DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA
120 godina
Sonja Zubović Pezdevšek
Sonja Zubović autorski je potpis Sonje Zubović Pezdevšek. Rođena je 1962. u Zagrebu, a odrasla je u Jastrebarskom. Diplomirala je 1987. na studiju jugoslavenskih jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje i danas živi i radi. U najranijim godinama djetinjstva živjela je s roditeljima u stambenom dijelu franjevačkog samostana svete Marije u Jastrebarskom. Kao djevojčica sanjarila je u vrtu otvorenog klaustra ispod sunčanog sata iz 13. stoljeća, igrala se skrivača uz ispovjedaonice te brojne knjige koje su se nalazile u hodniku pokraj njezinog kućnog praga. Tek je kao apsolventica književnosti saznala da se radilo o značajnom knjižnom blagu od 13.000 knjiga, od kojih je čak sedam vrijednih inkunabula. U samostanu njezinog djetinjstva izvedena je "Carmina Burana" samo 19 godina nakon što ju je Carl Orf napisao, a iza orgulja pronađene su Savonaroline propovijedi, tiskane 15 godina nakon što je spaljen kao heretik na trgu Santa Croche u Firenzi. O vrijednom knjižnom blagu iz franjevačkog samostana svete Marije u Jastrebarskom prva je pisala za Večernji list (1986. godine). U novnarstvu se okušala i vodeći nekoliko godina emisiju o novim knjigama na radiopostaji Jaska, a nakon diplome zapošljava se u Knjižnicama grada Zagreba i trajno seli u Zagreb. U šali i danas kaže da cijeli život plaća danak skakanju po knjigama u najranijem djetinjstvu. Gdjegod je radila, ostavila je iznimno vrijedan trag. Po svojoj prirodi uvijek je bila inovatorski ispred vremena, a posebno u poticanju novih oblika kulturne komunikacije, kao što su prvi kontinuirani programi kulturne nadgradnje za djecu s posebnim potrebama, manifestacije poput Dana Malog princa, Proslave 50. rođendana Pipi Duge Čarape, Svijeta baka i đaka u godini doživotne izobrazbe itd. Nakon desetak godina rada u narodnoj knjižnici, stjecajem obiteljskih okolnosti, mijenja radna mjesta, dominantno piše i slika te osniva umjetničku organizaciju Tekston (http://www.tekston.hr). Iako je po vokaciji književnica, nikada u potpunosti nije odustala od svoje likovnosti. Još kao maturantica, 1980. godine bila je inicijator osnivanja Likovne kolonije slikara amatera "Ljubo Babić" u Jastrebarskom, a iste godine prvi je put izložila svoja likovna djela. Od tada do sljedeće izložbe u Slovenskom domu prošlo je 30 godina. Piše poeziju i prozu za odrasle i djecu. Diljem Hrvatske gostuje na književnim tribinama, susretima i manifestacijama.
Poezija za odrasle:
Sol na koži (1997.), zbirka pjesama (na esperanto preveo Klaus Dahman); pjesme u časopisu Quorum (Pjesnici devedesetih u RH); pjesme u časopisu Republika; Neukradivo nebo (2012.) zbirka pjesama
Proza za odrasle:
Goli carevi (2015.)
Radiodrama: Iza svakog uspješnog muškarca stoji žena (2000.)
Proza za mladež:
Probuđena zvona (2012.), roman (preveden na engleski: The bells awekend (2013.) i bugarski: Probudeni kambani (2014.)
Poezija za djecu:
Kako se gleda abeceda (1996.) - lektira za prvi razred, pohvaljena u Bruxellesu na konferenciji za čitanje; Pjesme iz prirode i društva (2009.), zbirka pjesama za djecu; autorstvo brojnih uglazbljenih tekstova dječjih pjesama (nominacija za nagradu Porin, 1998., za album Kad bi mene pitali)
Proza za djecu:
Vjetrosvijet (1999.); Priče poučnice (2001.); Prodavač vremena (2001.), roman; Mjesečeve suze (2002.); Najljepša stonoga sunčanih vrtova (2003.), uvrštena u ICDL, International Childern s Digital Library - međunarodnu digitalnu dječju knjižnicu u Washingtonu; Dobri zmaj Zumi (2006.) - preveden na slovenski: Prijazni zmajček Zumi (2007.); Čudesna kuharica Lize Brljize (2010.) - nagrade: "Ovca u kutiji" i "Grigor Vitez"; Ježica Vici u šumskoj češljaonici (2011.); Šale i pohvale (2011.), zbirka pripovjedaka; Puž Slavek u polju suncokreta (2013.) - preveden na esperanto i nominiran za najbolju dječju esperantsku knjigu na svijetu za 2015. godinu; Mjesečevi snovi (2014.); Roza i Blu upoznaju Zagreb (2015.)
Iz zbirke pjesama
Sol na koži
/Meandar 1997./
Jesam li ta?
Jesam li TA
što jutrom hoda
pomiješana
s drugima
Jesam li
slika
s ogledala
Jesam li takva
Gdje se skrivam
Kako bivam
Kažu – ONA
Pokažu – TA
Kako znaju koja
Kako znaju gdje
sam prisutna
Iz neobjavljen zbirke
Možda sam mogla
Možda sam mogla
pomiriti svjetove
možda sam mogla
dotaknuti nebo
možda sam mogla
učiniti nešto, a ne
samo gledati kako
oblaci iznad mene
prolaze
možda sam mogla,
a, možda i nisam
sve češće uviđam
kako ništa
i nigdje nisam
nije mi svejedno
al uglavnom nisam
odustajem li i odlazim
negdje daleko
negdje gdje me ima
negdje gdje me kao nema
negdje gdje ne treba
pomiriti nikoga
negdje gdje je dobrota sveta
negdje gdje je ljubav
početak i kraj
svijeta
Iz zbirke pjesama
Sol na koži
/Meandar 1997./
Napitnica neizrecivog
S vremena na vrijeme
Osjetim nemoć
neizrecivog
- Čemu pjesme, čemu snovi
Zašto križ ?
Dođe mi
izrezat sva ta slova
usut ih u bokal
pa neka svatko sebi
pretoči u riječi
Dame i gospodo
pjesnik časti
ništa nema za reći
Ž i v j e l i !
Novosti DHK
Članovi društva
Trenutačni broj članova: 528
Zaključno sa datumom: 10. 08. 2020.
popis članova