DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA
Osnovano 1900.
Mile Pešorda
Telefon: 00 385 98 18 44 255
E-mail: .(Morate imati omogućen JavaScript kako biste vidjeli ovu e-mail adresu)
Mile Pešorda (Grude, 15. kolovoza 1950.) hrvatski je književnik, prevoditelj i nakladnik. Antologijski je hrvatski pjesnik i istaknuti intelektualac.
Mile Pešorda je gimnaziju završio u rodnim Grudama, uz rub plodnoga Imotskoga polja, a studij romanistike, obranivši s najvišom mogućom ocjenom deset (10)diplomsku radnju s temom o kazalištu apsurda, na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Poslijediplomske i doktorske studije pohađao je u Zagrebu i Parizu, gdje je kod Milana Kundere prijavio doktorsku disertaciju "Ideja Europe u djelu Ive Andrića i Miroslava Krleže". Godine 1971-1972. bio je voditeljem demonstratorskih vježbi iz latinskoga jezika sa studentima Filozofskoga fakulteta u Sarajevu. Radio je kao novinar u kulturnoj redakciji Radio-Sarajeva te zagrebački dopisnik za kulturu dnevnika "Oslobođenje" u Sarajevu, a od 1979. do 1990. godine kao nakladnik, izdavačka kuća "Veselin Masleša" u Sarajevu, kada je objavio i uredio preko tristo knjiga: Među tim naslovima bile su pjesme F.Pessoe, P.Celana, A.Sidrana, Cz. Milosza,Z.Herberta, N.Šopa, D.Maksimović, M.Suška, sabrana djela Saula Bellowa, Isaka Samokovlije, Midhata Begića i Milana Kundere, zbog čega je g. 1984. javno politički difamiran kao "kunderist, antikomunist i neprijatelj Jugoslavije" (Mihajlo Lalić).
Na velikomu skupu mladeži u Imotskomu,na dan 1.ožujka 1967.,zagovarao je, u duhu pomirbe i nadilaženja ideologijskih podjela, pokretanje neovisnih hrvatskih novina,ali je njegovu ideju odmah žestoko napao komunistički dužnostnik dr. Miloš Žanko,najviši gost "Općinske konferencije Saveza Omladine Hrvatske - Imotski". U svibnju 1968. Pešorda je pokrenuo, uredio i izdao prvi broj revije Ogledalo, koju su vlasti uništile i trajno zabranile. Idejni je začetnik i pokretač Šimićevih susreta održanih 30. svibnja 1970. godine, u subotu, u Grudama i završenih 31. svibnja 1970. u Drinovcima. Zagovornikom je građanskih prava i sloboda, inicijator i jedan od sedmorice hrvatskih književnika potpisnika povijesne Sarajevske deklaracije o hrvatskom jeziku 28. siječnja 1971.
Prvi je uputio javni poziv na obnovu HKD Napredak u Sarajevu, 7. srpnja 1990.. Četiri godine, od 1990. do 1994., Pešorda je bio lektor-predavač na Sveučilištu u Francuskoj, zatim koordinator za UNESCO i savjetnik za kulturu u Ministarstvu vanjskih poslova, član uredničkoga vijeća revije Lettre Internationale u izdanju Centra PEN-a g. 1990.-1994., glavni urednik u "A. G. Matošu" Samobor-Zagreb te jedan od utemeljitelja, zamjenik glavnoga urednika i urednik za književnost tjednika za kulturu Hrvatsko slovo. Govorio je u Zagrebu, 28.travnja 1995., na predstavljanju povijesnoga prvoga broja "Hrvatskoga slova", u kojemu je inače bio objavljen veliki razgovor, koji je s hrvatskim književnikom i akademikom Petrom Šegedinom vodio Mile Pešorda kao zamjenik glavnoga urednika i urednik za književnost.Sudjelovao je na brojnim međunarodnim znanstvenim simpozijima, okruglim stolovima i književnim susretima,u više europskih država. U SAD-u je boravio g.1988.kao gost State Departmenta. U Francuskoj je 1991. osnovao Društvo francusko-hrvatskoga prijateljstva (AMITIES FRANCO-CROATES DE RENNES), koje je tijekom nekoliko godina bilo središtem intelektualne i humanitarne pomoći Hrvatskoj i BiH u ratu za slobodu. U Parizu je, 3. i 4. veljače 1992., bio savjetnik i sudionik velikoga znanstvenoga simpozija "Les destins des nations de l'ex-Yougoslavie" (Sudbine nacija bivše Jugoslavije), održanog pod pokroviteljstvom Ministarstva vanjskih poslova Francuske.Ujesen 1992. sa srpskih okupacijskih položaja ciljano je bio granatiran obiteljski stan Mile Pešorde.
Bio je ravnatelj Hrvatskoga kulturnog centra u Sarajevu od 1999. do 2000. i sudionik prvih Europskih književnih susreta u Sarajevu 2000. godine, kada je na Muzičkoj akademiji govorio o pjesništvu Paula Celana. Sudjelovao je u pokretanju i koncipiranju edicije Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga, gdje je i član Uredničkoga vijeća. Na političke optužbe i klevete ideologa jugoslavenstva Predraga Matvejevića, člana neokomunističke Šuvarove stranke SRP-a u Zagrebu (koji je ujesen 2001. zahtijevao "sud stroži od Haaškoga tribunala" za nekolicinu hrvatskih i srpskih književnika a poimence za Dobricu Ćosića, Anđelka Vuletića, Pešordu, Ivana Aralicu, Momu Kapora,Matiju Bećkovića, Rajka Petrova Nogu i još neke pisce,[1] optužujući Pešordu u zagrebačkom "Jutarnjem listu" 10. studenog 2001. kao "odgovornoga za zločine u BiH", "kvislinškog pisca", "kolaboranta fašizma", "sarajevskoga talibana" i sl.[1]), odgovorio je demantijem u tjedniku "Fokus" ("Matvejevićev verbalni atentat na Pešordu", Fokus br.81., str.2., Zagreb, 29.11.2001.) i tužbom koja je završena 2. studenog 2005., samo nekoliko dana prije apsolutne zastare, presudom Općinskoga suda u Zagrebu kojom je Predrag Matvejević osuđen na kaznu zatvora od pet mjeseci uvjetno dvije godine za zločin klevete i uvrede.[2] Presudu su osudili Srpska informativna mreža - Beograd, Hrvatsko novinarsko društvo i Reporteri bez granica, Srpsko kulturno društvo Prosvjeta, predsjednica stranke HNS Vesna Pusić, a tadašnji je premijer Ivo Sanader i predsjednik vladajuće stranke HDZ, u specijalnoj izjavi za HTV-dnevnik, već 4. studenog 2005. podržao osuđenoga klevetnika i napao nepravomoćnu presudu Općinskoga suda u Zagrebu. Osuđeni je Matvejević odbio uložiti žalbu i za medije izjavljivao da ne priznaje ni sud ni presudu pokrenuvši protiv presude i Pešorde novu kampanju internacionalnih razmjera. U svibnju 2010. Vrhovni sud Republike Hrvatske donio je presudu kojom je odbio zahtjev, inače bez presedana, glavnoga državnoga odvjetnika Državnoga odvjetništva RH da poništi pravomoćnu presudu Matvejeviću i potvrdio njezinu zakonitost[3].Profesor emeritus dr.Zvonimir Šeparović,bivši rektor Sveučilišta u Zagrebu,viktimološko-juridički je osvijetlio sankcionirano Matvejevićevo zlodjelo klevete, u svom eseju "Kleveta je ozbiljan zločin",u kulturnom tjedniku Hrvatsko slovo br.791.,od 18.06.2010.Golemi su odjek u javnosti dobili članak Darka Kovačića "Matvejevićeva vješala za hrvatske književnike", u zagrebačkomu tjedniku Fokus od 11.11.2005. i politološki esej prof.dr.Zdravka Tomca "Predrag Matvejević brani i zastupa velikosrpska četnička stajališta" (Fokus od 25.04.2008.).Na ponovljeno Matvejevićevo zlodjelo klevete,počinjeno u talijanskom dnevniku CORRIERE DELA SERA 13.05.2011.,Pešorda je uzvratio novom tužbom i otvorenim pismom javnosti o Matvejeviću koji "ubija istinu, kleveće Hrvate i Hrvatsku" i "dezinformira talijansku javnost o biti velikosrpske invazije na hrvatske zemlje i narod zapadno od Dunava i Drine"(Hrvatsko slovo br.893.,Zagreb,01.06.2012.)
Pešorda je član: Matice hrvatske od 1970., Društva pisaca BiH od 1972., društava hrvatskih književnika u Zagrebu i Mostaru, Hrvatskoga društva klasičnih filologa, HKD Napredak, Udruge Hrvatska-Irska. Redoviti je član Hrvatskoga društva za znanost i umjetnost Bosne i Hercegovine od 2000.
Nagrade
• 1970. je dobio nagradu prvih "Šimićevih susreta" u Drinovcima za pročitanu pjesmu "Tužbalica";
• 1972. je dobio nagradu izdavačke kuće "Svjetlost" u Sarajevu za knjigu pjesama "Život vječni";
• 1976. je dobio godišnju nagradu dnevnika "Oslobođenje" u Sarajevu za komentar "Zašto šutnja?";
• 1981. je dobio godišnju nagradu za najbolju knjigu Književne omladine Bosne i Hercegovine za pjesničku knjigu "Slušam tvoj glas";
• 1996. dodijeljeno mu je najviše državno odlikovanje Republike Hrvatske za osobite zasluge za kulturu, Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića.
• 2007. je dobio 1. nagradu Dubravko Horvatić, za poemu "Baščanska ploča", objavljenu u Hrvatskom slovu 2006. godine.
• 2009. je dobio godišnju Nagradu Antun Branko Šimić za knjigu "Baščanska ploča, poema".
Prve pjesme, Protiv tame i Žena malog grada, Pešorda je objavio 1967. u sarajevskom časopisu "Lica". Prvu pjesničku knjigu Život vječni objavio je u izdavačkoj kući Svjetlost u Sarajevu 1971. i za istu dobio godišnju nagradu izdavača. U Zagrebu je 1998., objavljena njegova summa poetica, koncipirana kao nova knjiga, pod naslovom Knjiga ljubavi i gnjeva (Nakladni zavod Matice hrvatske i HKD Napredak Zagreb). Knjiga Slušam tvoj glas, tiskana 1980. u Mostaru, s crtežima Virgilija Nevjestića i pogovorom Jure Kaštelana, doživjela je tri izdanja. Pešordine Izabrane pjesme, u izboru Dževada Karahasana i s predgovorom Jure Kaštelana, uvrštene su u reprezentativnu ediciju Književnost naroda i narodnosti BiH u 50 knjiga, Sarajevo 1985. U antologiju je uvršten već 1969. s pjesmom Moj otac, u "Panoramu mlade hrvatske književnosti", Republika, Zagreb.
U Rennesu je, u veljači 1992., u ediciji francuskih pjesnika, tiskana knjižica njegovih francuskih pjesama pod naslovom Parole pour Elle. Pjesme su mu prevedene na dvadesetak jezika i uvrštene u brojne tuzemne i inozemne antologije i panorame.
Neka njegova djela je u njenoj antologiji Zywe zradla iz 1996. sa hrvatskog na poljski prevela poljska književnica i prevoditeljica Łucja Danielewska.
U pariškom časopisu EUROPE broj 880-881, 2002., s četiri je pjesme uvršten u izbor dvanaest najznačajnijih suvremenih hrvatskih pjesnika. Zapaženo je mjesto i visoke ocjene njegovo pjesništvo dobilo u dvjema povijesno-kritičkim pregledima hrvatske književnosti od Baščanske ploče do danas, kojih su tvorcima akademik Dubravko Jelčić i sveučilišni profesor Slobodan Prosperov Novak, kao i u najnovijim povijesnim leksikonima hrvatskih pisaca i njihovih djela. U listopadu 2008. Pešorda je objavio, u nakladi zagrebačke Alfe, knjigu "Baščanska ploča, poema", opremljenu sa 27 slika u boji akademskog slikara Luke Petrača i pogovorom Božidara Petrača. Književni kritičar Zdravko Gavran istaknuo je pjesnikov "univerzalni pjev", koji "slikovno-metaforički iskazuje široke raspone Pešordina pjesničko-gnoseološkoga svijeta, neutomljive čežnje, polifoniju značenja i ujedno disciplinu duha".[4]
Brojni su kritički napisi i eseji o njegovu pjesništvu, a među njima se izdvajaju oni Jure Kaštelana, Veselka Tenžere, Nihada Agića, Krešimira Šege, Ivana Božičevića, Željka Grahovca, Mirka Marjanovića, Eftima Kletnikova, Zdenka Lešića, Ive Pranjkovića, Cirila Zlobeca, Marinka Solde, Miljenka Stojića, Slobodana P. Novaka i Dubravka Jelčića.
Pešorda prevodi s francuskog, talijanskog, slovenskog i makedonskog jezika. Tako je preveo i neke pjesme makedonskog pjesnika Konstantina Miladinova.
• Panorama mlade hrvatske književnosti, Republika, Zagreb, 1969.
• Slavko Mihalić: Otvorena vrata pjesništva, Vjesnik, Zagreb, 29. IX. 1970.
• Sveto Jurčić: "Najmlađi hrvatski pjesnik",Imotska krajina br.24.,Imotski,15.02.1971.
• Stojan Vučičević: Novo ime, Hrvatski tjednik, Zagreb, 26. XI. 1971.
• Slobodan Blagojević: Život vječni dječaka jednog, Odjek, Sarajevo, 1.-15. III. 1972.
• Veselko Tenžera: Život vječni, Vjesnik, Zagreb, 2. XI. 1972.
• Jakov Jurišić: Život vječni, Republika br. 11, Zagreb, 1972.
• Dragoljub Jeknić: Život vječni, Izraz br.8, Sarajevo, 1972.
• Tomislav Ladan: Život vječni, Encyclopaedia moderna br. 8, Zagreb, 1973.
• Vlado Pandžić: Život vječni, Marulić br. 1-2, Zagreb, 1974.
• Mile Stojić, Krugovi gorčine i krugovi sjaja (Zipka zebnje), Naši dani, Sarajevo, 31. X. 1975.
• Ibrahim Kajan:"Mile Pešorda-ZIPKA ZEBNJE",,Vjesnik,Zagreb,7.02.1976.
• Krešimir Šego:"Pjesničko spoznavanje svijeta",Oslobođenje br.9941.god.XXXIII.,Sarajevo,7.02.1976.
• Željko Ivanković: Zipka zebnje, Marulić br. 3, Zagreb, 1976.
• Ljubomir Cvijetić: Rast pjesnika (Zipka zebnje), Odjek br.3, Sarajevo, 1.-15. II. 1976.
• Nihad Agić: Punoća unutarnjeg giba (Zipka zebnje), Izraz br.3, Sarajevo, 1976.
• Ivan Kordić: Antologija bosanskohercegovačke poezije, Život br.7-8, Sarajevo, 1976.
• Nikica Mihaljević:"Pjesnik bez utočišta",Riječka revija br.3.,1976.
• Mirjana Jurišić:"Mile Pešorda-ZIPKA ZEBNJE",Večernji list,Zagreb,27.07.1976.
• Danijel Dragojević: "Poezija naglas", Radio-Zagreb III. program, 9. IV. 1977.
• Jure Kaštelan: Samoća i mnoštvo, Odjek br.3, Sarajevo, 1.-15. II. 1979.
• Željko Ivanković: Slušam tvoj glas,Odjek br.24, Sarajevo, 15.-31. XII. 1980.
• Jovica Aćin: Slušam tvoj glas, Treći program Radio-Sarajeva br.33, Sarajevo, 1981.
• Munib Delalić: Slušam tvoj glas, Most br.36, Mostar, 1981.
• Časlav Đorđević: SLUŠAM TVOJ GLAS,Književna reč, Beograd,25.09.1981.
• Dragoljub Jeknić:"Slušam tvoj glas" Mile Pešorde, Borba, 11.07.1981.
• Enes Duraković: Prelijevanja, 1981.
• Željko Ivanković: Prelijevanja, Oslobođenje, Sarajevo, 19. XII. 1981.
• Nikola Guzijan: Tijelo u kući tijela, Putevi br.4, Banja Luka, 1981.
• Ranko Risojević: Poetska polifonija, Oko, Zagreb, 3.-17.09. 1981.
• Mirko Peti: Prelijevanja, Vjesnik, Zagreb, 3. II. 1982.
• Krešimir Šego:"Cjelovit poetski rukopis.Mile Pešorda:Prelijevanja, Odjek br.7, Sarajevo, 1.-15. IV. 1982.
• Zoran Kršul: Prelijevanja, Glas, Banja Luka,30.04. i 1.-2.05.. 1982.
• Ranko Risojević:"Eros,xipnos,tanatos.Mile Pešorda:Prelijevanja",Književna reč br.192.,Beograd,10.06.1982.
• Vitomir Lukić: Prelijevanja, Život br.7-8, Sarajevo, 1982.
• Radmila Popović: Prelijevanja, Oslobođenje, Sarajevo, 7. VIII. 1982.
• Munib Delalić: Prelijevanja, Most br.42, Mostar, 1982.
• Juraj Marek: Mogućnosti poetskog smisla ("Moj otac"), Male novine, Sarajevo, 1. XI. 1982.
• Sretko Vujković: "Antologija b-h poezije", Povelja br. 3, Kraljevo, 1982.
• Vidan Nikolić: Mile Pešorda-Prelijevanja, Delo br.3, Beograd, 1983.
• Jure Kaštelan: Pogled u pjesmu(O lirici Mile Pešorde), Odjek br.4.,Sarajevo,15.-28.02.1985.,
• Književnost naroda i narodnosti BiH u 50 knjiga, Sarajevo 1985.
• Vlatko Pavletić: Ključ za modernu poeziju, 1986.
• Katica Kulavkova:"Kakva kuća mu treba na jazikot", Razgledi br.8/9,Skopje,1987.
• Marinko Soldo: Kovač jezika u mrežama slobode, Život broj 7-8, Sarajevo, 1989.
• Eftim Kletnikov: Zapis o poeziji Mile Pešorde, Forum,36, br.11-12, Zagreb, 1997.
• Mirko Peti: Orfički fragmenti, Danas br.322, Zagreb, 19. IV. 1988.
• Ranko Risojević:"Fragment kao rješenje", Oko,Zagreb,02.-16.06.1988.
• Zvonimir Mrkonjić: Orfički fragmenti, Forum br.9, Zagreb, 1988.
• Tonko Maroević: Hrvatski s filterom ("Parole pour elle"), Slobodna Dalmacija, 24. X. 1992.
• D.J.: "Pešorda među klasicima", Slobodna Dalmacija, 9.12.1994.
• Mirko Marjanović: Svjetlost u katakombama ("Slušam tvoj glas", II.izdanje), Vjesnik, 28. VIII. 1997.
• Vjekoslav Boban: Skica za portret Mile Pešorde, Hrvatsko slovo br.189, Zagreb, 4. XII. 1998.
• Daniel Načinović: Kronika vremena i intime ("Knjiga ljubavi i gnjeva"), Glas Istre,19. VIII. 1998.' MIle Pešorde"
• I.G.:"'Knjiga ljubavi i gnjeva'Mile Pešorde",Glas Slavonije,Osijek,14.XII.1998.
• Darko Lukić: Summa glazbenosti hrvatske riječi ("Knjiga ljubavi i gnjeva"), Vjesnik, Zagreb, 16. XII. 1998.
• Stjepan Sirovina:"Spomenik vlastitom djelu.Mile Pešorda:Knjiga ljubavi i gnjeva",Bilten Franjevačke teologije u Sarajevu br.2.,g.1998./1999.
• Ivo Pranjković: Kuća za jezik Mile Pešorde ("Knjiga ljubavi i gnjeva"), Hrvatska misao br.158, Sarajevo, siječanj-ožujak 1999.
• Aneta Benac Krstić (A.B.K.): Eksperimentom dokazano ("Knjiga ljubavi i gnjeva"), Hrvatska misao br.10, Sarajevo, siječanj-ožujak 1999.
• Željko Grahovac: Pjesma - dar ispunjenja, Motrišta br. 12, Mostar, 1999.
• Hrvojka Mihanović-Salopek: Pešordina knjiga ljubavi ("Knjiga ljubavi i gnjeva"), Hrvatsko slovo, 7. V. 1999.
• Krešimir Šego: Pjesnik svijeta ("Knjiga ljubavi i gnjeva"), Slobodna Dalmacija, Split, 15. VI. 1999.
• Željko Kliment: Stihovi proročanske snage ("Knjiga ljubavi i gnjeva"),Večernji list, 20. XII. 1999.
• Ivan Božičević: Poezija, kuća koja plovi sferama ("Knjiga ljubavi ignjeva"), Književna Rijeka br. 5-8, Rijeka, 1999.
• Leksikon hrvatskih pisaca, autor koncepcije Krešimir Nemec, Školska knjiga, Zagreb, 2000.
• Hajrudin Vrnjak:"Samobitnost poezije u jeziku",Večernje novine,Sarajevo,23.03.2000.
• Branka Balvanović: Alkemičar riječi, Hrvatska riječ, Sarajevo, 25. III. 2000.
• Irfan Horozović: Pogled u Knjigu ljubavi ignjeva, Hrvatska misao br. 15-16, travanj-rujan 2000.
• Branka Balvanović: "Magija pjesničke riječi" (Knjiga ljubavi i gnjeva), Hrvatska riječ, Sarajevo, 15-04.2000.
• Zdenko Lešić: Iskušenja jezika, Stećak br.78, Sarajevo, lipanj 2000.
• Fra Vendelin Karačić: KNJIGA LJUBAVI I GNJEVA,Franjevačka galerija-Galerijska djelatnost 1999., Široki Brijeg,2001.
• Dragan Šimović: "Pokušaj plovidbe u jednoj pjesumi - O pjesništvu Mile Pešorde", Osvit br. 1-2,2001.
• Ciril Zlobec:Pogovor/spremna beseda, in Mile Pešorda:DREVO Z DUŠO PTICE/STABLO S DUŠOM PTICE-slovensko-hrvaška pesniška antologija,Lipa,Koper,2002.
• T,V,:"Nepodkupljiv,orakeljski glas",Primorske novice,Koper,24.12.2002.
• Zdenko Lešić: "Skušnjave jezika",Revija 2.000 št.151/152,Ljubljana.2002.
• Slobodan Prosperov Novak: Povijest hrvatske književnosti od Baščanske ploče do danas, Goldenmarketing, Zagreb, 2003.
• Miljenko Stojić: Izoštravanje slike ("Drevo z dušo ptice/Stablo s dušom ptice"), Radiopostaja "Mir"Međugorje, 5. V. 2003.
• P.K.: "Prihaja Pešorda",Delo,Ljubljana,14.03.2003.
• Antun Lučić: "Pjesništvo preko granica", Motrišta br.27.,Mostar,2003.
• Dubravko Jelčić: Povijest hrvatske književnosti - Tisućljeće od Baščanske ploče do postmoderne (Drugo,znatno prošireno izdanje), Naklada Pavičić, Zagreb, 2004.
• Marjan Tomšič: Pesnikov Quaero hominem ("Drevo z dušo ptice"Stablo s dušom ptice"), Delo, Ljubljana, 1. IX. 2003.
• Ciril Zlobec: Jedinstvo u mnogoglasju - o poeziji Mile Pešorde,Nova Istra,8 (2003.)2 i Bosna Franciscana br. 20, Sarajevo, 2004.
• Daniela Vujica: Poezija Mile Pešorde skupa s Ungarettijevom i Nerudinom, Fokus, Zagreb, 5. VIII. 2005.
• Darko Kovačić: "Matvejevićeva vješala za hrvatske književnike", Fokus, str. 15., Zagreb, 11. XI. 2005.
• Zora Tavčar: "Mile Pešorda / Drevo z dušo ptice", Mladika broj 9/god. 50., Trst, studeni 2006.
• Zvonimir Šeparović:"Kleveta je ozbiljan zločin",Hrvatsko slovo br.791.,Zagreb,18.06.2008.
• Leksikon hrvatske književnosti-Djela, Školska knjiga, Zagreb, 2008.
• Božidar Petrač:"Baščanska pločaMile Pešorde",pogovor in Mile Pešorda:Baščanska ploča,poema',Alfa,Zagreb,2008.'
• Zdravko Gavran: Samosvojni i iskonski Pešordin glas ("Baščanska ploča, poema"), Hrvatsko slovo br.709, 21. XI. 2008.
• Marina Kljajo-Radić:"Mile Pešorda:Baščanska ploča,poema",Hrvatsko slovo br.724.,Zagreb,6.03.2009.
• Mato Nedić: Stoljetna povijest zabilježena u kamenu, Osvit br. 3-4, Mostar, 2009.
• Branimir Bošnjak:Hrvatsko pjesništvo / pjesnici XX.stoljeća - II.dio,Zagreb, 2010.
• Dean Slavić: "Mile Pešorda:BAŠČANSKA PLOČA,POEMA", Dometi br.3-4,Rijeka,2010.
• Đuro Vidmarović: Nacionalno, univerzalno, božansko, Klasje naših ravni br.3-4., Subotica, 2010.
• Vera Blažević:"Druženja ugodna s književnikom Milom Pešordom",Godišnjak Ogranka MH u Vinkovcima br.28.,2011.
• Slavko Harni: Jezik poznat pticama, Bosna Franciscana br. 34., Sarajevo, 2011.
• Mate Kovačević: "Ukriženjem do uskrsa", Hrvatsko slovo br.956., Zagreb,16.08.2013.
• Ines Cergol:"Simbol identitete"-pogovor,in Mile Pešorda,BAŠČANSKA PLOŠČA,POEMA-BAŠČANSKA PLOČA,POEMA,Ljubljana,2013.
• Luko Paljetak:"I n t r o i b o Mile Pešorde"-pogovor,in Mile Pešorda,BAŠČANSKA PLOŠČA,POEMA-BAŠČANSKA PLOČA,POEMA,Ljubljana 2013.
• Milica Lukić - Vera Blažević:"Baščanska ploča kao književno nadahnuće i instrument lingvostilističke analize", Anafora I/1.,2014.
PRAZNINA
Sjesti na stolicu tvrdu, svakidašnju, za stolom prepunim. Uzeti bijele
prazne listove i na njima pisati još praznije riječi. Zatim tražiti pomoć
u zapisima mudrih ljudi, u utjelovljenim znakovima nečijega nadahnuća
u praznoj sobi, u žalulji, u zidu (u svim stvarima oko sebe i u sebi), u
nemoćnom razumu. Mučiti se, kidati, upinjati da se izrekne nemoguće,
ono što se duboko usjeklo u okovano biće.
A potom, skršivši pero i spalivši listine, izjuriti iz oklopišta u probuđene
elemente prirode: u kišu, u munje i gromove. I trčeći bosonog opranim
kamenjarom, s lišćem na vjetru i pticama u bijegu, zazivati ime Marijino,
zazivati svoje mrtve, zazivati mrtve ljubavi, zazivati, zazivati ...
VUOTO
Sedersi su una sedia dura, comune, dietro a una tavola sovraccarica. Prendere
dei fogli bianchi vuoti e riempirli di parole ancora più vuote. Poi cercare aiuto negli
scritti di uomini saggi, nei segni incarnati dall'ispirazione di qualcuno, nella stanza
vuota, nella lampadina, nel muro (in tutte le cose intorno a te e in te), nella
ragione impotente. Tormentarsi, affliggersi, sforzarsi ad esprimere l'impossibile,
ciò che si è inciso profondamente nell'essere Incatenato.
E dopo avere spezzato la penna e bruciato le carte, uscire di corsa dalla corazza
negli elementi risvegliati della natura: nella pioggia, nei lampi, nei tuoni. E correndo a piedi
nudi sulle rocce, con le foglie al vento e gli uccelli in fuga, invocare il nome di Maria,
invocare i propri morti, invocare i morti amori, invocare, invocare...
ODBJEGLA LJEPOTA
ILI
PJESMA ZA KROTKI SVIJET
1.
Krotki svijete, jedno krhko stvorenje
Poklanja ti blaženi nemir i gib
Poklanja ti jutra zrenje i vrenje
Oči sjaja željne i sveti glib
Milosti imaj za njegovu dobrotu
Za padove za šutnju za razornu tugu
Ono je davno mimoišlo dugu
Skrito u grmlju ćuti odbjeglu ljepotu
Ne žudi ono od darova ništa
Već samo duše za uzvišeni splet
U sebi noseći vruća čistilišta
Spremno je uvijek za žubor, za lijet
Nemoj da mu sraslome u bilju
Dođe u praznini sova huknut
O svijete krotki, ono nosi zbilju
Od izobilja srce će mu puknut
2.
Zar uistinu može reći
Krov sa bezbroj značenja
Da krv će umorna leći
Na dlan stvoren za zračenja?
Kad skrhana bića se smire
Uz blagi pucket obiteljske vatre
Zar ne slute da odasvud vire
Duhovi dragi koji s njima snatre?
Zar i to stvorenje moćno i sitno
S čelom predanim kamenu i travi
S duhom što nosi beskrajno i bitno
Zar ono može da se zaboravi?
Ni sna nema mrtvo djetinjstvo stvari
O žudjeti prognane Penate i Mane
Srce svijeta - biće koje žari
Zar može reći da se vrati da se stane?
3.
Kaplja što je na list pala
Bezbrojne sadrži krasote
Odrazit ih ne mogu ni zrcala
Sa suncima, o Iškariote
Pa čemu onda san o jedinstvu
Bolno nesjedinjivih čari
Bliskost očiju u dobročinstvu
Ocrtat će dušu sviju stvari
Nek su nam sklona božanstva
Nek su nam sklone kiše dobrostive
Neka nas pohode vječna izgnanstva
Zov majke s mirisom procvale šljive
Misao živi u posvećenu kamenu
Prepuna iskrenja titraja i sjene
Topla i budna na umornom ramenu
Rastvara zvijezda usne zaklopljene
POST SCRIPTUM
Sada ću se svojski skupit
(I vrijeme je da se skupim)
Svemir cijeli u se upit
(Za čim prazan vječno vapim)
Sada ću se sviju klonit
(Beskrvan je vaš poljubac)
Kad se krvlju morah znojit
Nitko da mi doda rubac
Sad ću da se sebi vratim
(Meni će se ljubav vratit)
Nebo zbog kog vječno patim
Zemne će mi muke skratit
Sad kad sam u svojoj biti
Ljubav će me uskrisiti
ARS POETICA
1.
Jedinstvo je Mnogoglasje.
2.
U Knjigu se odasvuda slijevaju riječi: pjesnik je ruža more poezija. Raspored kleše munja.
3.
Margarita cvili i zavodi mladiće u provinciji, galeb se zalijeće u neku straćaru i, evo, dijete hita pučini - jezik traži kuću.
4.
Najavljujem vam, poglavari, stoglavu životinju, smrtonosnu požudu žena,
pobunu kazaljki, gnjev Radnika.
5.
Najavljujem poplavu preprodavačima beznađa, koji ni novine ne umiju pročitati
a da svečano ne zakmeze.
6.
Najavljujem ništavilo onima što češljaju kosti Ivana Gorana Kovačića
i ne daju snivati u ljepoti svoga neba.
7.
Umirem u stručku smilja, uskrsavam u Rani.
8.
Raduj se, pratilice moja, zemlju našega jezika ljubi more i
tijelo stvara školjku za tajne ugrize.
9.
Mnogoglasje je Jedinstvo, koje ne trpi zakone,
koje se sveudilj uspostavlja po mjeri slobode u ovoj zgradi zebnje -
dok tisućljetne vile uspavljuju djecu, dok sikću poskoci po našim prozorima.
10.
Poezija je moja svjetiljka što naznačuje prostor tame;
ruka obasjana u otajstvenom tkanju.
11.
Strava od bjeline, svana, od sveopćih škara.
stiže li to, opet, doba bezćutnih, koji, uz smiješak, zatiru i svoje bližnje -
radi grama slave? Ogrij, o ustrašeno, ogrij svoje dlanove na vatri ovog dodira.
12.
Ptica para noć, čudesnost daljina u agonu noseći, i zaklikće,
mrtva, u stablu, u mojim grudima.
13.
Ljubim.
Ljubim te, kućo što ploviš sferama.
ARS POETICA
1
L'unità è Polifonia.
2
Nel Libro da dovunque affluiscono le parole: il poeta è una rosa il mare poesia. Il fulmine scolpisce la loro disposizione.
3
Margherita geme e seduce i giovani in provincia, un gabbiano si sta
avventando contro una catapecchia ed, ecco, un bimbo si dirige lesto
verso il mare aperto - la lingua cerca una casa.
4
Vi annuncio, capi e condottieri, una bestia dalle cento teste,
la fatale cupidigia delle donne, la rivolta delle lancettee, lo sdegno
dell'Operaio.
5
Annuncio un'inondazione agli spacciatori della disperazione che non riescono
neanche a leggere il giornale senza piagnucolare solennemente.
6
Annuncio l'annientamento a coloro che frugano nelle ossa di Ivan Goran
Kovačić e non ci lasciano sognare nella bellezza del nostro cielo.
7
Sto morendo in un mazzolino di trigonelle, risorgo in una Ferita.
8
Rallegrati, mia compagna, il mare ama la terra della nostra lingua: e
il corpo crea una conchiglia per morsi segreti.
9
La Polifonia è Unità che non sopporta leggi che di continuo si
costituiscono a misura della libertà in questa dimora d'angoscia -
nel frattempo le millenarie fate ninnano i bambini, nel frattempo
alle nostre finestre sibilano le vipere.
10
La poesia è la mia lampada che circoscrive lo spazio dell'oscurità;
una mano illuminata nella misteriosa tessitura.
11
Terrore del bianco, dell'esterno, di ogni sorta di forbici. Sta forse
venendo, di nuovo, l'epoca degli insensibili, che con un sorrisino
opprimono anche i loro simili - per un grammo di gloria? Riscalda,
uomo impaurito, riscalda le tue mani al fuoco di questo contatto.
12
L'uccello lacera la notte, portando nell'agone il prodigio delle lontananze,
e lancia un grido, morto, in un albero, nel mio petto.
13
Amo.
Ti amo, casa, che spazi nelle sfere.
Susret u Riječi Laudato TV: Mile Pešorda
https://www.youtube.com/watch?v=enncJV70NYQ&t=912s
https://www.youtube.com/watch?v=OcryoCcs5do
Matica hrvatska Stolac u Zagrebu predstavila knjigu Mile Pešorde
16. siječnja 2020.
Povodom obilježavanja 28. obljetnice međunarodnog priznanja Republike Hrvatske sinoć je u Zagrebu u prepunoj dvorani Matice hrvatske održano predstavljanje knjige akademika Mile Pešorde “Sloboda, mir meju nami”.
Povodom obilježavanja ovog važnog datuma, veliku čast za predstavljanje knjige pripala je Ogranku Matice hrvatske Stolac, a uz autora, o knjizi su govorili dr. Mladen Bošković, prof.dr.sc. Josip Jurčević, prof.dr.sc. Stipe Kutleša, prof.dr.sc.Boštjan Marko Turk i Boris Svrtan.
Dr. Mladen Bošković, predsjednik Matice hrvatske Stolac prilikom svog obraćanja zahvalio je svima na dolasku naglasivši da je : “Knjiga Sloboda, mir meju nami – euroogledi, izašla kao 48. knjiga u izdanju upravo Matice hrvatske Stolac. Na tu smo suradnju iznimno ponosni svjesni da autor iza sebe ima respektabilan opus izdanih djela, a upravo ovom knjigom ostavlja i trajni pečat i vezu sa Stocem i stolačkom Maticom. „ Prisjetio se stolačke promocije knjige u srpnju u okviru obilježavanja Dana općine Stolac, koja je bila iznimno posjećena.
„Akademik Pešorda osvjedočeni je prijatelj Stoca i stočana i dobitnik nagrade Hrvatski stećak koju Matica hrvatska Stolac dodjeljuje pomno biranim književnicima u znak zahvalnosti za njihov izniman doprinos hrvatskoj književnosti“ rekao je dr. Bošković.
U glazbenom dijelu nastupili su Sandra Bagarić i Darko Domitrović.
Knjiga je skupina autorovih kolumni koje su objavljivane između siječnja 2007. i prosinca 2012. Knjiga “Sloboda, mir meju nam” Mile Pešorde ima pet cjelina s ukupno 242 teksta, objavljena u Hrvatskom slovu osim što je zadnji prilog objavljen na portalu Hrvatskog kulturnog vijeća. Uvodni tekst, “Svjetlost pamćenja”, objavljen je 9. lipnja 1995., a ostali (241) su objavljeni kao tjedne kolumne od siječnja 2007. do prosinca 2012. Na kraju knjige nalazi se “Sarajevska deklaracija o hrvatskom jeziku” od 28. 1. 1971. koje je autor knjige sutvorac i supotpisnik. Slika na naslovnici je preslik djela “Job i njegova žena” francuskog slikara Georges-a de La Tour naslikana 1630-tih godina.
Promišljanja su to, kazao je autor, o životu i sudbini hrvatskoga čovjeka i naroda u suvremenosti i svevremenosti s pogledom na ono što je tu i uvijek s mišlju na sutra.
“Jer to sutra je ovdje, među nama, i ako ga promišljamo u našoj suvremenosti ono će nam se dogoditi onako kako mi predviđamo i želimo”, kazao je Mile Pešorda istaknuvši kako knjiga obuhvaća i pitanje hrvatskih branitelja, pitanje doma i domovine, pitanje svijeta i Europe.
Mile Pešorda član je Europske akademije znanosti, umjetnosti i književnosti, inicijator i sutvorac povijesne Sarajevske deklaracije o hrvatskom jeziku te suosnivač tjednika Hrvatsko slovo.
Dobitnik je brojnih uglednih priznanja i nagrada za svoje književno djelo, a među inima i najvišega državnoga odlikovanja Republike Hrvatske za osobit doprinos u kulturi – Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića, koje mu je dodijelio hrvatski predsjednik Franjo Tuđman. Pjesme su mu uvrštene u čitanke, u antologije hrvatske i svjetske književnosti.
Rođen je 1950. godine u Grudama, u kojima je, u svibnju 1968., uredio i objavio reviju “Ogledalo” te s odličnim uspjehom položio ispit zrelosti na Gimnaziji. Diplomirani je profesor romanistike, a živio je i radio u Sarajevu, Zagrebu, Parizu, Rennesu i Kopru. Radi kao književnik, novinar, nakladnik, sveučilišni lektor, diplomat i urednik.
Portal Oluja.info oluja.info (s fotografijom autora za govornicom u Matici hrvatskoj)
*****
Jure Kaštelan: O Pešordinoj poeziji piše se relativno mnogo. Svaka njegova knjiga imala je veliki odjek i kritički promišljana iz različitih pristupa. Nije jednostavno odrediti osnovni zvuk i boju tih stihova koji kao da pritiču iz različitih izvora pa se pretaču,isprepliću i prelijevaju. To je posuda za taljenje koja izdržava visoka užarenja.(…) Pešorda je pjesnik koji osjetilno dodiruje život. Životna struja njegove poezije navire iz dubine strastvene upitanosti i ugrožene ljudskosti. Uronjena je u tajni bića i njegova povijesnog postojanja i očitovanja. Smisao te poruke i pobune nije bijeg od života nego njegov izazov, riječ koja u kakofoniji svijeta traži svoju izvornu čistoću, svoj glas u glasu temeljne istine čovjeka, u pjesmi. J.Kaštelan:„Pogled u pjesmu-o lirici Mile Pešorde“, Odjek, 1985.)
Danijel Dragojević:Pešordina riječ počinje od zemlje, od pejzaža,od onoga što vidi i zna. Međutim, kao što se kaže, poezija je stanovit put koji ide dalje od datoga i očitoga. Od prve zbirke i dalje, Pešorda, čini nam se, kreće u zrak, možda u nebo.(…) Pešordina pjesma, mogli bi reći, raste na priliku stabla, koje od zemlje do cvijeta traži svjetlost, blagost i čistoću. (Radio-Zagreb,1977.)
Zdenko Lešić: Iskušavao je Pešorda različite poetske i jezične mogućnosti i usput nalazio one koje su mu davale priliku da se definira kao originalan i neponovljiv pjesnik.(…) Pešorda je od onih pjesnika koji se, u svojim najnadahnutijim trenucima, prepustio toj vladavini jezika. A ja mislim da je bio u pravu. Jer samo tako je mogao, bar s vremena na vrijeme, postati onaj vibrantni instrument ne samo poezije već i jezika, njegovog zavičajnog i našeg zajedničkog jezika, koji je kroz njegove pjesme izložio neke od svojih zamamnih čari. („Z.Lešić: „Iskušenja jezika“,Stećak/78,Sarajevo,lipanj 2000.)
Slobodan Prosperov Novak: Pisac profinjenog ritma,autor uspjelih metafora i alegorija, dobar poznavatelj suvremenog pjesništva, Pešorda je studirao u Sarajevu, poslije se specijalizirao u Zagrebu i Parizu. (…) Formalno, stihovi toga pjesnika dobro su organizirani i melodični, poznaju česte promjene ritma, što stvara karakterističnu napetost. On i kad je društveno eksplicitan i kad ga je zbilja u posljednjim godinama pretjerano uzburkala i obvezala, nastavljao je pjevati profetski i nije prestao razgovarati s bitnim. (S.P.Novak:Povijest hrvatske književnosti od Baščanske ploče do danas,2003.)
Marjan Tomšič: Žudnja za blagošću, za milinom bliskosti i osjećanjem harmonije jest temeljna ljudska i pjesnička odlika hrvatskoga pjesnika iz sarajevskoga književnoga kruga Mile Pešorde.(…) Pjesnik koji je prošao i preživio pakao novog „humanizma“ ipak nam na svršetku antologijske zbirke ne zatvara ufanje. Samo upozorava, jer to je sveudilj njegovo poslanje.(Delo,Ljubljana,1.IX.2003.)
Marina Kljajo-Radić: Čitajući ove potresne stihove, prolazim Danteovim krugovima pakla i pratim desetogodišnju domoljubnu čežnju i povratak. Kralj Zvonimir dariva svoj hrvatski narod kamenim kraljevstvom
popis članova