DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA
Osnovano 1900.
Milka Tica
Milka Tica rođena je 15. ožujka 1954. u Podledincu u Hercegovini. Gimnaziju je završila u Grudama, a studij na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje je i doktorirala iz znanstvenoga polja informacijskih i komunikacijskih znanosti. Živi i radi u Zagrebu.
Dobitnica je nagrade za mlade pjesnike na Šimićevim susretima 1971. i nagrade Serra International 2003. i 2005. za priču Anđeli.
Neke priče i odlomci iz romana Sunčeva djeca : legende o Hrvatima objavljeni su u udžbenicima iz hrvatskoga jezika i književnosti te povijesti za nastavu u osnovnoj školi.
Roman Sunčeva djeca: legende o Hrvatima.Zagreb: Školska knjiga, 1994. predložak je za mjuzikl Sunčeva kuća Sonje Kraljić i Zdravke Đurinek u izvedbi Zdenke Kovačiček i zbora Dječjeg vrtića „Šumske jagode“ iz Zagreba.
Priče Bili lovac, Dite suza, Fra Anđeo i buve, Kako se Viola Paškalov prometnija u vuka, Sij baba brašno, iz knjige Sij baba brašno. Zagreb : Naklada Jurčić, 2002. Nada Zoričić je adaptirala za radijsko izvođenje u emisiji Etnofantastika Dramskog programa 3. programa HR.
Slikovnica Isusu za rođendan. Zagreb : Naklada Jurčić, 2002. uvrštena je u međunarodni projekt International Children´s Digital Library (Međunarodna dječja digitalna knjižnica) San Francisco, http://www.archive.org/children).
Samostalna djela:
Sunčeva djeca: legende o Hrvatima, Zagreb, Školska knjiga, 1994.
Čisto lice kamenjara, Zagreb, Naklada Jurčić, 1996.
Sij baba brašno, Zagreb : Naklada Jurčić, 2002.
Isusu za rođendan, Zagreb, Naklada Jurčić, 2002.
Nogometna bajka, Zagreb, Luka Petrač, 2005.
Sunčeva djeca: legende o Hrvatima. 2. izd. Zagreb : Naklada Jurčić, 2009.
Stećci od Zgošće do Ledinca. Zagreb : Naklada Jurčić, 2011.
Priče za djecu objavljene u zbirkama:
Zašto si sretna, djevojčice Timila. Milka Tica. Zagreb : Sretna knjiga, 2009.
Hrvatska bajkovnica. Zagreb : Sretna knjiga, 2005.
Lektirisimusi [1] : zbornik radova lektirnih pisaca za djecu od 1. do 5. razreda osnovne škole po HNOS-u 2006. <urednik Želimir Hercigonja>. Zagreb : Hrvatsko društvo književnika za djecu i mlade, 2006.
Lektirisimusi 2 : zbornik radova 2007. lektirnih pisaca za djecu od 5. do 8. razreda osnovne škole po HNOS-u ; <urednik Želimir Hercigonja> Zagreb : Hrvatsko društvo književnika za djecu i mlade, 2007.
Memento mori: zbornik radova 2007. lektirnih pisaca za djecu i mlade II. – 2008. <urednik Želimir Hercigonja> Zagreb : Hrvatsko društvo književnika za djecu i mlade, 2008.
Izbor priča hrvatskih pisaca za djecu u Bosni i Hercegovini / [odabrao] Željko Ivanković. Sarajevo : Bosanska riječ, 2005.
Objavljeni znanstveni radovi:
Tica, Milka. Označivanje vrsta romana. Predmetna obradba ishodišta i smjernice // Zbornik radova : Hrvatsko knjižničarsko društvo. Zagreb, 1998. str. 233 - 240. (članak)
Tica, Milka. Smjehuljice // Novosti – Hrvatsko knjižničarsko društvo, br. 19.. Zagreb : Hrvatsko knjižničarsko društvo, 2002. str. 13 (članak)
Tica, Milka. Označivanje vrsta romana u narodnim knjižnicama // Vjesnik bibliotekara. Zagreb, 2004. str. 293 - 296 (članak)
Starčević-Štambuk, Anamarija, Milka Tica. AKM: na primjeru izložbene djelatnosti Knjižnice Medveščak // Zbornik radova 7. seminar Arhivi, knjižnice, muzeji br. 7. Zagreb, 2004., str: 286-293. (članak)
Starčević-Štambuk, Anamarija, Milka Tica. Mreža znanja i odnosa // Zbornik radova 8. seminar Arhivi, knjižnice, muzeji : Mogućnosti suradnje u okruženju globalne informacijske infrastrukture, 8. seminar: Poreč, 24. - 26. studenoga 2004., br. 8. Zagreb : Hrvatsko knjižničarskom društvo, 2005., str. 215 - 223 (članak)
Tica, Milka. Knjižnica u knjižnici // Novi uvez; glasilo Zagrebačkog knjižničkog društva, godina IV., br. 4. Zagreb : Zagrebačko knjižničko društvo, 2006., str. 17 - 19. (članak)
Tica, Milka. Zapis o Donjim Mamićima // Godišnjak za kulturu i društvena pitanja 2 (2008.), str. 102 - 110. (članak)
Tica, Milka. Kap vode : Vodena staništa u Donjim Mamićima.. // Godišnjak za kulturu, umjetnost i društvena pitanja. 3 (2009), str. 123 - 138 )
Tica, Milka. Ženidbeni običaji Donjih Mamića. // Godišnjak za kulturu, umjetnost i društvena pitanja. 3 (2009) ; 123 -138 (članak)
Tica, Milka. Ledinačka nekropola // Hum i Hercegovina kroz povijest.// Zbornik radova s međunarodnoga znanstvenoga skupa održanog u Mostaru 5. i 6. studenoga 2009. Zagreb : Hrvatski institut za povijest, 2011., sv. I., str. 433 - 472 (članak)
Tica, Milka. Tragom magarca // Susreti 6 Matice hrvatske Grude. Grude : Ogranak Matice hrvatske, 2012., str. 147 - 157 (članak)
Tica, Milka. Pučka baština u djelima fra Martina Mikulića. Zbornik o fra Martinu Mikuliću / Bušić, Mario (ur.). Grude : Matica hrvatska - Ogranak Matice hrvatske u Grudama, 2014., str. 54 - 67
ZAPIS O DONJIM MAMIĆIMA
Tiha zimska noć. Smješka se zlatni mjesec, trepere jasne zvijezde. Kroz malena okna niskih kuća žmirka blaga svjetlost. Tišinu paraju gange grlatih momaka.
Čuparina je. Bijela runa zaklanih ovaca klize niz njedra rascvjetalih cura. Šutljive majke svijaju iščupanu vunu u čvrste zavežljaje i ispod oka motre suđenike svojih miljenica. Brižni očevi škrtim riječima nutkaju bukaru punu crnoga vina nagovarajući:
- Otpij! Obaćeraj! Iskapi!
Pa prela i drvene kudilje zataknute za tanke pojaseve širokih, crnih kotula. Vrte se vretena i s prstiju izvlače bijelu pređu tanku kao paukova nit. Slaba svjetlost razlijeva se koščatim licima i stidljivo se zavlači u tek napravljenu policu. Vatra pucketa u fijakeru. Tinja kiseli kupus s podimljenim, suhim mesom. Starci pućkaju lule i kao iz rukava sipaju priče o junacima, hajducima i jatacima. U riječi im upleću se bake vješto ispredajući kazivanja o vilama, vilenjacima, Bilom Lovcu, svjetlosti koja se izvija iz ilirskih gomila i o svakoraznim čudilima. Djeci rastu oči i diže se kosa na glavi. Svejedno slušaju, slušaju...
A onda dođe struja i prvi radio oglasi:
- Ovdje glas Amerike. Govori vam Grga Zlatoper.
Grga govori, ljudi šute i slušaju ga, slušaju sve do proljeća.
S proljećem zaoštre se motike, zakopaju svježe brazde tvrde crvenice. Zasade se duvanjaci, obreže loza i iščekuje berba duhana. Od podbirka do vrška sanjiva čeljad srta kozjim stazama prije sunca, oštri škriljci zabijaju im se pod natečene nokte, bride bosonoga stopala, a u ispucale pete zabija se drača žestica. Ruke ljepljive od duhanske smole, pa nizanje i...
Miriše bosilje, cvrče cvrčci. Manjarina. Nabijene zobnice istežu ramena. Teški arari povijaju leđa vitkih cura i momaka. Preko dubovih grana njiše se užad spletena u troplet, crno, bijelo, crno kao šare poskoka. Ore se gange, navrće ćuk i:
- Poskoč koro od drveta
kono mišić od jareta
pusti koro sok
pomogo ti dragi Bog.
A o Ilinju pripeče zvizdan. Ispuca crvenica, sasuše se duvanjaci, pobijeli raštika. Ogorča. U crnim loncima vari se samo rijetka krumpirača. Selom se kao teška bolest raširi tuga. Majke zakukaju:
- I ove godine ništa od vage.
Momci polutugaljivo popijevaju:
- Jadan ti sam kukavac
kad će na me šuškavac
ne da para Grbavac.
I polugladna usta željna nekoga boljeg kruha ili nekih novih spoznaja vape nebu. Podižu se i odlaze preko Makljena, Ivan planine ili Kupresa u Slavoniju na kukuruz, u Njemačku na bauštelu, u Zagreb na škole.
Odlaze preko svih naših planina i u srcu odnose dio modroga neba, miris raštike, pure lučnice, tek porezanog žbuna, suze majke i stegnuta usta očeva. Odlaze. S njima putuje i glas:
- Čuvaj se, sinko. Ubacila sam ti u džep dva tri zrna kršćene soli. Da te ne zavedu, da ti obraz ostane čist. Radi pošteno i uči dobro. Budi tako da se nikada ne zastidiš. Di god da jesi čuvaj i viru svoju. Ne zaboravi na nas i na rodni prag.
Pamte se riječi srca. Pamte i pognuta leđa težaka i krunice stegnute u ispucalim dlanovima. Pamte...
Niču nove kuće, stanovi, automobili, diplome s okusom tuđine, s okusom daljine. Niti su tamo, niti su tu. Pa ni jabuke s prepunih tržnica nisu tako crvene ni mirisne kao što su bile one o vagi, koje su očevi donosili u šupljikavoj, žutoj mreži, kupljenoj u ledinačkom domu kod Slavke ili one što su majke ispucalim rukama skidale sa starinskih kredenaca, gdje su se čuvale nekome za ljubav ili ne daj Bože za bolest.
Za ljubav čuva se sjećanje na Podledinac sanjiv od ljepote, u proljeće zakićen cvatom kao nevjesta za najraskošnije svatove, Višnjicu koju stoljećima nadvisuje Gradina na kojoj su stražarili i rimski vojnici na svojim pohodima, Ledinac gdje su najvrsniji klesari, davno prije nas, klesali stećke i u naslijeđe ostavili umijeće kojim Mamićani s don Antom Čulom podigoše ljepoticu donjomamićkoga krša, crkvu Svete Male Terezije od Djeteta Isusa, Medoviće gdje se nastaniše davni pastiri iz plemena Mamić, Borajnu stidljivo skrivenu u šikare hercegovačkog krša, Poganu vlaku koja se ponosno izdiže na vlaci zakićenoj žutim smiljem i vinovom lozom ili Cerov Dolac sa svojim prapovijesnim gomilama koje skrivaju kosti drevnih Ilira.
Oni što izrasli su podno Biokova i Matokita nose u sebi dar ili prokletstvo modroga neba, opore crvenice, kamena, miris sasušenog smilja i tek rascvjetalog bosilja, cvrčanje cvrčaka, zriku zrikavaca i ma gdje da odu u duši im je dio modroga neba okrunjen prkosnim Zvizdanom, zlatnim Mjesecom, jasnim zvijezdama, burom, jugovinom i pričama o vilama, hajducima, suši i gladi, seobi i povratku.
Vratiti se i počivati uz kosti predaka podno stećaka u crvenici među oštricama vlasulje, vratiti ili zauvijek sanjati pamteći, davno u prvoj polovici petnaestoga stoljeća vrli kamenorezac na kameni stećak u Ledinačkom groblju hrvatsku ćirilicu usječe i zabilježi:
Da se zna kako bi u Marka Petrovića osam sinova, od plemena Pojmilića i usikoše kamen na oca Marka i mater Divnu.
Iz zbirke priča Tica, Milka. Čisto lice kamenjara, Zagreb : Naklada Jurčić, 1996.
popis članova