Mirjana je privatno MIJOVIĆ KOČAN, u društvo hrvatskih književnika primljena je kao SMAŽIL PEJAKOVIĆ. Rođena je u Mašićkoj Šagovini, otac Vilko Smažil i majka Marica rođ. Abrić, 30. rujna 1955. godine u selu s pretežno srpskim stanovništvom s tek nekoliko čeških kuća. Školuje se do četvrtog razreda u Mašićkoj Šagovini, a do osmog u osam kilometara udaljenom Dragaliću. Upisuje srednju medicinsku školu u Osijeku koju napušta i s dozvolom roditelja udaje se te odlazi u Njemačku. Uz dva sina i sama volontira u dječjem vrtiću i tako uči njemački jezik koji je dobro savladala te i pisala na tom jeziku. Prevodila s njemačkog i na njemački. U Hrvatsku se vraća 1983., gdje joj djeca nastavljaju školovanje. U nekoliko navrata pokušava napustiti nasilan brak što joj uspijeva tek 1995. Tada nastavlja prekinuto školovanje, završava srednju ugostiteljsku školu, smjer kuhar, a zatim i srednju ekonomsku. Nakon toga upisuje Učiteljsku akademiju koju završava u roku, 2004. godine. U međuvremenu radi u ugostiteljstvu. Nakon diplomiranja na Učiteljskoj akademiji ne radi u struci, nego je poduzetnica sve do 2014. kada odlazi u prijevremenu mirovinu.
Objavljene knjige:
- TVRDA NJEŽNOST, pjesme (MD, Zagreb, 1994.) i
- BRODOLOM SRETNA SVIJETA, pjesme u prozi (NZMH, Zagreb, 1998.)
- NEOZBILJAN ŽIVOT OZBILJNA JE STVAR, aforizmi, (Karlovac, 2005.)
- MAČAK STIHOTVORAC, roman za djecu, (Stimirio, Zagreb, 2013.)
- PET KVADRATA NA OBLAKU, pjesme, (Stimirio, Zagreb, 2013.)
- KRATKA FORMA DUGI JEZIK, aforizmi (Stimirio, Zagreb, 2015.)
- CVRČKOVA MONOGRAFIJA, haiku (Naklada Đuretić, Zagreb, 2015.)
- IZNENAĐEN DAN, haiku (Naklada Đuretić, Zagreb, 2017.)
- BRISANJE PRAŠINE, pjesme (MH Zagreb, 2019.)
Priredila je te predgovorom i kvalifikacijom pojedinih zbiraka popratila izbor iz pjesništva Stijepa Mijovića Kočana za knjigu ULOVLJEN U JEZIKU (Stajergraf, Zagreb, 2005.).
Zajedno sa Seadom Begovićem izabrala je pjesme Stijepa Mijovića Kočana za knjigu JEDAN IZBOR (Carmen Croaticum, Vinkovci 2007.)
Izabrala i uredila izbor iz ljubavnog pjesništva Stijepa Mijovića Kočana
SAMO LJUBAV SLAVI (Zagreb, Stimirio, 2012.)
Uz pjesme piše aforizme koji su joj uvršteni i u neke prestožne antologije i haiku, u čemu je vrlo istaknuta te se nalazi u mnogim zbirkama, zatim crtice, priče i romane za djecu.
Aktivnosti:
Sklada i slika školjkama kojih je na tisuće izronila u Novljanskom zaljevu, roneći na dah. Imala je i tri samostalne izložbe: u Zagrebu, Novom Vinodolskom i Dubrovniku.
Skupa sa Stijepom Mijovićom Kočanom, za kojeg se udaje 2008., (otuda promjena prezimena) priredila je i nekoliko izložbi lišajeva na kamenim podlogama iz Đurinića, Konavle, gdje živi od travnja do listopada, a od listopada do travnja u Zagrebu.
Nagrade i priznanja: Prvu nagradu za kratku priču domoljubnog karaktera dodijelio joj je časopis TREN još 1993. godine. Ostala priznanja prošla su ispod radara, a i rijetko svoje uratke šalje na natječaje. Pisanje je njena strast, sve ostalo je sporedno.
Neke su joj pjesme i uglazbljene.
Članica je Društva hrvatskih književnika, Matice hrvatske i Družbe Braća hrvatskoga zmaja.
OSJEĆAM NEŠTO NOVO
(Iz knjige pjesama u prozi BRODOLOM SRETNA SVIJETA)
Tišina me pritisnula, znam da je
moja, a opet je čudno drugačija od one
koju sam poznavala.
Osjećam da sam baštinila sve što
čovjek na zemlji može imati, makar sam
s one strane nepoznatog, iza Sunca.
Osjećam nestajanje vremena
Napetost između dva trenutka gdje nema
ničega. A tako postojano je sve izgledalo
da gotovo zaboravih kako se mogu
izmijeniti i neshvatljivo kratki
djelići prolaznosti.
Osjećam pusta brbljanja
ostavljena da se prelijevaju u sreće
i nesreće.
Previše osjećam…
(1995.)
KONSTRUKTIVIZMI I VERBALIZMI
(Iz knjige aforizama NEOZBILJAN ŽIVOT OZBILJNA JE STVAR)
* Sretna sam što nisam muškarac. Morala bih živjeti sa ženom.
* Kome novac ne donosi sreću – neka ga da meni.
* Ne kradi mi čast! Ne čini od mene siromaha! Uzmi moj novčanik.
* Praznovjeran je! Vjeruje ženi.
* Oni su svoje otkukurikali, a hoće li nama svanuti to više nije njihova stvar.
* Ne može mi novac biti sve – nemam ga dovoljno.
* I dok sam ljubila žapca – od njega nije postao princ.
* Kad upoznaš samoga sebe – ne možeš se prepoznati.
* Bilo bi glupo kad bismo se zbog tuđih gluposti odrekli svojih.
* I na pojedinim bi glavama trebalo pisati: «Prije upotrebe promućkati».
* Sve češće se držim pravila – glavu gore. Možda i meni nešto padne s neba.
* Kad me vratiš meni – bit ću posve tvoja.
* Da pojedinci i polude malo bi im se poznalo.
* Ne ostavljaj za sutra ono što možeš ostaviti za prekosutra.
* I ja sam za promjene. Samo se sa mnom nitko neće mijenjati
* U radu je spas! U neradu – užitak!
* Dok neki grade kule od karata drugi ih grade od kamata.
* Htio je biti glavni junak. A nije morao biti junak da bi bio glavni – bio je nećak…
* Umirovljenicima žele sretan odlazak u mirovinu i da im umirovljenički dani brzo prođu…
* Tko rano rani – ne naspava se.
* Onaj tko nema u glavi – često ima u džepu.
* Živim u demokratskom vremenu. Pazim dobro što ću reći.
* Nekima se sve daje na znanje – a nekima na uživanje.
* Nije meni do šale. I na kopnu – velike ribe jedu male.
* Nisu nas pripremili za ovo društvo. U školi su nas učili poštenju.
* Asfaltirali su i seoske putove – da im se ime ne vuče po blatu.
* Polako ali sigurno idemo naprijed. Samo, zna li netko – kamo idemo?!
* Kad si zašutio – bolje sam te razumjela.
* Nema vlada svu moć – nego mašta.
* Gospodarsko pile - crklo u političkim kučinama
* Tražili su da brže odrastem. Sad kad odrasla sam – pričaju mi priče za malu djecu.
* Nadao se – trgovao je iluzijama.
* Maslinici plaču za motikom, vinogradi zarastaju u draču, a oni – njaču li ga, njaču…
* Cijeli je život čekao svojih pet minuta. Sprovod mu je trajao deset.
* Šuti! Ne tuži se! Ni stvari se ne tuže, a svak njima služi se.
* Nije nada varljiva nego je čovjek nestalan.
* Ljepota nikad nije važna, ali je uvijek poželjna.
* Istina je najveće zlo – kada se sazna.