Lidija Bajuk

Društvo hrvatskih književnika Članovi društva Lidija Bajuk

Članovi društva

Lidija Bajuk

Lidija Bajuk s obitelji živi u Zagrebu. Članica je Društva hrvatskih književnika, Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika, Hrvatskog društva skladatelja i Matice hrvatske. Diplomirana je učiteljica i knjižničarka te etnologinja i antropologinja. Doktorandica je poslijediplomskog studija hrvatske kulture na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radi kao asistentica u Institutu za etnologiju i folkloristiku. Za svoj književni i glazbeni rad primila je više državnih (Poznanovec 89, Goranovo proljeće 91, Zlatna plaketa Grb grada Čakovca 98, Josip Sever 99, Fran Galović 99; Famus 88, Radio Donat FM 97, POP Media Festival 98, Kaštela 99, Večernjakova ruža 01, Porin 06 i 15, Krapina 06, MEF 10) i međunarodnih nagrada (2. mjesto na 19. Međunarodnom festival Hucula 2011. u Kosivu). Objavila je 6 samostalnih zbirki pjesama (Osmijeh je moja najbolja obrana 1991, Besput 1992, Razgovor s tišinom 1995, Vučica 1999, Sandale na vodi 2000, Pipilotine pjesme 2004, Papirnati brod 2013) i 3 knjige proze (Z mojga srca ružica 1995, Kneja 1999, Kneja, vilinska šuma 2002). Kao jedna od utemeljitelja suvremene hrvatske etno scene, 1994. je sudjelovala u stvaranju kultnog albuma Ethno Ambient Live/Arhaičnepjesme iz Hrvatske. Objavila je samostalne etno audio-albume Zora-djevojka (1997), Kneja (1999), Tira les (2001), Zipčica (2010), Matapur (2012) i Prelja (2015) te kantautorski Luna (2005), Pred objavljivanjem je zbirke priča za odrasle Kao ruža, kao zvijer, dragi moj Flaubert i audio-albuma uglazbljenih hrvatskih pjesnika. Povremeno predaje o mitskim simbolima u hrvatskoj usmenoj književnosti, a od 2000. voditeljica je edukativnih radionica Istočno od Sunca i zapadno od Mjeseca za djecu, Jako veseli bend za tinejdžere i Zlatna grana za odrasle (www.matapur.net). Sklada i pjeva za film i kazalište, surađuje s vrhunskim glazbenicima, s ekološkim i humanitarnim udrugama, s kulturnim i obrazovnim institucijama. Prema njezinim scenarijima za obrazovni program HTV-a snimljene su tv-emisije na više etnoloških tema. Autorica je obrazloženja međimurske popevke za uvrštavanje na Listu zaštićenih nematerijalnih kulturnih dobara RH te projekata Virtualni muzej tradicijske glazbe Međimurja (www.mtraditional.com), Predajna etnobaština i pučka pobožnost na tlu Međimurja, Podravska pjevanka Zlatka Špoljara, Sacred Voices/Sveti glasovi i Centar nematerijalne baštine Međimurja. Međuovisnost pučke pobožnosti, usmene predaje i mikrotoponimije terenski istražuje u Međimurju, Hrvatskom zagorju, kalničkom Prigorju i Dubrovačkom primorju. Hrvatsko je tradicijsko te vlastito glazbeno i književno stvalaštvo predstavljala i u Sloveniji, BiH, Makedoniji, Mađarskoj, Austriji, Njemačkoj, Italiji, Češkoj, Francuskoj, Švicarskoj, Španjolskoj, Grčkoj, Ukrajini, Rusiji, Nepalu, Tibetu, Kanadi, Kolumbiji, Brazilu, Kolumbiji, Velikoj Britaniji, Argentini..

I. AUTORSKI RAD

1. Umjetnički – vlastite knjige pjesama i proze:

Osmijeh je moja najbolja obrana, pjesme, Gama, Čakovec, 1991.
Besput, pjesme, SKUD I. G. Kovačić, Zagreb, 1992.
Razgovor s tišinom, pjesničke minijature, Pro-In, Čakovec, 1995.
Z mojga srca ružica, bajkovita proza, Comex, Čakovec, 1995.
Kneja, bajkovita proza + CD + tumač pojmova, Mozaik knjiga, Zagreb, 1999.
Vučica, pjesme, Meandar, Zagreb, 1999.
Sandale na vodi, pjesme, Knjižnica i čitaonica, Šenkovec, 2000.
Kneja, vilinska šuma, bajkovita proza, Slon, Zagreb, 2002.
Pipilotine pjesme, pjesme, Meandar, Zagreb, 2004.

2. Umjetnički – esejistički predgovori, pogovori i recenzije:

Nigdar nej se bez mene zeleniti, u Međimurje, zemlja između voda S. Goluba, SPRUD Čakovec, 2003.
Muza zna pjevati, u Teta Liza, život protkan pjesmom Z. Čižmešija i S. Goluba SPRUD Čakovec, 2003.
Draus, u Nebo nad Osijekom, intimistički zapisi H. Sablić Tomić, MH Osijek, Osijek, 2003.
Goransko šumospoznavanje, u Šumospoznavanje D. Grgurića, MH Rijeka, Rijeka, 2007.
Zavičaj kao slagalica, u Izazov tradicijske kulture: Svecani zbornik za Zoricu Vitez, ur. N. Ceribašić i Lj. Marks, IEF, Zagreb, 2009.
Cinkuši: Zeleni kader, u Bez rocka trajanja A. Jurkasa, Znanje, Zagreb, 2010.
U pohode rent-a-kombijem mitskoj pradomovini, suautorstvo u prilogu za socijalnu i kulturnu antropologiju časopisa Zarez br. 310, ur. Suzana Marjanić, 2011.
Guculi – egzotični stanovnici Karta i medijska guculmanija, suautorstvo u prilogu za socijalnu i kulturnu antropologiju časopisa Zarez br. 317, ur. Suzana Marjanić, 2011.
Dugovječne vjetrovite priče s obronaka Medvednice i Samoborskog gorja, u Sjeverozapadni vjetarZ. Bašića, Planetopija, Zagreb, 2011.

3. Umjetnički – samostalna audio-izdanja:

Zora-djevojka, CBS, Zagreb, 1997.
Kneja, CBS, Zagreb, 1999.
Tira les, CBS, Zagreb, 2001.
Luna, CBS, Zagreb, 2005.
Zipčica, Interpublic, Zagreb, 2010.

4. Stručni – scenariji za tv-emisije obrazovnog programa HRT-a:

Priča o žveglici, 1996.
Ekologija duha, ekologija pamćenja, 1996.

5. Stručni – knjižice uz samostalna audio-izdanja:

Zora-djevojka, CBS, Zagreb, 1997.
Kneja, CBS, Zagreb, 1999.
Tira les, CBS, Zagreb, 2001.
Zipčica, Interpublic, Zagreb, 2010.

6. Stručni – udžbenici:

poglavlje Po dragome kraju, Vidović, K. – B. Magdalenić: FA, udžbenik GK za 4. r. OŠ, ŠK Zagreb, 2007.
poglavlje Po dragome kraju, Vidović, K. – B. Magdalenić: LA, ŠK Zagreb, 2007.
SO, udžbenik za 5. r. u OŠ, ŠK Zagreb, 2007.
FA, radna bilježnica za 4. r. u OŠ, ŠK Zagreb, 2007.
FA, priručnik za 4. r. u OŠ, ŠK Zagreb, 2007.
SO, priručnik za 5. r. u OŠ, ŠK Zagreb, 2007.
LA, priručnik za 6. r. u OŠ, ŠK Zagreb, 2007.

7. Stručno-znanstveni radovi:

Međimurske bajke, predaje i vjerovanja, u periodici Hrvatski kajkavski kolendar, MH, Čakovec, 1998.
Moj božiću Svarožiću, lunaj le!, u zborniku radova Zlatni danci 6 – život i djelo(vanje) I. Brlić-Mažuranić, Filozofski fakultet Osijek, 2005.
Kako je Lado dobio ime, u monografiji Lado – hrv. nacionalno blago, ŠK Zagreb, 2009.
(suautorstvo sa Stipom Boticom)
Virtualni muzej tradicijske glazbe Međimurja, http://www.mtraditional.com Udrug,a Matapur, Lopatinec, 2009.
Zipčica – hrvatski božićni napjevi, u knjižici uz audio-album Zipčica, Interpublic, Zagreb 2011.
U potrazi za izgubljenim, u periodici Zagorje, ur. Alojz Jembrih, Kajkavsko spravišče Zagreb, u tisku (suautorstvo sa Zvjezdanom Jembrih)
Tradicijska glazba Slavonije (u Povijest Slavonije Bože Mimice, Dušević-Kršovnik Rijeka, u tisku
Perje i pandže zmed Mure i Drave, u zborniku Književna životinja, ur. Suzana Marjanić i Antonija Zakardija Kiš, IEF Zagreb, pred objavljivanjem

II. UREDNIČKI RAD

1. Stručna literatura (udžbenici):

Vidović, K. – B. Magdalenić: FA, udžbenik glazbene kulture za 4. r. u OŠ, ŠK Zagreb, 2007.
Vidović, K. – B. Magdalenić: LA, udžbenik glazbene kulture za 6. r. u OŠ, ŠK Zagreb, 2007.

2. Internetska stranica Virtualni muzej tradicijske glazbe Međimurja, www.mtraditional.com, od 2009.

3. Audio-izdanje Marija Tuksar: Sunčani glas iz davnina, Udruga Matapur, Lopatinec, 2011.

ZORA-DJEVOJKA
(iz pjesničke zbirke Vučica, Meandar, Zagreb, 1999.)

Robinja sam mrkle noći.
Kada li ću k dragom moći?
Mladi Mjesec zvijezde vodi,
oko hiže lako hodi.
Srebrne mu duge kose,
nježna put i noge bose.
Daruje mi alem-kopče,
vani divlji vranac topče.

Mladi Mjesec gajde svira,
modre halje za me bira.
Namiguje sjajnim okom,
kud ja mišlju – tu on skokom.
Pa mi pjeva, pa se smije,
pa iz vrča vino pije.
Pleše, mami, orah nudi,
al’ u meni – Zora rudi.

,,Hajd’ u kolo!” Sunce zove.
S oblacima vile plove.
Ja im mahnem, a konj rznu,
blijedi Mjesec sad se trznu.
Gasne noć u zlatnoj mreži,
Mliječnom stazom Mjesec bježi.
,,Nisam tvoja, nađi drugu!
Sunce i ja smo u krugu.”

ZAVIČAJ
(iz pjesničke zbirke Pipilotine pjesme, Meandar, Zagreb, 2004.)

kad mačka u koroti
odskoči na nečiju vitrinu u predsoblju
slnce odluči osvojiti horizont
a mačka kao tigrica
jurne u bengaliju
gdje žene još njišu bokovima
dotaknute vjetrom
om oom
onim istim s kojim
bog ponekad zalazi u tajgu
da bi se razveselio vilinskim kosama
o djevačkaja djevačkaja
ti koja se umivaš u crnom moru
kraj kolibe na kokošjim nogama
u kojoj starica kotrlja zvijezde
i mrmlja
stablo je šuplje
stablo je šuplje
znaš li da ući u njegovo deblo i umrijeti
znači pomladiti vrijeme
zbog toga su mačkine zjenice
uspravne korablje
iz kojih o ponoć
ispadaju vede*
sveznajući zaboravljeni gorostasi
da bi plčinom pramora
kroz neuronsku paučinu
isplutali iz plićine
gdje mi je zavičaj onijemio sva pitanja
a zvijer oglodala kosti

DRAVSKI KRALJ

(iz pjesničke zbirke Papirnati brod, DHK, Zagreb, 2013; pjesma je nagrađena nagradom za najbolje stihove Kajkavskog festivala u Krapini 2006.))

Mesec z neba v Dravu j’ skočil kak vu škrinju srebrnjak.
Vir drfteči i iskreči vžiže žuhki zrak.
Ispred kalne hiže – viže mumlja vodenjak.

Svetlih lasi zvezde steple, kres preskače dravski kralj.
Odvečer bu s zlatnog dreva slatke hruške bral
i v gluboku, na oblaku, Dravu žmehko pal.

Iz glubine, vu visine znova bu si sel.
Z suhe grane črne vrane v polnoč bu prevzel,
pak bu v dravske glibe ribe i coprije del.

Zvečer tuži, vjutro ruži v cimbal dravski duh.
Kak bleščiju biser, đunđi, ringlini iz vuh!
Kačec-kača luč obrača. Tanca potepuh.

DUH IZ BOCE, ulomak iz priče
(iz zbirke Kao ruža, kao zvijer, dragi moj Flaubert pred objavljivanjem)

…Jedan drugi muškarac, možda njegov otac, na nekom drugom mjestu i u nekom drugom vremenu, gubi ravnotežu i kao u filmu usporeno pada s palube, usporeno lamatajući rukama. Uz otegnuti zvuk, tijelom udara o burom ohlađeno more kvarnerske luke. Usporeno se koprca u vodenom zagrljaju kao da snubi samu predneolitičku boginju, jedan mornar usporeno skače za njim ne bi li ga spasio iz fatalnoga makabričkog plesa. Plavetno opernaćena zmijska carica sjedi na klupku užadi koju nije dospio utržiti i jedan njegov kraj veže za svoj plavetni pernat rep, a drugi, mišlju svojih budućih kćeri za repnu peraju ispod plavetnoga pernatog repa umjesto sidra, da nikad ne odleti. Bijela krila kruže nad jarbolom, oblikuju klin i velikim, usporenim zamasima jedre za predvodnicom, ususret utihlim dnjestarskim tršćacima. Ispunjen grimizom, urokljiv ih pogled prati odozdo i zaustavlja se na slici žreca u konopljinu ogrtaču, uronjenom u pramenje podkarpatskih jesenskih izmaglica. Ako nije carica i galicijska nasljednica gordijskog čvora od vlakana mitskog stabla, najmanje je zaboravljena seoska travovabiteljica. Nad utopljenikom plave krvi, Gospodarica vode zaključava vodeni grob.
U listopadskoj noći kad cvatu plavi lokvanji, izlazi pun mjesec i zvijezde se spuštaju do obzora, pod čijim kalnim vodama valova bjelasa otpalo paperje. Put zamiče u dubravu, u glib, u glad, u grč... U pecaru i aldomaš, u išče nikaj, u ošitno disanje isprekidano jezom od zavičajne drumske hajdučije, od svih slučajnosti i zabluda pri traganju za duhom iz boce koji će je obilježiti i zbog kojih će na početku i na kraju priče umrijeti najmanje dvaput.