DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA
Osnovano 1900.
Tin Lemac
Tin Lemac rođen je 6. siječnja 1983. godine u Zagrebu gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Diplomirao je i doktorirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu na području stilistike lirskog teksta. Piše knjige i radove iz teorije književnosti i književne kritike, a također poeziju i prozu. Znanstvene i kritičke radove objavljuje u važnoj tuzemnoj i inozemnoj periodici (Fluminensia, Umjetnost riječi, Croatica et Slavica Iadertina, Kolo, Republika, Forum, Riječi, Zadarska smotra, International Journal of Slavic Studies), te izlaže na brojnim znanstvenim konferencijama u zemlji i inozemstvu (Zagreb, Zadar, Rijeka, Split, Sarajevo, Bihać, Beograd, Kragujevac, Niš, Sofija, Atena, Wroclaw, Oslo). Recenzira znanstvene radove iz svog područja za domaće i međunarodne publikacije i konferencijske zbornike od kojih se ističu Athens Journal of Philology i Language and Literature Studies. Objavio je deset knjiga; šest znanstvenih monografija, tri zbirke poezije i jedan kratki roman. Član je Društva hrvatskih književnika, Matice hrvatske, Hrvatskog filološkog društva, Komisije za stilistiku Međunarodnog komiteta slavista i Međunarodne mreže istraživača teorije poezije (INSL). Radi kao sveučilišni nastavnik na Odjelu za kroatistiku Sveučilišta u Zadru.
KNJIGE
Autorsko, povijesno, mitsko (pjesnički diskurz Vesne Parun – teorija i interpretacija), Biakova, 2015. (teorijsko-interpretativna studija)
ZNANSTVENI RADOVI
Lemac, Tin (2009), Kiša snijeg i ništa – učila govoriti (šivanje teksta metaforom u poeziji Anke Žagar), Fluminensia br. 21, sv. 1, str. 121 – 142. (izvorni znanstveni rad) (3 citata)
Lemac, Tin (2010), Disfemistička ulegnuća i eufemistička poravnanja pjesničkog teksta Tatjane Gromače, Fluminensia br. 22, sv. 1, str. 65 – 83. (izvorni znanstveni rad)
Lemac, Tin (2011), Birali ste nepostojeći broj (prijedlog tipologije apostrofa u pjesničkom jeziku Anke Žagar), Fluminensia br. 23, sv. 1, str. 171 – 186. (pregledni rad)
Lemac, Tin (2011), Problem i funkcija ironije u pjesničkom pismu Jozefine Dautbegović, Nova Croatica br. 5, sv. 5, str. 99 – 112. (izvorni znanstveni rad)
Lemac, Tin (2012), GUAR uhvaćen u posteljicu od stilema (zapažanja o izmaštanom biću iz poezije Anke Žagar), Umjetnost riječi, br. 56, sv. 1/2, str. 75 – 87. (pregledni rad)
Lemac, Tin (2012), Kamikaza na krevetu od džema (hiperbolička armatura pjesničkog jezika Darije Žilić), Croatica et Slavica Iadertina, br. 7, sv. 1, str. 163 – 172. (pregledni rad)
Lemac, Tin (2013), Pjesma "Šuma" iz pjesničke zbirke "Išla i... sve zaboravila" Anke Žagar – ogledalo Žagaričine autopoetike, Croatica et Slavica Iadertina, br. 9, sv. 1, str. 241 – 249. (izvorni znanstveni rad)
Lemac, Tin (2013), Moguće tumačenje simbola majčinstva u predmetnom sloju pjesama ciklusa “Psalmi nerotkinje” Vesne Parun, Fluminensia, br. 25, sv. 2, str. 39 – 55. (prethodno priopćenje)
Lemac, Tin (2014), Poetičko-stilska konceptualizacija pjesničke knjige “Zore i vihori” Vesne Parun, Croatica et Slavica Iadertina 10 / 2, str. 345 – 374. (izvorni znanstveni rad)
Lemac, Tin (2015), Stilski slojevi pjesničke knjige “Afrika” Tomislava Marijana Bilosnića, Croatica et Slavica Iadertina 11, 1, str. 181 – 191.
STRUČNI RADOVI
Lemac, Tin (2009), Zbirka zadataka iz hrvatskoga jezika i književnosti na Državnoj maturi, viša razina, Pomak, Zagreb.
Lemac, Tin (2011), Hrvatski jezik i književnost na Državnoj maturi, Pomak, Zagreb.
Lemac, Tin (2016), Kratka teorija za Esej iz hrvatskog jezika i književnosti, Pomak, Zagreb.
KRITIČKI RADOVI
Lemac, Tin (2011), Selo bulji, grad gleda (prikaz knjige Čitanje grada Krešimira Nemeca), Zadarska smotra, god. LX, br. 2-3, str. 242 – 245.
Lemac, Tin (2011), Pogled unazad (prikaz knjige Hrvatski književni retrovizor Miroslava Šicela), Zadarska smotra , god. LX, br. 4, str. 160 – 163.
Lemac, Tin (2011), Kruženje sablasne interpretacije (prikaz knjige Revolucija i melankolija Tatjane Jukić), Zadarska smotra, god. LX, br. 4, str. 163 – 166.
Lemac, Tin (2011), Dogovarati se treba za riječ (prikaz pjesništva Sonje Manojlović), Riječi, br. 1-3, str. 220 – 221.
Lemac, Tin (2012), Duboko u dnu sebe svaka je zgrada strašna (kritika zbirke pjesama Ne pišem pjesme nigdje nego tu gdje me stignu Luke Paljetaka), Zadarska smotra, god. LXI, br. 1, str. 294 – 296.
Lemac, Tin (2012), Afrika je preko granice (kritika zbirke pjesama Afrika Tomislava Marijana Bilosnića), Zadarska smotra, god. LXI, br. 1, str. 345-348
Lemac, Tin (2012), Znani i neznani putovi ženske književnosti (prikaz knjige Ženskom stranom hrvatske književnosti Lidije Dujić), Zadarska smotra, god. LXI, br. 3-4, str. 308 – 311.
Lemac, Tin (2012), Jezikom o tekst i natrag (prikaz knjige Fikcija i fakcija Sande Lucije Udier), Zadarska smotra, god. LXI, br. 3-4, str. 311 – 315.
Lemac, Tin (2012), Hod po buktinjama stilskih prijelaza (predgovor zbirci pjesama Hod po vodi Milice Lojdl), Naklada Esseg, Gradište, str. 113 – 117.
Lemac, Tin (2013), Kolika je udaljenost od riječi do pjesme? (predgovor zbirci pjesama Kupidov kod Milice Lojdl), Naklada Esseg, Gradište, str. 107 – 111.
Lemac, Tin (2013), Tekst kao more i mora teksta (predgovor zbirci pjesama Mimikrija mora Milice Lojdl), Naklada Esseg, Gradište, str. 93 – 96.
Lemac, Tin (2013), Tako je skončao Modrobradi (predgovor zbirci pjesama Smrt Modrobradog), Naklada Esseg, Gradište, str. 83 – 86.
Lemac, Tin (2013), Čuvarkuća u sobi melankolije (predgovor zbirci pjesama Čuvarkuća Ines Durmić), T&T Koncept d.o.o., Sarajevo, str. 81 – 84.
Lemac, Tin (2014), Bajkovito zrenje subjekta, teksta i svijeta (predgovor zbirci pjesama Vilin vrutak Milice Lojdl), Naklada Esseg, Gradište, str. 99 – 102.
Lemac, Tin (2013), Čari antologiziranja i nemoć antologičara (kritika pjesničke antologije Crta je moja prva noć Anke Žagar), Zadarska smotra, god. LXII, br. 1-2, str. 275 – 278.
Lemac, Tin (2013), Era novih stvarnosti (kritika pjesničke zbirke Era gmazova Martine Vidaić), Zadarska smotra, god LXII, br. 278 – 280.
Lemac, Tin (2013), Smjelo opipavanje fenomenološkog pulsa (kritika zbirke pjesama Kuća na broju 9 Borbena Vladovića), Zadarska smotra, god. LXII, br. 3, str. 325 – 327.
Lemac, Tin (2013), Pjesni na gosparsku (prikaz pjesništva Luke Paljetka), Zadarska smotra, god. LXII, br. 4, str. 69 – 71.
Lemac, Tin (2013), Lirika bez duhovnosti, duhovnost bez lirike (kritika zbirke pjesama Sijač radosti Ivana Goluba), Zadarska smotra, god. LXII, br. 4, str. 324 – 326.
Lemac, Tin (2014), Negdje u fenomenološkim svemirima (kritika zbirke pjesama Negdje Danijela Dragojevića), Zadarska smotra, god. LXIII, br. 1-2, str. 282 – 284.
Lemac, Tin (2014), Promišljena naivnost Paljetkove pjesme (kritika zbirke pjesama Nagazni soneti Luke Paljetka), Zadarska smotra, god. LXIII, br. 1-2, str. 284 – 286.
Lemac, Tin (2014), Zauvijek Šoljan (kritika pjesničke antologije Svojeručno Antuna Šoljana), Zadarska smotra, god. LXIII, br. 1-2, str. 286 – 287.
Lemac, Tin (2014), Matoš i Matoši (prikaz knjige Čitanje Matoša Dubravke Oraić Tolić). Zadarska smotra, god. LXIII, br. 1-2, str. 287 – 290.
Lemac, Tin (2014), Još jedan kamen za Mediteran (prikaz knjige Mediteranski tekst hrvatskog pjesništva Sanje Knežević), Zadarska smotra, god. LXIII, br. 1-2, str. 290 – 292.
Lemac, Tin (2014), Kemijski sastav manirističkih tvari jezika i svijeta Šime Majić (kritika zbirke pjesama Potkožni sjever Šime Majić), Zadarska smotra, god. LXIII, br. 1-2, str. 307-309.
Lemac, Tin (2014), Pucketanje poetskih prevara (esej o pjesništvu Milice Lojdl), Zadarska smotra, god. LXIII, br. 4, str. 117 – 124.
Lemac, Tin (2014), Uvod u Cesarca (kritika knjige Cesarec smrtimice Milana Mirića), Zadarska smotra, god. LXIII, br. 4, str. 222 – 224.
Lemac, Tin (2014), Nesputana autentičnost jezika i svijeta Dejana Đorđevića (predgovor zbirci pjesama Budim se da bih te voleo Dejana Đorđevića), Fileks, Leskovac, str. 5 – 9.
Lemac, Tin (2014), Maligna pustinja subjekta i svijeta (predgovor zbirci pjesama Antireklama Bojana Vekića), ASoglas, Zvornik, str. 84 – 86.
Lemac, Tin (2014), Ljekovito bilje sonetnih krajobraza (predgovor zbirci pjesama Sonetna kruna Milice Lojdl), Naklada Esseg (u tisku)
Lemac, Tin (2014), Ipak, Amerika je samo jedna (recenzija knjige Jamerika Maše Kolanović), Zadarska smotra, god. LXVI, br. 1, str. 175 – 177.
Lemac, Tin (2014), Tekst je vrijeme koje teče (recenzija knjige Idoli i barabe Irene Lukšić), Zadarska smotra, god. LXVI, br. 1, str. 184 – 185.
Lemac, Tin (2014), Krucijalni te(k)st (recenzija knjige Krucijalni test Gorana Gatalice), Zadarska smotra, god. LXVI, br. 1, str. 173 – 175.
Lemac, Tin (2014), Pospremanje jednog svijeta (recenzija knjige Čišćenje globusa Božice Jelušić), Zadarska smotra, god. LXVI, br. 1, str. 182 – 184.
Lemac, Tin (2015), Čarobni otočki slikopis (recenzija knjige Hodopis: rubovima otoka Andriane Škunca), Zadarska smotra, god. LXVI, br. 3, str. 180 – 182.
Lemac, Tin (2015), Pjesnici i taj suludi svijet (recenzija knjige Irene Vrkljan Koračam kroz sobu), Zadarska smotra, god. LXVI, br. 3, str. 182 – 184.
Lemac, Tin (2015), Jugoslavija iz teorijske suvremenosti (recenzija knjige Jugoslavenska ideja u kontekstu postkolonijalne kritike Zlatka Kramarića), Zadarska smotra, god. LXVI, br. 3, str. 192 – 193.
Lemac, Tin (2015), Bukolički versi i rime (recenzija knjige Vrt Tomislava Marijana Bilosnića), Zadarska smotra, god. LXVI, br. 3, str. 232 – 234.
Lemac, Tin (2015), Beskonačni kraj ili konačni beskraj (recenzija knjige Na otvorenom kraju Nikice Petraka), Zadarska smotra, god. LXVI, br. 3, str. 234 – 235.
Lemac, Tin (2015), Otočka poetika i metapoetika (recenzija knjige Vrijeme se zanjihalo Andriane Škunca), Zadarska smotra, god. LXVI, br. 3, str. 235 – 237.
Lemac, Tin (2015), Pjesnik o stvarnosti, stvarnost o pjesniku (recenzija knjige Sisak se uspješno pretvara da spava Siniše Matasovića), Riječi, 1-4, str. 211 – 213.
Lemac, Tin (2016), Još malo kvasca u stvarnosno tijesto (recenzija knjige Takve se stvari događaju ljudima Stanislave Nikolić Aras), Zadarska smotra, god. XV, br. 1-2, str. 239 – 240.
Lemac, Tin (2016), Svejedi novog doba (recenzija knjige Metakmorfoze Alena Brleka), Zadarska smotra, god. XV, br. 1-2, str. 240 – 242.
Lemac, Tin (2016), O metatekstu literarno i teorijski (recenzija knjige Viljevo Luke Bekavca), Zadarska smotra, god. XV, br. 1-2, str. 251 – 252.
Lemac, Tin (2016), Metatekst autobiografije (recenzija knjige Črna mati zemla Kristiana Novaka), Zadarska smotra, god. XV, br. 1-2, str. 252 – 254.
RANA LIRIKA VESNE PARUN
Rana lirika Vesne Parun obuhvaća prve dvije početne zbirke Zore i vihori (1947) i Pjesme (1949). U prvoj zbirci autorica iznosi svoje prvotne poetičke preokupacije. Te su preokupacije vezane za postuliranje mladog subjekta na intimističkoj osi i već spomenutu metapoetičnost. Osim tih navedenih kategorija, u zbirci se snažno očitava utjecaj izvanknjiževne ratne zbilje, tj. ona nastaje kao reakcija na tu zbilju gdje se pozicijom infantilnog i ekstatičnog subjekta nastoji uspostaviti relacija estetizacije zbilje, oksimoronskog sučeljenja s njom ili aktivirati utopija kao pribježište i korelat. Zbog tih specifičnosti, sagledat ćemo isključivo navedeni upliv ratne zbilje i tematsko-semantičko polje vezano za navedenu kategoriju. U zbirci Pjesme (1949) pojavljuje se rekacija izvanknjiževne zbilje (politički angažirane kritike) koja osuđuje prvu zbirku, te se ona pojavljuje kao svojevrsna politička odmazda zbog povijesnog zakašnjenja. Njezina je pojava važan korak u odnosu subjekta i zbilje i njome će se dalekosežno reflektirati subjektova pozicija u kasnoj satiričkoj lirici. U njezinoj strukturi sagledavamo proces osude jedne knjige i svjedočenje o njezinoj vlastitoj nevinosti.
Zore i vihori (1947) – poetičke eksplozije i specifičnosti konteksta
Pjesnički prvijenac Vesne Parun (1947) predstavlja njezin početak na književnoj sceni suvremenog hrvatskog pjesništva. Književni su povjesničari smjestili navedeni rukopis u sam osvit Druge moderne koja je definirana iz antipolitičkog književnog angažmana kako smo naveli u uvodu. U tom su se ozračju pronašle i prve kritike tog tada neuobičajenog i novog rukopisa. Marin Franičević (1948: 267-285) govori o zbirci kao o negativnoj pojavi u suvremenoj poeziji, naziva je pabirčenjem bez kormila i kompasa po književnoj tradiciji od Ujevića, Cesarića, Krkleca, Tadijanovića, Krleže i Daviča, govori o možebitnoj zvučnosti kao odjeku pročitanog, a neobičnost pjesničkih slika (bolje rečeno nestandardnost s obzirom na tadašnji recepcijski horizont) povezuje s pravilima dekadentne lirike (1948: 267-269). Ti i više nego površni kritički retci povezani su sa snažnim ideološkim angažmanom karakterističnim za početno razdoblje jugoslavenskog komunizma (socijalizma) gdje se govori o Paruničinu protunarodnom stavu, odbijanju sudjelovanja u reakcionarnom frontu progresa, te o besmislicama, metaforizaciji i verbalističkom mutežu kao neprijateljskim elementima novog vremena (1948: 274). Uzimati danas takvu kritiku u obzir i više je nego književno-kulturni skandal s obzirom na njezinu više ideološku, a manje teorijsko-estetsku narav, no ona je pokazatelj jednog trenutka u kojem je politika važnija od knjige, heineovske apokaliptičke konstatacije o tome kako kad počnu gorjeti knjige, gorjet će i ljudi.[1] U kasnijim se čitanjima pokušava doći do nekih poetičkih zasada te zbirke kako bi se pokušala objasniti prva faza njezina stvaralaštva. Govori se o mladenačkoj knjizi u kojoj nije bilo sve zrelo i staloženo, ali nešto iskonsko i samorodno (Milićević 1982: 8), naglašenoj osjećajnosti bez esejističke elaboracije, prirodi kao odrazu pjesnikova stanja (1982: 10) (pritom se, pretpostavljamo, misli na reaktiviranje romantičarskog humaniziranog pejzaža), iz toga deriviranom mediteranskom prototekstu u predmetnotematskom sloju (obilni floralistički i faunistički inventar), infantilizmu kao tematizaciji djetinjstva, te tradicionalnoj osebujnoj metaforici koja baštini svoju modernost od Baudelairea i simbolističke poetike (1982: 11-15). U tom je kontekstu elaboriran i naslov knjige Zore i vihori pri čemu je značenje leksema zora vezano za osjećanje žive i čulne mladosti, a leksema vihor vezano za predosjećaj rata i smrti (1982: 8). Osim tih načelnih karakteristika, postoje i elaboracije navedenoga u složenijem teorijskom kontekstu. Cvjetko Milanja (2000: 43) uzima temeljnu dihotomiju život – smrt kao potku cijele zbirke interpretirajući tu rascijepljenost kao odnos prirodnog bitka i njegove izvorne doslovnosti koja podrazumijeva naivne forme života u interferenciji dehumaniziranih ljudskih akata i dajući mu mjesto dominante u Paruničinu opusu. Naglašena pozicija infantilnog subjekta jedan je od mogućih objašnjenja tog rascjepa. Govori također o osjećajnom subjektu koji kvalificira kao ahistorijski s obzirom na nepoznavanje logike povijesnih događaja ako oni nude antibitak, te feminilnoj ćutilnosti koja nastaje iz osjećajnih akata prvog dodira. Iz toga stvara tezu o biologističko-vitalističkoj koncepciji Paruničina pjesništva. Nju nadalje proširuje tezom o velikoj polariziranosti subjekta i svijeta (što je prethodno uočio i Nikola Milićević (1982: 9)) time da je oblikuje kao podlogu suprotstavljanja prirodnog bitka kao čistog stanja i kaosa povijesnih događaja. Navedene su teze dovoljne kako bi izmjestio Paruničino stvaralaštvo iz krugovaškog poetičkog horizonta govoreći o njezinu subjektu kao novosimbolističkom upravo zbog spomenute metaforike. Objašnjava ga u okviru simbolizacijskog stilskog procesa u kojem se metaforički transferiraju stvarnosno prepoznatljivi referenti u motivskom sloju i kombiniraju s manje prepoznatljivima. Prvi navedeni simboliziraju sjedinjenost subjekta i prirode i legitimaciju preko kategorije zavičajnosti u pejzažnoj tematici, a drugi ekstatičnost i posvećenost lirskog subjekta obdarena obiljem percepcije. Navedene kombinacije rezultiraju mitskim fantazmima, a subjekt u ekstazi vlastite svjetotvorne uloge ukroćuje kumulativnu entropiju jezika (Milanja 2000: 45-47).[2] U ovoj zbirci očitavamo važne pozicije infantilnog i ekstatičnog subjekta, te odnose prema ratnoj zbilji koji se interpretiraju figurom Vremena, Utopije i Distopije. Sve tri figure imaju svoje specifične pojavne realizacije koje smo izlučili na semantičkoj i poetičko-stilskoj osi. Kod figure Vremena postoje paradigma, konotativni prijelazi i poslijeratne asocijacije. U strukturi figure Utopije nalazimo simboličke pejzaže, simboličke pejzaže s figurama Prolaznosti i Melankolije, evokaciju zlatnog vremena i utopijske slike kao poslijeratne budućnosne projekcije. Distopijska figura sadrži relaciju čovjek – priroda, distopijske slike, denotativna jezgra i mitski korelativ rata, infantilizacijsko suprotstavljanje ratu i intertekstne veze s lirikom Narodnooslobodilačke borbe. Elaborirat ćemo navedene interpretativne kategorije.
(Iz knjige Autorsko, povijesno, mitsko, str. 39-44)
[1] Marin Franičević (1948: 273) ideološki obilježava svu hrvatsku književnost od moderne do početka druge Jugoslavije kao protunarodnu i deplasira njezinu posvemašnju estetsku vrijednost. Ovakav ideološki čin koji je više u vezi kritičara i vladajućih političkih struktura zacrtava jednu bitnu točku u Paruničinoj stvaralačkoj biografiji; njezinu trajnu revolucionarnost (jezikom agitpropovske kritike: kontrarevolucionarnost) glede bilo kakve partijnosti u bilo kojem političkom razdoblju. Ta snažna antipolitička gesta (bez postmodernističkih inkliniranja ideologizaciji autorske pozicije i teksta kao takvog) urodila je razvojnim putem čiste umjetnosti i snažnom antipolitičkom satiričnom lirikom u kasnim osamdesetim i devedesetim godinama. Kako se navedena teza ne bi pretvorila u romantičarsku tlapnju o umjetniku oslobođenom ikakvih ideoloških zasada vlastita vremena, naslućujemo da je i tretman (što vlasti, što pojedinaca) prema autorskoj osobi Vesne Parun, ali i prema njezinu radu koji nije ni sasvim pročitan, a kamoli iščitan, bio i više nego zabrinjavajući.
[2] Cvjetko Milanja tumači navedene kategorije pomoću strukturalno-antropološke argumentacije Claudea Lévi- Straussa i njegove studije Divlja misao i iznosi zaključke o Paruničinim poetičkim počecima.
popis članova