Sanja Kobasić-Bužimkić

Društvo hrvatskih književnika Članovi društva Sanja Kobasić-Bužimkić

Članovi društva

Sanja Kobasić-Bužimkić

Sanja Bužimkić rođena je 1970. u Podravskoj Slatini. Osnovnu školu i Centar za kulturu i umjetnost završila je u Zagrebu, gdje je na Filozofskome fakultetu diplomirala filozofiju, ruski jezik s književnosti i knjižničarstvo. Živi u Sisku. Bavila se novinarstvom i prevođenjem. Radi kao profesor filozofije, logike i etike te školski knjižničar.
Objavljuje priče u časopisima MODRA LASTA, SMIB, RADOST, PRVI IZBOR, QUORUMU, FORUMU i PLIMI. Ulomci Sanjinih pripovjedaka za djecu i mlade objavljeni su u nekoliko udžbenika za osnovnu školu.
Objavila je tri zbirke pripovjedaka: O MUZAMA, MAČKAMA I ZABRANJENIM LJUBAVIMA (Grad H. Kostajnica, 2005.), TO JE BILO NEIZBJEŽNO (DPK M. Cvetnić, Hrvatska Kostajnica, 2014.) i ČAROBNE CIPELE (Hrvatsko društvo književnika za djecu i mlade, Zagreb,2014.).
Članica je Hrvatskog društva književnika za djecu i mlade, (Klub prvih pisaca, Zagreb), Matice hrvatske i Društva prijatelja knjige Milivoj Cvetnić (Hrvatska Kostajnica).
Objavljuje pod imenom Sanja Kobasić-Bužimkić.

PRIČE ZA DJECU

Priče objavljene u časopisima:

MODRA LASTA:

1.   Priča „Poziv u kino“, br. 18/ 1991.
2.   Priča „Bajka“, br. 9-10/1992.
3.   Priča „Pješčanik“, br. 12/1993.
4.   Priča „Opet ja, Ivica“, br. 9/ 2003./2004.
5.   Priča „Podsjetnik za ljubav“, br. 6/ 2004./2005.
6.   Priča „Vrtna ljubav“, br. 5/ 2006./2007.
7.   Priča „Dnevnik jednog leptira“, br. 9/ 2006./2007.
8.   Priča „Dok se sunce uređuje“, br. 9/ 2007./2008.
9.   Priča „Čarobne cipele“, br. 7, 2009./2010.

RADOST:

10.   Priča „Zvjezdica“, br. 1/ rujan 2006.
11.   Priča „Tragači za zvijezdama“, br. 7/ ožujak 2007.
12.   Priča „Miris ruže“, br. 10/ lipanj 2007.
13.   Priča „Puž i zec“, br. 1/ rujan 2009.
14.   Priča „Princeza“, br. 2/ listopad, 2009.
15.   Priča „Prva proljetna šetnja“, br. 9/ svibanj 2010.
16.   Priča „Zvjezdica“, br .6/ veljača 2011.

PRVI IZBOR:

17. Priča „Žabe nastupaju“, br. 3/ studeni 2005.
18. Priča „Zečje radosti“, br. 8/ travanj 2006.

SMIB:

19. Priča „Tisuću točkica sreće“, br. 8/ travanj 2005.
20. Priča „Božja stvorenja“, br. 10/ lipanj 2005.

Priče/ulomci priča u udžbenicima:

21.   Priča „Zvjezdica“, TAJNA SLOVA 4, ispiti znanja iz hrvatskog jezika za 4. razred (T. Zokić – J. Bralić), ŠKOLSKA KNJIGA, Zagreb, 2008.
22.   Priča „Pubertet“, HRVATSKI JEZIK 7, udžbenik za 7. razred (Težak, Boban, Mesić, Paun), ŠKOLSKA KNJIGA, Zagreb, 2007.
23.   Priča „Božja stvorenja“, OD SLOVA DO SNOVA 2, ispiti znanja ( Budinski i ost.), PROFIL, Zagreb, 2009.

Scenske izvedbe priča:

Priča „Čarobne cipele“:

LIDRANO 2012. (literarno, novinarsko i dramsko-scensko stvaralaštvo osnovnih i srednjih škola RH), gradsko-općinski susreti, Sisak, 31. siječnja 2012.

LIDRANO 2013., općinska smotra, osnovne škole grada Zagreba, 30. siječnja 2013.

PRIČE I PJESME ZA ODRASLE:

1.   Priče „Stanje sna“ i „Stanka“ za nerođene“, časopis PLIMA (AGM, Zagreb), br. 10/1996.
2.   Priča „Ptice“, PLIMA, br. 14/1997.
3.   Priča „Muza je poludjela ili priča se piše sama“, PLIMA, br.17/1999.
4.   Priča „Dvije Gracije i Erato“, PLIMA, br. 18/2000.
5.   Priča „Neistine o kraljici“, časopis FORUM (HAZU, Zagreb), br. 11-12/1991.
6.   Priča „Esej o ljubavi“, časopis FORUM, br. 7-9/1993.
7.   Priče i pjesme, časopis ŽIVOT (Svjetlost, Sarajevo), br. 10-11/1991.
8.   Priče i pjesme, časopis QUORUM (RZ RK SSOH, Zagreb), br. 3/1989.

ZBIRKE PRIPOVJEDAKA:

1.   „ O muzama, mačkama i zabranjenim ljubavima“, nakladnik Grad Hrvatska Kostajnica, Hrvatska Kostajnica, 2005.
2.   „ To je bilo neizbježno“, nakladnik Društvo prijatelja knjige Milivoj Cvetnić, Hrvatska Kostajnica, 2014.
3.   „ Čarobne cipele“, nakladnik Hrvatsko društvo književnika za djecu i mlade, Zagreb, 2014.

SUDJELOVANJE U ZBIRCI PJESAMA / ZBORNIKU:

1. Pjesma „Ljubavna“ , u: ERATO 2004: zbirka pjesama s natječaja , nakladnik Međunarodni institut za književnost, Zagreb, 2004.
2. Pjesma „Kako je nastala ova pjesma“, u: AKO ZANOĆIM UZ MORE: zbornik finalista natječaja za najljepšu neobjavljenu pjesmu, nakladnik Gradska knjižnica Solin, Solin, 2013.

PREDGOVOR KNJIZI:

1. Predgovor ( i urednica) zbirci pjesama „Šačica riječi“ , autorica Sandra Tribuson, nakladnik Društvo prijatelja knjige Milivoj Cvetnić, Hrvatska Kostajnica, 2011.
2. Urednica zbirke „Ostatak dana“ Alena Tomića, Dpk M. Cvetnić, Hrvatska Kostajnica, 2013.
3. Urednica zbirke „Oskvrnuti zvuk“ Jakova Skoka, Dpk M. Cvetnić, Hrvatska Kostajnica, 2014.

Iz zbirke pripovjedaka „TO JE BILO NEIZBJEŽNO“

ČOVJEK KOJI JE MOGAO NAPISATI

Bio je to čovjek koji je mogao napisati priču o svemu što mu je palo na pamet. Time se volio i hvaliti.
- Mogu napisati priču o zrncu prašine - govorio je.
Jutros je bio raspoložen za pisanje. Volio je pisati. Pisao je otkako je znao za sebe. Zapisivao što mu se događalo, izmišljao što nije doživio, ljude oko sebe pretvarao u likove iz svojih priča. Trenutno je bio zaljubljen pa je i o tome pisao.

Jutros ga je djevojka u koju je bio zaljubljen zvala u šetnju i on je nevoljko pristao: htio je
zapisati priču i žurio je kući da sjedne za računalo. Prošetali su gradom, popili kavu i on ju je
poljubio i odjurio kući. Sjeo je za stol kako bi zapisao gdje su sve bili, kakvo je vrijeme bilo,
koliko je sunca upila njezina zlatna kosa, a pogotovo kako se smijala; o tome je odlučio
napisati i pjesmu, o njezinu osmijehu: o tome kako se smijala očima, smeđim očima koje su
postajale zlatne kad bi ih obasjalo sunce. A kad se nasmijala, smijale su se i zlatne oči, blijedi
kapci i sitne bore pod njima koje je isto volio. Smijalo se cijelo lice i cijela ulica zvonkim
zvukom njena glasa.
Kad je završio pjesmu, Čovjek koji je mogao pisati o svemu što mu je palo na pamet,
osjećao se ushićenim i ogladnio je pa je Djevojku pozvao na večeru. Nakon večere krenuli su
k njemu i ljubili se cijelu noć i bilo je divno i nezemaljsko. Ujutro dok je Djevojka još
spavala, spremio je doručak i napisao priču o protekloj noći.

Nekoliko mjeseci zatim doznao je da će mu objaviti zbirku priča. To je značilo da će
morati raditi na njima i neće moći previše izlaziti. Otkazao je susret s Djevojkom i susret s
prijateljima s fakulteta. Sjeo je za stol i pisao. Prolazili su dani. Izašla je zbirka, ali se njegova
Djevojka nije pojavila na promociji. Osjetio se povrijeđenim, ali je sreća zbog ostvarenoga
sna, zbirke, brzo pokrpala tu rupu u srcu.
Ipak, kad je došao kući, zvao je Djevojku; javljala mu se telefonska sekretarica, a onda
je o tome napisao priču.

Zalazio je u kavanu u kojoj su se okupljali pisci. Volio je to mjesto jer je volio biti
okružen književnicima, ali ga je isto tako sve više volio jer je ondje mogao raditi na
bilješkama za sljedeću priču.
Onda je shvatio da najbolje piše kod kuće. Imao je već dvadesetak novih priča, ugovor
s novim izdavačem i, najvažnije, inspiraciju. Sve ga je nadahnjivalo: prošlost, sadašnjost, bivša
djevojka, stvari oko njega. Shvatio je da stvarno može pisati o svemu o čemu poželi.
Radio je na novoj knjizi. Zvala se „Stvari“. Svakoj je davao život i opisivao vlasnike
koji su ih koristili, njihove međusobne veze, tkanje kojim su bili povezani; svemir motiva koji
su ih vodili u svakodnevnim nastojanjima da otkriju smisao svojega postojanja. Zapravo je
knjiga koketirala s psihologijom i bio je siguran da će se prodavati. Tako bi mogao nadalje
živjeti od pisanja, živjeti pišući.
Onda je zazvonio telefon. Bila je Djevojka i htjela ga je vidjeti. Rekao je da ju nije
zaboravio, da će je nazvati. Samo je prije morao napisati priču o stolu, stolcu i svjetiljki –
jedinim stvarima iz dnevne sobe koje još nije opisao.
Zatim je na vratima zvonio dostavljač brze hrane. Zahvaljujući dostavi i Internetu,
Čovjek više nije morao izlaziti. Na putu prema vratima pomislio je kako će možda prijeći na
opisivanje stvari u hodniku, možda i u kuhinji. Zatim na priču o prostorijama stana. Ionako je
mogao pisati o svemu što mu je palo na pamet. I onda je shvatio kako je cijeli život više volio
pisati o životu nego ga živjeti. Možda i o tome napiše priču

U RITMU GLAZBE

Billie Holiday je tužno pjevala iza njenih leđa, stara dobra Billie, zbunjena u ovome životu
od kojega nema oporavka i koji ju je nosio kamo i kako je htio. Billie je „voljela svoje
muškarce“ i nije odustajala od ljubavi i snova čak i kad bi zbog istih patila - a zatim patnju
tkala u glazbu, sve uz pomoć svojeg anđeoskog glasa kojim je uzdizala do nebesa i spuštala
do pakla.
Bura je skidala pokrov od prašine s pločnika, spuštala se u hirovitim veselim naletima tog
predvečerja u kojemu se Anita zabavljala gledajući u mrak kroz izloge, kroz stakla i preko,
izvan njih.
Stajala je za staklenim pultom, a iza njenih leđa smiješio se vječni Jagger, uvijek mlada Cher,
neodoljivo tragični Jim Morisson, pa Curt Cobain, Morissey, Sex Pistolsi i Shakira: za
svakoga ponešto, bio je moto njezina šefa, vlasnika prodavaonice.
Ipak, klasični rock and roll bilo je ono što je prevladavalo na zidovima, policama, na starim
gramofonskim pločama koje su krčale po uglovima malena dućana.
U kutu je bio stari gramofon, vani je hučala bura, trebalo je zatvoriti i zaključiti promet: dvije
ploče jazza i jedna prodana knjižica o grupi U2. Te su knjižice bile dio inventivna plana šefa,
vlasnika trgovine, Dilana – kojega je, ipak, u sebi najradije zvala Šef – koji je povremeno o
sebi imao iskrivljenu, naravno, (ali nemamo li svi iskrivljenu sliku samih sebe) sliku kao
uspješnog poslovnog čovjeka.

* * * * *

Stajala je i nije stajala; stajala je sanjajući, pjevušila s Billie i zamišljala da je negdje drugdje,
možda na obali Azurnog mora, umjesto dvadeset koraka od obale Jadranskoga koje je, onako
domaće i sirovo, visokim hladnim valovima, prijetilo ulazu u prodavaonicu.
Danas joj je odgovarala stara jadna Billie kao jučer Morrissey, a prekjučer psihodelični bijes
protiv svega i ničega već s lica zemlje nestalih britanskih punkera iz sedamdesetih.
Mijenjala je raspoloženja kao čarape, a to si je mogla i priuštiti jer nije bilo nikoga tko bi je
zbog raspoloženja ostavio, kao recimo jadnu dragu Billie njeni muškarci. Dobro, ponekad je i
bila u nekoj takozvanoj vezi, ali to je bilo rijetko – i stoga je bila opasnija za druge – jer je
mlada žena uvijek opasnija što je češće sama i usamljena – ali to muškarci ne znaju. Naime,
kad se ljubav dijeli bezobzirno i bez puno razmišljanja, ne vrijedi ništa. A ako je tu i tamo
udijelimo, znači da o sebi i nemamo neko mišljenje pa tako ni o drugima. Međutim, ako
ljubav čuvamo skrivenu duboko i daleko u tamnim podrumima svojih dvoraca, duša – kula od
bjelokosti, znači da je cijenimo i puštamo da je vide i osjete samo odabrani. Ako i sebi
dopuštamo tek povremeni užitak u toj dragocjenosti, znači da je ocjenjujemo kao fini raritet i
nakon jednokratne upotrebe opet je omatamo u baršun i skrivamo u škrinjicu i sklanjamo u
tamne kule podsvijesti.
Eto, to je bila Anitina teorija o ljubavi i ona je bila dovoljno mlada da u tu teoriju i vjeruje;
nitko je nije u ljubavnome smislu povrijedio i mogla je o ljubavi lamantirati što je htjela. Iako,
u njenoj je teoriji bilo istine: onaj koji ne zna da u ljubavnim igrama neminovno mora i sam
biti povrijeđen, a tko je još uz to mlad i lijep, taj je zaista opasan.

Iz zbirke pripovjedaka „ČAROBNE CIPELE“

JESEN I PJESNICI

-   Čemu služe pjesnici? - pita odjednom kći, koja je puna neobičnih pitanja.
-   Ako ne paziš, život ti može ukrasti dušu - kaže mama - pjesnici paze da nam se to ne dogodi.
-   A što je duša? - uporna je djevojčica.
-   Duša je dijete u odraslome čovjeku, ono najljepše, najvedrije, najveselije. Budući da pjesnici nikad ne gase u sebi plamen djeteta, oni vječno ostaju mladi. Usput paze da se ni u tebi ne ugasi plamen veselja i radosti. Po tome, oni su čuvari duša. Jedino što moraš činiti jest njihove pjesme čitati, čitati, čitati… i nikad ne prestati pitati. A život će ti dati odgovore.

Portal Sisak. Info: https://www.sisak.info/2022/11/08/promocija-zbirki-sisackih-pjesnikinja-ana-marije-boric-i-sanje-buzimkic/

Stranica Pisci i književnost: https://web.facebook.com/pisciknjizevnost.pik/photos/zbirka-pripovjedaka-to-je-bilo-neizbje%C5%BEno-sanja-bu%C5%BEimki%C4%87-sanja-bu%C5%BEimki%C4%87-ro%C4%91ena-j/1097433203682384/?locale=zh_CN&paipv=0&eav=AfYLUNCpkZvJICxcoQHYBjOYSqeC9tcvEmEKbe6GhbWKxS48hRf9mWNuKDKJIV1KFQY&_rdc=1&_rdr

PS-portal.eu: https://ps-portal.eu/2021/04/28/knjizevni-osvrt-sanja-kobasic-buzimkic-samo-sam-se-salila/

https://wordwall.net/hr/resource/1423777/hrvatski-jezik/bo%C5%BEja-stvorenja-sanja-kobasi%C4%87-bu%C5%BEimki%C4%87

Časopis Vijenac: https://www.matica.hr/ogranci/ogranak-matice-hrvatske-u-sisku/izvjesce/1631/

NKČ Vlado Gotovac Sisak, internetska stranica: https://www.nkc-sisak.hr/promocija-zbirki-poezije-sisackih-autorica/

Književni časopis booke.hr: https://booke.hr/knjizevni-tabure-u-novskoj-gosca-veceri-sanja-kobasic-buzimkic/

Carstvo dječjih priča - Google Sites: https://sites.google.com/a/knjiznicari.hr/citamo-mi-u-obitelji-svi/o-projektu/voditelji-projekta-2016/naslovi-u-projektu-cmuos2016/carstvo-djecjih-prica?tmpl=%2Fsystem%2Fapp%2Ftemplates%2Fprint%2F&showPrintDialog=1

Knjižnica Solin: https://www.knjiznicasolin.hr/index.php/nasa-izdanja/bibliotheca-salonitana/1085-meteorologija-tijela

https://mozks-zzh.com/mozks/wp-content/uploads/2020/03/Srijeda-1.4..pdf

Portal Siscia.hr: https://siscia.hr/subotnja-kava-uz-stihovnicu-ogranka-matice-hrvatske-u-sisku-2021/

Stranica Pisci i književnost: https://pisci-i-knjizevnost.webnode.hr/l/zbirka-pripovjedaka-to-je-bilo-neizbjezno-sanja-buzimkic-osvrt-marijana-rom/