Rođen je u Đurinićima, Konavle, 14.travnja 1940. Školovao se u rodnome selu, na Grudi (u Konavlima), u Dubrovniku i Zagrebu, gdje je završio studij tadašnjih jugoslavenskih književnosti i komparativnu književnost te doktorirao iz filoloških znanosti.
Radio je kao nastavnik u osnovnoj i srednjoj školi, kao televizijski novinar (od 1962.), uređivao Školske novine (1973.), u kojima i danas piše kazališne kritike te ponekad o knjigama, zatim časopis Umjetnost i dijete, pokrenuo Liliglam (2003,), likovno, literarno i glazbeno glasilo mladih, a na studiju novinarstva zagrebačkog sveučilišta petnaestak je godina predavao Teriju novinarskih vrsta s praktičnim vježbama.
U pjesništvu se javlja kao petnaestogodišnjak u srednjoškolskome Poletu (1956.). Suautor je knjižice Glasovi mladih (Dubrovnik, 1961.), ali prvu pjesničku knjigu objavljuje tek 1969. Piše i za djecu.
Autor je manifesta Manifestiranje elementarnog u pjesništvu (separat «Forum, 1983.), napisao oglede o platnima K. Rončevića Pokušati slikom (1985.). Objedinio je domovinsko i iseljeno pjesništvo u hrestomatiji Skupljena baština (1993.), objavio znanstvene monografije Konavle i Josip Pupačić u književnosti i novinarstvu te više drugih znanstvenih radova s područja znanosti o književnosti i o novinarstvu. Sastavio je te predgovorom, pogovorom i bilješkama popratio knjigu Probrana baština (100 godina –pjesama – pjesnika hrvatskoga pjesništva 20. stoljeća, Zagreb, 2001.). Pokretač je međunarodnoga znanstvenoga skupa o identitetu bokokotorske znanstvene književne i kulturne baštine tamošnjih Hrvata (Kotor, 2007.)
U Zlatnoj knjizi hrvatskoga pjesništva od početaka do danas sastavljača Vlatka Pavletića, u najnovijem je izdanju zastupljen s šest, a u Antologiji hrvatskog dječjeg pjesništva Ive Zalara (novo izdanje) s devet naslova. Nalazi se i u antologiji kajkavskog suvremenog pjesništva Jože Skoka, u antologiji 100 hrvatskih soneta Nikole Milićevića, te u nekim drugim antologijama i pregledima u zemlji i inozemstvu.
Osim književnosti, bavi se i filmom, kao scenarist i redatelj. Zapažena je osobito njegova tv-drama Baka Bijela (više puta emitirana u «antologiji hrvatske tv-drame»), a scenarist je i redatelj pedesetak dokumentarnih tv-filmova.
Sastavio i radiofonski uredateljio antologiju književnosti hrvatskoga narodnoga preporoda ( Iliriae lira) te Gundulićevu Dubravku (Croatia-records, za škole)
Sudionik je Domovinskog rata, u humanitarnom radu, ali i neposredno, odlikovan Spomenicom.
Živi i piše u Zagrebu i u Konavlima.
Knjige:
JER I JA PLEŠEM
Jer i ja plešem*
ili možda letim,
čekaj…ne znam,
ne mogu da se sjetim!
Znači – ja sam onda
Imao svoj dom?
I dragu, kažeš, isto?
A što je bilo s njom?
I, što je bilo zatim?
Reci mi, hajde, da znam
jesam li plesao s njome
ili ko i sad - sam?
Naravno – plešem
i poslije smrti** svoj ples
i letim i lebdim
već stoljećima – o, yes!
U zbilji – i u svemu –
koji sam, otkuda, tko
i što se zapravo zbiva?
Ah, pleši – pusti to!
10. 04. 1989.
* William Blake (1757-1827), stih iz pjesme «Muha», prijevod M. Grčić
** Ovaj stih je autentičan, autobiografski, kao i ostali dio teksta (autor je klinički umro 29. 11. 1976. u Splitu).
I DOĐE PJESNIK
I dođe mi pjesnik, donese svojih stihova, te reče: «Rezbario sam i brusio do tančina svaki redak i svaku riječ, da budu savršeni i da se besprijekorno stapaju s ostalima…»
Pa mi poče čitati, ozaren, očekujući pohvalu. Stihovi su govorili o njegovoj duši, duhovito uostalom, zatim opisivali krajolik i sve je to bilo doista skladno spjevano.
- A zašto nigdje nema onoga la-la-la? – upitah ga. Zastade, iznenađen i začuđen, u strepnji da mu ne isprdam umjetninu, a time i njega samoga. Zašto se šalim s njim, zapita me. Ta on piše ozbiljno.
- I ja pitam ozbiljno. Kakva li je razlika između tvoga opisa i tvoje mudrosti i pjevačeva la-la-la, kome se također ne može poreći ni sklad, ni ljepota ni mudrost pjevanja?
- Ali…
- Naravno, naravno. To što si sačinio jest i poezija i misao, lijepa misao i u njoj smisao tvojega govora. Nu, nije li poezija i smisao svakome nešto drugo i svakome nešto drukčije? Pjesnik će brusiti govor, kaligraf izgled pismena, slikalac svoju boju, pjevalac svoje la-la-la, a pijevac svoje kukuriku?!
Ne, ne! Doista se ne izrugujem. Tvoja je pjesma i skladna i čudovita, kao milijarde drugih sličnih njoj, a ipak i različitih, u ponečem i zasebnih. Ali, pogledaj ono obilje natpisa nad grobnicama careva tamo u Sianu, na kraju Svilenoga puta: i sklad i mudrost, i strepnju i nadu, sva ta dirljiva ozračja…
Sve uklesano u crnu mramoru, tek rijetkima razumljivo. Hoćeš li i ti svoju pjesmu uklesati u kamen, a je metnuti nad grobnicu i ostaviti vjetrovima i kišama, ili ćeš je ispisati na tanak list u knjige i pohraniti je u podrumima knjižnica, u već odavno zatrpanoj prašumi ljudskoga govora.
Ili ih utipkati u kompjutore, među brojke i bezbroje brbljarija, da svjetlucaju dok bude elektrike? Ili ćeš ih naprosto odšaptati pod stablom, u lišće, što treperi s drugim lišćem u milijardama sličnih i jednakih, a ipak i različitih u ponečem. Jer – ne glasaju se i ne govore samo ljudi, tvoj govor se miješa sa žuborom, sa zvucima življa i bilja, zajedno je sve. Osluhni! A primakneš li se posve, oćutjet ćeš: svaki će listak šumoriti različito od ostalih…
I govor i pjevanje, sve je u Svjetlosti. Za trenutak! I otječe zatim šumoreći s rijekom natrag u Ocean. I mene i tebe, i tvoju pjesmu i moje govorenje, vraća huki, šumoru pa šutnji u mrklim oceanskim dubinama.
Ali čim se ukaže naznaka pucanja mrkline, u slavu kratka putovanja u svjetlosti, u kojoj kokoši i žene sretno rakole oko zrnja koje smo zajednički skupili i zajedno ga blagujemo, pijevac će – u cik zore – kukuriknuti.
I on će, kao i ti, svoju pjesmu koloraturno izvoditi, pojačavajući i utišavajući glas, svaki u ponečem drukčije… Kukuriku, pjesniče!
Pjesnik se snuždio i zašutio. Pružio je potom ruku da uništi sve što je bilo napisano.
Spriječih ga u tome.
Neka uistinu cvjeta tisuću cvjetova, neka se čuju tisuće i milijarde glasova, sav taj žamor, taj šumor oko nas. Osluhni! Ne tek ljude, nego i krilatice i raslinje i … Ocean! Prisluhni, oćuti poneki glas izbliza…
Peking, Minzu-hotel, 14. 07. 1984.