DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA
120 godina
Popović Poje Jasna
Završila osnovnu školu i gimnaziju u Novskoj, a Pedagošku akademiju u Petrinji. Stekla zvanje učiteljice Razredne nastave. Do sada radila u OŠ Rajić-PRO Jazavica,OŠ Josipa Kozarca - PRO Nova Subocka, OŠ Novska-PRO Bročice. Sada radim u Osnovnoj školi Novska na radnom mjestu učiteljice razredne nastave u 4.razredu, A odjelu. Imam 38 godina radnog iskustva. U travnju 2007. napredovala u zvanje učitelj mentor (Odluka o napredovanju u zvanje učitelj mentor, Zagreb, 3.travnja 2007.). U travnju 2012.ponovno izabrana u zvanje učitelj mentor (Odluka o napredovanju u zvanje učitelj mentor, Zagreb, 20.travnja 2012.). Pet godina sam (od 1996.-2001.) bila predsjednica Društva Naša Djeca „Osmijeh“Rajić, a od 2008. godine urednica radijske emisije za djecu, Dječji kutak RPN-a, koja u ožujku o. g. obilježava 8. godinu snimanja i svoju 300. emisiju. Inače što se medija tiče - već 40 godina surađujem s Novljanskim vjesnikom, novinama Grada Novske. Pišem od djetinjstva. Članica sam Hrvatskog društva književnika za djecu i mlade, potpredsjednica Ogranaka Matice hrvatske u Novskoj,članica Društva hrvatskih haiku pjesnika i UHTS - Svjetske udruge haiku i tanka pjesnika. Izdala sam devet knjiga za djecu i o djeci, znatnim dijelom samofinacirajući projekte. Surađujem s dječjim i književnim časopisima. Mnogi su mi tekstovi uvršteni u čitanke, vježbenice, nastavne listiće, priručnike, antologije, zvučne CD i kataloge, a same knjige u zavičajnu lektiru. Autor sam i teksta himne novljanske OŠ. Godine 2015.izdala sam haiku-zbirku posvećena rodnom gradu Novčić u „ogrc“ fontani. Sa svojima sam učenicima osvojila brojne međunarodne nagrade i priznanja za haiku. Godinama surađujem u dječjim časopisima: Smib, Radost, Zvrk, Prvi izbor, Modra lasta, Tintilinić, Prvi razred, Drugi razred te u Školskim novinama i Maruliću. Moji stihovi objavljeni su i u časopisu DHK-a Književnost i dijete te časopisima za književnost i kulturu Književna revija Ogranka MH u Osijeku i Moslavačko zrcalo Ogranka MH u Kutini. U zbirci sam Zavičajna čitanka - Istine srca (urednik Duško Lončar, član DHK) i Hrvatska Nika: izbor zavičajnih beletrističkih, novinarskih i dokumentarnih tekstova o Domovinskom ratu ( priredile: Mirjana Lončar i Višnja Lovrić-Mencej, članica DHK). Dobitnica sam Priznanja za dugogodišnji uspješni književni rad Grada Novske 2015. godine. Majka sam dvojice sinova i baka troje unučadi. S obitelji živim u Novskoj.
Ljetna nostalgija jedne učiteljice (stihovi, recenzent; prof. dr. sc. Stipe Botica i) 1996;
Čim školski autobus zaspi ( pjesme za djecu, recenzent; prof, dr. sc. Joža Skok ) 2000.;
Tajanini ogrci (tekst: Jasna Popović Poje, ilustracije: Daniela Vuković), 2004.
Zubić u jabuci (haiku dnevnik o prvašima, recenzeti. Đuro Vidmarović i Dragutin Pasarić), 2006.;
Šestar koji nije volio kružnice (recenzent prof. dr. sc. Dubravka Težak) 2006.
Skok udalj zgrčno (novelete jednog desetogodišnjaka, recenzent; prof. Đurđa Asić – Klobučar) 2009.;
Muha u četvrtom A (haiku dnevnik o četvrtašima: recenzent: Zlatko Juras), 2010.
Smjehokazi (268 str. zbirka igrokaza za djecu, recenzenti: prof. dr. sc. Berislav Majhut, dr. sc. Katarina Aladrović Slovaček) 2014.:
Novčić u „ogrc“ fontani (80 str. zbirka haikua i haibuna: recenzent: Dubravko Korbus) 2015.
Baš hoću, baš neću, Ogranak MH u Novskoj, recenzent Vera Zemunić
BADNJE VEČE U SOBI SA SIVIM KAMINOM
Škripala su vrata
U trećoj sobi
I drveni pod.
Zamrzla se stakla prozora
Od studeni.
Ali bilo je lijepo.
Smiješila se Marija d Djetetom
U naručju.
Pucketala je cjepanica u sivom kaminu.
Na hrastovom stolu
Gorjele su svijeće
I točilo se crno vino
Iz posuđenih čaša.
Borova grana je imala
Crvene mašne,
A kruh božićnjak
Pušio se tek izvađen iz peći.
Te večeri molilo se više nego ikad,
A na jeftinom,tek kupljenom tranzistoru,
Ivčić je pjevao:
Za u s t a v i t e r a t u H r v a t s k o j . . .
(iz zbirke Ljetna nostalgija jedne učiteljice,1996.)
…
za moju pjesmu
dovoljna je bila
topla
učionica
i nekoliko pokislih
crnih
čuperaka
malo magle
na jednoj šarenoj
mašni
i otvorena
čitanka
s tadijanovićevom
pjesmom o dunji i ptici
(iz zbirke Ljetna nostalgija jedne učiteljice,1996.)
POHVALA JABUCI
Priznali mi to ili ne, ali jabuka nas prati cijeli život.
Evo, na primjer, i moje odrastanje vezano je uz nju. Sate i sate, dane i dane, provodila sam u velikom i bogatom voćnjaku u kojem je bilo najviše stabala rumenih i žutih jabuka.
Ležeći pod njihovim krošnjama, razmišljala sam o tajnama koje one skrivaju, a zatim bi se začas popela na jedno od tih stabala i promatrala nepoznati svijet. Nepce mi je bilo puno ljepljiva soka koji se cijedio kroz moje male prste. Punih ruku i džepova nosila sam ih kući, a onda ih je baka stavljala na ormare…
Dida me naučio:
jabuke se cijepe
o Svetom Josipu.
A onda – jabuka na velikom odmoru, jabuka u studentskoj kuhinji, jabuka u trudnoći, jabuka u kolijevci, dječjoj kašici, kolačima, igri, školi…
Otpali zubić
zajedno s jabukom
trune u jarku.
Jabuka u pjesmi, jabuka u priči, jabuka u kazalištu, jabuka na misi... Bilo da je samo trenutni znak pažnje i dobrodošlice ili trajan simbol ljubavi, prijateljstva, blagoslova, snage i zdrave prehrane, jabuka je tu uz nas htjeli mi to ili ne.
I zato o jabuci – samo s ljubavlju!
(iz zbirke haikua i haibuna Novčić u „ogrc“fontani,2015.)
PRED SLAPOM
Plitvička jezera, slapovi Krke, Rastoke…
Stajati pred slapom i promatrati ga širom otvorenih očiju je kao i promatrati umjetničko djelo. Gromoglasnost i ljepota vodenog mlaza čarolija su za svakog ljubitelja umjetnosti, a njihanje jela i smreka opijenih tom glasnom pjesmom prizor je iz bajke. Iako bučne, kaskade vodopada čine orgulje kakvih nema nigdje u svijetu.
Pjena, šum, magla.
Rapsodija u plavom.
Raskoš slapova.
Ruši se vodopad s visokih stijena, razlijeva se u širinu i završava u nabujalom jezeru. Iz daljine se nazire mliječna pjena nastala snažnom bujicom bukova. Modrozelene vode rijeke, rastočile su se u mnoštvo prštavih slapova i slapića oko kojih sve vrvi životom. Sadrene barijere s pličinama, zelenilo po otočićima i hridima – sfumato za
slikara, rapsodija za skladatelja i dilema pjesnika „…što u
njem(slapu)znači moja mala kap?“
Hommage prirodi, oda ljepoti, psalam životu.
(Iz zbirke haikua i haibuna Novčić u „ogrc“ fontani, 2014.)
KAKO RASTE PRVAŠIĆ
Prvašić raste
od poljupca i priče,
šetnje po kiši
I toplog mlijeka,
od pisanog slova
i abecede,
od igre, veselja
i velikog smijeha.
Kao leptir i ptica
u slobodnom letu,
prvašić raste –
najbrže na svijetu!
( iz pripremljene zbirke za tisak pjesama i igrokaza za djecu Baš hoću, baš neću, 2017.)
popis članova