DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA
Osnovano 1900.
Tanja Belobrajdić
Tanja Belobrajdić rođena je 1970. godine u Vukovaru. Sudionica je Domovinskoga rata i umirovljena časnica HV-a. Braniteljica je Vukovara, a nakon sloma obrane grada iz okruženja je izišla sa suborcima, u proboju. Njen prvijenac, roman Crni kaput, objavljen 2015. godine, dobitnik je nagrade Josip i Ivan Kozarac (Povelja uspješnosti za prvijenac) te nagrade Društva hrvatskih književnika – Slavić za najbolji prvijenac u 2015. godini. Godine 2017. objavljeno je drugo izdanje Crnog kaputa, a 2019. godine roman Crni kaput uz sufinanciranje Ministarstva hrvatskih branitelja preveden je na engleski jezik.
Drugi roman, psihološku dramu Žena moga muža napisala je 2017. godine i za njega je nagrađena nagradom Josip i Ivan Kozarac (Povelja uspješnosti za roman).
Njena prva zbirka poezije Moja koža je tanja, objavljena je 2019. godine. Godine 2020. napisala je monografiju Nisu zaboravljeni – Grad heroja, zbirku priča o poginulim i nestalim braniteljima Vukovara, koja je objavljena uz sufinanciranje Ministarstva hrvatskih branitelja. U kolovozu iste godine, na pjesničkoj manifestaciji ”Stijeg slobode - Stina pradidova” u Kninu, u prigodi Dana pobjede, Dana domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja, njenoj pjesmi Opomena, dodijeljena je prva nagrada. Godine 2020. roman Crni kaput na engleskom jeziku objavljen je i u tiskanom izdanju. Kolumnist je portala Direktno.hr, Vukovarskih novina te suradnik vojnostručnog časopisa Hrvatski vojnik. Nositeljica je spomenice Domovinskog rata, a 2019. godine odlukom Predsjednice Republike Hrvatske odlikovana je Redom hrvatskog trolista. Majka je dvoje djece, a uz Društvo hrvatskih književnika, članica je i Matice hrvatske, Ogranak Vukovar.
2015. Izdavač GK Vukovar - Crni kaput - roman s tematikom Domovinski rat
2017. Izdavač Despot Infinitus - Žena moga muža - roman, psihološka drama
2019. Izdavač Despot Infinitus - Crni kaput - 2. izdanje romana
2020. Izdavač Despot Infinitus - Moja koža je tanja - zbirka pjesama
2020. Izdavač Despot Infinitus - Black coat - roman na engleskom jeziku
2020. Izdavač Despot Infinitus – Nisu zaboravljeni - Grad heroja – monografija o braniteljima poginulim i nestalim u obrani Vukovara.
Iluzija
Voljela bih jedno jutro
vidjeti vas opet očima djeteta.
Oteti masku dežurnim populistima,
igrati se skrivača tajni,
obrisati retoriku huškača,
pa ih pustiti kao pse s lanca,
neka laju, laju,
dok jezikom ne dodirnu prašinu žedni pažnje.
Voljela bih jedno jutro
staviti na glavu šešir pokondirenih tikvi,
pobrkati im misli ispod slame,
pa se slikati omotana skrivenom šalom
na klupici pored rijeke
slušajući kako voda odnosi
neizrečene riječi.
Voljela bih očima djeteta
vidjeti čistu ljubav i
uzeti jabuku iz naborane ruke
što joj dodir ćutim u snovima
gdje imam još uvijek
ono lice s izblijedjele fotografije.
Ja nisam Amelie
Francis, dosadno mi je,
hoćeš li da se igramo ljubljenja,
ti ljubiš me slatko, drugačije,
pri tome pištiš kao nasukani kit,
ali volim kada me pitaš što će mi drugi
dok se za tebe lijepim kao flaster protiv bolova
Francis, znam da si me slagao kako si ljubio bolje žene,
za tebe nema bolje, a ja mogu biti ničija i svačija,
mogu biti i samo tvoja, do mene je
Inače, Francis, puno filozofiraš za osobu koja mi se predaje
kao vojnik na Galipolju, ne veži me za svoje toteme sramote
ja živim po drugačijim zakonima u ulici kojom kad prođeš
još uvijek me voliš (nekako umišljam kako je nemoguće
egzorcirati u stazama akumulirane emocije)
Poželjela sam otići u Pariz, Francis, rekao si – Idemo -
ali čekaj, ne idem ja u Pariz sa svakim,
otići ću sama i pisat ću ti pismo koje bih započela s -
Francis, nadam se da ti je dobro kao meni iako u to ne vjerujem,
znaš, oprostit će ti sve, samo ne način na koji se sa mnom
naglas smiješ
Slika
ne pitam se gdje si jer znam
(javili mi mrtvi leptiri iz stomaka)
ni što radiš ni kako si
ionako sve ispričaš mi sam
(i puno više nego što me se tiče)
da na mene ne misliš niti malo
jer imaš sve što je važno i tvoje
pa se pitam milo moje
čiju sliku
još nosiš u novčaniku
pa onda skrećeš temu na prije
(iako ni to više važno nije)
tko je počeo i tko je u krivu
i kako si me danju psovao u sebi
a noću u snovima u pretince skrivao
da me ne pronađu oči tragačice
i dozivao imenima što dvojako znače
ali pusti sve to sada i tu lažljivu spiku
nego reci ti meni...
čiju sliku
još uvijek nosiš u novčaniku
Ničiji ratnik
Danas ću se ponovo igrati pretvaranja
od 10 do 12 u vrijeme posjeta.
Pričat ću ti kao da me razumiješ
i brisati ti krajeve usana zadržavajući disanje
da ne osjetim tvoj dah pomiješan s vonjem bolničke sobe
oazom inkontinentnih na otoku živih mrtvaca
Gledaš me stakleno omamljen sedativima
umotan u bolove kao u zastavu
očima mrtvim prije smrti
na zidu piše zvono za hitan slučaj
zvonila bih
zvonila
zvonila
Kada konačno zaspiš skvrčen u posteljini s rupama
poput vukovarskih ulica izbušenih gelerima
s debelim čarapama na nogama jer ti je hladno i
usred ljeta posljedica devet mjeseci logora
iskrast ću se s olakšanjem dezertera
Odlaze naša djeca
Dok mi lovimo neprijatelja
unutarnjeg i vanjskog,
odlaze nam djeca.
Odlaze nam djeca, ljudi.
Ljudi!
Dok se mi osvećujemo,
prebrojavamo,
proživljavajući
oduzetu mladost
postrojavamo,
odlaze nam djeca.
Odlaze naša djeca.
U očima im čitam
da im se jebe
za naše ratove.
Njihova borba je počela
na stepenici autobusa.
Za nekud.
Odlaze naša djeca,
a mi ostajemo.
Panjevi.
popis članova