Marijan Karabin rođen je 25. srpnja 1936. u Gornjoj Stubici. Gimnaziju je za-vršio u Zagrebu. Germanistiku i psihologiju studirao je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i na Univerzitetu u Münsteru, u Njemačkoj. Diplomirao je u Zagrebu. Od 1967. živi u Schaffhausenu, gdje je do 1993. radio u personalnoj službi tvrtke Georg Fischer AG, potom do umirovljenja 1997. u Kantonalnom zavodu za zapošljavanje. Objavio je 6 zbirki pjesama, 5 na hrvatskom i 1 na njemačkom jeziku, te 12 knjiga proze; 1 monografiju, 1 roman, 1 oveći esej povijesne tematike (zasebno na hrvatskom i na njemačkom jeziku), 1 knjigu memoarske proze, 1 knjigu svojih višegodišnjih osvrta, eseja i kolumni, 1 knjigu s tridesetak priča o jednoj trogodišnjoj unuci (također i na hrvatskom i na nje-mačkom), zatim drugo, dopunjeno izdanje spomenute knjige memoarske proze te 1 knjigu s dvadesetk priča o drugoj unuci (također na hrvatskom i na njemačkom jeziku).
a) Šest zbirki pjesama:
• PAHULJICE (na štokavskom i na kajkavskom); vlastita naklada, Zagreb 1987
• U ZAČARANOM KRUGU (2 ciklusa na kajkavskom, 3 na štokavskom); vl. nakl., Zgb 1989
• IZMEĐU ZBILJE I SNOVA (samo na štokavskom);
izdavač: Zajednica Izdanja Ranjeni Labud, ZIRAL, Chicago, SAD, 1992
• RAZGALJENA DUŠA (samo na kajkavskom); izdavač: KAJKAVIANA Donja Stubica, 1995
• IN DER STILLE NACH DEM HALL (prijevodi s hrv.); izd.: Matica hrvatska Pazin, 1997
• SEDAMDESET – izabrane pjesme (46 na štokavskom i 24 na kajkavskom);
izdavač: Hrvatskozagorsko književno društvo Klanjec, Klanjec 2007
b) b) Dvanaest knjiga proze:
• NEOBIČNA KNJIGA O OBIČNIM LJUDIMA; monografija, vl. naklada, Gor. Stubica 1999
• VJENČANJE U CRNINI; roman; izdavač: Matica hrvatska Zaprešić, Zaprešić 2001
• OPREDJELJENJE ZA IDIOTIZAM; esej; izdavač : Naklada STIH, Zagreb 2006.
• ENTSCHEIDUNG FÜR DEN IDIOTISMUS; kao prethodno, ali verzija na njemačkom:
• TRAGOM JEDNOG SJEĆANJA; memoarska proza; izdavač: Naklada STIH, Zagreb 2006.
• USPUTNA STAJALIŠTA; izbor vl. osvrta i kolumni; izdavač: Naklada STIH, Zagreb 2010
• DEDINO ZLATO; priče o jednoj tri do četiri godine staroj unuci, Naklada STIH, Zagreb 2012.
• OPAS GOLDSCHATZ; kao prethodno, ali na njemačkom: Naklada STIH, Zagreb, 2013.
• TRAGOM JEDNOG SJEĆANJA, mem. proza; II. dop. izdanje, Naklada Stih, Zgb, 2013.
• JOŠ JEDNO DEDINO ZLATO, Naklada Stih, Zagreb 2017.
• NOCH EIN OPAS GOLDSCHATZ, Naklada Stih, Zagreb 2017.
• OTETO ZABORAVU, Naklada IRMA&IRMA (bivša Naklada Stih), Zagreb 2018.
Neka od uvrštenja u druge edicije:
• Šimun Šito Ćorić: Prinosi za povijest književnosti u Hrvata
„45 HRVATSKIH EMIGRANSTKIH PISACA”, Zagreb 1991
• Stijepo Mijović Kočan „SKUPLJENA BAŠTINA –
Suvremeno hrvatsko pjesništvo 1940–1990”, Zagreb 1993
• HRVATSKI BIOGRAFSKI LEKSIKON, Leksikografski Zavod M. Krleža, Zagreb, 2009
• Osam stoljeća STUBICE, Grad Donja Stubica, 2009.
• OBELISK SLOBODNE HRVATSKE, Zbornik uz 14. susret pjesnika hrvatske izvando-movinske lirike „HIL New York“, SPLIT, CROATIA 2015.
• ENCIKLOPEDIJA HRVATSKOGA ZAGORJA, Zagreb 2017.
Strukovna članstva:
- Društvo hrvatskih književnika, Zagreb / Hrvatskozagorsko književno društvo, Klanjec
- KAJKAVIANA, Donja Stubica / Matica hrvatska, Zagreb
- Hrvatski izvandomovinski liričari, New York
HRVATSKI EGZODUS
Otiđosmo!
Razlozi? Zar su još ikome važni?
Bilo ih je bitnih
a i onih sitnih;
od gole nevolje
do slobodne volje.
Ali se svi vratiti htjedosmo!
Domovino, zar ne znaš da boli
što naš se izlet
u egzodus pretvori;
i zar ne znaš kako pati
kad uzalud ljubi
onaj kom povratak
smisao izgubi?
Ostadosmo!
Bez volje i namjere
baš kad za povratak
najljepše sazrjesmo.
Jer ti nisi spremna bila,
ptico mila,
polomljenih krila!
Schaffhausen, prosinca 1988.
PRAZNO SRCE
Zašto pored
cvjetova bezbrojnih
zavoljeh baš
onoga na glogu,
zašto nebo
dotaći sam htio
kad ni oblak
doseći ne mogu?
Zašto pored
svih trava ugodnih
u mom vrtu
toliko kopriva,
zašto čaša
puna mi pelina
kad posvuda
slatkih je sokova?
Zašto pored
putova širokih
strmoj stazi
čovjek ne odoli,
zašto zvijezdi
potrebne su noći -
- prazno srce
a što tebe boli?
Schaffhausen, siječnja 1988.
PRED SVANUĆE
Noć poneka
počinka ne pruža,
što ružnija,
to zna biti duža.
A ima ih
što ni ne prestaju,
nit im jutra
danima postaju.
Dugo, dugo
trajahu te naše,
svanuća se
još i sada plaše...
* * *
Još proganja
pljesak zastrašenih,
još odzvanja
šutnja poniženih!
Schaffhausen, ožujka 1990.
ŠUTNJA
Vidli smo vidli,
kaj ne bi vidli
Čuli smo čuli,
kak ne bi čuli
Znali smo znali,
dobre smo znali,
a ipak smo
svi mučali:
I ti i ja
i mi i vi.
Joj, kak demokratski
šuteli smo svi!
Schaffhausen, lipnja 1988.
ZAVIČAJ
Kaj god jesi
gde god da si
pozabiti nigdar naj
one meste gde si rođen,
one pute kud si vođen,
gde ti je tvoj –
rodni kraj.
Svaku stezu,
lipu, brezu,
trsje, njivu, hižu, gaj,
nosi v prsa, čuve v srcu
i pokaži svakem strancu
da si voliš –
zavičaj.
Same tam si
to kaj jesi,
same jen je rodni kraj;
bez razlike kaj gdo imel,
kad i vumre još bu živel
ki si voli –
zavičaj!
Schaffhausen, lipnja 1988.