Nives Puhalo rođena je 6. lipnja 1981 godine u Zagrebu. 1988 godine upisuje se u osnovnu školu Izidor Kršnjavi. 1996 godine upisuje, a 2000 godine završava srednju školu, upisuje studij i zapošljava se. Liriku počinje pisati u osnovnoj i srednjoj školi. Sudjelovala je i na Hrvatskim školskim susretima Lidrano te joj je 2000 godine dodijeljena diploma za najbolje ostvarenje u novinarskom izrazu. Objavljuje pjesme u mjesečniku za književnost, umjetnost i društvo Republika i Glasilu hrvatskog društva za ceste – Via Vita Ceste i mostovi. Sudjeluje na pjesničkim susretima Vrazova Ljubica u Samoboru. Živi i radi u Zagrebu.
Dobro jutro, anđele moj (zbirka pjesama) Zagreb, 2008.
Upotpunjavanje (zbirka pjesama) Zagreb, 2010.
Susreti (zbirka pjesama) Zagreb, 2011.
Promatrači (zbirka pjesama) Zagreb, 2013.
I tvoj šešir i tvoj šal, Zagreb, 2021.
Mjesečari
U tišini parka,
u snoviđenjima
lebde na vodi
i dozivaju mjesec
da izađe.
Oblih volumena
nevidljivo usidreni
skrivaju zaljubljene
u zagrljajima.
Plešu mjesečari
svoj noćni ples
s nevidljivim silama.
Svjetionici
Svjetionici su
Božje oči
dok u mraku
milost pružaju.
I nebo iznad njih
u plamenu
zvijezda gori.
Nema se
pred njima
što sakriti
jer, vide sve.
Mir i utočište su
kad se
razigraju oluje
i tišina
kad brodovi
prema njima plove.
Radost su
i hrabrost
kada pomažu napraviti
još jedan korak
prema naprijed.
Vizije su neba
dok suton
uspavljuje more.
Oni su poput u crkvi
zapaljenih svijeća
koje će još dugo gorjeti
za one kojih više nema.
Svjetionici su
snaga Božje ljubavi
koja nas odvaja od mraka
i dovodi pred skute
novoga dana.
Susreti
Kako opisati dolaske
i odlaske,
upoznavanja i rastavljanja;
možda ih trebamo shvatiti
kao susrete u vidovima prepoznavanja.
Susreti međusobnih doticanja
kao niti
povezanih događanja
ostaju otvoreni
i nedorečeni.
Površinski nepoznati
i suštinski neprimjetni
brzo zaboravljeni odlutaju
i ne vraćaju se više.
I dani opet prolaze
sporo i polako
do nekog novog susreta.
Fotografija
Fotografija je gusta,
opipljiva, crna
i tamno plava tinta;
uranjam u nju
svojim očima i prstima.
Priča života zabilježena
kroz portrete, ambijente,
arhitekturu i
oštre pejzaže.
Širokokutnim objektivom
bilježi pokrete,
fotografija je knjiga
pisana bez riječi.
Ozbiljnost jeseni
Sakralnost pejzaža
prisutna je u
pogledu s Oštrca,
u propovijedi svetog Franje pticama
nalazi se pitanje, ali
i utjeha.
Ozbiljnost jeseni
na portretima lica građana
doziva osjetilnu viziju prolaznosti,
ali predočava utjehu vječnosti
skrivenu u motivima
Gornjega grada i prikazima ulica.
Kasna jesen
doziva zimu
u stara
zagrebačka dvorišta.