Nikola Đuretić

Društvo hrvatskih književnika Članovi društva Nikola Đuretić

Članovi društva

Nikola Đuretić

Nikola ĐURETIĆ (Osijek, 24. srpnja 1949.) piše prozu, poeziju, eseje, feljtone, teatrološke tekstove. Osnovnu i srednju školu pohađao u Zagrebu gdje je na Filozofskom fakultetu diplomirao na odsjecima za engleski jezik i književnost te komparativnu književnost. Radio je kao urednik u nakladništvu i bio dugogodišnji član uredništva časopisa Prolog. Godine 1978. odlazi u London gdje se zapošljava prvo kao novinar, a potom i urednik na BBC-u. Za boravka u egzilu jedan je od suosnivača londonskog ogranka Matice Hrvatske te pokretač BBC-evih programa na hrvatskome jeziku.
Svojim početcima pripada naraštaju takozvanih "fantastičara", koji su se u hrvatskoj književnosti javili početkom sedamdesetih godina. No već u drugoj zbirci pripovijedaka "Vrijeme bijelih dana" (1978.) vidljiv je odmak od tog poetičkog opredjeljenja. U svojem romanu "Suze Martina Jesenskog" (1997.) Đuretić po prvi put u hrvatskoj književnosti romaneskno razvija individualnu životnu priču sudionika "Hrvatskoga proljeća", sudbinu hrvatskoga intelektualca koji se 1971. godine našao na strani suprotstavljenoj totalitarnom režimu.

Dobitnik je više domaćih i međunarodnih književnih nagrada i priznanja:

Prva nagrada „Marko Marulić“ - za zbirku priča „Vragolovi“ (1973.)
Sedam sekretara SKOJ-a - za zbirku priča „Vragolovi“ (1974.)
Nagrada „Ksaver Šandor Gjalski“ - za najbolje prozno djelo godine (2012.)
Priznanje na međunarodnom natječaju haiku pjesnika „Sharpening the green pencil“ - Rumunjska (2013.)
Priznanje na međunarodnom natječaju haiku pjesnika „Vladimir Devide“ - Japan (2013.)
Nagrada „Duhovno hrašće“ - za zbirku pjesama „Jesenji prozor“ (2013.)
Priznanje na Polish International Haiku Competition (2013.)
Pohvala, The 16th HIA Haiku Contest - Japan (2014.)
Druga nagrada na međunarodnom natječaju haiku pjesnika „Vladimir Devide“ - Japan (2015.)
Prva nagrada „Dubravko Horvatić“ za prozu (2015.)
Visoka žuta žita za sveukupni književni opus i trajni doprinos hrvatskoj književnosti, (2016.)
Nagrada HAZU za najviša znanstvena i umjetnička dostignuća u Republici Hrvatskoj (2016.)
Nagrada „Josip i Ivan Kozarac“ (2017.)
ITO EN Nagrada za vrsnost - Japan (2018.)
Pohvala/Honorable Mention, Polish International Haiku Competition (2019.)
Pohvala/Honourable mention, The 2nd Morioka International Haiku Contest, Japan (2020.)
International Sakura Award, Vancouver, Kanada (2021.)
Pohvala/Honourable Mention, Vancouver, Kanada (2021.)
Vrsni haiku (Zatsuei), World Haiku Review, UK (2022.)
Počasna nagrada „Afrodita“ (XXVI. Ludbreški haiku susreti), Ludbreg, 2023.
Pohvala/Honourable Mention (3. Međunarodno haiku natjecanje), Pula, 2022.
„Afrodita“, 3. nagrada za erotski haiku (25. ludbreški haiku susreti), 2022.

Djela su mu uvrštena u nekoliko antologija i prevođena na engleski, njemački, francuski, španjolski, japanski, poljski, rumunjski, bugarski i druge jezike, a za svoj prinos hrvatskoj kulturi, godine 1998. odlikovan je Redom Danice Hrvatske s likom Marka Marulića. Živi i radi u Zagrebu kao samostalni umjetnik.

Knjige:

Vragolovi (pripovijetke), Split, 1974.
Vrijeme bijelih dana (pripovijetke), Zagreb, 1978.
Kazališni putokazi i krajputaši (eseji), Zagreb, 1996.
Albionske razglednice (feljtoni), Zagreb, 1996.
Suze Martina Jesenskog (roman), Zagreb, 1997.
Iskreno Vaš... zapisi s Otoka, Zagreb, 2004.
Između dodira – Bilješke za kroniku jednoga egzila (proza), Zagreb, 2005.
Kao zvuk otoka (pjesme), Zagreb, 2006.
Male smrti ptica (pjesme), Zagreb. 2008.
Gdje počinju ceste (pjesme), Zagreb, 2009.
Zavičajni oblog (ogledi, zapisi, feljtoni), Zagreb, 2010.
Lovac sjena (roman), Zagreb, 2010.
Raspuko se nar (haiku), Zagreb, 2011.
Osveta mimoza (haiku), Zagreb, 2011.
Almanah smrti i nestajanja (pripovijesti), Zagreb, 2011.
Crtež vedrine (haiku), Zagreb, 2011.
Jesenji prozor (pjesme), Zagreb, 2012.
Lahor u šašu (haiku), Zagreb, 2012.
Plinska lanterna (haiku), Zagreb, 2013.
Nerazumni zapisi (bilješke, glose i ogledi), Zagreb, 2013.
Zvuk tišine (haiku), Zagreb, 2014.
Ždral od papira (haiku), Zagreb, 2014.
Ka totalnom teatru (teatrološki eseji), Zagreb, 2015.
Posljednja predaja (roman), Zagreb, 2016
Odlazak/Oproštaj (elegije), Zagreb, 2017.
Put u jesen (haiku), Zagreb, 2018.
Izabrana djela 1-6, Zagreb, 2019.
Knjiga opasnih pripovijesti, Zagreb, 2019.
Rijeka u magli (haiku), Zagreb, 2020.
Nevrijeme (roman), Zagreb, 2020.
Književni pabirci (govori, razgovori, prigovori), Zagreb, 2020.
Kad cvjetale su lipe (haiku), Zagreb, 2021.
Izabrana djela, Svezak 7, Zagreb, 2021.
Tragovi u snijegu (haiku), Zagreb, 2022.

PARTITURA ZA PJESMU I LUTALICU

Zabraviti prozore čvrsto
i škure, ako postoje
obraniti se od naleta dana
(kao što se Englez štiti od kiše,
a beduin od jare)
napokon, kao što se Slaven
(bezuspješno)
brani od melankolije.
Razbacati riječi
po uglovima sobe
zagrepsti noktom
po ravnoj plohi sjećanja
     -neki to posve krivo zovu dušom
osluhnuti disanje stvari
(ritam kozmičkog pulziranja,
sasvim obične krvi
i morskog valovlja za maestrala
posve je isti)
zagledati se u ugao zaboravljene slike
upaljen zalazećim suncem
uhvatiti ćuh lahora
između dlana lijeve ruke
i krila prhnule ptice
i napokon skupiti razbacane riječi
i oduzeti im sva značenja
(osim jednoga ili dva).

Ali iznad svega
zabraviti prozore čvrsto.
I škure, ako postoje.

               Wimbledon, 1979.

Ulomak romana Suze Martina Jesenskog
1.
     - Prezime! - zarežao je omanji, nabijeni policajac, kratke, čekinjaste kose, nadvijen nad golemim, smeđim i pohabanim hrastovim stolom. Nije to bilo pitanje, nego suha, praskava zapovijed što nije u sebi nosila ni trunke dvojbe, neodlučnosti ili zazora. Riječ što je odjeknula kao prasak, kao psovka, kao šamar.
     - Jesenski - odgovorio je razgovijetno, trudeći se da drhtajem glasa ne otkrije svoj gnjev i strah što su se utrkivali njegovom ustreptalom nutrinom.
     - Ime! - nastavio je policajac istim tonom.
     - Martin - učinilo mu se da je zamijetio blagi trepet glasnica pa hitro ponovi odlučnije: -Martin!
     Gledao je kako se mišićavi bori s olovkom pokušavajući unijeti sve te podatke u nekakav obrazac. Goleme šake nisu vične pisanju, pomislio je, njihova je specijalnost bubetanje.
     - Dan, mjesec i godina rođenja! - psovao je dalje nabijeni.
     - Dvadesetpeti svibnja tisuću devetsto četrdeset i sedme godine.
     - Dva...est...pe...tog...ma...ja...hilja...du...deve...sto...če...reset...sedme - sricao je kratki. - Nacionalnost!
     - Hrvat!
     Nabijeni je po prvi puta podigao pogled s papira i upro ga u Martina prijezirno, kao da je ovaj rekao nešto neprimjereno, nešto sramotno. – Zanimanje! – nastavio je tusti.
    - Novinar.
    - Bračno stanje!
    - Oženjen.
    - Ime supruge!
    - Ivana Jesenski.
    - Adresa stanovanja!
    Martin je odgovarao automatski, gotovo ni ne slušajući više mišićavog policijskog narednika, nastojeći na brzinu srediti nered u sebi, potisnuti hladni kamen straha negdje u dubinu svijesti. Bude li mu uspjelo predvidjeti, ili barem naslutiti ono što se imalo zbiti, vjerovao je, bit će mu lakše sve to izdržati, čak i ako ga budu tukli. Nije ga bilo briga za njega samoga, ali ga je do očaja dovodila spoznaja da nije znao što su učinili s Ivanom. "Ništa se ne boj! Tebi ne mogu ništa učiniti! Ti ništa ne znaš!", govorio joj je u policijskim kolima kojima su ih dovezli u postaju. Ali, sve otkako su ih prije nekoliko dana pokupili u uredništvu, nije znao što se s njom dogodilo. Ta neizvjesnost pritiskala mu je nutrinu kao komad teška, hladna olova. Želio se uvjeriti da joj neće učiniti ništa nažao. Ta, zaboga, ona je trudna! Neće valjda zlostavljati trudnu ženu, govorio je sam sebi, a mislio je: Sve je to tvoja krivica, Martine Jesenski! Trebao je biti odlučniji kada je one večeri rekla da će poći s njima u uredništvo. Trebao joj je jasno staviti na znanje kako to nije ni mjesto, ni trenutak za ženu u njezinome stanju. Ali, s druge pak strane, kada su jednom uhitili sve njih, sigurno bi kasnije otišli i po nju. A znao je da bi joj samoj sve to bilo mnogo teže podnijeti. Ovako je barem u trenutku racije bila s njim i, sjećao se, kada je policija nahrupila kroz vrata uredništva, uhvatila ga je čvrsto za ruku pritisnuvši je na svoj odebljali trbuh, kao da je tako htjela zaštititi još nerođeno dijete. A sada joj više nije mogao pomoći. Bio je sasvim nemoćan.

Nakon što su mu radovi uvršteni u tri antologije haiku pjesništva, "The Signature Haiku Anthology", "Gratitude - The Haiku Hecameron" i "The Awakened One", objavljene u SAD-u 2020. i 2021. godine, nagrađena Đuretićeva zbirka pripovijesti "Almanah smrti i nestajanja", prevedena je na armenski i objavljena 2022. godine. Zbirka elegija "Odlazak/ Oproštaj" prevedena je na albanski i objavljena u Prištini 2023. godine.