DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA
Osnovano 1900.
Mate Ćurić
Mate ĆURIĆ, publicist, novinar, filmski kritičar i prozaik, rođen u Koritima (Duvno) 16. rujna 1955., osnovnu i srednju školu završio u Bjelovaru, studirao književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 1978. živi i radi u Puli, najprije u Istarskom narodnom kazalištu, potom predaje književnost u pulskim srednjim školama te u OŠ Marčana pored Pule. Od 1983. radi kao novinar u dnevniku Glas Istre gdje se afirmirao kao filmski kritičar i publicist i dugogodišnji urednik kulture; urednik je u istarskom narodnom godišnjaku "Jurina i Franina", Matici hrvatskoj Pula, suradnik Čakavskog sabora, tajnik Matice hrvatske za Istru, uredio više knjiga proze i publicistike te suradnik u više časopisa. U književnost ulazi početkom osamdesetih kratkim pričama za djecu i odrasle u godišnjaku "Jurina i Franina", književnim esejima u časopisima "Pet" i Kulturni vjesnik u Puli, a književne, filmske i kazališne kritike objavljuje konstantno i sustavno u Glasu Istre, Novom listu, Istri, Novoj Istri, Battani…, najčešće i kao jedini kroničar tih zbivanja u Istri u rasponu od početka osamdesetih do kraja devedesetih. U svom pisanju ustrajava na afirmaciji hrvatske jezične i književne tradicije i kulture, podjednako crpeći nadahnuće u rodnom zavičaju Dalmatinske zagore, bjelovarsko-bilogorskoj ravnici i multikulturalnosti u sretnim okolnostima da sve to osnaži kao student kod autoriteta i profesora, od Kaštelana, Milićevića, Pranjića, Babića, Anića, Silića, Pranjkovića, Kuzmanovića, Moguša, Jirsaka, Stamaća, Brešića, Šicela, Skoka, Težaka, do Bratulića, Ratkovića, Samardžije, Peterlića… a po dolasku u Istru i od Črnje, Fučića, mons. Heka i Bogetića, Kalčića, Zlatića, Sinčića, Pernića i ostalih. Dionikom je mnogim kulturnih događanja u Istri, u mnogima od njih i pokretač i začetnik, član raznih komisija i žirija koji su imali priliku utjecati kojim će se putem razvijati hrvatska kultura i biće Poluotoka. Autor je prve knjige publicistike u Istri «Rađanje & obnavljanje» iz 1998. Jedan je od osnivača Sindikata novinara Hrvatske, dvaput zaredom predsjednik žirija nagrada HND-a (1991. i 1993.). Pokretač je biblioteke Nova Vukovaristika (književnost u izgnanstvu), 1993. s Vukovarcem Antom Duićem Dunjom, kroz Udrugu "Vukovar" u Puli, te biblioteke Ogledi i ogledala u Matici hrvatskoj Pula. Roman Povratak (Profil, Zagreb) adaptiran je i izveden na Trećem programu Hrvatskog radija, 2006. Drama Poljubac u leđa je bila predviđena za izvedbu u Istarskom narodnom kazalištu, ali je potom povučena.
Objavljeno:
Marušići (monografija) Buje, 1987.
Rađanje & obnavljanje (eseji, kritike, polemike) Matica hrvatska i Istarski ogranak DHK, Pula 1998.
Povratak (roman) Profil, Zagreb 2005.
Poljubac u leđa (drama) časopis «Rusan», Matica hrvatska, Bjelovar 2006.
Kino Pistola (publicistika) Matica hrvatska, Pula 2010.
Genio
Ulomak iz romana Povratak
Genio je živio u crkvi, na sred Korza. Da, malo je neobična ta tajanstvenost koja nas je spojila jer me je on viđao nedjeljom na misi a morao sam proći ispred njegovih vrata da bih na sporedni ulaz ušao u velebnu crkvu sv. Tereziju. Glavni ulaz je bio za one starije. Zvonik crkve Marije Terezije s glavnim ulazom na sred Korza kao jarbol je dominirao gradom a dva identična krila crkve kao da su ga podbočila da se ne prevrne. U lijevom krilu nalazio se Povijesni arhiv a u desnom Župni ured, iznad kojega je živio Genio s majkom. Bar sam ja tako mislio. Prozor njegova stana bio je tik do zvonika, što je razbuktavalo moju bujnu maštu - je li Genio zvonar crkve sv. Terezije? Sjedeći na svojoj klupi u parku nasuprot njegova prozora i hvatajući sunce u prepone, dok je iza mirisalo bezbroj tulipana, maćuhica i ruža u gradskom vrtu, kojeg je s druge strane zatvarao osmerokutni Paviljon, smišljao sam odgovore koji bi prizemljili Genia bliže mojoj stvarnosti. Iznenada me iz misli prenu baš on.
- Bok! Što ti promatraš, nisi u školi? - pitao je to kao da se znamo sto godina i sjedajući na klupu uzeo moje knjige u ruku. - Nije li ovo malo preteško za tebe, a? Ibsen, «Peer Gynt»? Znaš li da je ovo zahtjevna literatura?
- Čitam iz Knjižnice sve što ima dijaloge a već sam pročitao «Noru» - odgovorio sam spremno prisjećajući se priča koje su kružile da je Genio jako načitan i da nema knjige koju nije pročitao. Lako sam to prihvatio već i činjenicom da živi u crkvi a za mene je crkva bila uvijek prvi dodir s knjigom.
- «Nora» ti je pravi izbor, suvremenija je, a ovo ti je prava klasika, poput Odiseja i Penelope, vidjet ćeš kad pročitaš. Vidim da ideš i u crkvu, ili ganjaš kakvu ribu? Šalim se, vidim da ste vi Dalmoši redovni nedjeljom i da nema vas koji ste doselili crkva bi bila prazna. Čuj, idemo gore kod mene bum ti dal nešto što ćeš tek otkriti kad bolje upoznaš Ibsena, dođi - pozvao me srdačno što je mom znatiželjnom duhu bilo teško odbiti a još više odoljeti. Genio je imao svoj ritual i mote koje je stalno ponavljao. Na ulazu kroz vrata, zapravo župna vrata, prvo bi zakoračio desnom nogom, pa bi se vratio korak unazad i ponovio isto, savinutim kažiprstima obiju ruku dotaknuo bi kameni okvir vrata a to bi ponavljao i pri izlazu.
Iz župne kuhinje širio se predivan miris ručka. Sa smiješkom me otpozdravi časna koja je iz kuhinje odlazila u župni ured a Genio je laganim klimanjem glave tek naznačio da su se tko zna po koji put mimoišli na ovim hodnicima. Stan je činila tek jedna veća soba iz koje su jedna vrata vodila u meni nerazumljiv smjer. Naime, po svim pravilima to bi značilo ravno u zvonik, pa sam kao opčinjen jednim okom gledao ta vrata a drugim kroz prozor na Korzo i cvjetni park. Genio je prekopavao po hrpi knjiga i izvukao jednu tanku sa sivim koricama.
- Beckett, «Godot», to ti je za tebe. Buš kužil siguran sam čim ti se svidjela «Nora». Ja sam ti sada na poeziji našeg Pjesnika, znaš na koga mislim. Sad ti je baš prošao u svom bijelom odijelu, ovo ti nisu za njega prava vremena, Željac je osjetljiv kao i njegove pjesme. Uzmi, kad pročitaš vratit ćeš mi pa bumo onda malo razgovarali.
Bio sam previše znatiželjan ambijentom u kojemu sam se nalazio da bih mislio na literaturu. Naprosto me davilo sve ono što sam želio znati a nisam se usudio pitati. Čekao sam da on nešto kaže i tako zadovolji moju radoznalost ali je Genio odlutao u svoje misli listajući Bibliju.
- Vidiš, ovo ti je izdanje vrlo važno i to si moraš nabaviti. Na njemu je radio i Jure Kaštelan, o njemu ste učili, zar ne? Pazi, ovo ti bu za dvadesetak godina jako važna činjenica. Gdje god Bibliju otvoriš možeš naći misao nad kojom si u stanju cijeli dan razmišljati. To ti ovi naši dečki ne kuže a i starci im doma ne bi dali da drže Bibliju, na takvim su poslovima i takvo je vrijeme. Ti imaš doma Bibliju, a? - pitao je to onako usput i ne sumnjajući u moj odgovor.
- Da, neku staru koju nam je dao rođak svećenik a mama ima i neki lip molitvenik s koricama od kosti, od njene sestrične časne sestre...
- Koliko je sati? - naglo je prekinuo razgovor i nagnuo se kroz prozor. - Evo ide Mirko, znači pola pet i mogli bi u «Goricu» u kino. Bumo mu dali za gemišt, idemo!
Odložio je Bibiliju i pustio me da prvi izađem kroz vrata. Na izlazu je opet ponovio svoj ritual, a onda smo požurili za Mirkom koji se već pomalo ljuljao uz svoj bicikl prema kinu. Kad smo ga sustigli Genio mu je dao znak da ga za šankom čega njegova porcija a to smo potvrdili ulazeći u kafić da narudžba bude jasna. U kinu nas je čekao Gemma i «Probušeni dolar», pravi praznik za nas dvojicu; mene koji sam s ushićenjem pratio svaki kadar, i njega koji se onako s odmakom smješkao nekoj dragoj naivnosti u cjeloj toj atmosferi. Kao učitelj koji ima razumijevanje za nestašluke svog učenika.
POLJUBAC U LEĐA
Prvi čin dramskog teksta
Soba. Osjeća se muška (samačka) atmosfera: kauč, tv. video, novine, mini bar, skulpture, kut s pisaćim stolom, kompjuter, mnoštvo knjiga - pisac-slobodnjak - neke sitnice sugeriraju i čestu prisutnost žena (muškaraca).. Zvoni telefon: Zvvvrrr... Muškarac traži telefon ispod hrpe svega i svačega konačno diže slušalicu.
ON: - Daaa... (kao da je očekivao poziv)
ONA: - Halo, čuješ me... (ženski glas s druge strane)
ON: - Ne, ne čujem (zajedljivo će)
ONA: - Jaaa sam.. (mazno)
ON: - Tko bi rekao (isto mazno)
ONA: - Hoćeš doći večeras tamo, znaš ono od jučer...?
ON: - Hm, mislim da ću ipak ostati...
ONA: - Ljutiš se? (prekide ga zabrinuto i još maznije)
ON: - Prije bih rekao da su mi jaja toliko nabubrila da je najbolje da ostanem doma, ubacim u video pornić i ....
ONA: - Aha, jasno mi je (opet ga prekida). Pa znaš da sam izvan upotrebe (ovo je naglasila mazno), zašto ne razumiješ?
ON: - Hmmm ...(pauza) itekako razumijem (naglašava ono "i" oponašajući njen glas) samo nikako tebi da proradi mašta, a?
ONA: - Vi muški se stvarno sebični, samo mislite na sebe (malo uvrijeđeno)
ON: - Daaa, bla, bla, bla... čini mi se da ja ipak u ovom slučaju mislima na tebe a ne na sebe, zar ne? (zajedljivo i dvosmisleno)
ONA: - Znam tvoje mišljenje... (pauza) - i znači nećeš doći? (opet mazno)
ON: - Jok! Zamijenit ću te pornićem i čak ću odabrati jednu malo bujniju plavušu, komada, pogodnu za ovu prigodu za siguran i bezopasan seks.. (nastavlja u istom njenom tonu)
ONA: - Mogu li ti kako pomoći? (zavodi ga)
ON: - Paaa mislim da bi mi mogla dati jednu ruku, zar ne? (ironično i dvosmisleno)
ONA: - (malo je zastala pa se začuje smijeh): Haaa, ha, hahhhaaa: kužim. Pa možda bi mogao računati i na obje ako dođeš (sada već izazovno)
ON: - Opa. Ovo je nešto novo. Mora biti da ti je jako važna moja nazočnost tamo..? (kao znatiželjno produžava on igru riječi i asocijacija). A što ćemo s videom?
ONA: - T si rekao, za razliku od mene, da ti mašta radi sto na sat, zar ne? (uzvraća mu ironiju)
ON: - Oh, da. Kao i uvijek svaki pokušaji da muškarac bude taj koji će na kraju presuditi pred ženom padaju u vodu (on će pomireno)
ONA: - Pa ti presuđuješ, zar ne vidiš? Možeš doći i računati na moju pomoć - kako si rekao: jedne ruke - ili pak ostati i pružiti si sam ruku pomirnicu (pobjedonosno)
ON: - Da, da. Sada kužim koje su to Evine riječi bile kada je Adama nagovarala da zagrize (on će pomalo mazno i kao da se predao):
ONA: - Koje? (uz smijeh)
ON: - Adame, zagrizi da vidimo je li jabuka crvljiva. Ne moraš jesti, normaaalnooo!?
ONA: - Ovo mogu shvatiti kao: dobro dolazim, a?
ON: -Da, dobro dolazim - vidjeti imaš li još uvijek ruke (to gotovo sriče i naglašava). Može?
ONA: - Tvoja je zadnja. Bok! (zadovoljno)
popis članova