Oliver Jukić

Društvo hrvatskih književnika Članovi društva Oliver Jukić

Članovi društva

Oliver Jukić

Oliver Jukić rođen je 10. lipnja 1974. u Osijeku. Od najranije dobi živi u Slatini. Na Fakultetu elektrotehnike i računarstva u Zagrebu doktorirao je 2012. godine. Autor je četrdesetak znanstvenih i stručnih radova. Predsjednik je Gradskog amaterskog kazališta Leo Srdoč Slatina, u kojem i režira. Zaposlen je u vlastitoj tvrtki u ICT domeni. Oženjen, otac dvije djevojčice. U slobodno vrijeme bavi se tenisom i glazbom.

Nagrade i priznanja:

Spomenica Domovinskog rata
Rektorova nagrada 1995. za najbolji studentski rad
Konvencija MIPRO 2010. – najbolji znanstveni rad konferencije
Konvencija MIPRO 2015. – najbolji znanstveni rad savjetovanja Telekomunikacije i informacije
Natječaj za kratku priču Slavko Kolar 2016. – 1. mjesto
Konvencija MIPRO 2018. – najbolji znanstveni rad savjetovanja Telekomunikacije i informacije
Zahvalnica Grada Slatine 2021.
Nagrada hrvatske sekcije IEEE (Institute of Electrical and Electronics Engineers) za izniman inženjerski doprinos razvoju sustava upravljanja telekomunikacijskom mrežom u 2021. godini

Bibliografija:

Mavro Bröder i njegovi kamaradi, Centar za kreativno pisanje, 2022.
Almanah slatinske kinematografije, Pučko otvoreno učilište Slatina, 2021. (Oliver Jukić i Danijela Fabric Fabijanac)
Slatinski župnik Franjo Udovičić 1942.-1999., Ogranak Matice hrvatske Slatina, 2020. (Stjepan Razum i drugi; uredio Oliver Jukić)
Sto lica oporbenog psa, Centar za kreativno pisanje, 2019. (audio izdanje 2020.)
Priča o NK „Slatina“, Ogranak Matice hrvatske Slatina, 2019.
Bablje ljeto, Funditus, 2018.
Slatinski župnik Julije Bürger, Ogranak Matice hrvatske Slatina, 2018.
Revanche, Funditus, 2017.
Sudačka nadoknada, Consultem (Hrvatska)/Klepsidra (BiH), 2015.
Uvod u telekomunikacijske mreže, Visoka škola Virovitica, 2013.
Uvod u građu računala, Visoka škola Virovitica, 2010. (Oliver Jukić i Marijana Špoljarić)

Popis stručnih i znanstvenih radova:

https://www.bib.irb.hr/pregled/profil/16627

Ulomak iz romana „Bablje ljeto“

Sjeli su za stol. Pero je glasno srkao vrelu kavu, nadajući se da će time ublažiti utjecaj alkohola.
– Imaš li ti bilo kakve veze s tim?
– S čim? – upitao je Davor.
Udarac je stigao potpuno neočekivano. Pero je potegao desnom rukom, napravio puni luk iza Davorovih leđa i otvorenim dlanom lupio ga po zatiljku. Glasan pljesak ispunio je prostoriju, a Davorova glava poletjela je prema stolu.
– Ti stvarno nisi normalan! – protestirala je Marija koja je prala posuđe.
– Šta se pravi lud?! – Pero je prvo pogledao Mariju, a zatim se okrenuo prema Davoru i izbečio zakrvavljene oči. – S grafitom, s čim drugim?
– Nemam. Pa to mi je tetak! – Davor je bio na rubu suza. Pero je ponekad bio grub u komunikaciji sa svojim najbližima, ali ga nije udario još od petog razreda.
– To više nije dječja igra! To im sada ide u dosje, razumiješ? – Pero je pojašnjavao Davoru detalje funkcioniranja sprege policijskog i pravosudnog sustava. – Ostaje im za cijeli život.
Neko vrijeme sjedili su u tišini. U maloj kuhinji mogla se čuti muha.
– Ima li ovaj tvoj veze s tim? – Pero je bio nešto smireniji.
Davor nije želio izazivati sudbinu pitanjem „koji moj?“. Znao da je Pero misli na Vedrana.
– Ne znam da ima. I da ima, sigurno mi ne bi rekao. Pa zna da si ti u miliciji.
– U pravu si. Ne bi ti rekao. A ti se samo druži s njim.
Pero je šutio neko vrijeme. Davor se nervozno meškoljio u stolici.
– Sad me dobro slušaj: prvo, ako te uhvatim da imaš bilo kakve veze s ovim što pišu grafite po školama, noge ću ti polomiti. – čak i pijan, Pero je zadržao instinkt policajca. Pratio je Davorovu reakciju. – Drugo, ja sam ti uvijek govorio da su svi ljudi isti. Dobri su dobri, loši su loši. Nema trećega. Nemoj da te vidim da si ti nekoga vrijeđao, je l' to jasno? Ako se to desi, nema ti života pod mojim krovom.
Davor je kimnuo, davši Peri na znanje da je razumio njegova načela. Kao i uvijek, Pero se brzo ispuhao. Bilo mu je žao Davora. Nastavio je smirenijim tonom.
– Mi smo uvijek znali tko smo i što smo, dok su neki mislili da je šahovnica žena iranskog šaha. Danas ti takvi hvataju prve redove po crkvama, a tamo pjevaju Bosanac u visini. Razumiješ?
Davor nije imao pojma tko je iranski šah. Međutim, lucidno je zaključio kako bi riječ Bosanac ustvari trebalo zamijeniti riječju Hosana. Smatrao je kako mu to daje za pravo odgovoriti potvrdno. Želio je što prije izići iz stana.
– Razumijem. Mogu li ja sada?
Pero je samo pokazao glavom prema vratima.