DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA
Osnovano 1900.
Malkica Dugeč
Malkica Dugeč rođena je 1936.god.u Zavidovićima. Pučku školu pohađala u Sarajevu, maturirala u Zagrebu,gdje je na Filozofskom fakultetu Hrv.sveučilišta diplomirala studij kroatistike. Kao profesorica radila je na školama diljem Hrvatske kao npr. u Požegi, gdje joj je 1960. objavljen pjesnički prvijenac "Crveni biseri", zatim u Loboru, Gradcu (kod Drniša), Donjem Miholjcu i dr. Pjesmama se počela javljati već 1953. u srednjo- školskom časopisu "Polet" te u "Studentskom listu". Zbog javno iznošenih istina o hrvatskom jeziku, članstvu u Matici hrvatskoj, potpori "Deklaraciji o nazivu i položa- ju hrvatskog književnog jezika (1967.), sudjelovanju na osnivačkim skupštinama Ogranaka Matice hrvatske diljem Slavonije te općehrvatskom pokretu Hrvatsko proljeće – morala je 1972. zajedno sa svojim suprugom prof.Božom Dugečem emigrirati. (Prof.Božo Dugeč bio je prvi predsjednik Ogranka Matice hrvatske u Donjem Miholjcu. Preminuo je 17.3.1990. u Stuttgartu, ne dočekavši slobodnu državu Hrvatsku!) Svoje književne radove objavljivala je u gotovo svim hrvatskim emigrantskim glasilima u Europi i u svijetu – sve do 1991., kada svoje pjesme i knjige po- činje objavljivati u slobodnoj Republici Hrvatskoj. Do kraja 2016. godine objavljeno joj je ukupno 25 knjiga, među kojima je jedna knjiga proze ("Domaće zadaće") i jedna stihozbirka u digitalnom izdanju: "Suzama pečatim uspomene." Pjesmama je zastuplje- na u mnogim hrvatskim pjesničkim antologijama, kao i u leksikonima te i u Hrvatskoj književnoj enciklopediji. (HLZ, Zagreb, 2010.god.) Zajedno s prof.Kazimirom Katalinićem priredila je i u izdanju HRZ-a objavila knjigu govora i eseja svoga pok. supruga Bože Dugeča pod naslovom "Nismo spremni robovati." (Zagreb, 2001.) Prevođena je i na strane jezi- ke. Nagrađena: Književnom nagradom Hrvatskog slova "Dubravko Horvatić" za ciklus pjesama "Sebe ne vidiš nikada"2005.godine, Književnom nagradom Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne "Antun Branko Šimić"2007.godine, za stihozbirku "U riječ unjedrena", te Književnom nagradom DHK Zagreb i ZIRALA "Fra Lucijan Kordić" 2014.godine za stihozbirku "Žigice vjere." Objavila je i jednu stihozbirku na njemačkom jeziku: Vom Winde gerissen".("Vjetrom istrgnuta") Članica je je Društva hrvatskih književnika u Zagrebu, Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne u Mostaru, Njemačkog društva za kroatistiku u Bambergu, Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti sa sjedištem u Baselu te mnogih hrvatskih kulturnih udruga.Za rad na polju hrvatske kulture u izvandomovinstvu i u do- movini dobila je brojne Zahvalnice i Diplome. Živi i djeluje u njemačkom gradu Stuttgartu U pripremi za tisak ima već 6 novih stihozbirki, među kojima i jedna haiku stihova.
Stuttgart, listopad 2018.
Objavljene knjige:
1. Crveni biseri (pjesme) Požega 1960.
2. Zemlja moja-nebo moje (pjesme) München-Barcelona 1984.
3. Kriška dobrote (pjesme) Zagreb, 1994.
4. Sve dalje od sebe (pjesme) Zagreb, 1996.
5. S Hrvatskom u sebi (pjesme) Zagreb, 1998.
6. Kroz pukotinu neba (haiku), Zagreb, 1999.
7. Žudnja za smijehom (pjesme) Zagreb, 2000.
8. Zipka (pjesme) Zagreb, 2001.
9. Domaće zadaće
(epistolarno-novelistička proza) Zagreb, 2001.
10. O kamenu poj (pjesme) Zagreb, 2002.
11. Izabrane pjesme Zagreb, 2003.
12. Drhtaji ptica (pjesme) Zagreb, 2004.
13. Moć svjetla (pjesme) Zagreb, 2006.
14. U riječ unjedrena (pjesme) Zagreb, 2007.
U tisku:
15. Tragovima bezdomnosti (pjesme) Zagreb, 2008.
Zajedno s prof. Kazimirom Katalinićem priredila je knjigu
govora i eseja svoga pokojnog supruga Bože Dugeča objavljenu u Zagrebu 2002. god. pod naslovom : Nismo spremni robovati.
Autorica piše pjesme i na njemačkom jeziku te je pripremila za
tisak stihozbirku Vom Winde gerissen (Vjetrom istrgnuta).
JOŠ NAS IMA
-Pjesma u prozi-
Tu smo, tu smo rođeni, rasli, plakali i ljubili.
Tu smo lijevo-desno vođeni, ali se nismo izgubili.
Tko to danas hoće i kome se žuri da nas iz našega u tuđe
izjuri? Čije ruke zloće dohvatit se hoće našeg doma, vjere,
naše njive,pokopat nas žive u njedrima zemlje obranjene?
Tu smo. Tu smo ne od jučer ni od prekjučer.
Tu smo već odavno znojem stekli svoje ime slavno.
Tu smo zoru ugledali, tu smo gorke brige progutali.
Tu smo sve što bjesmo i što uvijek jesmo. I u dobu dobru i u
zlu- ostat ćemo tu! Tu, na svome tlu!
Preko naše sreće, preko našeg praga ljudska mržnja ne će
poslat nas dovraga. Sve što nam još osta nakon patnje,duga posta, za djecu je našu. I za dragog gosta. Tu smo prvo svjetlo
ugledali i još mali ,od ljubavi tkali dom sreće i mira. Sve u vjeri
i u nadi da će biti naše što nam ruka sadi.I nikog ne dira.
Tu smo, tu smo pokapali svoje a čuvali tuđe i ljubili dom svoj
sve luđe i luđe.
Učili smo djecu da mraka se ne boje, da se Bogu mole za moje
i tvoje, da više od svega materinski jezik vole, da govore
njime. I da svoje ime , gdje god da ih zla kob odnese,
hrvatskim slovima i pišu, i rese. I kazuju svima.
Još i danas tu smo. Premda nas je malo, srce nije za dom
kucati prestalo!
Pa tko to još hoće i tko to još želi u tuđinu da nas, Hrvate,
iseli, dokrajči i satre ? I u malim narodima uvijek vatre i ljubavi
ima. Tko rodio tu se, taj vjeruje u se i srdašca čista -u Isusa
Krista! Tko bio da bio, tko smio ne smio, kroz povijest je često
kušao nam otet rodno mjesto, i sve naše što stoljeća pišu
krvlju, umom i zdravim razumom. Hrvati se žrtava ne boje,
jer oduvijek brane samo svoje.
Ni nožem, ni vikom ne prijetimo nikom! A kad svoje obraniti
treba, vjernici smo pa i pomoć Neba na vrijeme nam stiže.
Pravici sve bliže.
U svom domu i u vrtu svome ne damo nikome da plod naše
muke u džepove svoje i u svoje trpa ruke. Tko pokuša ipak
da nam zakon gazi i prisvaja naše, neka dobro pazi, jer zakoni
pravde krivce ne promaše!
Tu smo, tu smo rođeni. Lijevo-desno vođeni, svoj dom smo
tek ljubili i nismo se , nismo izgubili.Još nas. Još nas ima!
Premda nas je malo, srce nije za dom kucati prestalo!!
2.12.2018. Malkica Dugeč
LISTANJE RATNOG ADRESARA
U adresaru
Pjesama mojih
Na prvome mjestu
Pjesma o Vukovaru stoji.
I kada dalje listaš
Začuđen pitaš:
Zašto na listu svakom,
Gdje mjesta dovoljno ima
Za gradove druge,
Za riječi sreće i tuge,
Samo o Vukovaru
Govoriš svima?
U mome adresaru
Sretnih i tužnih dana
Pjesma o Vukovaru
Krvlju je zapisana.
Još boli ratna rana
Pa čak i na zadnjoj strani
Ponosni Vodotoranj
Čast mu i ime brani!
24.10.2018., Malkica Dugeč
NE LJUTI SE !
Ne ljuti se sada na me
Što ti ovu pjesmu pišem
Iz osame i iz tame!
I što plačem. I uzdišem!
Ne ljuti se, nit me sudi
Po drhtavu rukopisu,
Ni gorčini naspram ljudi!
Tome oni krivi nisu!
Nekome se kad-tad mora
Povjeriti strah u duši
Zbog nepravde i zlotvora!
Nekome se i o snima
Voljene nam Domovine
Uvijek reći nešto ima!!
22.10.2018.,Malkica Dugeč
NE TAKO DAVNO...
Ne tako davno
Bijaše zapisano
Da među narodima
Zemlje-planeta
Mirisna ruža cvjeta
I pupoljke širi
Da svaki cvjetati ima
I među ptica jatima,
I među neboderima
Iz kojih sloboda
Kroz mutna stakla viri.
A bješe zapisano
Da sveta voda
Poškropila je davno
Ime naroda slavno
Što u ime dragoga Boga
Od sna se mučna prenuo
I goloruk
Protiv zloduha krenuo.
Još zapisano bješe
U to ljubavi doba,
Da sve do groba
Ustrajati treba,
Jer volja je to
Srca ranjenoga
I s Neba
Svevišnjeg Boga!
Ne tako davno
Ime se slavno
Moga hrvatskog roda
Pročulo zemljom cijelom,
Jer žuđena sloboda
Od sanja postade- djelom!
4.1.2019.
OD SLOBODE KOD
U trenutku teškom
Ne rukuj se s onim
Što ti zamku sprema
Nudeć mlijeko, med!
I ne odaj smiješkom
Niti migom oka
Da izlaza nema,
Jer u nedogled
Mrak je. Jama preduboka.
Kad ti riječju lažnom
Zlobnik zamku krije
Zle namjere svoje,
Zaustavlja prema svjetlu hod,
Nek ti noge čvrsto
Na svom pragu stoje!
I u srcu neka straha nije!
U tom času važnom
Misli na svoj rod
I ne odaj nikom
OD SLOBODE KOD,
Jer tko jednom krene
Namjere iskrene
Da odagna tmicu,
Bit će pobjednikom
S osmijehom na licu !
24.1.2019., Malkica Dugeč
VJERA U RIJEČ
Niti prijeti. Nit se sveti.
Nit se kaje, nit predaje,
Već preleti
Preko grada,
Preko jada,
Preko sela
Gdje se ljubav s plačem splela.
Riječ je pjesma. Riječ je boja.
Riječ je čvrsta vjera moja
Što i usred nespokoja
Um očisti, snom umiva.
Od oca se sinu daje
I izvorom dobra biva!
23.11.2018., Malkica Dugeč
VRT ZEMALJSKI
Događa se u životu ovom da hrvatskim slovom pjesnici počaste
djecu, bake, laste-pa i učitelje.
A kad prođu ljeta i zakažu iz davnine želje, sred živoga svijeta
pjesnici se sjete pjesmom počašćenih usred bujnih snova te im
pišu snova ode i sonete, premda znat ne mogu da li i sad žive
ili im se u grobu već anđeli dive!
Istina je prava da pjesnici uvijek ( a i oni stare) prisjetit se vole
i pjesme i priča što sokole, što viđenja stara oživljuju, bude.
Kada se na javi, snagom Božje volje, neka priča davna u snima
pojavi, u trenutku blagom, povjeruju časom da sve prošlo iznova
se zbude.
I Hrvate, narod ponosan, zli udesi prate pa pjesnici često zaborave
svog opstanka mjesto, jer u svjetu tuđu u pakao uđu gdje im sila
vatre zadnje misli satre. Tek poneki znade da se vatra vodom a
zatvor slobodom zamijeniti treba., jer i mlost Neba tada uz njih
biva. Dogodi se ipak u životu ovom da zalud se skriva ljubav što
ju srce za dom rodni ima. Istom kada plamen te ljubavi svete
bude vidljiv svima-zle mu sile prijete.
A pjesnici- slobode vjesnici, boemi, poete, opet pišu ode i sonete
te za djecu priče iz kojih na javu VRT ZEMALJSKI niče.
I čeka..još čeka, to grijeh nije,- da ga ruka neka makar čašom
vode zalije!
Malkica Dugeč, 4.8.2018.
popis članova