DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA
Osnovano 1900.
Melita Rundek
Melita Rundek rođena je 1961. godine u Zagrebu. Nakon osnovne škole te nastavka školovanja u Centru za kulturu i umjetnost završila je, uz rad, studije komparativne književnosti i fonetike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Pisala je za razne časopise (Plima, Draga, Modra lasta, Prvi izbor) te za emisiju Priče za laku noć na Hrvatskom radiju. Radila je s nadarenom djecom u organizaciji Ministarstva prosvjete i športa, organizirala niz radionica kreativnog pisanja, sudjelovala u programu s prognanom djecom i u prosudbenim povjerenstvima za procjenu dječjih radova, te održala veliki broj susreta s djecom po školama i knjižnicama diljem Hrvatske. Radi kao bibliotekar-informator u Knjižnicama grada Zagreba.
Melita Rundek je napisala puno naslova, od kojih je najviše za djecu i mlade. Za rukopis romana Psima ulaz zabranjen dobila je 1. nagradu "Ivana Brlić-Mažuranić" za 1999. godinu. Roman je uvršten u lektiru te je po njemu napravljena predstava. Drugi roman Mirko i 7 prigovora, koji govori o psihičkom zlostavljanju, upotrijebljen je, u dijelovima, kao predložak za neke od radionica UNICEF-ove kampanje "Stop zlostavljanju među djecom" koje su izvedene u nekoliko stotina škola diljem Hrvatske te stavljen na top-listu najkvalitetnijih knjiga te godine koju sastavlja Komisija za knjižnične usluge Hrvatskog knjižničarskog društva. Treći roman Kupit će ti tata koturaljke bavi se temom seksualnog zlostavljanja i doživio je pohvale čitateljstva i institucija koje se bave prevencijom i liječenjem dječjih trauma te je bio u užem izboru za nagradu "Anto Gardaš". Roman je također uvršten na top-listu najkvalitetnijih knjiga za mladež te preporučen za čitanje roditeljima i djeci. Zbirka pripovjedaka Pet i pol minuta do zvona obrađuje temu odrastanja te dotiče sve prepreke na koje pritom nailazimo: pušenje, alkohol, drogu. Haj, ja sam online suvremeni je roman koji govori o druženju djece na internetu. Roman je bio u užem izboru za nagradu "Grigor Vitez" i nagradu "Anto Gardaš". Izgubljena u ormaru sljedeći je roman u kojem autorica ispituje svijet potrošačkog društva u kojem živimo, ljepote i odijevanja, Facebooka te potrebe mladih da budu prihvaćeni u svojoj sredini. Roman je bio u užem izboru za nagradu "Grigor Vitez" te je dobio nagradu Mato Lovrak za najbolji roman za djecu i mlade u 2014. godini. Sljedeći roman autorice naslovljen je Hrvač. Na jednom nivou, knjiga Hrvač je roman inspiriran istinitom sudbinom hrabrog i samouvjerenog Filipa. Na drugom nivou, cijeli roman je metafora i govori o životu. Kako treba znati kako pasti, a onda se dići, kako neovisno o iskušenjima i izazovima, treba biti uporan i ustrajan, ne treba odustati nego se sa životom hrvati do kraja. Kroz napetu i uzbudljivu priču, djeci i odraslima nastoji biti podsjetnik i putokaz u životu. Knjiga Hrvač bila je u užem izboru za nagradu Anto Gardaš. Roman Letači srebrnih krila na jedan duhovit, uzbudljiv i dramatičan način kazuje zašto je čitanje značajno, a glavni junaci knjiga još uvijek živi i važni. Knjiški moljci koji ne uništavaju knjige, već se hrane pričama, pjesmama i zanimljivostima koje u njima nalaze, zločesti pauci, cvrčak i druge bube glavni su junaci romana koji promiče čitanje, znanje i dobrotu. Na suptilan način dijete se upoznaje s izumom pisma i tiskarskog stroja, poviješću knjige i knjižnica. Kao dodatak romanu autorica je napisala igrokaz "Trinaesti petak u godini" koji je namijenjen poticanju čitanja. Roman Letači srebrnih krila je bio u užem izboru za nagradu "Grigor Vitez", a osvojio je nagradu Anto Gardaš kao najbolja dječja knjiga u 2017. Roman Moj tata Plavac osvojio je nagradu Mato Lovrak kao najbolji roman za djecu i mlade u 2019. Za knjigu Slučaj Mirkovog brata Melita Rundek prvi je laureat regionalne nagrade Dragan Radulović. Knjiga Slučaj Mirkovog brata bila je i finalist nagrade "Grigor Vitez" te nagrade Mato Lovrak.
Slikovnice Melite Rundek ispituju svijet u kojem živimo i naš odnos prema njemu. Oči koje svijetle u mraku govori o našem odnosu prema vrijednom i prema njoj je napravilo predstavu Lutkarsko kazalište "Za bregom". Slikovnica Zora priča o svijetlu, lučonošama, samoći pritom te prijateljstvu i ljubavi. Tatina medalja problemska je slikovnica o pravima djece. Priča o Vilmi Špigl pripovijeda o percepciji i našem viđenju sebe i drugih, a Djevojka koja je zaspala u tanjuru je slikovnica ilustrirana glinenim figurama, oslikanim tanjurima i zdjelama koje je izradila sama autorica. O strahu i krotitelju lavova osvjetljava problem straha i treme, a slikovnica Silvester obrađuje temu odrastanja uz prepreke. I slikovnice se nalaze na top listi knjiga za preporuku. Slikovnica 150 medvjeda i jedna priča motivira djecu da se sama upuste u rješavanje svojih zadataka te im poručuje: Ono što napraviš sam, pa makar se namučiš, uvijek je bolje i ljepše od onoga što umjesto tebe naprave drugi. Slikovnica je dobila priznanje u izboru za najbolju hrvatsku slikovnicu "Ovca u kutiji" – 2. mjesto prema ocjeni stručnog povjerenstva. Slikovnica Čistač, koja govori o najvećem zagađenju – zagađenju ružnim riječima, zapažena je među djecom i odraslima, stručnim krugovima te preporučena za čitanje od Hrvatskog društva knjižničara, a Nevolja jednog cara je bila finalist nagrade "Grigor Vitez". Slikovnica "Savršeni svijet" bila je u užem izboru za nagradu najbolje hrvatske slikovnice "Ovca u kutiji" 2021. godine.
Melita Rundek objavila je i roman za odrasle čitatelje Kasni vlak za Kopenhagen, koji se koristi i u biblioterapiji. Objavljene su i tri zbirke njenih pjesama: Hajde, pogledaj me! Ako me ne pogledaš, ja ću sasvim izblijedjeti i nestati i Utopljena u kapljici vode te Moja šutnja (konceptualna zbirka poezije).
Više informacija o Meliti Rundek također možete pročitati na sljedećoj poveznici: https://hr.wikipedia.org/wiki/Melita_Rundek .
Mail adresa: rundek.melita@gmail.com .
• 2000. – Psima ulaz zabranjen (vesela ljubavna pripovijest o psima, knjigama i ostalome)
• 2005. – Mirko i 7 prigovora (knjiga-zagonetka s ljekovitim biljem)
• 2006. – Kupit će ti tata koturaljke (mišljeno šaptom)
• 2006. – Oči koje svijetle u mraku
• 2006. – Pet i pol minuta do zvona (priče iz razreda)
• 2007. – Zora
• 2008. – Tatina medalja
• 2009. – Haj, ja sam online
• 2009. – Priča o Vilmi Špigl
• 2011. – Kasni vlak za Kopenhagen (povijesna, ljubavna pripovijest)
• 2011. – Djevojka koja je zaspala u tanjuru
• 2012. – O strahu i krotitelju lavova
• 2013. – Hajde, pogledaj me! Ako me ne pogledaš, ja ću sasvim izblijedjeti i nestati
• 2013. – Silvester
• 2013. – Utopljena u kapljici vode
• 2014. – Izgubljena u ormaru
• 2016. – 150 medvjeda i jedna priča
• 2016. – Hrvač
• 2017. – Letači srebrnih krila
• 2018. – Moja šutnja
• 2018. – Čistač
• 2019. – Moj tata Plavac
• 2020. – Mirko i glavoder
• 2020. – Nevolja jednog cara
• 2021. – Slučaj Mirkovog brata
• 2021. – Savršeni svijet
• 2021. – Paprena priča
• 2022. – Darmar, Maki je car!
Početak romana Psima ulaz zabranjen
Tko zna, možda ovo i nije najbolji od svih mogućih svjetova! Pokatkad se, naime, dobronamjernom promatraču na trenutak učini da je sve zabranjeno, da se ništa ne smije i ne može. Zabranjeno je igrati se lovice za vrijeme velikog odmora, zabranjeno je jesti čokoladu prije ručka, zabranjeno je smijati se kad odrasli razgovaraju... Da, katkad se čini da je cijeli svijet ispresijecan znakovima na kojima piše: ne, nikako, stop i stani!
Zacijelo je tako, sumorno i obeshrabreno, razmišljao i ON, veliki pas mješanac smeđe i žute dlake dok se češkao iza uha i zadubljeno promatrao prostrana staklena vrata knjižnice na kraju grada. Ono što je prvo spazio bila je velika naljepnica desno od pločice s uredovnim vremenom knjižnice. Na naljepnici je bio vrlo vjerno nacrtan sladoled – kornet i tri zamamne kuglice u njemu, po svemu sudeći: vanilija, jagoda i čokolada. Međutim, sladoled je na naljepnici bio prekrižen dvjema, potpuno antipatičnim, debelim crtama, što je dakako značilo da sladoled, ni sam, ni u društvu, ne smije u knjižnicu.
Veliki pas miješane smeđe i žute dlake još je neko vrijeme motrio sladoled koji je izgledao tako stvarno, a onda je svrnuo pogled na onu drugu naljepnicu, koja se isprsila lijevo na staklenim vratima. Na njoj je bio nacrtan pas vučjak, oštrog izgleda i spuštenog repa, koji je također, poput sladoleda, bio prekrižen po sredini.
Što je zatim učinio veliki pas mješanac? Pogledao je još jedanput nacrtani sladoled i dvaput se obliznuo, a na onog precrtanog psa vučjaka, koji mu se uopće nije svidio, potiho je zarežao.
O, bio je pametan, vrlo pametan taj veliki pas koji se, tko zna zašto i tko zna kako, našao pred vratima prigradske knjižnice. No ipak, bio je samo pas. Možda nije baš sasvim razumio da naljepnica zabranjuje SVIM psima ulazak u knjižnicu. Možda je pomislio da samo tog crnog vučjaka sa slike ne puštaju unutra, jer je neki opasni pseći kriminalac koji grize ljude i knjige. Ni njemu se, konačno, taj pas nije sviđao i on bi ga, sasvim sigurno, prekrižio sa svoje liste bliskih znanaca i prijatelja.
Možda je mislio tako. Nikad se ne zna što se točno događa u nekoj čovječjoj, a kamoli u psećoj glavi! Tuđe su glave vrlo zagonetna stvar, a misli se najčešće ne mogu prisluškivati.
No ipak, radilo se o doista pametnom i osobitom psu i mnogo je vjerojatnije da je on sve shvatio otprve: da se zabrana odnosi na cijeli pseći rod, pa i na njega osobno.
Sve je razumio, sve je znao, ali nije za to previše mario. Mahao je on repom na zabrane! Ta, kakav je to život ako se nikad, ali baš nikad, potajice i kradom, ne pojede čokolada prije ručka i kakav bi on to pas bio kad bi baš sve zabrane na ovom svijetu (a ima ih toliko da im se ni broja ne zna) ozbiljno uzimao u obzir.
Osušeno blato na šapama, tri čička u dlaci i neustrašivi sjaj u očima svjedočili su da je on mlad i ozbiljan pas, sklon pothvatima i pustolovinama, koji neće snuždeno podviti rep kad naiđe na prvu prepreku u životu.
I tako je on doista velikim kitnjastim repom zamahao naljepnicama ispred nosa i dostojanstveno sjeo na knjižnični prag. Vođen svojim nepogrešivim trinaestim čulom, znao je da svakako mora, neopozivo i neodgodivo, ući u knjižnicu! Mora, i gotovo! Bilo je to jače od njega.
Vrata nije znao otvarati, kucati nikako nije mogao, pa je zato prislonio vlažnu njuškicu uz staklo i zacvilio, tužno zacvilio kao da moli knjižničara da mu smjesta otvori ako ne želi da, eto, ovdje, na pragu, umre od čežnje.
No nije se događalo ništa. Valjda je zacvilio pretiho i prepristojno da bi ga netko čuo.
Još je neko vrijeme gurao njuškicu u staklena vrata, a onda je odustao i odlučio pričekati da netko iz knjižnice izađe ili pak u nju uđe i tako i njemu pruži šansu.
I sjedio je. I čekao.
I čekao. I sjedio.
I čekao.
I sjedio…
Početak romana Kasni vlak za Kopenhagen
Sa svojih četrdeset i šest (godina ili bora, svejedno) nekako se intimno svrstavala u veterane, u one s iskustvom, koji su raščistili, koji već sve znaju, koji su prebili gudala o koljena (na sreću ili na nesreću, stav se mijenjao ovisno o njenim dobrim ili lošim danima) i više nemaju iluzija, snova i ostalih nepodopština i kerefeka mladosti. O svemu tome svjedočile su dvije crte na njenom licu, jedna tanka koja je išla od usnica i jedna već kronična, duboka, između obrva.
Govorile su o stiskanju zuba i mrštenju nad životom koji je pred Zvjezdanu Šimić nosio male, srednje i velike prepreke, koje su svejedno koje veličine, bile jednako nepremostive i strašne.
Sve u svemu, konačni rezultat je bio vrlo skroman: jedno profesionalno ništa, pa Sonja i Iva, lijepe, pametne i naporne kćeri, i Boris.
Boris, tko je bio Boris? Što joj je bio Boris? Teško joj je to bilo objašnjavati novostečenim prijateljima. I sama bi ga, u prečestim susretima po kući, koji put htjela upitati: „Oprostite, tko ste Vi? I što radite u mom životu?“
Boris, naravno, nekad davno nije bio Oprostite, tko ste Vi. Nekad davno bio je srednjoškolska ljubav, dragi Boris, izgovoreno sa srcem u grlu i drhtavim rukama, dragi Boris, napisano sa suzama kad je bio u vojsci, dragi Boris kojem je rekla svoje povijesno DA.
Povijesno NE uslijedilo je mnogo kasnije. Da joj je bilo do pisanja anonsi, napisala bi: „Razvedena, ne svojom krivicom. Moja je ljubav umrla nakon duge i teške bolesti u kući na Bukovcu, umrla dok smo se svađali oko toga zašto nije sin, kako ćemo platiti struju, zašto njegovoj mami nisam kupila lijek za reumu, zašto samo plačem, zašto televizor ne radi, zašto samo plačem, zašto mu košulja nije izglačana, zašto samo plačem, zašto Sonja ima rubeolu,
zašto ga nema cijeli dan, pa cijelu noć, pa šest mjeseci…“
Moja je ljubav umrla. Ne žalim za pokojnicom. Više ne…
Pjesma iz zbirke Hajde, pogledaj me…
U zasjedi
Postrojili su se
svi moji loši trenuci,
kao vojnici,
i pucali u mene
bez opomene.
Za rukopis romana Psima ulaz zabranjen dobila je 1. nagradu "Ivana Brlić-Mažuranić" za 1999. Godinu. Roman je uvršten u lektiru te je po njemu napravljena predstava.
Roman Mirko i 7 prigovora, koji govori o psihičkom zlostavljanju, upotrijebljen je, u dijelovima, kao predložak za neke od radionica UNICEF-ove kampanje "Stop zlostavljanju među djecom". Pjesma iz te knjige je uglazbljena I prevedena na engleski.
Roman Kupit će ti tata koturaljke bavi se temom seksualnog zlostavljanja i doživio je pohvale čitateljstva i institucija koje se bave prevencijom i liječenjem dječjih trauma te je bio u užem izboru za nagradu "Anto Gardaš".
Haj, ja sam online suvremeni je roman koji govori o druženju djece na internetu. Roman je bio u užem izboru za nagradu "Grigor Vitez" i nagradu "Anto Gardaš".
Izgubljena u ormaru je roman u kojem autorica ispituje svijet potrošačkog društva u kojem živimo, ljepote i odijevanja, Facebooka te potrebe mladih da budu prihvaćeni u svojoj sredini. Roman je bio u užem izboru za nagradu "Grigor Vitez" te je dobio nagradu Mato Lovrak za najbolji roman za djecu i mlade u 2014. godini.
Knjiga Hrvač bila je u užem izboru za nagradu Anto Gardaš.
Roman Letači srebrnih krila je bio u užem izboru za nagradu "Grigor Vitez", a osvojio je nagradu Anto Gardaš kao najbolja dječja knjiga u 2017.
Moj tata Plavac osvojio je nagradu Mato Lovrak kao najbolji roman za djecu i mlade u 2019.
Za knjigu Slučaj Mirkovog brata Melita Rundek prvi je laureat regionalne nagrade Dragan Radulović. Knjiga Slučaj Mirkovog brata bila je i finalist nagrade "Grigor Vitez" te nagrade Mato Lovrak.
Slikovnice Melite Rundek su, kao I romani, zapažene I redovito uvrštene na top-listu nakvalitetnijih knjiga koji sastavlja struka.
Slikovnica Priča o Vilmi Špigl je bila je na drugom mjestu Nagrade Ovca u kutiji za najbolju hrvatsku slikovnicu, prema mišljenju stručnog I dječjeg žirija. Slikovnica 150 medvjeda I jedna priča je bila na drugom mjestu Nagrade Ovca u kutiji.
Nevolja jednog cara je bila finalist nagrade "Grigor Vitez".
Slikovnica "Savršeni svijet" bila je u užem izboru za nagradu najbolje hrvatske slikovnice "Ovca u kutiji" 2021. godine.
Neki od naslova se koriste I u biblioterapiji – primjerice Mirko I sedam prigovora te roman za odrasle čitatelje Kasni vlak za Kopenhagen.
Djelo Melite Rundek obrađeno je u raznim stručnim časopisima, domaćim I inozemnim, neka djela obrađena su u doktorskim radovima ili stručnim izlaganjima.
popis članova