DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA
Osnovano 1900.
Sanja Nikčević
Dr. sc. SANJA NIKČEVIĆ (1960.)
profesorica, teatrologinja i kazališna kritičarka.
Kontakt: Trnjanska cesta 37/I, Zagreb, 098 955 9933, sanja.nikcevic@uaos.hr
Redovita je profesorica u trajnom zvanju na Umjetničkoj akademiji u Osijeku, predsjednica HDKKT-a (Hrvatskog društva kazališnih kritičara), a prije toga i tajnica u dva mandata, članica Glavnog odbora Matice hrvatske.
Diplomirala je francuski jezik i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je magistrirala i doktorirala (1998.) s temama o američkoj drami. Radila je kao novinarka i kazališna kritičarka Večernjeg lista, viša savjetnica za kazalište u Ministarstvu
kulture, a osnovala je i deset godina (1994. – 2003.) vodila Hrvatski centar ITI--UNESCO. Od 2003. zaposlena je na Katedri za književnost engleskog jezika Filozofskog fakulteta u Osijeku (voditelj Odsjeka 2004. – 2006.), a od 2007. prelazi na Umjetničku akademiju u Osijeku (voditelj Odsjeka 2007. – 2009.). Predaje kolegije o američkoj i britanskoj drami, kazališnoj kritici te povijest drame i kazališta.
Aktivna je članica brojnih hrvatskih i međunarodnih udruga kritičara i teatrologa (bila je dva puta članica Upravnog odbora svjetskog ITI-ja). Dva puta dobila je Fulbrightovu stipendiju te se znanstveno usavršavala u New Yorku (1995.) i Santa Barbari (2002).
U sklopu Hrvatskog centra ITI pokrenula je i uređivala Biblioteku Mansioni (1994. – 2004.) i bilten Hrvatska drama, koji je i danas jedino glasilo o hrvatskom kazalištu na engleskom jeziku. Bila je urednica časopisa Kazalište (AGM, Zagreb, 1999. – 2002.), a pri UAOS-u pokrenula je i uređivala Biblioteku Ars Academica (2009. – 2013.).
Kazališne kritike pisala je u Večernjem listu i Vjesniku, a danas u Vijencu, Hrvatskom slovu te za internetske portale (bitno.net). Objavila je više od stotinu znanstvenih i stručnih članaka u časopisima širom svijeta (SSEP, PAJ, NTQ). Sudjelovala je na brojnim simpozijima u zemlji i svijetu.
Uredila je pet antologija (Antologija američke drame I i II, Zagreb, 1993.; Antologija suvremene hrvatske drame, Skopje, 2003.; te tri antologije hrvatske drame ratne tematike) i zbornik na engleskom Theatre Criticism Today (Zagreb, 2002).
Objavila je jedanaest autorskih knjiga, od toga tri knjige o američkoj drami: Američka subverzivna drama ili simpatija za losere, CDM, Rijeka, 1994., Afirmativna američka drama ili Živjeli puritanci, Hrvatski centar ITI-UNESCO, Zagreb, 2003. i Gubitnički genij u našem gradu, Filozofski fakultet, Zagreb, 2006.
Knjiga o nametanju trendova u europskom kazalištu (Nova europska drama ili velika obmana, Meandar, Zagreb, 2005.) dobila je nagradu Petar Brečić za kazališnu esejistiku, prevedena je na engleski jezik (New Theater Quarterly, August 2005), slovački (2007.) i bugarski jezik (2009.), a nakon pet godina izašlo je drugo izdanje te knjige Nova europska drama ili velika obmana 2 (Leykam, Zagreb, 2009.) gdje je osnovna teza dopunjena novim primjerima,
ali i objavljen dramatičan život knjige – svi napadi i pohvale.
Za prvu teorijsku knjigu u Hrvatskoj o kazališnoj kritici (Kazališna kritika ili neizbježni suputnik, Leykam/UAOS, Zagreb/Osijek, 2011.) dobila je nagradu A. G. Matoš Matice hrvatske.
O hrvatskoj drami objavila je pet knjige: Što je nama hrvatska drama danas? (Ljevak, Zagreb, 2008.); knjigu kritika Druga slika hrvatskog kazališta ili izvan glavne struje (DHK, Zagreb, 2016.) te dvije teorijske knjige o ratnoj temi: Kako prikazati ljudske rane na sceni. Ratne teme u hrvatskoj, bosanskoj i angloameričkoj drami, (Alfa, Zagreb, 2016.) i Slika Domovinskog rat u hrvatskom kazalištu - od svetišta do nametnute krivnje (Alfa, Zagreb, 2018.). Polemična knjiga Mit o Krleži. Krležoduli i krležoklasti u medijskom ratu (Matica hrvatska, Zagreb, 2016.) izaziva odjeke i promovirana je po cijeloj Hrvatskoj.
Nagrada Petar Brečić 2006. za knjigu Nova europska drama ili velika obmana 2, Nagrada A. G. Matoš 2013. za knjigu Kazališna kritika ili neizbježni suputnik. Predsjednik Republike Hrvatske odlikovao ju je 2000. Redom hrvatskog pletera za doprinos razvoju i ugledu države te za dobrobit građana, počasna je građanka američkog grada Waterforda. Za promicanje sinteze vjere, znanosti i umjetnosti umjetničkim i profesionalnim radom dobila je 2015. Priznanje studentskog kapelana Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku, a za izniman doprinos kršćanskoj kulturi dobila je 2018. nagradu Andrija Buvina na Danima kršćanske kulture u Splitu.
Dostupnost navedenih podataka:
Osobna web stranica: http://www.sanjanikcevic.com/
Umjetnička akademija u Osijeku: http://www.uaos.hr
Ministarstvo znanosti Republike Hrvatske (baza znanstvenih djela): http://bib.irb.hr/lista-radova?autor=213923
Academia.edu https://unios.academia.edu/SanjaNik%C4%8Devi%C4%87
Wikipedia: http://hr.wikipedia.org/wiki/Sanja_Nik%C4%8Devi%C4%87
Sudjelovala je na brojnim simpozijima u zemlji i svijetu, objavila preko stotinu članaka u časopisima širom svijeta (SSEP, PAJ, NTQ), uredila tri antologije (Antologija američke drame, Zagreb, 1993; Antologija suvremene hrvatske drame, Skopje, 2003; Antologija ratne drame 1991-1995, Alfa, Zagreb, 2011) i zbornik na engleskom Theatre Criticism Today (Zagreb, 2002).Objavila je šest autorskih knjiga od toga tri knjige o američkoj drami (Američka subverzivna drama ili simpatija za losere CDM, Rijeka, 1994, Afirmativna američka drama ili živjeli Puritanci Hrvatski centar ITI, Zagreb, 2003. iGubitnički genij u našem gradu Filozofski fakultet, Zagreb, 2006), jednu o hrvatskoj drami (Što je nama hrvatska drama danas? Naklada Ljevak, Zagreb, 2008), te prvu knjigu o kazališnoj kritici u Hrvatskoj (Kazališna kritika ili neizbježni suputnik UAOS/Leykam, Zagreb, 2011). Knjiga o nametanju trendova u europskom kazalištu (Nova evropska drama ili velika obmana Meandar, Zagreb, 2005) dobila je nagradu za kazališnu esejistiku Petar Brečić, prevedena je na engleski jezik, (New Theater Quarterly, August 2005), slovački (2007) i bugarski jezik (2009), a nakon pet godina izašlo je drugo izdanje te knjige Nova evropska drama ili velika obmana 2 (Leykam, Zagreb, 2009), u kojem je osnovna teza dopunjena s novim primjerima ali i objavljen dramatičan život knjige – svi napadi i pohvale. Na hrvatskom radiju igrane su joj radio drame i komedije (Zdrava hrana, Tko će platiti moju kozu, Siguran sef…) a napisala je i nekoliko dječjih i lutkarskih igara koje su izvedene u kazalištu (Tikvovizija, Mala sirena, Bumba Bambo).
Popis i opis važnijih objavljenih radova dostupan na: http://bib.irb.hr/lista-radova?autor=213923. Hrvatska znanstvena bibliografija MZOŠRH.
Odlomak iz knjige
Kazališna kritika ili neizbježni suputnik, UAOS/Leykam, Osijek/Zagreb, 2012.
Iščekujući prvu kritiku ili nužno zlo
U filmovima o američkom kazalištu uvijek postoji scena kada se, nakon premijere, u njujorškom restoranu Vincenta Sardija koji se zove po vlasniku (na 42 ulici pored 8 avenije) očekuju prve novinske kritike. One ne određuju samo raspoloženje umjetnika te večeri nego i daljnji život predstave. Negativne kritike ne skidaju samo predstavu, nego sve te uključene umjetnike doslovno ostavljaju bez posla preko noći! I to je tako ne samo na filmu, nego i u životu, kako svjedoči Peter Shaffer: Nakon premijere Vježbe pet prstiju(Five Finger Exercise) razgovarao sam s Peterom Brookom i rekao: Bilo bi lijepo da publika voli ovu predstavu, da kritike budu dobre. On je rekao, ali dobre su, pitao sam, kako znate pa svi su još ovdje. Čim dođu negativne kritike odmah svi nestanu, nitko ne želi biti ni blizu neuspjeha. (…)
Frank Rich, dugogodišnji glavni kritičar New York Timesa, često je tvrdio da predstave ne skidaju kritičari nego producenti, kao i da postoje predstave koje su se održale unatoč negativnom sudu kritike (čak i neke od hitova kao Mačke!). Međutim, takve su predstave rijetke i za brodvejsko komercijalno kazalište presudna je dnevna kritika i to prvih jutarnjih novina, a naročito New York Timesa, jer producenti ne žele riskirati. Bez pozitivne kritike drugo jutro nakon premijere neće biti dovoljno dugačak red ispred blagajne da spasi predstavu.
To reagiranje na kazališne kritike nakon premijere ide do apsurda, što, također, svjedoči spomenuti Peter Shaffer, britanski pisac s njujorškim brodvejskim iskustvom: Nakon premijere mojeg teksta Kraljevski lov na sunce (The Royal Hunt of the Sun) u New Yorku došla je prva kritika. Bila je loša, a oni su odmah zatvorili šank. Kad je došla druga, bila je dobra pa su ga otvorili. Zatim je došla treća koja je bila nekako li-la pa su razmišljali hoće li zatvoriti šank ili ne. Na to je scenograf rekao: dajte mi odmah četiri pića, čuo sam da ima sedam važnih novina koje čekamo pa za svaki slučaj… [1]
Europljane šokira ta sposobnost kritike da zatvori predstavu! Većina europskih kazališta na državnom je trošku s minimalnim udjelom vlastitog prihoda. U takvim prilikama možete igrati i predstavu koja vam na blagajni ne donosi novac, nego gubitke, jer i s njom zadovoljavate uvjete koje financijer postavlja pred kazalište, a to je broj naslova po sezoni. Glumci su u stalnom radnom odnosu pa se neuspjeh predstave uopće neće odraziti na njihov redovitu mjesečnu plaću, koja je zagarantirana Zakonom o radu i kolektivnim ugovorom! Za usporedbu, navest ću da je NEA, spomenuto američko „ministarstvo kulture“, krenulo s(a) budžetom od 2,5 milijuna dolara, da bi 1999. godine imalo 170 milijuna, a 2005. srezalo budžet na 133 milijuna dolara. Ministarstvo kulture male Hrvatske za 2008. godinu imalo je budžet od 1.192.705.911 kuna (dakle milijardu i gotovo dvjesto milijuna kuna),[2] a Francuska je 2005. godine imala budžet od 3 milijarde Eura![3]
[1] Stefanova, Kalina Who Calls The Shots On The New York Stages? London, 1993., str. 157.
[2] http://www.min-kulture.hr/default.aspx?id=4023 20.10.2011.
[3] http://www.ifacca.org/national_agency_news/2005/12/20/french-ministry-releases-culture-budget/ 30.10.2011.
http://www.cro-kultura.com/?p=174#more-174
- promocija knjige Sanja Nikčević Druga slika hrvatskoga kazališta ili izvan glavne struje
popis članova