Dr. sc. SANJA NIKČEVIĆ (1960.)
profesorica, teatrologinja i kazališna kritičarka
urednica, redateljica i spisateljica
Rođena u Varaždinu, djetinjstvo provela u Virovitici i Kloštru Podravskom a od dolaska na studij do danas živi u Zagrebu.
Kontakt: 098 955 9933, sanja.nikceviczg@gmail.com
Redovita je profesorica u miru, do umirovljenja je radila na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku, a danas je vanjska suradnica na Katoličkom sveučilištu u Zagrebu. Članica je Suda časti Matice hrvatske i upravnog odbora Pasionske baštine, DHK i Hrvatskog društva kazališnih kritičara i teatrologa (HDKKT), Hrvatsko društvo katoličkih novinara (HDKN), Hrvatskog katoličkog društva prosvjetnih djelatnika i Udruge katoličkih intelektualaca, Osijek (UKI).
Pokrenula je 2023. Projekt Radio drame na Radio Mariji gdje je urednica i redateljica. Na portalu hkv.hr pokrenula je rubriku Drame u izboru Sanje Nikčević gdje stvara biblioteku kvalitetnih djela.
Objavljene su joj kratke priče u Večernjem listu, izvedene radio drame na HRT-u, a na sceni su igrali njezini igrokazi (Debela sirena, Bumba Bambo, Tikvolandija)
Diplomirala je francuski jezik i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je magistrirala i doktorirala (1998.) s temama o američkoj drami. Dva puta dobila je Fulbrightovu stipendiju te se znanstveno usavršavala u New Yorku (1995.) i Santa Barbari (2002).
Radila je kao novinarka i kazališna kritičarka Večernjeg lista, viša savjetnica za kazalište u Ministarstvu kulture, a osnovala je i deset godina (1994. – 2003.) vodila Hrvatski centar ITI--UNESCO.
Od 2003. zaposlena je na Katedri za književnost engleskog jezika Filozofskog fakulteta u Osijeku (voditelj Odsjeka 2004. – 2006.), a od 2007. prelazi na Umjetničku akademiju u Osijeku (voditelj Odsjeka 2007. – 2009.). Predaje kolegije o američkoj i britanskoj drami, kazališnoj kritici te povijest drame i kazališta.
Aktivna u hrvatskim strukovnim udrugama: od 2010.-2019. Bila je predsjednica Hrvatskog društva kazališnih kritičara i teatrologa, od 2014.-2018. članica Glavnog odbora Matice hrvatske, od 2015. predsjednica Odjela za kazalište i film Matice hrvatske. Selektor Festivala kršćanskog kazališta od njegova osnivanja 2015. te brojnih festivala u organizaciji Hrvatskog sabora kulture.
Aktivna je članica brojnih međunarodnih udruga kritičara i teatrologa (bila je dva puta članica Upravnog odbora svjetskog ITI-ja).
U sklopu Hrvatskog centra ITI pokrenula je i uređivala Biblioteku Mansioni (1994. – 2004.) i bilten Hrvatska drama, s informacijama o hrvatskom kazalištu. Bila je urednica časopisa Kazalište (AGM, Zagreb, 1999. – 2002.), a pri UAOS-u pokrenula je i uređivala Biblioteku Ars Academica (2009. – 2013.). Predsjednica HDKKT-a (Hrvatskog društva kazališnih kritičara), a prije toga i tajnica u dva mandata, članica Glavnog odbora Matice hrvatske. Pokrenula je privatnu izdavačku kuću Citadela libri kojoj je bila urednica i direktorica.
Objavljena znanstvena i stručna djela:
Kazališne kritike i eseje pisala je u Večernjem listu i Vjesniku, Vijencu, Hrvatskom slovu te za internetske portale (2014.-2020. Bitno.net, kolumna Život pod reflektorima bitno.net, narod.hr, hkv.hr). Od 2017. do 2021. na Radio Mariji, uređivala je i vodila emisiju Kazalište bez maske.
Sudjelovala je na brojnim simpozijima u zemlji i svijetu
Objavila preko tri stotine znanstvenih članaka u zemlji i svijetu, šest antologija te dvanaest autorskih knjiga o američkoj, europskoj i hrvatskoj drami.
Nagrađene knjige: Nova europska drama ili velika obmana (2006.) koja razotkriva europske trendove i Kazališna kritika ili neizbježni suputnik (2011) u kojoj daje definiciju žanra. Svojim istraživanjima ruši neistine u kazališnoj javnosti: npr. o zabrani Krleže u Hrvatskoj (Mit o Krleži. Krležoduli i krležoklasti u medijskom ratu, 2016.) ili o nepostojanju ratne drame (Slika domovinskog rat u hrvatskom kazalištu 1990-2016. ili od svetišta do nametnute krivnje, 2018.). Svoje dugogodišnje istraživanje odnosa svjetonazora i umjetničkog kanona kojim zagovara povratak katarze i naše pravo na lijepo/dobro/sveto u umjetnosti objavila je u knjizi: Istina i laži o kanonu ili kako smo zbog svjetonazora izgubili pravo na lijepo/dobro/sveto u umjetnosti (2021.).
Njezina najnovija, dvanaesta knjiga je Bitno o bitnome. Mala knjiga duhovnih eseja (2024).
Nagrade:
Dostupnost navedenih podataka:
Osobna web stranica: http://www.sanjanikcevic.com/
Ministarstvo znanosti Republike Hrvatske (baza znanstvenih djela): http://bib.irb.hr/lista-radova?autor=213923
KNJIŽEVNI RAD:
IZVEDBE:
AUTORSKE RADIO DRAME:
AUTORSKE LUTKARSKE IGRE:
IZVEDENA MONODRAMA (stand up):
RADIO DRAME NA RADIO MARIJI (odabrala, uredila i režirala)
ZNANSTVENI I STRUČNI RAD:
KNJIGE:
AUTORSKE:
PRIREĐIVAČ:
ANTOLOGIJE:
zbornici:
MEDIJI:
prevedeno:
Nova europska drama ili velika obmana
dijelovi knjige u međunarodnim časopisimA:
ČLANCI
prilagođeni i/ili prošireni objavljeni u međunarodnim časopisima i zbornicima
„Who Will be the King or a Director's Merciless Fight for Power against Playwright in European Theatre“ u Nasrollah Ghaderi i Kataoon Hussein (ur) About the Phenomenon of Theatre, 29th Fajr International Theatre Festival, Teheran, 2011. str. 123-141.
„U potrazi za glasom između emocije, politike i intertekstualnosti. Skica za studiju o četvrt stoljeća hrvatske drame" Republika 1/2006, str 34-46
"Zarobljena scena - odjeci rata. Slučaj Slika Marijinih" u Dramski tekst danas u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Srbiji i Crnoj Gori, Sterijino pozorje, Novi Sad, 2004, str. 81-93
"Hrvatsko kazalište u ratu, skica za povijest" u Krležini dani u Osijeku 1999 (zbornik), Zagreb-Osijek, 2000, str. 198 - 216. Urednik Branko Hećimović.
"Miro Gavran – temelj dobrog kazališta" Dometi, 1-4/2000, str. 59-62.
"Prikazanja danas" u Krležini dani u Osijeku 1993, Osijek 1994. str. 56-73.
"Junaci romanse u ironijskom modusu" u Krležini dani u Osijeku 1992, Osijek 1993, str. 74-94.
"Povratak političke drame" u Govor drame - govor glume (Zbornik radova sa simpozija Dramski tekst danas u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Srbiji), Zagreb 2007. Prir. Boris Senker (Zagreb) i Savo Anđelković (Pariz), str. 157-171
Odlomak iz knjige
Kazališna kritika ili neizbježni suputnik, UAOS/Leykam, Osijek/Zagreb, 2012.
Iščekujući prvu kritiku ili nužno zlo
U filmovima o američkom kazalištu uvijek postoji scena kada se, nakon premijere, u njujorškom restoranu Vincenta Sardija koji se zove po vlasniku (na 42 ulici pored 8 avenije) očekuju prve novinske kritike. One ne određuju samo raspoloženje umjetnika te večeri nego i daljnji život predstave. Negativne kritike ne skidaju samo predstavu, nego sve te uključene umjetnike doslovno ostavljaju bez posla preko noći! I to je tako ne samo na filmu, nego i u životu, kako svjedoči Peter Shaffer: Nakon premijere Vježbe pet prstiju(Five Finger Exercise) razgovarao sam s Peterom Brookom i rekao: Bilo bi lijepo da publika voli ovu predstavu, da kritike budu dobre. On je rekao, ali dobre su, pitao sam, kako znate pa svi su još ovdje. Čim dođu negativne kritike odmah svi nestanu, nitko ne želi biti ni blizu neuspjeha. (…)
Frank Rich, dugogodišnji glavni kritičar New York Timesa, često je tvrdio da predstave ne skidaju kritičari nego producenti, kao i da postoje predstave koje su se održale unatoč negativnom sudu kritike (čak i neke od hitova kao Mačke!). Međutim, takve su predstave rijetke i za brodvejsko komercijalno kazalište presudna je dnevna kritika i to prvih jutarnjih novina, a naročito New York Timesa, jer producenti ne žele riskirati. Bez pozitivne kritike drugo jutro nakon premijere neće biti dovoljno dugačak red ispred blagajne da spasi predstavu.
To reagiranje na kazališne kritike nakon premijere ide do apsurda, što, također, svjedoči spomenuti Peter Shaffer, britanski pisac s njujorškim brodvejskim iskustvom: Nakon premijere mojeg teksta Kraljevski lov na sunce (The Royal Hunt of the Sun) u New Yorku došla je prva kritika. Bila je loša, a oni su odmah zatvorili šank. Kad je došla druga, bila je dobra pa su ga otvorili. Zatim je došla treća koja je bila nekako li-la pa su razmišljali hoće li zatvoriti šank ili ne. Na to je scenograf rekao: dajte mi odmah četiri pića, čuo sam da ima sedam važnih novina koje čekamo pa za svaki slučaj… [1]
Europljane šokira ta sposobnost kritike da zatvori predstavu! Većina europskih kazališta na državnom je trošku s minimalnim udjelom vlastitog prihoda. U takvim prilikama možete igrati i predstavu koja vam na blagajni ne donosi novac, nego gubitke, jer i s njom zadovoljavate uvjete koje financijer postavlja pred kazalište, a to je broj naslova po sezoni. Glumci su u stalnom radnom odnosu pa se neuspjeh predstave uopće neće odraziti na njihov redovitu mjesečnu plaću, koja je zagarantirana Zakonom o radu i kolektivnim ugovorom! Za usporedbu, navest ću da je NEA, spomenuto američko „ministarstvo kulture“, krenulo s(a) budžetom od 2,5 milijuna dolara, da bi 1999. godine imalo 170 milijuna, a 2005. srezalo budžet na 133 milijuna dolara. Ministarstvo kulture male Hrvatske za 2008. godinu imalo je budžet od 1.192.705.911 kuna (dakle milijardu i gotovo dvjesto milijuna kuna),[2] a Francuska je 2005. godine imala budžet od 3 milijarde Eura![3]
[1] Stefanova, Kalina Who Calls The Shots On The New York Stages? London, 1993., str. 157.
[2] http://www.min-kulture.hr/default.aspx?id=4023 20.10.2011.
[3] http://www.ifacca.org/national_agency_news/2005/12/20/french-ministry-releases-culture-budget/ 30.10.2011.
http://www.cro-kultura.com/?p=174#more-174
- promocija knjige Sanja Nikčević Druga slika hrvatskoga kazališta ili izvan glavne struje