Marica Buratović

Društvo hrvatskih književnika Članovi društva Marica Buratović

Članovi društva

Marica Buratović

Telefon / Gsm:
E-mail:
Web adresa:
Adresa: Kralja Tomislava 3, 21460 Stari Grad

Marica Buratović rođena Zaninović umirovljena je učiteljica razredne nastave. Nastanjena u Starom Gradu već četrdeset i pet godina. Rođena je u istočnom, krševitom dijelu otoka Hvara, zvanom Plame, u selu Zastražišće 15. srpnja 1943. godine. Osnovnu školu završila je u svom rodnom selu, srednju učiteljsku školu i Pedagošku akademiju u Splitu. Cijeli radni vijek provela je na otoku Hvaru, radeći u mjestima Zastražišću, Poljicima i Gdinju prvih pet godina, potom trideset i pet godina u osnovnoj školi u Starom Gradu. Godine 2000. promovirana je u zvanje mentor razredne nastave.
Zapažene uspjehe postigla je u radu sa literarno-novinarskom grupom u osnovnoj školi u Starom Gradu. Nagrađivane radove objelodanila je 1998. godine u zborniku literarnih dječjih radova „I ča je i ča ni“, pisane u dijalektu.
Pjesničkim radom javno se počela baviti u poznim godinama. Izdala je tri zbirke pjesama na čakavskom dijalektu „Škrok u sarce“, „Vijezi“ i „Medajuni“. Napisane idiomom sela Zastražišća i Staroga Grada. Privrženost starogrojskoj sredini izrazila je u pjesničko-prozno-esejističkoj knjizi „Starogrojski paprenjoki“. Prikupila je svjetovne i vjerske božićne običaje i kolede te organizirala snimanje pjevanja kolendi u knjizi „Vrijeme od Božića na otoku Hvaru“. Suautorica je knjige „Ljekovito bilje otoka Hvara u kuhinji i pripravcima naših nonih“.
Idejna je začetnica i organizatorica Susreta hvarskih pjesnikinja na tragu Gracioze Lovrinčeve „Jazik naših materih“ u Starom Gradu, koje se deset godina predstavljaju Hvaranima i gostima pjesničkom večeri u Hektorovićevom Tvrdalju. Uredila je izdala dva zbornika radova Susreta u Tvrdalju. Članica je Društva hrvatskih književnika.

Zbirka čakavskih stihova „Škrok u sarce“, Naklada Bošković, Split, 2003.
Recenzenti: Tonko Maroević, Tin Kolumbić

Zbirka čakavskih stihova „Vijezi“, Gradsko vijeće Stari Grad, Stari Grad, 2004.
Recenzent: Tonko Maroević

Pjesničko, prozno, esejistička knjiga „Starogrojski paprenjoki“, Poglavarstvo grada Staroga Grada, Stari Grad, 2006.
Recenzent: Veljko Barbieri

Zbornik posvećen 520. obljetnici Petra Hektorovića (1487. – 2007.); radovi Susreta pjesnikinja otoka Hvara, na tragu Gracioze Lovrinčeve „Jazik naših materih“, Stari Grad, 2007. (urednica)

„Jazik naših materih“: susret pjesnikinja otoka Hvara na tragu Gracioze Lovrinčeve – zbornik radova sa svih pet susreta hvarskih pjesnikinja, Grad Stari Grad, Stari Grad 2008.
Recenzent: Tonko Maroević
(urednica)

Knjiga „Vrijeme od Božića na otoku Hvaru“, Muzej Staroga Grada, Stari Grad, 2009.
Recenzenti: Tonko Maroević, Marija Stipišić
(prvo izdanje)

Knjiga „Vrijeme od Božića na otoku Hvaru“, Muzej Staroga Grada, Stari Grad, 2010.
Recenzenti: Zorica Vitez, Tonko Maroević, Marija Stipišić
(drugo dopunjeno izdanje)

Zbirka čakavskih stihova „Medajuni“, Muzej Staroga Grada, Stari Grad, 2011.
Recenzent: Luko Paljetak

Knjiga „Ljekovito bilje otoka Hvara u kuhinji i pripravcima naših nona“, Grad Stari Grad, Dom za starije i nemoćne, Stari Grad, 2013.
(recenzentica, savjetnica i suradnica)

Susreti pjesnikinja otoka Hvara tragu Gracioze Lovrinčeve „Jazik naših materih“: jubilarni zbornik (2004. – 2013.), Grad Stari Grad, Stari Grad, 2013.
Recenzenti: Luko Paljetak, Tonko Maroević, Tin Kolumbić - (urednica)

Iz zbirke čakavskih stihova „Medajuni“, Stari Grad 2011.

Forska stina

Suncen okrunjena
Misecon zablišćena
Muoren zagarljena
Čovȉkon sriješćena.

Karvavin poton natopjena,
trudnin mlikuon zadojena,
divnja objubjena
sa zemjuon sjubjena.
Čovȉk – čovjek; darće – drhti; divnja – djevojka; forska – hvarska; karvavin – krvavim; momijent – trenutak, moment; muore – more; natopjena – natopljena; ostaće – ostat će; puot – znoj, pot; sriješćena – srasla; stina – kamen; trudni – umorni; zadojena – podojena; zagarljena – zagrljena

Od rojienja dȍ smarti maslinovo uje nas prati

Od rojienja dȍ smarti
maslinovo uje nas prati.

Rodiš se
pupak ti ujen pomažu.

Ribu, salotu, zejie začiniš
ujen poliješ i jiš.

Kad ti se koža zacrveni, ospe,
guospinin ujen se pospe.

Kad podrijesteš, kad ti ȍči vartidu
krizmodu te, ujen ti znamen na čelu učinidu.

Ženidbu u crikvi ujen ne znamenaju
zatuo tuo čijesto vrozi rastartamaju.

I kad ti popudbinu udĩlidu
svijetin ujen sa Bogon te izmiridu.

Na daski kad te inkordonega ispružidu
luminon sa ujen dušĩ se tvojuon odužidu.

Od rojienja dȍ smarti
maslinovo uje nas prati.
Crikva – crkva; guospino uje – ulje od kantariona ili gospine trave; inkordon – ukrućen; lumĩn – uljanica; popoudbina – sakrament posljednjeg pomazanja; rastartamaju – razvuku; rojienje – rođenje; smart – smrt; vrozi – vragovi, đavli; zejie – zelen, zelje, zeleno povrće

Peškarija

Posrid Pãiza peškarija
provo lipotica
lîpo posaližona
izvonka friško piturona
Gvozdena vrôta imõ
droga je svȉma.

Őduvik je bĩla
parlamijent molega mista
di se živo diskutiro
nikoga grubo blamiro.

Štampojedu se novi puti
na pjȁt su tuji životi
svega se študijo obo mistu
nȉ oni nisȕ sa svin na čistu.

Sve se stavije na rešeto;
kuo je ȕmor,
kuo se rodĩ,
ko je komu nogu poldi,
ko je sa kin u škuribondu bĩ,
čȁ je kuo jučiere ji,
koliko je kuo
ribe ulovi i prodo.
Je kojin ribor iša šoto?
O svemu i svačemu,
i o svakomu govorȉt
a sȅbe u svemu priskočȉt.

Čȁ bȉ se afrontãli
kad bȉ ih “peškarija” nazvoli.

Afrontȁt – uvrijediti se; blamirȁt – sramotiti; diskutirȁt – raspravljati; friško – svježe; grubo – ružno; jučiere – jučer; lîpo – lijepo; parlamijent – parlament, sabor; peškarijȁ– ribarnica; pjȁt – tanjur; piturona – obojena; posaližona – popločana; rešeto – obla plitka posuda pletena od pruća ili slame, slična situ, krupnijih oka; škuribonda – tmica, mrak, mračno mjesto; študijȁt – razmišljati; šoto – ispod; štampovȁt – u mislima stvarati, planirati; tuji – tuđi

Čȍviče

Sad je muoda
govorȉt čȍviče.
Govȍridu dicȁ
govȍridu mlõdi
učidȕ se govorȉt i stori.

Čovȉk je lîpo bȉt
lîpo je o njȅmu govorȉt
lîpo ga je spomijenȉt.

Lîpo bȉ bîlo i kȁl
muoda pasô
da bȉ čovȉk,
čovȉk ostô.

Procesijuni naši jȍš ȕvik grijedu

Peretu Ljubiću
Misec svîtli,
daržji daržidu,
bure zviždjedu,
juga zavijedu
a procesijuni naši
jȍš ȕvik grijedu.

Velȅti puta smo
u ovih pijetstuo
godišć izburdižãli
a da se naši krĩži nisȕ
nȉ jedônput iskontrãli.

Molimo i pivamo, skonsojemo
kad sa procesijun kroz sela pasojemo.

Niz grijebje nâše
sronputice nȍn činȉli
loznice stavijãli
pelin sodȉli
a mi smo zebãli,
cvãli i plode dovãli.

U noći Velega četvorka
na Veli pijetȁk
naš For je na nogamin
puol svîta je tȁd sa namin
arija je zabalunona
sarca su naša propuntona.

O zvizdi Danici
procesijuni su na granici.

Nonine bose noge,
didovi tiješki zoviti
mrok razbijedu
pute osvitlijedu
misli razbistrijedu
a naši procesijuni
jȍš ȕvik grijedu.

Arija – zrak; daržji – kiše; daržjȉt – kišiti; didovi – djedovi; grijebja – polje; grijedu – idu; izburdižȁt – izhodati; iskontrȁt – susresti; loznica – prepreka; misec – mjesec; mrok – mrak; nonine – bakine; pasovȁt – prolaziti; procesijuni – procesije; propuntona – probodena; puol – pola; sarca – srca; ȕvik – uvijek; stronputica – stranputica; zoviti – zavjeti; zabalunȁt – zaobliti; zebȁt – zenuti; zviždjedu – zvižde

Iz zbirke čakavskih stihova „Medajuni“, Stari Grad 2011.

DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA

Članovi društva