristom stvorio je slova...Pitao sam ga, je li nje- govo pismo slično pismu koje smo u Solunu vidjeli kod Slavena?
Nije me čuo. Govorio je o svojim nadanjima: – Sada bi nas car, Mihael III., mogao poslati u Moravsku. Imamonovo pismo! Imamo slova ispunjena Kristom!
Nadao se, ako opismenimo slavenski puk i uvedemo bogoslužje na njihovu jeziku, molitva će prestati biti tekzvuk... Prenosit će misao... Neće se izgovarati ni latinskim, ni grčkim, ni hebrejskim... Oni će biti svoji i Bog će ihčuti na njihovu, materinskom jeziku...
Prihvatio se svojih nacrta. Tumačio mi je raspored slova u ko-
jima se odražava slika svijeta. „Az“ odgovara broju jedan. Jedan
izražava apsolutno Biće iz kojega proizlaze sva bića. „Az“ je A, A je jedinstvo. Sinteza riječi i brojeva... Križnogje oblika kao i čovjek koji se izražavanjem uzdiže do vječnosti.
Činio mi se nesvjesnim u što se upušta. Od Armenca Mesropa, živ čovjek nije stvorio pismo... Mesrop je biolukav. Njegovih 38 pismena kombinirala su perzijsko i grčko pismo... Konstantinovo tijelo grčilo se pod vizijom.Morao me uvjeriti da su slova baš njegova i da su iz njega prhnula kao što golubovi izlijeću iz golu- binjaka.Razlagao mi je sličnosti i razlike od svih ostalih pisama
– samaritskog, etiopskog, hebrejskog, grčkog, latinskog i protoin-
dijskog... Crtao mi je rozetu/mandalu iz koje ih ispisuje...
Oprosti, Bože, ali baš me namučio...
Na koncu sam prisegnuo da vidim ono što vidi i on, moj mlađi brat. Potvrdio sam, i sam vidim da je slovaokupio oko Krista kao središta. Divio sam se mandali/rozeti, kvadratu i Kristovom
nimbu
Ako je šutnja laž, tada sam i lagao... Nisam mu priznao da u slovima vidim i sve njegove strasti... A vidiosam... kako strast za geometrijom, tako i onu što je oduvijek ima za ezoterijom, astro- logijom, magijom i alkemijom...
Rekao sam: – Jest, Konstantine. U tvojem pismu vidim Kri- sta...
Sam Bog zna da nisam vidio ništa drugo osim straha za svo-
jega brata.
Ipak..., potvrdio sam.
Prisegnuo sam mu da preko Salomonova čvora, nimba, kva-
drata i križa, vidim Onoga koji nas je znao voljeti potpuno.
Zaboravio sam reći, vjera mi je danas posve slaba... Ne vjeru-
jem samome sebi, ne vjerujem ni onome što pišem...
Svaka je biografija neistina. Za života smo slabovidni. Danas sam slijep, bez vjere u sebe, ali s čvrstom vjerom u Boga.
Vjerujem Bogu, Alfi i Omegi, Prvom i Posljednjem, Početku i Svršetku.
Njemu, Početku i Svršetku, posvećujem ovaj dnevnik... Ujedno Ga molim, neka oprosti mojem bratu, čak ako i griješi. Namjera mu je čista. Moj brat želi Njega, Boga, utkati u riječ i
jezik. Slijedit ću ga... Čak i ako griješi... Krvna veza dana mi je od
Njega, Početka i Svršetka, Prvog i Posljednjeg, Alfe i Omege...
Ja, kršćanin, vjerujem u Boga.
popis članova