Antonio Karlović rođen je 1994. godine u Zagrebu. Osvojio je prvu nagradu na Festivalu poezije mladih (2017.), književnu nagradu 'Milivoj Cvetnić' (2018.) te nagradu Na vrh jezika (2021.)
Tijela. Stepenice. Siromaštvo. (2018.)
Ego-stripper (2019.)
Kad god netko ispred mene hoda (2022.)
KAD GOD NETKO ISPRED MENE HODA
Kad god netko ispred mene hoda presporo
to mi bude sto puta gore
nego da stoji.
Stojećeg bih ga još i lako zaobišao,
ali ovako:
dok se polako vuče,
on niti hoda
niti stoji,
nit se miče
nit se ne miče,
nit je mrtav
nit je živ.
On kao da nadilazi kategorije
i ne može ga se tek tako preteći.
To zahtjeva značajan napor,
često doslovan trk,
a nekad je preticanje
(zbog preuskog prolaza
ili činjenice da nemam
cipele za trčanje)
uopće nemoguće.
Zato kad god netko ispred mene hoda presporo
dođe mi da ga iz sve snage gurnem
i ispalim daleko naprijed
pa da više uhvati zalet
i protrči, prodiše, oživi,
ili padne, razbije glavu
i konačno skonča svoje
mučno puzanje u smrt.
Ako me kad god uhvatite da hodam ispred vas
i zabijam pete u vaša stopala,
gurnite i oborite mene
i moju generaciju šepavaca
koja vam je zakrčila put
i viknite Revolucija!
ili što god vam već treba
da umirite savjest
i skrenete pažnju
od starca koji slomljen leži sa strane
i krajičkom oka prati
vašu etapu
našeg trka
ka litici.
SIROMAŠTVO
Čekanje,
to je siromaštvo.
Nikad nisam bio siromašniji
nego dok sam čekao
da čujem tvoje korake
na stepenicama.
Čučao sam u kutu života
osuđen na tišinu;
ja, jedno nervozno tijelo,
bespomoćno.
Ljudi čekaju
samo kad im ništa drugo ne preostaje;
a nitko nikad nije čekao
kao ja sinoć.
Ništa nisam imao
što bi te moglo vratiti,
ništa nisam mogao
osim čekati;
a čekanje,
to je siromaštvo.
MOSTOVI
(Vesni Parun, na pjesmu "Zlato")
Ako je, Vesna, život rijeka,
volio bih znati -
strujimo li opasno
tek pod golim nebom
ili postoje mostovi,
čvrsti i brižni,
koji nekad povežu
(težnju i sudbinu)
ta dva kopna među kojima
tako nesmotreno tečemo
gledajući u visine,
a nikako da nabujamo.
Volio bih znati -
da sve nas,
prije no što
delta ušća
zauvijek ove misli razrijedi,
iznad nesigurnosti
nemirna vodotoka
ta sreća mosta
ipak negdje čeka;
ako je, Vesna,
život rijeka,
zlatonosna rijeka.