DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA
Osnovano 1900.
Stanko Andrić
Stanko Andrić (Strizivojna, 1967) diplomirao je 1993. latinski i francuski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i doktorirao 1998. na Odsjeku za srednjovjekovne studije Srednjoeuropskog sveučilišta u Budimpešti. Od 1996. zaposlen je u Hrvatskom institutu za povijest – Podružnici za povijest Slavonije, Srijema i Baranje, u Slavonskom Brodu. Bavi se ponajviše srednjovjekovnom poviješću sjeveroistočnih hrvatskih pokrajina. Od 2001. glavni je urednik historiografskog časopisa Scrinia Slavonica. Objavio je do sada 12 autorskih, priređivačkih i uredničkih znanstvenih i stručnih knjiga te više od 80 znanstvenih radova u domaćim i inozemnim časopisima i zbornicima. Objavio je i tri autorske i jednu priređivačku knjigu umjetničke proze. Prevodi s nekoliko jezika i od 2021. uređuje biblioteku svjetske prozne književnosti Per speculum (nakladnik Disput, Zagreb). Za znanstvene radove dobio je nagradu “Josip i Ivan Kozarac” (Vinkovci, 2000), Zlatnu povelju Matice hrvatske (2008) i plaketu Árona Mártona (Zaklada Gábora Bethlena, Budimpešta, 2016), a za književni rad državnu godišnju nagradu “Vladimir Nazor” (2001). Član je Uredničkog vijeća zadužen za srednjovjekovnu povijest u Hrvatskom biografskom leksikonu Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža. Član je Društva hrvatskih književnika i Hrvatskog društva pisaca. Živi u Osijeku.
BIBLIOGRAFIJA (KNJIGE)
a) autorske
- Povijest Slavonije u sedam požara (Zagreb: Gordogan – SCpress, 1992);
- Enciklopedija ništavila (Zagreb: Ceres, 1995);
- Čudesa svetoga Ivana Kapistrana. Povijesna i tekstualna analiza (Slavonski Brod i Osijek: Hrvatski institut za povijest - Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje i Matica hrvatska Osijek, 1999);
- The miracles of St. John Capistran (Budapest: CEU Press, 2000);
- Dnevnik iz JNA i druge glose i arabeske (Zagreb: Durieux, 2000);
- Potonuli svijet. Rasprave o slavonskom i srijemskom srednjovjekovlju (Slavonski Brod: HIP PPSSB, 2001);
- Povijest Slavonije u sedam požara – Enciklopedija ništavila – Dnevnik iz JNA i druge glose i arabeske (Zagreb: Durieux, 2001);
- Simurg / Der Simurg. Roman, prev. Klaus Detlef Olof (Wien - Klagenfurt: Kulturkontakt Austria – Wieser Verlag, 2003);
- Slavonija. Sažeti vodič prirodnih i kulturnopovijesnih zanimljivosti (Zagreb: VBZ, 2004);
- Simurg (Zagreb: Durieux, 2005);
- Vinkovci u srednjem vijeku. Područje grada Vinkovaca od kasne antike do kraja turske vlasti (Vinkovci i Slavonski Brod: Matica hrvatska Vinkovci i HIP PPSSB, 2007);
- Kapisztrán szent János csodái, prev. Gabriella di Sandri i Dávid Falvay (Budapest: METEM/Magyar egyháztörténeti enciklopédia munkaközösség i Historia ecclesiastica Hungarica alapítvány, 2009);
- Rudina: benediktinski samostan sv. Mihaela Arkanđela (Monasticon Slavonicum, Sirmiense et Baraniense, sv. 1) (Slavonski Brod: HIP PPSSB, 2020);
- Grabovo i Bijela: benediktinski samostani svete Margarete (Monasticon Slavonicum, Sirmiense et Baraniense, sv. 2) (Slavonski Brod: HIP PPSSB, 2021);
- Srijemska Mitrovica: bazilijanski i benediktinski samostan sv. Dimitrija (Monasticon Slavonicum, Sirmiense et Baraniense, sv. 3) (Slavonski Brod: HIP PPSSB, 2022).
b) priređivačke i uredničke
- Gordogan, god. 13, br. 36 (1992) [= temat Bruno Schulz], prir. Dalibor Blažina i S. Andrić;
- (ur.) Strizivojna – zbornik radova o 300. obljetnici prvog poznatog zapisa imena (Strizivojna: Udruga za zaštitu prirodne i kulturne baštine Različak – Đakovo: Ogranak Matice hrvatske, 1998);
- (prir. i prev. s lat.) Baltazar Adam Krčelić, Izbor iz djela. Biblioteka Croatica, knj. 56. (Vinkovci: Riječ, 1999);
- (prev. s franc. i prir.) Gustave Flaubert, Rječnik uvriježenih mnijenja (Zagreb: Disput i Hrvatsko filološko društvo, 2007);
- (prir.) “Povijest” [tematski blok s 32 rada], u: Slavonija, Baranja i Srijem: vrela europske civilizacije, sv. 1, gl. ur. Božo Biškupić (Zagreb: Ministarstvo kulture Republike Hrvatske i Galerija Klovićevi dvori, 2009), str. 216-473;
- (ur.) Donji Miholjac od XI. do XX. stoljeća. Zbornik znanstvenog kolokvija (Slavonski Brod: HIP PPSSB, 2010);
- Zavičajna čitanka. Slavonija u ogledalu svoje pisane baštine (Zagreb: Ljevak, 2011);
- Mijat Stojanović, Sgode i nesgode moga života, prir. Dinko Župan, Stanko Andrić i Damir Matanović (Slavonski Brod i Zagreb: HIP PPSSB i Hrvatski školski muzej, 2015);
- Franz Vaniček i vojnokrajiška historiografija. Zbornik radova znanstvenog skupa s međunarodnim sudjelovanjem održanog u Slavonskom Brodu 23. i 24. listopada 2014., ur. Robert Skenderović i S. Andrić (Slavonski Brod: HIP PPSSB, 2017).
SIMURG
(ulomak)
Uvečer, dok bi nam oči već bile stanovito vrijeme sklopljene, dok bi pernato brdo perine dopiralo tik do naših nosnica, ostavljajući im upravo dovoljno mjesta da obavljaju svoj pouzdani noćni posao, i dok bi naša svijest malaksavala, slasno ošamućena – tada bi nam do uha doprlo daleko mukanje, zalutalo i uznemireno. Bila je to krava koja se danju izgubila negdje u šumi i kojoj su pastiri, odustajući od daljnje potrage, ostavili na volju da se sama vrati u selo.
I doista, krava se vraćala kasno u noći, opustjelim drumom, između pozaspalih kuća. Bio je to čaroban, melodramatičan svršetak njene pustolovine. Pod srebrnastom svjetlošću mjeseca, kao na kakvoj romantičnoj pozornici, ona bi promicala kroz sjenku stabala. U njenom prodornom mukanju jasno se razabirala neka uvrijeđenost, pomiješana sa strahom koji, međutim, već jenjava.
Ubrzo zatim, časovita bi noć izbrisala prethodni dan, priključila ga nepreglednom nizu prošlih dana, i svijet bi ujutro, obmanut, brzoplet, mogao iznova započeti svoju povijest: budilo bi nas, kao u kakvoj lijepoj priči, ono sjetno tuljenje roga u koji puše seoski gonič zvani čordaš, pozivajući seljake da odvežu svoja goveda s jasala. Bio je to kravlji rog, veliki rog podolskog goveda, neprikladno i jogunasto glazbalo: vrijedni je čordaš zacijelo morao utrošiti silan dah ne bi li iz njega izmamio malo plačljiva zvuka. Taj osobiti čeznutljivi zov, ta vjerodostojna pjesma kojom se oglasio kravlji rog, tada bi samo blago prošarala šumnu struju zraka što je kroza nj protjecala, tjerana snažnim goničevim plućima. Ali upravo je ta neprimjerenost napora, taj gubitak daha i ta grubost naprave - bila najboljim dokazom u prilog prirodnog podrijetla i posvemašnje nepatvorenosti roga...
*
UNIVERZUM (nekoliko natuknica)
Bog koji je Univerzum - stara je tema,
doduše više filozofska nego pjesnička.
Samo je pitanje: mari li za nas
taj Univerzum bogoliki
onako kako bismo to mi voljeli?
Mari li uopće, ikako?
(Ili smo u njemu pusta siročad?)
Neki dan vidjeh strahovit prizor.
Na travnatom nasipu pokraj pruge
ležao je doslovce prepolovljen pas.
Sjajne i guste crne dlake, ležeći uspravno,
glavom okrenut prozorima vlaka.
Malo iza šije i prednjih nogu
počinjala su dva niza
bijelih rebara u crvenom mesu.
(Druga polovica psa
ležaše negdje u jarku.)
Pretvoren u polovicu nekadašnjeg sebe,
očiju otvorenih, malo zamagljenih.
U njima je čak bio i nekakav izraz
koji uzalud kušam pretočit u riječi.
Kako bi zaista s Univerzumom
bio skladno pomiren,
morao bi čovjeku i takav prizor
biti posve prihvatljiv, pa čak i lijep.
Nastavimo u malo veselijem tonu.
Najprije je ostavku dao,
iz čista mira i neočekivano,
hrvatski premijer Sanader.
Zatim je, još neočekivanije,
ostavku dao i papa Ratzinger.
Tko je sljedeći?
Hoće li do nas nekako doći
i ostavka koju daje Bog
na čelno mjesto u Univerzumu?
I može li nas još to iznenaditi?
Možda se ta vrhovna ostavka
već dogodila, prethodeći
ovima današnjim, ograničene važnosti.
Pa je na snazi već odavno,
arhetip sviju ostavki, u vječnosti,
koji se dakle zbiva stalno,
kao što uče teolozi.
(2013)
*
UZ 150. GODIŠNJICU ROĐENJA MINORNOG PISCA
U ovoj pješčanoj uri
sve me više zasipa
pijesak vremena.
Ispod njegovih naslaga
sve dublje i dublje
leži moje djelo,
moj minuli čas.
Neumoljivo i polako,
prelazim u davninu.
Nisam to onomad očekivao.
(Moja je bila sadašnjost,
a prošlost pripadaše drugima;
ne bijasmo od iste tvari.)
Čudno je i pomalo smiješno
što mi se to događa,
baš kao i onim klasičnim piscima
iz kojih u školi čitasmo
i s kojima se kušah mjeriti.
Načas se, kanda, činilo
da će i moja riječ
obuzdati nemušto vrijeme.
U očima nekih suvremenika
bijah bljesak i nada.
Sada tek rijetkim ušima
govorim ja već davni.
(2017)
*
Iz Povremenog dnevnika
U našim pokrajinskim novinama, neobična mala vijest iz Županje koja se očito na neki način nadovezuje na nedavne vukovarske (i šire) nemire oko ćirilice. Preko noći je u tom gradiću, u Ulici baruna Trenka koju svi Županjci znaju pod neslužbenim imenom Šantava ulica, na nekoliko kuća osvanuo jedan te isti grafit ispisan u četiri retka:
"Bog je
mrtav!
Бог је
мртав!"
Od prošle subote, kada su se grafiti pojavili, u tom dijelu Županje - bilježi novinar - "prepričava se nemili događaj koji je vlasnike kuća na lijevoj strani ulice neugodno iznenadio, a neke i zaplašio (...) 'Tko se ovako ružno poigrao s nama?' - pitaju se Županjci".
A mi se, čitajući to izvješće o neobičnom skandalu, pitamo: što je pisca grafita potaknulo da tako javno i bezobzirno citira Nietzschea? Zašto je to povezao s javnom prepirkom o ćirilici na javnim natpisima u Vukovaru? Zašto se, uzevši implicitno udjela u raspravi, priklonio uporabi obaju pisama? Zašto baš u Županji, i baš u toj ulici? I što je točno uznemirilo i "zaplašilo" stanovnike Šantave ulice: sadržaj poruke na zidu, ćirilica u njoj, ili to dvoje u kombinaciji?
Toliko pitanja, a odgovora - kolikogod puta pročitali onaj članak - niotkuda.
Pa ipak, slutimo da je taj javni a neznani pisac naš duhovni brat, i rado bismo ga pozvali da sjedne s nama i popije pivo ili što mu je već po ćudi.
(19. 5. 2013)
Post scriptum. Doduše, kad bolje promislimo o tom zagonetnom grafitu, moguće je da nas njegov neznani autor, ako ga se ikad otkrije, i razočara. On možda uopće nije ničeanac koji se smije hrvatskoj svađi oko ćirilice, ili dadaist koji službenu dvojezičnost državnog aparata nestašno primjenjuje na krajnje dalekosežne metafizičke objave. Moguće je on samo kruti domoljub koji nam želi poručiti: uporaba dvaju pisama jednako je pogubna kao i ateizam. Usporedo latinicom i ćirilicom mogu se valjano pisati samo parole teškog bezboštva. Pobornici zakona o dvopismenosti ne znaju za Boga!
popis članova