Maja Tomas

Društvo hrvatskih književnika Članovi društva Maja Tomas

Članovi društva

Maja Tomas

Maja Tomas rođena je 15. ožujka 1956. godine u Splitu u brojnoj splitskoj obitelji Kuzmanić. Završila je gimnaziju u Splitu. 1981. diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Zadru - smjer turizam. Svestrana je umjetnica koja svoje impresije izriče poezijom, umjetničkom fotografijom, pjevanjem i glumom u kazalištu, tv dramama i filmu. Više joj je pjesama uglazbljeno. Članica je Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne, Hrvatskog književnog društva Rijeka, Matice hrvatske, Kulture snova Zagreb, udruge Čakavski jazik, Hrvatsko-australsko literarnog i umjetničkog društva Sydney (Australija), Hrvatskog društva skladatelja... Hrvatska radio televizija snimila je 2004. dva priloga o autorici: "Dobre priče" s gostovanja u "Booksi" u Zagrebu te "Makover s autoricom" u emisiji "Život u živo" te 2006. HRT1 Dnevnik – prilog o predstavljanju knjige "Pod nebom plavetnim" u DHK Zagreb. Od 2010. gostuje kao književnica u školama diljem Hrvatske. Pjesme objavljuje u tjednicima: "Glas koncila", "Hrvatsko slovo", "Fokus"; zatim časopisima: "Mogućnosti", "Osvit", "Republika", "Podstranska revija". Četiri puta je samostalno izlagala umjetničke fotografije u zemlji i inozemstvu. 1998. g. prilikom pohoda pape Ivana Pavla II. Splitu, na Žnjanu, pjeva u crkvenom zboru zajedno s dvije tisuće pjevača.

Književne i glazbene nagrade:
• Zvonimir Golob, Koprivnica, 2004., pjesma Kada mi dolaziš;
• Erato, Međunarodni institut za književnost, Zagreb, 2004., pjesma Simfonija,
• Melodije hrvatskog juga, Opuzen 2008., nagrada struke za pjesmu Kada poklope se švere,
• Melodije hrvatskog juga, Opuzen 2011., nagrada za pjesmu pisanu u dalmatinskom izričaju Materin zlamen.

Značajniji nastupi:
Književne priredbe: Croatia rediviva, Selca, otok Brač, Dobrojutro more, Podstrana, Šimićevi susreti, Drinovci, BiH; Humski dani poezije, Mostar, Rijek u kamenu, Počitelj, BiH, te gostovanja u Crnoj Gori, Makedoniji, Njemačkoj, Australiji i Novom Zelandu.
Zagrebački književnik i redatelj Zdravko Odorčić režirao je 2014. za zagrebačko Kazalište na dlanu poetsku monodramu "Kad će bit meni milo" sa stihovima iz njezinih prvih zbirki: Savez neraskidiv i Pod nebom plavetnim. U izvedbi autorice monodrama je odigrana u Europskom domu u Zagrebu, HNK-u Split i Podstrani, te 2016. godine pet puta u Australiji te jednom u Novom Zelandu. Monodrama je dobila odobrenje Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta RH za igranje u školama.
Zbirka izabrane poezije "Bez riječi" prevedena joj je na njemački i francuski jezik i pred tiskom su.
Udana je, majka je dvoje djece, živi i stvara u Splitu.

1. Savez neraskidiv, Hrvatsko kulturno društvo Napredak, Split, 2003., zbirka poezije
2. Pod nebom plavetnim, Vlastita naklada, Split, 2006., zbirka poezije
3. Umiri me, More, Vlastita naklada, Split, 2009., zbirka poezije
4. Bez riječi, Društvo hrvatskih književnika Herceg Bosne Mostar i Naklada Tomas, Split, 2013., izabrane pjesme
5. Kad' će bit' meni milo, Kultura Snova Zagreb, Zagreb, 2018., poetska monodrama .

Zastupljena je u dvadesetak zajedničkih zbirki poezije, od kojih su većina međunarodne, te u monografije dvaju pjesničkih susreta.

UMIRI ME, MORE

O divno beskrajno plavetnilo,
umiri nemire,
umiri umore,
umiri mene.

O kameni oblutci
i zaveslaji mora;...

A moja ustreptala duša

smiraj nalazi...

***

ŠVERE

Švere na staremu satu,
uspomene zovu,
nike dane ča ih
više nima.

Vidin svoga didu
uz žmul crnog vina
i nonu ča nas
dicu nina,
mater moju kako
uvik priši
i čeka papu
da cimu odriši.

Pasalo je vrime,
vrime je stalo,
sve je u našoj
duši ostalo.

Kad poklope se švere
mi svatimo di smo,
da pasalo je vrime,
znamo, pravo vrime je
za pivat, guštat
i Bogu zafaljivat'.

Srića si ti a ne
di te nima,
jer srića si ti
ovod i sad
a ne ono jučer
i sutra ča se sprema.

Split, 18. 03. 2006.

***

SAVEZ NERASKIDIV

(S. Mariji od Presvetog Srca
Anki Petričević)

Okovima zarobljena,
u tamnici ljubavi,
boli i praštanja,
u savez neraskidiv –
voljom svojom
Ti izabra!
I osta neuveli cvijet…
Najdraža!
Znaš li da:
Sunce jednako grije?
da kiša jednako lije?
da vjetar jednako vije?
Najdraža,
Ti okove izabra!
Za neki bolji –
Za Vječni Svijet.

***

HORIZONT

Kad morske dubine
uzburkaju naše pučine,
kad tišina
stiša oluju,
Ti budi mi svjetionik,
čije svjetlo daleko
pokazuje horizont.

***

SIMFONIJA

O more ispjevano,
o more opjevano,
o more pjevno!
Simfonija si
i oda si
i sve si, more…
I kad si kao ulje,
i kad si kao mriža,
i kad su tvoja križa
nama kao griža.
More radosti,
more žalosti
i olujne mahnitosti…
Ti si duša moje
pjesničke nadahnutosti.

***

Nova knjiga Maje Tomas

Splitska književnica Maja Tomas u vlastitoj je nakladi objavila šestu zbirku poezija Moja svitanja, u kojoj su 32 pejzažne i duhovne pjesme popraćene s njezinim fotografijama splitskih i morskih motiva.
Naziv zbirke Moja svitanja uključuje iznimno SVJETLO POČETKA novog dana, koji poslije mijenja svoje boje, a svjetlo je i osnova fotografije, kojima Maja Tomas u ovoj zbirci izražava još jedan osobni izričaj – piše o autoričinim fotografijama povjesničarka umjetnosti Jasenka Splivalo. Za sve ljubitelje lijepe riječi i fotografije (koje govore tisuću riječi) ovo je zanimljiv poetsko-vizualni izlet splitske pjesnikinje koji kao slap jutarnje svjetlosti dolazi do naših osjetila – ističe u pogovoru književnica Miljenka Koštro, a Sanijela Matković u svom zapisu primjećuje: U obrisima podvodnih morskih rascvjetalih krošnji rađa se mriža poetskih stihova, u kojoj se biseri odriču slobode.

------------------------------------------------------

PREDGOVORI I POGOVORI KNJIZI

SVITANJE SVJETLOPISOM

Naziv zbirke Moja svitanja uključuje iznimno SVJETLO POČETKA novog dana, koji poslije mijenja svoje boje, a svjetlo je i osnova fotografije, kojima Maja Tomas u ovoj zbirci izražava još jedan osobni izričaj.
Senzibilitet, koji je prije iskazivala čakavicom, sada iskazuje kratkom formom i povezuje veći dio bojama: narančasto, sivoplavo, plavo, žuto, dakle, različitim svjetlostima.
gr. photos = svjetlo i graphein= crtati
Fotografije ne moraju i nisu usko povezane uz pojedinu pjesmu, ali su odraz krajobraza koji je nesumnjivo ostavio značajan trag na autoricu: kamen, nebo, svjetlo i nadasve more.
Čini se da autorica uz ushit riječima želi i vizualno osnažiti doživljajni imaginarij, kako osobni tako i čitatelja.
U ovoj zbirci „vlada“ riječ, ali je fotografija ta koja svojom lapidarnošću „iznenadi“ i spoji boju s našim predodžbama.

Jasenka Splivalo, povjesničarka umjetnosti

POETSKI SVIJET U BOJAMA MAJE TOMAS

Zamoljena od drage mi kolegice po peru, Maje Tomas, da napišem osvrt na njezinu novu zbirku poezije pod naslovom Moja svitanja, odmah pristadoh. Pročitala sam pjesme i moj prvi dojam je bio ovakav: Zamišljam Maju negdje uz more, sunce grije, more šumi, a ona za stolom sjedi, ispred nje kava, papir i olovka. Pogled joj mami sve što je okružuje i kao da je svaka slika u njezinim očima doziva i traži od nje koji stih, a ona ne odolijeva tim čarobnim trenutcima i te slike doista pretvara u stihove. Znam da voli i fotografirati, ima oko za to, pa usput viđeno i fotografira. I tako nastade nova zbirka, zapravo lijepi spoj poezije i fotografije.

Njezine fotografije su precizan prikaz stvarnosti u određenom trenutku. Za poeziju znamo kako je neraskidivo povezana s jezikom od kojeg je satkana. Pjesnikinja svoje pjesništvo smatra instrumentom sudjelovanja u stvaralačkoj klimi svoga vremena. Poezija potiče misaone procese i maštu kod čitatelja i kao umjetnost jezika ima pravo jezik dovesti do krajnjih granica, ne vodeći računa o tome, hoće li otežati shvaćanje pjesme. Kada je riječ o estetsko-umjetničkoj vrijednosti, jezik u Majinoj poeziji funkcionira, a poetski izraz je čist i djeluje na čitatelja.

POPODNEVNA SIESTA

Popodnevna siesta...

Kava s pogledom

Crna, u crvenoj šalici

Iz sestrine ruke..

Malo mi za

Sriću triba.

Kroz trideset i dvije pjesme, osnovni motivi su joj more, sunce, jutro, nebo i njezin grad. Fotografije su u boji, a ja bih rekla da su joj i pjesme u boji, pa tako susrećemo izraze kao: narančasti suton, sivo-plava stvarnost, jutro žuto, nijanse crvene, čarolija plave boje, pred plavim Veličanstvom, žuta razdragana sreća itd.

JUTRO

Jutro žuto

Kao sunce

Kao medna usta,

Kao cvijet u

Rosnom polju,

Žuto kao radost,

Radosti života

Moga.

Autorica ne rasipa riječi, nego s malo riječi stvara poetsku sliku koja, dok je čitaš krijepi nekom prozračnom ljepotom. Sažetim izrazom naglašava osjećajnost, doživljaj života i svijeta, ali i sebe u tom svijetu, pa povremeno iznosi i svoje intimne osjećaje. Svoj bogat misaoni svijet, koji nije crno-bijel, nego u svim bojama, prenosi u sažeto oblikovane slobodne stihove koji čitatelja tjeraju na promišljanje o prolaznom i neprolaznom kao i o ljepoti Bogom dane nam prirode. U Majinim stihovima nema tame. Vladaju boje svjetla. I kada joj ne ide kako bi željela pojavljuju se tek nijanse sive.

RASPLESANA LJEPOTICA

Višnja sa

Žnjana

U sve boje

Se obukla

Paradira

U raskoši

Svojoj

Rasplesana

Ljepotica.

Svaka pjesma (lirska tvorevina) jedan je poetski stručak, lirski zanos, svijet za sebe, ima ritam, slobodna je i jednostavna, ali efektna. Sve skupa tvore jednu harmoničnu ukoričenu cjelinu koja se pokriva naslovom Svitanje. Za sve ljubitelje lijepe riječi i fotografije (koje govore tisuću riječi) ovo je zanimljiv poetsko-vizualni izlet splitske pjesnikinje koji kao slap jutarnje svjetlosti dolazi do naših osjetila. Ovo joj je njezina šesta knjiga i nadam se da ne ćemo dugo čekati do nove poetske poslastice koju ćemo rado čitati.

Miljenka Koštro, književnica

POETSKA RAPSODIJA

NIJANSE NARANČASTOG SUTONA

U obrisima podvodnih morskih rascvjetalih krošnji rađa se mriža poetskih stihova, u kojoj se biseri odriču slobode.
Stihovi svestrane književnice i umjetnice Maje Tomas odvode nas do morskih koralja, zatim izranjaju na hercegovačkim suhozidima kako bi nas rasanili za spoznaju darova koje život u sebi nosi.
U svakoj morskoj kapi Maja utjelovljuje teze i hipoteze vrlih filozofa. Svaki redak je svojevrsni traktat životne sintagme. Ova je zbirka plavičasti odsjaj narančastog sutona, koja u svome krugu udomljuje zvuk otpalog lišća, sirenin pjev, uokvirujući ih rasponom trenutka.

„Sve je krug

Života...

Život

Ne prestaje

Nikada“

Pjesnikinja stvarnost promatra očima sretne žene i svaki trenutak dočika kao da je prvi, najljepši. Najveličanstveniji.
Kontrast u morskoj poeziji, među istim takvim fotografijama čini pjesma o Hercegovini, za koju se Maja Tomas vezala bračnim zavjetom. Upravo ta činjenica ukazuje na suptilnu višedimenzioalnost Majine poezije.
Kao fotograf Maja stihom utjelovljuje eho vlastitoga srca. Fotoaparatom vješto bilježi emociju u vizurama stvarnosti. Usudit ću se dati definiciju tome; Naime Maja Tomas očima nutrine izrađuje fotografiju stiha i kroz taj kaleidoskop gleda svijet.
Autorica se ne zaustavlja kod verbaliziranja emocije, krajolika, nego njezin stih svjedoči o duhovnoj dimenziji gdje opisuje osobnu komunikaciju s Bogom, zahvaljujući mu za sve što jeste i što tek ima biti!

Sanijela Matković, književnica