Nevenka Nekić rođena je u Zagrebu 8. svibnja 1942. godine. Na Pedagoškoj akademiji završila je grupu povijest i hrvatski jezik, a na Filozofskom fakultetu u Zagrebu povijest i bibliotekarstvo. Službovala je kao profesor u Karlovcu, Zagrebu i nekim manjim mjestima u Hrvatskoj. Predavala je povijest, hrvatski jezik, povijest umjetnosti, tehniku znanstvenoga rada i grupu predmeta INDOK-sistemi. Od 1978. službovala je kao profesor u Klasičnoj gimnaziji i Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji u Zagrebu. Tu je umirovljena 2000. godine.
U književnosti se javila 1978. novelom Jedan dan maloga čovjeka i od toga vremena neprekidno surađuje u raznim časopisima kao što su: Forum, Obnovljeni život, Marulić, Svjetlo, Hrvatska revija, Fokus, Nastavni vjesnik, Hrvatska misao, Hrvatska obzorja, Nova Istra, Ognjište, Hrvatski književni list, More, Glas muzealaca, Lička revija, Hrvatsko slovo, Republika, Omanut, Klasje naših ravni, Đakovački vezovi, Hrvatski glasnik Kotor, Kolo, i drugi.
Piše pripovijetke, novele, eseje iz područja likovne umjetnosti i književnosti, polemičke i političke članke, pjesme, drame, putopise, romane i lirsku prozu. Također se bavi povijesnim tekstovima te je do sada objavila dulje rasprave o banu Jelačiću, Eugenu Kvaterniku, Ruđeru Boškoviću, Josipu Jurju Strossmayeru, Eugenu Kumičiću, Imbri Tkalcu te slovačkim piscima i osobama povezanim uz Hrvatsku: leksikografu Ivanu Branislavu Zochu, Janu Janku Tomboru, Janu Vojtašaku, sv. Marku Križevčaninu, Andreju Hlinki, Jozefu Cigeru Hronskom, Milanu Rastislavu Štefaniku i drugima. Autorica sudjeluje kritičkim osvrtima u promicanju književnosti iseljenih Hrvata i bila je tajnica u Sekciji DHK za proučavanje književnosti u hrvatskom iseljeništvu (čileanska književnost, vojvođanski krug, gradišćanski književni krug). Bila je jedna od urednica listova Hrvatska domovina i Ognjište.
Do sada je objavila sljedeće knjige: Život i djelo dr. Antuna Bauera, Đakovo, 1992.; Moja mala suputnica iz Pregrade, lirski zapisi, Pregrada, MH, 1994.; Ruđe iz Dubrovnika, tri pripovijetke, Zagreb, NKG , 1995.; Bračka kvadrifora, pripovijetke, Zagreb, KS, 1995.; Legende, kronike i zapisi, Zagreb, HDSP, 1997.; Grad-zvijezda, pripovijetke, Karlovac, Ogranak HPEU, 1998.; Vukovarske elegije, pripovijetke, Zagreb, HKD sv. Jeronima, 1999.; Croatia petrea, (zbirka pjesama), Mostar, Ogranak MH i drugi, 2000.; Juraj Batelja – Nevenka Nekić, Slavetićkom i svetojanskom kraju u pohode, Zagreb, 2000.; Trinaest strašnih priča i jedna groteska, Zagreb, 2001.; Uspomene iz Slovačke, Zagreb, M. slovačka, 2002.; Ispovid Marije Mijatove sestri Grgici, drama, 2002.; Raosov zbornik, Imotski, 2005.; Juraj Batelja – Nevenka Nekić, Stepinčevim stopama po rodnome kraju, Zagreb, 2003.; Poljubac antike, pripovijetke, Split, Naklada Bošković, 2003.; Tajne sfere, pripovijetke, Split, Naklada Bošković, 2004.; Susret u Emausu, (roman o Stepincu), Zagreb, J. Batelja i Stepinčeva zaklada, 2004.; Anđeo tame, (zbirka poezije), Vukovar, MH, 2004.; Dani u Danskoj, (putopis), Zagreb, HPEU, 2005.; Šetnja s carskom maskom, pripovijetka i slikovnica, Split, Naklada Bošković, 2005. (knjiga za djecu); Hobotnica, roman, Split, Naklada Bošković, 2006.; Monografija Kipar Mile Grgas, Zagreb, ITG, 2006.; Stotine godina visovačke samoće, zbirka pripovjedaka, Split, Naklada Bošković, 2007.; Kardinalovo srce, roman, Split, Verbum, 2008.; Ruđer Bošković, biografsko-literarno djelo, Split, Naklada Bošković, 2008.; Hobotnica II., roman, Naklada Bošković, Split, 2009.; Demon i Sveta Krv, roman, Verbum, Split, 2009.; Gospodična i drug, zbirka pripovijedaka, Zagreb, 2009.; Burik, roman, Tovarnik, 2009.; Književni ogledi, Zagreb, ITG, 2010.; Svjedoci života i smrti Ivana Burika, dokumenti, priredila, Zagreb-Tovarnik, 2011.; Začarani dvorci Hrvatskoga zagorja, pripovijetke, Zagreb, ITG, 2011.; Zbornik Vukovar, znanstveni tekstovi, priredila, Zagreb, ITG, 2011.; Burik, prijevod romana na talijanski jezik, Zagreb,-Tovarnik, 2012.; ,Jean ili miris smrti, roman, Zagreb-Tovarnik, 2012.; Otok svjetionik, pjesme, Zagreb, DHK, 2012.; Bodljikave pripovijetke, Tovarnik , Udruga dr. Ante Starčević,2013.; Kotorska trilogija, Zagreb-Kotor, Hrvatska bratovština Bokeljske mornarice 809 Zagreb, Hrvatsko građansko društvo Crne Gore-Kotor, 2013.; Omerta, roman, Naklada Đuretić, Zagreb, 2014.; Jaka, roman, Zagreb, 2016.; Hrvatske heroine, povijesni eseji, Zagreb, 2016.; Slovački zaslužnici, povijesni prilozi, Zagreb, Savez Slovaka i Matica slovačka Zagreb, 2017.; Moja dva stoljeća-memoari, Zagreb, Naklada Pavičić, 2017.; Sudbonosni patuljak, roman, Zagreb, vlastita naklada, 2018., ; Ogledi, kritike i polemike 2007.-2019., Zagreb, Ogranak Matice hrvatske Nova Gradiška, 2020. ; Đakovačke tajne/ intimni zapisi, studije i kritike, Đakovački kulturni krug Accede ad certisiam, Đakovo, svibanj 2020. ;Bodljikave pripovijetke II., Đakovački kulturni krug, Đakovo, 2021. ;Kupite igračke/četiri balade o strahu posvećene djeci u ratu, Hrvatsko žrtvoslovno društvo, Zagreb, 2021. ; Naša klecala i baklje/ Djelovanje, stradanja i mučeništva u Družbi sestara milosrdnica svetoga Vinka Paulskoga, Družba sestara milosrdnica svetoga Vinka Paulskoga, Zagreb, 2022. (povijesna monografija) ; Radnoti Miklos i dvije posljednje večere, (roman), Đakovački kulturni krug i Croatica Nonprofit Kft, Đakovo/Budimpešta, 2022.
Od tih četrdesetak knjiga većina pripada lijepoj književnosti ili dokumentarnim sadržajima, dok se prva bavi značajem dr. Antuna Bauera, poznatoga Vukovarca, donatora i osnivača brojnih galerija i muzeja u Hrvatskoj.
Monografija o kiparu Mili Grgasu stručni je tekst iz područja likovne umjetnosti. Roman Susret u Emausu doživio je drugo izdanje u Mostaru 2006., te treće , četvrto i peto pod nazivom Kardinalovo srce u izdanju splitskog Verbuma 2008-2016.. U tisku se nalaze knjige: likovna monografija o slikarici Ani Mariji Botteri, i Eseji o slikarstvu obitelji Botteri.
U Hrvatskoj Paneuropskoj uniji Nevenka Nekić kustosica je likovnih događanja, autorica stotinjak kataloga i organizacije izložaba. Posebno se posvetila slikarima iz obitelji Botteri i Peruzović te Ivanu i Mariji Fanuko.
O njenoj literaturi pisali su do sada brojni kritičari: Petar Šegedin, Slobodan Novak, Dubravko Horvatić, Đurđica Ivanišević, Hrvojka Mihanović Salopek, Nedjeljko Mihanović, Siniša Vuković, Agneza Szabo, Zlatko Tomičić, Svevlad Slamnig, Mislav Ježić, Božidar Petrač, Mirko Ćurić, Mato Marčinko, Nenad Valentin Borozan, Sanko Rabar, Bogdan Malešević, Đuro Vidmarović, fra Andrija Nikić, Zdravko Nikić, prof., dr. Ilija Drmić, Stjepan Galić, dr. Juraj Batelja, Marija Peakić Mikuljan, msgr. Valentin Pozaić, msgr. Ivica Šaško, mr. Miro Međimorec, Nikola Đuretić i drugi.
Autorica surađuje na Hrvatskom radiju, Katoličkom radiju, Hrvatskoj televiziji. Priređuje putopisne, povijesne i literarne teme. Do sada je ostvarila kao scenaristica pedeset i šest dokumentarnih filmova iz kulturne baštine hrvatskoga naroda u okviru Obrazovno-znanstvenoga i Dokumentarnoga programa HRT–a, (Povijest ženskim rukopisom, Legende i kronike), kao i niz emisija iz povijesti i literature na raznim radiopostajama. Posljednja suradnja s HRT-om je film Čika i Vekenega, kao i 30 filmova u nizankama Hrvatsko podmorje i Ušća hrvatskih rijeka. Film o kiparu Mili Grgasu samostalno je autorsko djelo – scenarij i režija. Film »Draga Gospa Ilačka» dobio je prvu nagradu na Festivalu sakralnoga filma na Trsatu 2010. godine prema scenariju Nevenke Nekić.
Autorica se bavi slikarstvom i do sada je imala tridesetak samostalnih i skupnih izložaba. Sama je likovno opremila neka svoja književna djela.
Autorica je nagrađena 1998. Državnom nagradom Republike Hrvatske Ivan Filipović za djelatnost na polju odgoja i kulture. Primila je Posebnu nagradu za Serra priču u godini 2001., (Društvo hrvatskih književnika). Dobitnica je Raosove nagrade za monodramu u godini 2002. Dobitnica je Posebne nagrade za Serra priču u 2003. godini. Dobitnica je prve nagrade za Serra priču 2005. Primila je drugu nagradu na Pasionskim danima 2007. za roman Čudo u Središtu svijeta (posvećen Ludbregu i Krvi Kristovoj, a objavljen u Verbumu pod naslovom Demon i sveta krv), kao i nagradu Dubravko Horvatić za prozu 2007. Godine 2012. dobila je počast Općinskoga vijeća Tovarnik kao počasna građanka grada Tovarnika. Godine 2012. postala je članicom Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u iseljeništvu(Švicarska). Godine 2013. dobitnica je nagrade"Andrija Buvina" za izniman doprinos kršćanskoj kulturi, a u sklopu manifestacije"Dani kršćanske kulture". Primila je 2013. nagradu Hrvatskoga žrtvoslovnoga društva za roman "Jean ili miris smrti" . Godine 2018. primila je nagradu grada Đakova za prinose u području kulture i književnosti „Povelja zahvalnosti“. U Podstrani na pjesničkim susretima „Dobrojutro more“ 2018. primila je nagradu „Laureat 2018.“
Članicom je Društva hrvatskih književnika, (u jednom mandatu bila je članicom Statutarne komisije, Upravnoga odbora DHK i Časnoga suda), Društva hrvatskih književnika Herceg-Bosne, Matice hrvatske, Društva hrvatsko-slovačkoga prijateljstva, Matice slovačke, Društva Napredak, dopredsjednica je Hrvatske Paneuropske unije. Postala je članicom HNES-a ( Hrvatskoga nacionalnoga etičkoga sudišta) 2014. godine. Članica je Hrvatske akademije u dijaspori.
Knjiga Vukovarske elegije prevedena je u SAD-a na engleski jezik, pjesme su joj prevođene na slovenski i njemački jezik. Roman Burik preveden je na talijanski jezik.
Zastupljena je u antologijama: Hrvatska uskrsna lirika od Kranjčevića do danas, Zagreb, 2001.; Hrvatski putopis od 16. stoljeća do danas, Zagreb, 2002.; Dunav u hrvatskom pjesništvu, Zagreb, 2005.; Seid ein Gesprach, Eisenstadt, 2004.; Pobratimstvo lica u svemiru(Pjesnici Tinu Ujeviću), Split- Sarajevo, 2005.; Susret riječi, Bedekovčina, 2005.; Jezik i hrid, Pisana riječ članova DHK HB, Zagreb- Mostar, 2005.; Vrazova Ljubica, Samobor, 2006., 2007., 2008.; Naša velečasna maslina, Split, 2006.; Anđeo u katedrali, Split, 2007.; Vjetar u grivi, Đakovo, 2006.; Hrvatske marijanske pjesme, Široki Brijeg- Zagreb, 2006.; Krist u hrvatskom pjesništvu od Jurja Šišgorića do naših dana, Split, 2007.; Vedri Vidra, Split- Dubrovnik, 2008.; Kruh i vino, Zagreb, 2009. i drugim antologijama. Zastupljena je u Povijesti hrvatske književnosti Dubravka Jelčića, Zagreb, 2004. i drugim književno-povijesnim djelima. Uvrštena je u relevantnu Hrvatsku književnu enciklopediju, 2011., te u Karlovački leksikon, Zagreb, 2008.
Autorica sudjeluje znanstvenim prilozima na simpozijima– pr. O J. J. Strossmayeru, Zdenki Marković, Matku Peiću (Dani Dobriše Cesarića u Požegi), Andreju Hlinki, Mariološkom kongresu u Rimu 2004., Danima iseljeničke književnosti u Rovinju, Dani fra Ivana Krstitelja Bačića na Visovcu, Neretvanski susreti- Ivo Lendić 2008. i drugima.
Autorica je priredila niz knjiga među kojima su: Spomen-knjiga o stopedesetoj obljetnici osnivanja Udruge sv. Vinka Paulskoga u Republici Hrvatskoj( 2009., Zagreb, Nevenka Nekić i Katica Nožina –Balić); Josip Horvat: Pučka monografija hrvatskih povijesnih grbova i zastava, Zagreb, 2011. i druge.
Monodrama „ Ispovid Marije Mijatove sestri Grgici“ izvedena je na Trećem programu Hrvatskoga radija 2007. godine. Vinkovačko kazalište izvelo je autoričinu dramu»Eugen i Štef» pod nazivom „Slučajno prijateljstvo“ 2015.godine.
Neki tekstovi Nevenke Nekić ušli su u čitanke za šesti i osmi razred osnovne škole te gimnazije.
Autorica živi i radi u Zagrebu.
Život i djelo dr. Antuna Bauera, Đakovo, 1992.
Moja mala suputnica iz Pregrade, lirski zapisi, Pregrada, MH, 1994.
Ruđe iz Dubrovnika, tri pripovijetke, Zagreb, NKG, 1995.
Bračka kvadrifora, pripovijetke, Zagreb, KS, 1995.
Legende, kronike i zapisi, Zagreb, HDSP, 1997.
Grad-zvijezda, pripovijetke, Karlovac, Ogranak HPEU, 1998.
Vukovarske elegije, pripovijetke, Zagreb, HKD sv. Jeronima, 1999.
Croatia petrea (zbirka pjesama), Mostar, Ogranak MH i drugi, 2000.
Juraj Batelja – Nevenka Nekić, Slavetićkom i svetojanskom kraju u pohode, Zagreb, 2000.
Trinaest strašnih priča i jedna groteska, Zagreb, 2001.
Uspomene iz Slovačke, Zagreb, M. slovačka, 2002.
Ispovid Marije Mijatove sestri Grgici, drama, 2002.
Raosov zbornik, Imotski, 2005.
Juraj Batelja – Nevenka Nekić, Stepinčevim stopama po rodnome kraju, Zagreb, 2003.
Poljubac antike, pripovijetke, Split, Naklada Bošković, 2003.; Tajne sfere, pripovijetke, Split, Naklada Bošković, 2004.
Susret u Emausu, (roman o Stepincu), Zagreb, J. Batelja i Stepinčeva zaklada, 2004.
Anđeo tame, (zbirka poezije), Vukovar, MH, 2004.
Dani u Danskoj, (putopis), Zagreb, HPEU, 2005.
Šetnja s carskom maskom, pripovijetka i slikovnica, Split, Naklada Bošković, 2005.
(knjiga za djecu); Hobotnica, roman, Split, Naklada Bošković, 2006.
Monografija Kipar Mile Grgas, Zagreb, ITG, 2006.
Stotine godina visovačke samoće, zbirka pripovjedaka, Split, Naklada Bošković, 2007.
Kardinalovo srce, roman, Split, Verbum, 2008.
Ruđer Bošković, biografsko-literarno djelo, Split, Naklada Bošković, 2008.
Hobotnica II., roman, Naklada Bošković, Split, 2009.
Demon i Sveta Krv, roman, Verbum, Split, 2009.
Gospodična i drug, zbirka pripovijedaka, Zagreb, 2009.
Burik, roman, Tovarnik, 2009.; Književni ogledi, Zagreb, ITG, 2010.
Svjedoci života i smrti Ivana Burika, dokumenti, priredila, Zagreb-Tovarnik, 2011.
Začarani dvorci Hrvatskoga zagorja, pripovijetke, Zagreb, ITG, 2011.; Zbornik Vukovar, znanstveni tekstovi, priredila, Zagreb, ITG, 2011.
Burik, prijevod romana na talijanski jezik, Zagreb,-Tovarnik, 2012.
Jean ili miris smrti, roman, Zagreb-Tovarnik, 2012.
Otok svjetionik, pjesme, Zagreb, DHK, 2012.; Bodljikave pripovijetke, Tovarnik, Udruga dr. Ante Starčević, 2013.
Kotorska trilogija, Zagreb-Kotor, Hrvatska bratovština Bokeljske mornarice 809 Zagreb, Hrvatsko građansko društvo Crne Gore-Kotor, 2013.
Omerta, roman, Naklada Đuretić, Zagreb, 2014.
Jaka, roman, Zagreb, 2016.
Hrvatske heroine, povijesni eseji, Zagreb, 2016.
Slovački zaslužnici, povijesni prilozi, Zagreb, Savez Slovaka i Matica slovačka Zagreb, 2017.
Moja dva stoljeća-memoari, Zagreb, Naklada Pavičić, 2017.
Sudbonosni patuljak, roman, Zagreb, vlastita naklada, 2018.
Ogledi, kritike i polemike 2007.-2019., Zagreb, Ogranak Matice hrvatske Nova Gradiška, 2020.
Đakovačke tajne/ intimni zapisi, studije i kritike, Đakovački kulturni krug Accede ad certisiam, Đakovo, svibanj 2020.
Bodljikave pripovijetke II., Đakovački kulturni krug, Đakovo, 2021.
Kupite igračke/četiri balade o strahu posvećene djeci u ratu, Hrvatsko žrtvoslovno društvo, Zagreb, 2021.
Naša klecala i baklje/ Djelovanje, stradanja i mučeništva u Družbi sestara milosrdnica svetoga Vinka Paulskoga, Družba sestara milosrdnica svetoga Vinka Paulskoga, Zagreb, 2022. (povijesna monografija)
Radnoti Miklos i dvije posljednje večere, (roman), Đakovački kulturni krug i Croatica Nonprofit Kft, Đakovo/Budimpešta, 2022.
Brač i miris kalopera (zbirka dijalektalnih pripovijedaka), ITG Digitalni tisak, Zagreb, 2022.
Ulomak iz zbirke pripovijedaka Bračka kvadrifora (Zmajeva špilja )
Eno ga kašlje moj brat Petar, star je i mršav, ubio se prepisujući knjige danju i noću .Kad je mirno vrijeme i kad malo otopli , on odmah iznosi pred špilju pod borovinu svoj pribor za pisanje i crtajući pažljivo glagoljska slova , prepisuje Tvoje riječi , Premudri , jednu po jednu ; trepće i šmrca , suzi,nekad bistrim , a sada mutnim plavim očima .A uvečer užge svijeću , zatakne u jednu od bezbrojnih vijuga što sam ih uklesao u kamen i drhteći od prohladnoga zraka što puzi oko nas , piše li , piše…
Uzalud ga zovemo k ognjištu u kužini na kraju špilje –on ravno ide na svoj kameni ležaj –a to je , Svekoliki , i sam znaš , obični mrtvački kovčeg u koji se jedva zavuče i pokrije onim starim gunjem .Mi, Šimun i ja , još malo posjedimo kraj ognjišta , a onda se zavučemo u svoje kamene postelje iz kojih ne vidimo ni zvijezda ni sunca . A i bolje je .I bez toga prečesto sanjam lijepe snove kojih se plašim više nego demona : kao, ja sam nad ravnicama , zelenim , punim pjenušavih izvora , gradova izrezbarenih poput škrinja što skrivaju blago i začine , pa kao , letim u vrt pun kipova , a tu šeću neke šuštave žene u svili , na stolovima čisto srebro i svi jedu tanano
i razvratno , a u bocama od venecijanskog stakla kadifasto svjetluca crveno vino .E, moj Spasitelju , znaš Ti dobro da nisam nikada pomišljao ovu špilju zamijeniti za takve užitke . Ali da su mi dolazili u san – jesu .Sam ih je Belzebub slao da me muči , da mi razum i dušu smućuje , ali kad bih se budio, vidio sam na javi kako je onaj kamen što se u snu činio safirom , samo običan oblutak koji je u dodiru s vodom safir, a kad ga izvadiš iz vode , ni sjaja ni lakomosti za njim . Ljepši mi je moj grubi kamen što ga gulim i dubim godinama da dohvatim Tebe , Nebeski.
Ulomak iz romana Hobotnica (Kratki roman bez ključa)
Utom iz režije javljaju da je stigla cijenjena gošća Damira Muvara , doktorica socioloških znanosti koja predaje na Sveučilištu . U studio uđe žena crvenkaste kose oblikovane šiška- frizurom .Odjevena je u kratku suknju , na nogama šiljate cipele visokih potpetica . Jarkocrvena boja odjeće slagala se s bojom kose i sjajnim punim usnicama .
Voditelj se servilno obraća gospođi Muvari :
-Budite tako ljubazni i predstavite se našoj publici !
Gospođa je sjela složivši noge koso postrance , ali je kamera pronašla ispod uske suknje tamni prostor i nemilo se uperila baš tamo .No kad je progovorila , uhvati njena mesnata usta :
-Moja uža specijalnost je vezana za doktorski rad Normativni poredak hijerarhijskog statusa pojedinca u odnosu prema autoritetu i mogućnostima komunikacije i participacije u socijalnom okružju. Surađujem na međunarodnom planu kao predavač i pisac socioloških radova , osim svoga redovitog rada na fakultetu .
Štef je imao neodoljivu potrebu da se počešlja i učinio je to na užas voditelja izvadivši iz džepa mali češljić. Muvara se prezirno osmjehne ,a gospodin Sapunica sućutno.Ali Štef je imao u pripremi još nešto :
-Kak to da vas zovu , gospođo Muvara ,na sve emisije , bez obzira kaj je tema – od ginekologije do zvezda ?!Jel to zato kaj vi imate to ludilo od doktorata ili su vaše šiške neodoljive ?!
Matoš i daljina
Kuda lutaš kroz pustinju
dušo starog minesengera
trubadurska sjeta
tvrda je postelja
za tebe Gustl u mraku
s ranom na grlu omotanu
sada za mojim stolom u kafeu «Matoš»
od svega ostade ti kukasti nos
orlovski podrugljivče
mili moj prgavi Pegaže
znam da ćeš noćas opet ispustiti dušu
i gledam ju kako klizi prema kolodvoru
noć je i željeznicu guta već
daljina
Vonjaju na formalin i lizol
stari hodnici iščezle bolnice
danas nisi mogao progutati ni slinu
naslonjene glave zvijer te napušta
tvoje srce je pobjeglo iz tebe
uspomene postaju nevažne
uspaljeno tijelo grofice iz Ženeve
nestaje u šumarku nadomak Lobora
u tihoj dobroti tvoje Kroatie
a ovo je Zagreb Jelačić plac
i tvoja posljednja tama
dok željeznicu guta već
daljina
Ne naginji se kroz staklo kafea
rugat će se tvojim ranama
staneš li na pozornicu odakle viču
i rekneš li onu tvoju
«i dok je srca bit će i Kroatie!»
izviždat će te rulja pod liticom
na križu ćeš biti
ima ih koji te od djetinjstva ne vole
tvoj drski obraz što samoćom jača
i daj mi ruku tu preko stola
buka je strašna
nema više željeznice što guta ju
daljina
Ti si već u tajni i znaš
kako uzaludan je stih tvoj bio
«imao sam groficu inkognito u Ženevi»
pa danas svatko ima sve bez zazora i javno
rasipa se jastvo bez snova
bez duše u ovakvim kafeima
kao što je «Matoš»
od lima i stakla plastike i betona
u koji ti nikada ne bi ušao
dušo minesengerska iz Matejne i Corsa
samotinja i pustoš
samina i pustinja
samotnost i pustolina
samćina i pustilo
i nemoj mi reći
«slobodan je Hrvat sve to teže biti «
dreči bubanj i kreštalica neka
razodjeveno bezumlje
buka strašna
nema više željeznice što guta ju
daljina
Usne su ti pune bile
rapsodove sočne usne ispod tvrda brka
a ljubile i srkale su život
u sjeni čergaškog šatora
u mraku spasonosnom
što je «ko psalam crn ko ljiljan bijel»
i daj mi ruku preko stola
jer buka je strašna
i ne čujem da željeznicu guta već
daljina ( Zagreb, 19.veljače 2001.)