Mila Željeznjak, rođena sam 4. ožujka 1954. godine u Draškovcu, u kući sa slamnatim krovom. Te je godine stara kuća srušena i sagrađena nova. Ova je kuća, nedavno napukla, zidovi prijete da će se urušiti sami od sebe. Očigledno je, sve dolazi svome kraju, a mene suočava s pitanjem gdje se želim skrasiti, da bih ostala zauvijek. Na tom putu sa svom svojom ljubavlju zahvalna sam svima: anđelima i ljudima koji mi pomažu iznijeti napisano na svjetlost danju. Vadeći trnje iz tabana, dosad sam uspjela ponešto i objaviti.
- zbirke pjesama "Šah s prijateljima" i "Sezona lova".
- zbirku pripovjedaka "Sretne priče" (prijevodi dviju priča na engleski objavljeni su u zbirci IF TREES COULD WALK Poems and stories from Croatian Children's Literature (po izboru D. Zalar)
- poeziju i kratku prozu u književnim časopisima i listovima za djecu ("Smib", "Radost")
- haiku pjesme u antologijskom izboru: "100 hrvatskih haiku" i “Nepokođeno nebo”
Na Hrvatskom radiju, studiju Zagreb emitirane su:
-radio-igre za djecu: "Koliba pod hrastom", "Patuljak traži sreću" , "Začarani sladoled", "Ruža i cvrčak"
- dramatizirane priče za djecu u emisiji "Priče za laku noć": "Oči zelenog zmaja", "Mrvičak", "Vjeverica iz maksimirske šume"
- radio-drama "Vještica"
- zbirke pjesama "Sezona lova" i "Tamno ogledalo"
- kratke priče i zapisi u emisijama "Hrvatska proza" i "Dnevnici i pisma"
Članica Društva hrvatskih književnika i Društva književnika za djecu i mlade..
Bajkovito u djelima Mile Željeznjak
“Pisati za djecu isto je kao pisati za odrasle, samo što treba pisati bolje” ne znam, nažalost autora ove duhovite prosudbe, no držim da ona definitivno ide u dobrom smjeru. S tim da nije stvar toliko u pisati bolje, koliko u pisati odgovornije, budući da se dijete teško brani od loše literature, za razliku od odraslog čitatelja koji ima razrađene mehanizme obrane (ako se, naime, braniti želi): kritiku i pravo na odabir, - kakav je, da je!
Priče su, bajkovite, ali i basnovite. Bajkovite u tom smislu što čitatelja uvode u svijet čudesnog, stvorenog postupkom animacije, koji je adekvat začaravanja su, u klasičnoj bajci, oblak, list, zraka, gljiva, duh… postaju junaci priča. Bilo što može, logikom bajke postati tko, I to ne, bilo tko, nego junak bajke.
Basnovite su, budući da se priča o stjecanju iskustva provodi kroz svijet životinja, koje su, naravno, tipovi ljudi.
Bake su domaćice u svijetu bajke, gotovo već neka vrst vila, u dosluhu s dubljim, čudesnim slojem života. Ipak, najćešće u svijetu bajke i ne arbitrira nitko, prave se vrijednosti potvrđuju nadosobnim principom funkcioniranja bajkovitog svijeta, koji uvijek i nepogrešivo razlikuje dobro i zlo. …
Milina je rečenica besprijekorno čista i ritmički izbalansirana, tako da se može dobro reći, te stoga mislim da je u potpunosti dijete može doživjeti kad je rečena, izgovorena naglasa, od momenta kad uzimamo u obzir moto, prestaje biti knjiga za djecu: postaje podsjetnik za mnoštvo onog što smo zaboravi – a nije trebalo, što nam nisu rekli, a trebali su… podsjećanje da smo tjeskobu i radost traganja nerijetko jeftino prodali za trajanje uz manje skretanja na putu…”
Emilija Kovač
„…Iza autorice Mile Željeznjak niska je uspješnih naslova namijenjenih dječjoj publici. U djelu „Koliba pod hrastom“ javlja se igrokazima koji su namijenjeni najmlađima za čitanje i uživanje, no mogu poslužiti i kao vrijedan predložak dramske igre vrtićkih i ranih osnovnoškolskih grupa.
Autorica basnozapisima približava djeci prirodu te kroz vješte dramaturški jake i lepršavo izvedene priče, bez nametanja i pametovanja, iznosi put poštivanja vrijednosti, međusobne snošljivosti bića, štovanja prirode i svega onoga što i jest vrijedno.
„Ponekad nam nije potrebno puno da se mama, tata i dijete pretvore u obitelj sova, ponekad je to i bez potrebe mudro za sve“.
Silvija Šesto