Marica Buratović

Društvo hrvatskih književnika Članovi društva Marica Buratović

Članovi društva

Marica Buratović

Marica Buratović rođena Zaninović umirovljena je učiteljica razredne nastave. Nastanjena u Starom Gradu već pedeset godina. Rođena je u istočnom, krševitom dijelu otoka Hvara, zvanom Plame, u selu Zastražišće 15. srpnja 1943. godine. Osnovnu školu završila je u svom rodnom selu, srednju učiteljsku školu i Pedagošku akademiju u Splitu. Cijeli radni vijek provela je na otoku Hvaru, radeći u mjestima Zastražišću, Poljicima i Gdinju prvih pet godina, potom trideset i pet godina u osnovnoj školi u Starom Gradu. Godine 2000. promovirana je u zvanje mentor razredne nastave. Zapažene uspjehe postigla je u radu sa literarno-novinarskom grupom u osnovnoj školi u Starom Gradu. Nagrađivane radove objelodanila je 1998. godine u zborniku literarnih dječjih radova I ča je i ča ni, pisane u dijalektu. Pjesničkim radom javno se počela baviti u poznim godinama. Izdala je tri zbirke pjesama na čakavskom dijalektu Škrok u sarce, Vijezi i Medajuni. Napisane idiomom sela Zastražišća i Staroga Grada. Privrženost starogrojskoj sredini izrazila je u pjesničko-prozno-esejističkoj knjizi „Starogrojski paprenjoki“. Prikupila je svjetovne i vjerske božićne običaje i kolede te organizirala snimanje pjevanja kolendi u knjizi „Vrijeme od Božića na otoku Hvaru“. Suautorica je knjige „Ljekovito bilje otoka Hvara u kuhinji i pripravcima naših nonih“. Svoj istraživački rad objelodanila je u povijesnoj knjizi „Zvona moga škoja“. Idejna je začetnica i organizatorica Susreta hvarskih pjesnikinja na tragu Gracioze Lovrinčeve „Jazik naših materih“ u Starom Gradu, koje se već šesnaest godina predstavljaju Hvaranima i gostima pjesničkom večeri u Hektorovićevom Tvrdalju. Uredila je izdala dva zbornika radova Susreta u Tvrdalju. Članica je Društva hrvatskih književnika.

Bibliografija

Zbirka čakavskih stihova „Škrok u sarce“, Naklada Bošković, Split, 2003.

Recenzenti: Tonko Maroević, Tin Kolumbić

Zbirka čakavskih stihova „Vijezi“, Gradsko vijeće Stari Grad, Stari Grad, 2004.

Recenzent: Tonko Maroević

Pjesničko, prozno, esejistička knjiga „Starogrojski paprenjoki“, Poglavarstvo grada Staroga Grada, Stari Grad, 2006.

Recenzent: Veljko Barbieri

Zbornik posvećen 520. obljetnici Petra Hektorovića (1487. – 2007.); radovi Susreta pjesnikinja otoka Hvara, na tragu Gracioze Lovrinčeve „Jazik naših materih“, Stari Grad, 2007. (urednica)

„Jazik naših materih“: susret pjesnikinja otoka Hvara na tragu Gracioze Lovrinčeve – zbornik radova sa svih pet susreta hvarskih pjesnikinja, Grad Stari Grad, Stari Grad 2008.

Recenzent: Tonko Maroević

(urednica)

Knjiga „Vrijeme od Božića na otoku Hvaru“, Muzej Staroga Grada, Stari Grad, 2009.

Recenzenti: Tonko Maroević, Marija Stipišić

(prvo izdanje)

Knjiga „Vrijeme od Božića na otoku Hvaru“, Muzej Staroga Grada, Stari Grad, 2010.

Recenzenti: Zorica Vitez, Tonko Maroević, Marija Stipišić

(drugo dopunjeno izdanje)

Zbirka čakavskih stihova „Medajuni“, Muzej Staroga Grada, Stari Grad, 2011.

Recenzent: Luko Paljetak

Knjiga „Ljekovito bilje otoka Hvara u kuhinji i pripravcima naših nona“, Grad Stari Grad, Dom za starije i nemoćne, Stari Grad, 2013.

(suautorica)

Susreti pjesnikinja otoka Hvara tragu Gracioze Lovrinčeve „Jazik naših materih“: jubilarni zbornik (2004. – 2013.), Grad Stari Grad, Stari Grad, 2013. (urednica)

Recenzenti: Luko Paljetak, Tonko Maroević, Tin Kolumbić

Povijesna knjiga „Zvona moga škoja“ (Zvona i duhovna kultura zvona na otoku Hvaru

s posebnim osvrtom na rekviziciju 1915. – 1918.) Muzej hvarske baštine, Hvar, 2019. (Tvrdi uvez- 350 str. – 3 CD). Recezenti: dr. sc. fra Bernardin Škunca, doc. dr. sc. Mladenko Domazet, dr. sc. Arijana Koprčina

Žena živa stina

našin nonima

Ženo – živa stino

od muora i soli,

zemja ti posteja

a stina blazinja.

Pismon vitra

vlosima zapletena.

Po buškima i pojima

mladost je tarkala,

kolnike priskokala,

na gomile se penjala,

da bi kozu Bilu adoćala.

Jubila je i jubjena bila;

drogu dicu porodila

I slotkim mlikon podojila,

medajicon na buštić

bušivonjen okrunila.

Rukove zasukala

lavura se ni bojala.

Sa pismon je:

lušijala, šuprašovala;

kruh misila i pekla,

kuhala i pode fregala.

Nikad se starijima

ni afrontala.

Kasno je ligala,

u parvije kokote ustavala;

prela, prisukivala,

plela i rakamovala.

Troviman ličila

a uroke ni činila.

Uvik se proti zla

krunicon molila,

oficij i kiticu murtele

u crikvu nosila.

Žena - živa stina

od muora i soli

zemja non posteja

a stina kušin.

Škuoj non navik

u oku cakli

u duši leži.

blazinja (kušin) – jastuk; kolnik – suhozid; adoćat – ugledati; oficij – molitvenik; bušivat – ljubiti; buštić - prsluk bez rukava; lavur – rad; lušijat – prati rublje u vodi kuhanoj s pepelom; šunprašovat – glačati; urok - zla kob (nanesena rječju, pogledom, činom, mišlju); škuoj - otok

Starograjani i šjalpeta

Sjubjeni ka'

postuol i poplat

Starograjanin i šjalpeta

šijetali su

nikad

rivon

nedijon

i u osvaj don:

likori,

avukati,

učitelji,

kapitoni,

činovnici i

targuovci

od njie se

nisu odvojali.

Modierna – antika

glovno da je pratika.

Težoci,

bikori,

postolori,

šalturi,

strišori,

brijoči

i kovoči

nedijon bi

se s njuon zakitili

i sa ženuon

šotobraco

na misu

zaputili.

Ako bi na

šjalpetu

unefol

koja maća

pala,

ne porto

tamo bi

i ostala.

Od starine

su Starograjani

šjalpetu amali,

grihota

ča su debota

ti lipi običaj

u kantun

bandunali.

šjalpeta – kravata; postuol – cipela; osvaj don – radni dan; bikori – mesari; likori – liječnici; šalturi – krojači; strišori – nakupac striješa (naslaga sitnih kristalića na unutrašnjoj strani bačve); unefol – slučajno; amali – cijenili; debota – skoro; kantun – kut, prikrajak; bandunat - napustiti

Šoša od pomiduorih sa murtelon i mravincen

Liti je pomiduor

bi u svaki dvuor,

na stuo nočinih

se parićovo.

Šoša je od svega

meni nojdraža bila,

ovako se činila:

Izrizat pomiduore

(ne ih ogulit)

kapulu ufino

iskrižat,

maslinovo uje dodat,

na ogonj stavit

i pomalo mišat.

Stavit usitnjeno

lišće murtele,

sime mravinca,

žlicu cukara,

žličicu soli

i tako utiho

neka grogori.

Domaće lazanje

sa ovin polit

vonju nis

moga adolit,

jedva si čeka

kad će

gotova bit

kad ćemo se svi

oko stola složit

u jubavi i jiću

guštat

i na kraju

parste polizat.

šoša – umak; pomiduor – rajčica; guštati – uživati; grogorit – lagano kuhati; murtela – bosiljak; mravinac – origano; cukar – šećer; kapula – crveni luk

Bložijen čas

Lipje se

ne more reć

ni boje

poželit

da u bloženi čas

novo stvorijenje

ugleda bili svit.

Ti bložijen čas

je tarnovit

trudiman i buoliman

obavit.

Te tiješke momijente

žena bi volila

priskočit.

A kad se

Bloženi čas

zbije

Molo Stvorijenje

ga plačon

oglašije.

Njega se

nindir

na našin škojima

zvoniman

objavije.

Molmo Boga

da u našom

zemji

bloženih časih

bude veće i češće,

a Mariju Divicu

da nan podori

dicu.

bložijen čas – porođenje; škoj - otok

Jenor na škoju

(pjesma u prozi)

Zaslavila zvona švjera je švjeru pokrila, mlodo lito na vrota arivalo i svih nas rijedon

obradovalo. Niki su na kominu potepleno vino pili, drugi su selon kantali, treći u postejima zube koliniman pripijali i cvokotali. A kad bi se isteplili onda bi se ispružili.

Ujutro kad su na misu hodili jedni bi drugiman oviman ričiman Mlodo lito poželili:

Na dobro van duošlo mlodo lito!

Fola na isti nočin i vamin,

drugi su odgovorali.

Seluon se još vuonj pašuratih ćuti.

Navečer se kolendalo, dica i mlodi, a znali su portit i stori. Prid vrotima se pivalo:

Ili tozga i dolita ovde

na dobro van Mlodo lito duojde!

Mi smo došli kolendati

da nan date pašuratih

otvorite ormarune

izvadite butiljune

otvorite škafetine

izvadite bićerine.

Ili tozga i dolita ovde

na dobro van Mlodo lito dojde!

Na Svijetega Antuna Opata zodnji bi se put kolendalo i Antuonijima čestitalo.

Cili jenor smo suboton i nedijon na tonce hodili uz armoniku toncali diguoda i do jutra. Stori naši sa namin su hodili ni trena nas nisu pustili. Na tonciman smo dražbe činili, krajice i misice birali, žijenski tanac imali, stori su ciciljane, šaltine i dvo paša

mlodima ukazivali, bokete su mlodi kupovali i sa žijenskiman u bufetu jili i guštali.

Nasri sole mlodi bi zakantali, onda bi se stori za čas iskonplili i uzvrotili.

Lipi su tuo glosi bili svi smo se zajedno veselili. Diguod je koguod zno napravit barufu, a kad bi se medju sobon dobro naklapatali jedni bi daje toncali a drugi su vrota čuvali.

Hlodno je bilo u poje se malo hodilo. Gnjuoj se iz kućicih u lozje gonilo. Kad slone ni bilo pruće se rizalo mulima i tovarima dovalo, koze i uovce se na pašu vodilo ili u kućici kićen i gošćicon hronilo. Tičice: kosiće, čarkuše, šjuke i puhe pod ploču se lovilo. Kad bi bura zapuhala i goru osušila na korita se kobatule stavijalo i bidne tičice

varalo. Vajalo je tuo činit za priživit i malo mijesa okusit. Kačaduri su po karšu hodili

sa pasima i puškima zijece lovili.

Žene su poronje: gorčik, kostrič, koromač, miloduh, krašku, žutinicu, divji luk; ćimule sa kupusa broli i na kominiman u kotlijenkima kuhali i za večeru fameju nahronili. Muški bi u juhu od ćimulih čorno vino ulili i nadušak popili. Ukrop se znalo sa otribinima i malo mukice brovima i gudinima odnit jer i njih je valo malo utoplit.

Ako bi jedonput u deset godišć snig napo onda je zijec po gori mater isko. Hlodno bi bilo a isto se po snigu hodilo: broviman dat žerat, darva u kućicu vazijest i na komin

ogonj potakjat ili u špaher (koga je imo) koju bijicu butat, da se u kaldaji voda zagrije

da se teplon voduon dicu umije i ono malo sudih opere. Dica su po snigu

šavardali, grude golin rukiman činili rapavin postoliman po snigu hodili. A kad bi se cili ismočili i promarzli mokre noge su u pećnicu od špahera surgali, a ruke prid ogonj ogrijali. Posli tega od boli suze ronili i opet na snig hodili.

Mlika i joj ni bilo, popraženi kruh se jilo i raženu kafu pilo, u lopižice zejie

teplilo ča je ostalo i ča se za večeru ni izilo. U kominu ol' uz špaher o tencima i macićima se govorilo na Tovor grije igralo i tako nan je iz dona u don vrime pasovalo.

Od svega ovega somo je osto svijeti Fabijon; uon nan navistije da je uru kreši don.

švijera – kazaljka; jenor – januar, siječanj; kantat – pjevati; butiljuni – veće staklene boce za vino ili prošek; galetine – domaći keksi; pašurate – božićni kolači; škafetin - ladica; boket – torte i slično na dražbi na plesu; tonci – plesovi; iskonplit – u čas se sastaviti; barufa – žestoka svađa, tučnjava; slona – mraz, slana; kobatule – omče od konjske dlake; kačadur – lovac; kotlijenka – bakrena posuda; mukica – mekinje; ćimule – mladice kupusa; nadušak – naiskap; ukrop – voda u kojoj se kuhalo povrće; poronje – divlje zelje; otribine – ostaci povrća; brovi – ovce i koze; kaldaja – limeni sud za vodu na štednjaku; šavardat – vrludati, nepravilno hodati; špaher – štednjak; lopižica – zemljana posuda sa ručkom; tenci – pokojnici koji se poslije smrti ukazuju; macić – utvara, duh nekrštena djeteta; krešit – povećati se