DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA
Osnovano 1900.
Lidija Bajuk
Lidija Bajuk diplomirala je razrednu nastavu na Višoj učiteljskoj školi u rodnom Čakovcu (1988), naknadno u NSB stekavši i zvanje školske knjižničarke (1996). Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirala je etnologiju i antropologiju (2009), doktorirala na temu Odjeci slavenskog mita u nematerijalnoj kulturi Međimurja (2019) i stekla zvanje docentice (2022). Radila je kao učiteljica i knjižničarka u dvije osnovne škole (1988–1998), kao profesionalna književnica i glazbenica (2000–2012) i honorarno kao urednica za glazbenu kulturu u Školskoj knjizi (2006/2007). Živi u Zagrebu i radi u Institutu za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu (od 2012). Održala je gostujuća predavanja na Sveučilištu za glazbu i scenske umjetnosti u Beču (2015), na Odsjeku za etnologiju i kulturnu antropologiju (OEKA) Filozofskog fakulteta u Zagrebu (2019), na Odjelu za kroatistiku i Odjelu za etnologiju i antropologiju u Zadru (2022) te na Institutu za slavensku filologiju Sveučilišta Adam Mickiewicz u Poznanju i na Slavističkom institutu Poljske akademije nauka u Varšavi (2022), također i diplomski izborni kolegij Kulturna istraživanja običajno-obredne prakse na OEKA Filozofskog fakulteta u Zagrebu (ljetni semestar 2020/21). Njezini prvi zapaženiji glazbeni nastupi bili su na koncertima u ex-Jugoslaviji Johna Mayalla (1986) i Joan Baez (1989). Jedna je od utemeljitelja hrvatske suvremene glazbene etnoscene. Objavila je 8 samostalnih audio-albuma, 7 knjiga poezije i 4 knjige proze, 1 osnovnoškolski udžbenik, 3 priručnika za glazbenu kulturu i 1 znanstvenu knjigu. Uredila je i 2 udžbenika za glazbenu kulturu te 4 etnografske publikacije. Objavila je četrdesetak znanstvenih i tridesetak stručnih radova, sudjelovala je na pedesetak simpozija, od kojih je 2 potakla i (su)organizirala, a u 5 bila članicom organizacijskih odbora. Potakla je ili poduprla i su(organizirala) dvadesetak etnoloških projekata, petnaestak terenskih etnografskih istraživanja u Hrvatskoj, desetak tematskih etnoradionica. Bila je stručna suradnica na 48. međunarodnoj smotri folklora Zagreb 2014: Međimurska baština, autorica je teksta i supotpisnica nominacije međimurske popevke (2013) te Ženskog kolendavanja na području župe Smokovljani u Dubrovačkom primorju (2023) u Registar kulturnih dobara RH, koordinatorica i supotpisnica nominacije međimurske popevke te scenaristica filma Međimurska popevka, a folksong from Međimurje (2018) za UNESCO-vu Reprezentativnu listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva. Autorica je panoa Međimurska popevka, tradicijski napjev Međimurja putujuće izložbe Hrvatska nematerijalna kulturna baština na UNESCO-ovim listama (od 2019) Ministarstva kulture RH i Etnografskog muzeja u Zagrebu. Suscenaristica je etnografskih filmova Priča o žveglici i Suncokret: Ekologija duha, ekologija pamćenja (1996) M. Jović te Nagrišpane traverse (2016) i Kartolina iz Krive kale (2020) A. Rozića. HRT je emitirao njezine etnokoncerte Kneja (1999) i Tira les (2003), koncert Senjico senjala dostupan je na YT kanalu (od 2021). Surađuje s ekološkim, humanitarnim i zavičajnim udrugama, s obrazovnim, znanstvenim i kulturnim institucijama te s brojnim domaćim i stranim umjetnicima. Za svoj je rad primila dvadesetak nagrada i priznanja. Njezin nagrađeni roman Kneja uprizoren je u istoimenome dokumentarno-igranom filmu (1998) N. Šojlev, u plesnoj koreografiji (2004) Darka Brkljačića, u predstavi (2004) Kazališta mladih Osijek u režiji D. Crnojević-Carić i u scenskoj igri (2012) Kazališta Elektron V. Godec. U domovini i svijetu predstavila se više od tisuću i pol puta. Područja njezinih znanstvenih interesa su nematerijalna kultura, digitalna humanistika, običajno-obredne prakse, praslavensko nasljeđe, kulturna botanistika i animalistika, astroetnologija, etnografski film.
Članstva i funcije:
Matica hrvatska (od 1990), članica Glavnog odbora (2010–2014) i pročelnica Odjela za arheologiju i etnologiju (od 2015) MH
Društvo hrvatskih književnika (od 1994), članica Upravnog odbora DHK (2005–2006, 2017–2020, 2021–2023, 2023– )
Udruga Matapur (od 2007)
Hrvatsko društvo skladatelja (od 2007)
Hrvatsko etnološko društvo (od 2010)
Zavičajno društvo Međimuraca Pinklec u Karlovcu, počasna članica (od 2013)
International Society for Folk Narrative Research (od 2015)
Zavičajno društvo Međimurje u Zagrebu, članica i potpredsjednica (2018)
Udruga Ekomuzej Bistra, počasna članica (od 2018)
Znanstveno vijeće IEF-a, članica (2018–2021, 2022–2023)
prosudbena povjerenstva za književne nagrade: Judita, Davidias i Slavić, članica (2019); Tin Ujević, članica
(2023); Kaj – Kustošija Zagreb, predsjednica (2023)
Centar za istraživanje odnosa znanosti i religije Fakulteta filozofije i religijskih znanosti u Zagrebu, savjetnica
(od 2021)
Organizacijski odbori i drugi stručni doprinosi:
stručni izlet u Međimurje za zagrebačke studente i profesore etnologije i etnomuzikologije (2006)
e-stranica Virtualni muzej tradicijske glazbe Međimurja (2009)
poticaj za osnivanje Centra nematerijalne kulture Međimurja (2011)
zvučni album tradicijske glazbe Marija Tuksar: Sunčani glas iz davnina (2011)
dvojezična e-izložba O tradicijskoj glazbi Međimurja i oko nje (2013)
VestaFesta – Festival ženskoga tradicijskog glazbovanja u triljskom Vrpolju (od 2014)
interdisciplinarni znanstveno-popularni program Hrvatska mitska baština u ranome srednjem vijeku u Zagrebu
(2018– )
idejno rješenje poštanske marke Međimurska popevka dizajnera Orsata Frankovića iz kolekcije hrvatskih poštanskih
maraka Unesco (2021)
Znanstvenoistraživački projekti:
Nematerijalna kultura i digitalna humanistika IEF-a (od 2014)
Kulturna animalistika: životinja i čovjek – interdisciplinarne analize i mnogostruke kulturne prakse IEF-a (od 2014)
Hrvatska nematerijalna kulturna baština, društveni identiteti i vrijednosti HRZZ (2012–2014)
Kulturna animalistika: interdisciplinarna polazišta i tradicijske prakse HRZZ (2020–2024)
Vlastite knjige:
Osmijeh je moja najbolja obrana. Čakovec: Gama (1991)
Besput (pjesme). Zagreb. SKUD Ivan Goran Kovačić (1992)
Razgovor s tišinom (pjesme). Čakovec: Pro-In i OMH (1995)
Z mojga srca ružica (bajkovite priče). Čakovec: Comex (1995)
Kneja (bajkovite priče). Zagreb: Mozaik knjiga (1999)
Vučica (pjesme). Zagreb: Meandar (1999)
Sandale na vodi (pjesme). Šenkovec: Knjižnica i čitaonica Šenkovec (2000)
Kneja, vilinska šuma (bajkovite priče). Zagreb: Slon (2002)
Pipilotine pjesme (pjesme). Zagreb: Meandar (2004)
SO (udžbenik). Zagreb: Školska knjiga (2007)
FA (priručnik). Zagreb: Školska knjiga (2007)
SO (priručnik). Zagreb: Školska knjiga (2007)
LA (priručnik). Zagreb: Školska knjiga (2007)
Matapur – Prirodna i kulturna baština Međimurje (stručna knjiga). Lopatinec: Udruga Matapur (2012)
Papirnati brod (pjesme). Zagreb: DHK (2013)
Kao ruža, kao zvijer, dragi moj Flaubert (priče). Zagreb: DHK (2016)
Međimurska popevka (znanstvena knjiga). Zagreb: Naklada Ljevak (2020)
Vlastiti nosači zvuka:
Zora-djevojka (etnoalbum). Zagreb: Crno-bijeli svijet (1997)
Tira les (etnoalbum) Zagreb: Crno-bijeli svijet (2001)
Kneja. Zagreb: Crno-bijeli svijet (1999)
Luna (autorski album). Zagreb: Crno-bijeli svijet (2005)
Zipčica (božićni etnolabum). Zagreb: Interpublic (2010)
Matapur (dvostruki etnoalbum). Lopatinec: Udruga Matapur (2012)
Prelja (etnoalbum). Zagreb: Scardona (2015)
Senjico senjala (etnoalbum). Zagreb: Scardona (2019)
Pjesnolika vol. 1 (kantautorski album na stihove hrvatskih pjesnika). Zagreb: Scardona (2022)
Primijenjena autorska glazba:
dječje predstave KD Pinklec (1986–1988)
plesna koreografija Jer bez tebe nema mene… Barbare Novković (1998)
monodrama Jezičina Vlaste Knezović i Branislava Glumca (2000)
kazališna predstava Duga Dubravke Crnojević-Carić (2003)
Novo nebo i nova zemlja (dokumentarni film) Marija Potočkog i Franje Matešina (2012)
Ušće Mure – hrvatska Amazona (dokumentarni film) Gorana Šafareka (2012)
Ti koja imaš nevinije ruke (dokumentarni film) Branka Pejnovića i Danila Šerbedžije (2013)
Nagrišpane traverse (dokumentarni film) Ante Rozića (2016)
Naša knjižnica (dokumentarni film) Ante Rozića (2018)
Scensko i filmsko glazbeno sudjelovanje:
pjesničko-glazbeni recitali Enesa Kiševića (1990)
Transatlantic (igrani film) Mladena Jurana (1998)
Lajka – prvi pas u svemiru (ulični performans) Damira Bartola Indoša (1999)
pjesničko-glazbeni recitali Gorana Matovića (2003, 2007–2013, 2016)
plesna koreografija Vilinska šuma Ive Juršić (2010)
Stručno sudjelovanje u dokumentarnim filmovima:
Ljubav se ne trži Davora Borića (2014)
Alka Dražena Žarkovića (2015)
Međimurska popevka Danijela Jankovića (2018)
Sjeverozapadni vjetar – između legende i stvarnosti Zdenka Bašića (2018)
Književne nagrade:
1. nagrada Poznanovec za mlade pjesnike (1989)
1. nagrada Goran za mlade pjesnike (1991)
Josip Sever za neobjavljenu zbirku pjesama Vučica (1999)
Fran Galović za najbolju knjigu zavičajne tematike Kneja (2000)
Krapina za najbolje kajkavske stihove Dravski kralj (2006)
Zvonimir Golob za najljepšu neobjavljenu ljubavnu pjesmu Z tvojih rok (2018)
Vinum et poeta za najljepšu neobjavljenu pjesmu vinogradu i vinu Gorični Jezušek (2019)
Glazbene nagrade:
3. nagrada Famus na Festivalu akustičarske muzike u Sivcu (1989)
Nagrada Radija Donat FM za najboljeg izvođača etnoglazbe (1997)
Pop Media Festival za etnoglazbu (1998)
3. nagrada Kaštela za dalmatinsku pismu za izvedbu Izresla ruža rumena (1999)
Večernjakova ruža za najboljeg etnoglazbenika (2001)
Krapina za najbolje kajkavske stihove Dravski kralj (2006)
Porin za najbolju etnopjesmu Se su ruže povehnule (2006)
Međimurski festival za doprinos hrvatskoj glazbi (2010)
2. nagrada 19. međunarodnoga huculsko-ukrajinskog festivala za izvedbu hrvatskih tradicijskih pjesama (2011)
Porin za najbolji etnoalbum Prelja (2015)
Objedinjene nagrade:
Zlatna plaketa Grada Čakovca za promicanje Međimurja u glazbi i književnosti (1998)
Plaketa Međimurskoga demokratskog saveza za očuvanje međimurske kulturne baštine (2017)
Počasna građanka Međimurske županije, zbog iznimnih dostignuća u književnosti, znanstvenom predstavljanju,
interpretiranju i populariziranju međimurske etnobaštine i međimurske popevke te zbog poticanja osnivanja i
djelovanja kulturno-umjetničkih udruga i njihovog prenošenja domoljublja na mlađe generacije (2021)
Nagrade za stručni i znanstveni rad:
Franjo Ksaver Kuhač Hrvatskog društva skladatelja za autorske i glazbeno-istraživačke projekte na temelju
glazbene baštine međimurskog kraja (2014)
Zahvalnica u povodu 100. obljetnice osnutka Etnografskog muzeja u Zagrebu (2019)
Milovan Gavazzi Hrvatskoga etnološkog društva za promociju i popularizaciju nematerijalne baštine Međimurja te
doprinos prepoznatljivosti i vidljivosti etnološke i kulturnoantropološke struke (2019)
Milovan Gavazzi Hrvatskoga etnološkog društva za autorsku knjigu Međimurska popevka u kategoriji zaštite
kulturne baštine (2021)
UNESCO-va povelja povodom upisa Međimurske popevke na Reprezentativnu listu nematerijalnih kulturnih
dobara čovječanstva (2023)
ZORA-DJEVOJKA
(iz pjesničke zbirke Vučica, Meandar, Zagreb, 1999.)
Robinja sam mrkle noći.
Kada li ću k dragom moći?
Mladi Mjesec zvijezde vodi,
oko hiže lako hodi.
Srebrne mu duge kose,
nježna put i noge bose.
Daruje mi alem-kopče,
vani divlji vranac topče.
Mladi Mjesec gajde svira,
modre halje za me bira.
Namiguje sjajnim okom,
kud ja mišlju – tu on skokom.
Pa mi pjeva, pa se smije,
pa iz vrča vino pije.
Pleše, mami, orah nudi,
al’ u meni – Zora rudi.
,,Hajd’ u kolo!” Sunce zove.
S oblacima vile plove.
Ja im mahnem, a konj rznu,
blijedi Mjesec sad se trznu.
Gasne noć u zlatnoj mreži,
Mliječnom stazom Mjesec bježi.
,,Nisam tvoja, nađi drugu!
Sunce i ja smo u krugu.”
ZAVIČAJ
(iz pjesničke zbirke Pipilotine pjesme, Meandar, Zagreb, 2004.)
kad mačka u koroti
odskoči na nečiju vitrinu u predsoblju
slnce odluči osvojiti horizont
a mačka kao tigrica
jurne u bengaliju
gdje žene još njišu bokovima
dotaknute vjetrom
om oom
onim istim s kojim
bog ponekad zalazi u tajgu
da bi se razveselio vilinskim kosama
o djevačkaja djevačkaja
ti koja se umivaš u crnom moru
kraj kolibe na kokošjim nogama
u kojoj starica kotrlja zvijezde
i mrmlja
stablo je šuplje
stablo je šuplje
znaš li da ući u njegovo deblo i umrijeti
znači pomladiti vrijeme
zbog toga su mačkine zjenice
uspravne korablje
iz kojih o ponoć
ispadaju vede*
sveznajući zaboravljeni gorostasi
da bi plčinom pramora
kroz neuronsku paučinu
isplutali iz plićine
gdje mi je zavičaj onijemio sva pitanja
a zvijer oglodala kosti
DRAVSKI KRALJ
(iz pjesničke zbirke Papirnati brod, DHK, Zagreb, 2013; pjesma je nagrađena nagradom za najbolje stihove Kajkavskog festivala u Krapini 2006.))
Mesec z neba v Dravu j’ skočil kak vu škrinju srebrnjak.
Vir drfteči i iskreči vžiže žuhki zrak.
Ispred kalne hiže – viže mumlja vodenjak.
Svetlih lasi zvezde steple, kres preskače dravski kralj.
Odvečer bu s zlatnog dreva slatke hruške bral
i v gluboku, na oblaku, Dravu žmehko pal.
Iz glubine, vu visine znova bu si sel.
Z suhe grane črne vrane v polnoč bu prevzel,
pak bu v dravske glibe ribe i coprije del.
Zvečer tuži, vjutro ruži v cimbal dravski duh.
Kak bleščiju biser, đunđi, ringlini iz vuh!
Kačec-kača luč obrača. Tanca potepuh.
DUH IZ BOCE, ulomak iz priče
(iz zbirke Kao ruža, kao zvijer, dragi moj Flaubert pred objavljivanjem)
…Jedan drugi muškarac, možda njegov otac, na nekom drugom mjestu i u nekom drugom vremenu, gubi ravnotežu i kao u filmu usporeno pada s palube, usporeno lamatajući rukama. Uz otegnuti zvuk, tijelom udara o burom ohlađeno more kvarnerske luke. Usporeno se koprca u vodenom zagrljaju kao da snubi samu predneolitičku boginju, jedan mornar usporeno skače za njim ne bi li ga spasio iz fatalnoga makabričkog plesa. Plavetno opernaćena zmijska carica sjedi na klupku užadi koju nije dospio utržiti i jedan njegov kraj veže za svoj plavetni pernat rep, a drugi, mišlju svojih budućih kćeri za repnu peraju ispod plavetnoga pernatog repa umjesto sidra, da nikad ne odleti. Bijela krila kruže nad jarbolom, oblikuju klin i velikim, usporenim zamasima jedre za predvodnicom, ususret utihlim dnjestarskim tršćacima. Ispunjen grimizom, urokljiv ih pogled prati odozdo i zaustavlja se na slici žreca u konopljinu ogrtaču, uronjenom u pramenje podkarpatskih jesenskih izmaglica. Ako nije carica i galicijska nasljednica gordijskog čvora od vlakana mitskog stabla, najmanje je zaboravljena seoska travovabiteljica. Nad utopljenikom plave krvi, Gospodarica vode zaključava vodeni grob.
U listopadskoj noći kad cvatu plavi lokvanji, izlazi pun mjesec i zvijezde se spuštaju do obzora, pod čijim kalnim vodama valova bjelasa otpalo paperje. Put zamiče u dubravu, u glib, u glad, u grč... U pecaru i aldomaš, u išče nikaj, u ošitno disanje isprekidano jezom od zavičajne drumske hajdučije, od svih slučajnosti i zabluda pri traganju za duhom iz boce koji će je obilježiti i zbog kojih će na početku i na kraju priče umrijeti najmanje dvaput.
popis članova