DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA
120 godina
Mirjana Smažil Pejaković
Rođena je 30.9.1955. godine u Mašićkoj Šagovini. Kao dijete kroatiziranog Čeha i Hrvatice odrasta u Dežanovcu kod Daruvara. Od svoje šesnaeste godine živi u Njemačkoj gdje je naučila taj jezik te i pisala njime, uglavnom u ženskim publikacijama. Vrativši se u domovinu, aktivna je u novogradiškim književnim krugovima uz tamošnji ogranak Matice hrvatske.
Proza, pjesme i aforizmi su joj svojevremeno objavljivani u lokalnom tisku, na radiju Nova Gradiška i ĐAKOVAČKIM VEZOVIMA, a TREN joj dodjeljuje prvu nagradu za kratko prozno djelo. Zastupljena je i u dvije kolektivne zbirke pjesama. Neke su joj pjesme uglazbljene, a i sama sklada.
Po dolasku u Zagreb (1995.) nastavlja prekinuto školovanje i diplomira na Učiteljskoj akademiji. Živi i piše u Zagrebu, Novom Vinodolskom i u Konavlima.
Priredila je te predgovorom i kvalifikacijom pojedinih zbiraka popratila, u predgovoru prikazujući i valorizirajući knjige iz kojih je pjesme izabrala, izbor iz pjesništva Stijepa Mijovića Kočana Ulovljen u jeziku (2005.) Bila je i jedan od priređivača knjige pjesama Stijepa Mijovića Kočana Jedan izbor kojemu je, uz Seada Begovića, napisala i predgovor (II kolo CARMEN CROATICUM-a 2007.)
- Tvrda nježnost (pjesme), Zagreb, 1994.
- Brodolom sretna svijeta (pjesme u prozi), Zagreb, 1998.
- Neozbiljan život ozbiljna je stvar (aforizmi), Karlovac, 2005.
OSJEĆAM NEŠTO NOVO
(Iz knjige pjesama u prozi BRODOLOM SRETNA SVIJETA)
Tišina me pritisnula, znam da je
moja, a opet je čudno drugačija od one
koju sam poznavala.
Osjećam da sam baštinila sve što
čovjek na zemlji može imati, makar sam
s one strane nepoznatog, iza Sunca.
Osjećam nestajanje vremena
Napetost između dva trenutka gdje nema
ničega. A tako postojano je sve izgledalo
da gotovo zaboravih kako se mogu
izmijeniti i neshvatljivo kratki
djelići prolaznosti.
Osjećam pusta brbljanja
ostavljena da se prelijevaju u sreće
i nesreće.
Previše osjećam…
(1995.)
KONSTRUKTIVIZMI I VERBALIZMI
(Iz knjige aforizama NEOZBILJAN ŽIVOT OZBILJNA JE STVAR)
* Sretna sam što nisam muškarac. Morala bih živjeti sa ženom.
* Kome novac ne donosi sreću – neka ga da meni.
* Ne kradi mi čast! Ne čini od mene siromaha! Uzmi moj novčanik.
* Praznovjeran je! Vjeruje ženi.
* Oni su svoje otkukurikali, a hoće li nama svanuti to više nije njihova stvar.
* Ne može mi novac biti sve – nemam ga dovoljno.
* I dok sam ljubila žapca – od njega nije postao princ.
* Kad upoznaš samoga sebe – ne možeš se prepoznati.
* Bilo bi glupo kad bismo se zbog tuđih gluposti odrekli svojih.
* I na pojedinim bi glavama trebalo pisati: «Prije upotrebe promućkati».
* Sve češće se držim pravila – glavu gore. Možda i meni nešto padne s neba.
* Kad me vratiš meni – bit ću posve tvoja.
* Da pojedinci i polude malo bi im se poznalo.
* Ne ostavljaj za sutra ono što možeš ostaviti za prekosutra.
* I ja sam za promjene. Samo se sa mnom nitko neće mijenjati
* U radu je spas! U neradu – užitak!
* Dok neki grade kule od karata drugi ih grade od kamata.
* Htio je biti glavni junak. A nije morao biti junak da bi bio glavni – bio je nećak…
* Umirovljenicima žele sretan odlazak u mirovinu i da im umirovljenički dani brzo prođu…
* Tko rano rani – ne naspava se.
* Onaj tko nema u glavi – često ima u džepu.
* Živim u demokratskom vremenu. Pazim dobro što ću reći.
* Nekima se sve daje na znanje – a nekima na uživanje.
* Nije meni do šale. I na kopnu – velike ribe jedu male.
* Nisu nas pripremili za ovo društvo. U školi su nas učili poštenju.
* Asfaltirali su i seoske putove – da im se ime ne vuče po blatu.
* Polako ali sigurno idemo naprijed. Samo, zna li netko – kamo idemo?!
* Kad si zašutio – bolje sam te razumjela.
* Nema vlada svu moć – nego mašta.
* Gospodarsko pile - crklo u političkim kučinama
* Tražili su da brže odrastem. Sad kad odrasla sam – pričaju mi priče za malu djecu.
* Nadao se – trgovao je iluzijama.
* Maslinici plaču za motikom, vinogradi zarastaju u draču, a oni – njaču li ga, njaču…
* Cijeli je život čekao svojih pet minuta. Sprovod mu je trajao deset.
* Šuti! Ne tuži se! Ni stvari se ne tuže, a svak njima služi se.
* Nije nada varljiva nego je čovjek nestalan.
* Ljepota nikad nije važna, ali je uvijek poželjna.
* Istina je najveće zlo – kada se sazna.
popis članova