DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA
Osnovano 1900.
Josip Bratulić
Akademik Josip Bratulić rođen je u Sv. Petru u Šumi 13. veljače 1939. Osnovnu školu pohađao je u rodnome mjestu, a gimnaziju u Pazinu. Filozofski fakultet upisao je u Zagrebu gdje je završio studij hrvatskoga jezika i književnosti i komparativnu književnost. Na istom je fakultetu magistrirao i doktorirao. Nakon završetka studija radio je u Staroslavenskom institutu »Svetozar Ritig«, a zatim je 1977. prešao na Filozofski fakultet, gdje je redoviti profesor na Katedri za stariju hrvatsku književnost do umirovljenja. Bio je dekan toga fakulteta u ratnom razdoblju.
Bavi se proučavanjem hrvatske književnosti, posebice starijih razdoblja, kao i studijem srednjovjekovnih slavenskih književnosti, pa je iz toga znanstvenog područja objavio niz rasprava i pojedinačnih knjiga. Uz monografiju o Istarskom razvodu (1978.) objavio je kritičko izdanje ovoga dragocjenog hrvatskog spomenika srednjovjekovne Istre koje je dosad doživjelo tri izdanja. Izdao je i kritičko izdanje Vinodolskog zakona, kao i nekoliko vrlo važnih pretisaka starih hrvatskih knjiga koje je popratio pogovorima i tumačenjima (Prva hrvatskoglagoljska početnica; Franjo Glavinić, Četiri poslidnja človika; Antun Matija Relković, Satir; Josip Relković, Kućnik; Antun Kanižlić, Sveta Rožalija; Ljudevit Gaj, Kratka osnova; Lekcionar Bernardina Splićanina itd.). Priredio je i preveo Žitja Konstantina Ćirila i Metoda (tri izdanja). Priredio je Izabrane poslanice svetoga Jeronima. Objavio je dosad tri knjige svojih rasprava: Istarske književne teme (1987.), Sjaj baštine (1990.), lzazov zavičaja (1990.), zatim monografiju o kiparu Želimiru Janešu (1992.), te knjigu eseja Mrvice sa zagrebačkog stola (1994.), Leksikon hrvatske glagoljice (1995.), Istra – zavičaj starina i ljepota (2000.), Pula oduvijek (2001.).
Sudjelovao je na brojnim domaćim i stranim međunarodnim znanstvenim skupovima u Hrvatskoj i inozemstvu. Sudjelovao je na velikim kulturološkim projektima: Pisana riječ u Hrvatskoj, Dva tisućljeća pisane riječi u Istri, Hrvatski narodni preporod, Pavlini u Hrvatskoj, Hrvati i kršćanstvo – kultura i umjetnost (Vatikan). Bio je u brojnim organizacionim ili znanstvenim odborima skupova koje je organizirala Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (o Istarskom razvodu, o Matiji Vlačiću Iliriku, o Franji Glaviniću, o Šimunu Kožičiću – Benji). Član je brojnih uredništava časopisa i biblioteka. Za seriju »Istra kroz stoljeća« priredio je desetak knjiga. Autor je brojnih scenarija za obrazovni program Hrvatske radiotelevizije.
U Razred za filološke znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti izabran je za člana suradnika prvi put 19. svibnja 1988, a po drugi put 28. svibnja 1998. Za člana HAZU izabran je na Glavnoj skupštini 18. svibnja 2000. Od 2020. voditelj je Zavoda za znanstveni I umjetnički rad, HAZU u Đakovu.
Bio je predsjednik Matice hrvatske od 1996. do 2002. godine.
S profesorom Želimirom Janešom ostvario je jedinstveno spomen-obilježje »Aleju glagoljaša Roč-Hum«, za koju je napisao i vodič (dva izdanja).
popis članova