Tomislav Marijan Bilosnić (rođen je u Zemuniku Donjem 18. siječnja 1947.). U hrvatskoj kulturi djelovanjem plijeni pažnju širinom svojih umjetničkih preokupacija. U prvom redu književnik, pjesnik, feljtonist, putopisac i kritičar, ovaj se umjetnik jednako uspješno bavi slikarstvom i umjetničkom fotografijom, dok je dobar dio svoga životnog vijeka proveo radeći kao novinar, reporter i urednik u više novina, revija i časopisa. Osnovnu školu polazio je u Zemuniku, Srednju tehničku školu i Filozofski fakultet u Zadru.
Što sve Bilosnić nije okušao u životu? Radio je kao građevinski radnik, strojarski tehničar, konobar, vozač, knjigovođa, administrativac, novinar, književnik, fotograf, slikar, vojnik, ali i kao direktor više firmi, alfa i omega u zadarskoj kulturi, pokretač niza aktivnosti u mnogim mjestima Zadarske županije, a sveprisutan je i na cijelom hrvatskom prostoru, u domovini i u inozemstvu.
Ove godine književnik i slikar Tomislav Marijan Bilosnić obilježava dvije obljetnice, šezdeset i pet godina života i četrdeset i pet godina književnoga stvaralaštva. Dodamo li tomu da Bilosnić svoj jubilej slavi sa stotinu objavljenih knjiga, te šezdesetak ostvarenih izložbi, onda je riječ o godinama i brojevima vrijednih poštovanja.
Književnost
Prvi književni i likovni radovi objavljeni su mu 1968. godine. Autor je stotinu knjiga proze, poezije, poezije za djecu, kritika, feljtona, putopisa, povjesnica, publicistike i slikarskih monografija. Knjige ili njihovi izbori prevedeni su mu na: talijanski, engleski, makedonski, turski, albanski, romski, japanski, njemački, španjolski, poljski, ruski, rumunjski, i slovenski. Međunarodnu popularnost stekao je haiku zbirkom ”Velebit” prevedenom na engleski i albanski jezik, koju je kritika uglednog japanskog časopisa ”Ko” i američkog ”Modern Haiku” vrlo lijepo prihvatila. Državna japanska televizija snimila je u Zadru 2003. godine dugometražni televizijski film ”Stazama hrvatskog haiku” o Bilosnićevoj haiku poeziji. Uvršten je u nekoliko međunarodnih haiku antologija poput one japanske Four Seasons. Pjesnička zbirka ”Tigar”, za koju se može reći da ujedinjuje sve dosadašnje poetike ovog pjesnika, međunarodno je poznata Bilosnićeva knjiga, prevedena u cijelosti na engleski, talijanski, njemački, albanski, makedonski, romski jezik.
Poznata je njegova lutkarska televizijska serija “Pustolovine morskog konjica” prema kojoj je kasnije napisao istoimeni roman za djecu. Bilosnićevi književni radovi uvršteni su u književne preglede, leksikone, školske programe, panorame i antologije.
Novinarstvo - publicistika
Bilosnić je napisao tisuće članaka, komentara, reportaža, zapisa i putopisa objavljenih u mnogim hrvatskim novinama a osobito u: Vjesniku, Večernjem listu, Slobodnoj Dalmaciji, Novom listu, Glasu Istre, Glasu Slavonije i drugima. Surađuje na radiju i televiziji.
Uređivao je biblioteke, novinske rubrike, listove i časopise: “Zadarska revija”, “Tlo”, “Plavi vjesnik”, “Vedri dani”, “Maslačak”, “Grad Nin”. Bio je glavni urednik tjednika Ličko-senjske županije “List” i glavni urednik tjednika “Zadarski regional”, predsjednik Upravnog odbora “Narodnog lista”, urednik biblioteke “Matsuo Basho”. Pokrenuo je i uređivao listove: “Zoranić”, “Plakat” i “Zadranka”. Jedan je od osnivača i prvi direktor “Zadarskog lista”, kao i jedan od pokretača i prvi direktor “Zadarskog glazbenog festivala - Zadarfest ”. Bio je urednik Festivala djeteta u Šibenik od 1981. do 1985 godine.
Još osamdesetih godina prošloga stoljeća bavio se ekologijom pišući o problemima onečišćenja i gospodarenja okolišem, te spada u skupinu začetnika ekološke tematike u Hrvatskoj. Poznata je njegova knjiga s ekološkom problematikom «Okrugla kanta za smeće» (1988.), uopće prva knjiga takve vrsta na našim prostorima.
Važno je upozoriti i na Bilosnićev doprinos hrvatskoj povjesnici. Ravni Kotari i Bukovica do pojave Tomislava Marijana Bilosnića ostali su izvan dosega hrvatske historiografije, nekako po strani, premda se radi o kraju bogate povijesti u milenijskom kontinuitetu i, što je vrlo značajno, kraju koji ima važno mjesto u povijesti razvoja hrvatskoga naroda i njegove Države. Književnik Tomislav Marijan Bilosnić zadužio je i hrvatsku historiografiju, poglavito onu koja obrađuje prošlost Zadra, Nina, Velebita, Ravnih Kotara, Bukovice, zadarskih i kvarnerskih otoka.
Slikarstvo/fotografija
Tomislav Marijan Bilosnić je priredio šezdesetak samostalnih izložbi slika u tehnici monotipija, ulja, pastela, crteža i umjetničke fotografije. Član je HDLU Zadar. Objavio sedam slikarskih monografija: “Metamorfoze”, “Cvijeće ravnokotarskih vila”, “33”, “Pollockova svjetlost”, “Maske i lica”, “Mediteranski pastel” i ”Duhovi sa zadarskog Foruma”, te fotomonografiju “Skriveno kameno blago”, kao i pjesničke monografije s A. Stamaćem i Z. Tomičićem. O njegovom slikarskom opusu pisali Tonko Maroević, Antun Travirka, Vinko Srhoj, Ive Šimat Banov, Đuro Vanđura, Iva Korbler, Vlado Bužančić, Andro Filipić, Ervin Dubrović, Ivo Fadić, Helena Roguljić, Sanja Knežević, Nevnka Nekić, Mirjana Šigir, i mnogi drugi.
Što se fotografije tiče, Bilosnić od 70-tih godina prošlog stoljeća sustavno objavljuje fotografije u novinama, časopisima, revijama, knjigama kao i na prospektima, plakatima i razglednicama. Radi puno i brzo, moglo bi se reći da rasipa slike uokolo, isto kao i svoju svestranu darovitost. Otuda tematska raznolikost na izložbama koje se kreću od ninskih i iških motiva, preko ravnokotarskih i bukovačkih poratnih slika, do karnevalskih ludovanja i urbanoga života, ili serije o povijesnim gradinama Ravnih kotara. Njegov način emocionalnoga reagiranja najsnažnije se manifestirao u Domovinskome ratu, kada je u najtežim uvjetima ustrojio Samostalni vod kulturnih djelatnika Zadra i uspio urediti fotomonografiju Zadar Anno Domini 1991. Simboli Nina, pak, zacijelo je najcjelovitiji njegov fotografski ciklus «dubokih i slojevitih konotacija».
Članstvo
Kao aktivni sudionik Hrvatskog proljeća 1971. Bilosnić je zatvaran, proganjan i zabranjivan. Za vrijeme Domovinskoga rata bio je zapovjednik Samostalnog voda umjetnika, 1991. i 1992. godine. Član je Udruge hrvatskih veterana Domovinskog rata i Kluba hrvatskih likovnih umjetnika veterana Domovinskog rata. Tajnik je hrvatsko-američke humanitarne udruge Dijete i obitelj (Children and Family Society) i bio je predsjednik internacionalne asocijacije Lions Cluba Zadar 2001/2002. godine, za što je primio Zlatno suradničko priznanje od Guvernera Districta 126 – Hrvatska.
Utemeljio je i vodi: Umjetnički tabor Karin i izdavačku Udrugu 3000 godina Za dar”. Član je književnih i umjetničkih udruženja: Društva hrvatskih književnika, Društva hrvatskih haiku pjesnika, HDLU Zadar, Društva hrvatskih književnika Herceg - Bosne (Bosna i Hercegovina), počasni član Društva albanskih umjetnika i književnika u Elbasanu, Kluba pisaca ”Kostandin Kristoforidhi” u Albaniji. Predsjednik je Ogranka DHK Zadar, predsjednik Skupštine Hrvatskog društva likovnih umjetnosti Zadar. Član je Matice hrvatske i Hrvatskog kulturnog društva “Napredak”.
Nagrade
Za umjetničku i društvenu djelatnost dobio je: Grb grada Zadra (2001.), Nagradu grada Zadra (2008.), Godišnju nagradu Zadarske županije (2003. i 2008. .), Grb općine Polača i Plaketu općine Polača (1998.), Grb općine Zemunik ( 2007.).
Ističu se dobivene nagrade i priznanja za književnost: nagrada za poeziju Društva književnika «Tin Ujević» (2009.), prve nagrade za prozu «Dubravko Horvatić» (2009.), prve nagrade na susretu hrvatskog duhovnoga književnoga stvaralaštva u Križevcima «Stjepan Kranjčić» (2009.), nagrade Pasionske baštine (2010.), prve nagrade za hrvatski književni putopis časopisa «Kaj» (2011.), nagrade za najbolji haiku Hrvatske Kloštar Ivanić (2006.), priznanja na Haiku susretima u Ludbregu 2009. i priznanja na 1. Festivalu ljubavne poezije «Zvonimir Golob» u Koprivnici (2009.), te mnogobrojnih drugih priznanja.
Dobitnik je međunarodnih književnih nagrada: «Ilinden» u Skoplju – Makedonija (2007.), «Crvena ruža Elbasana» u Albaniji (2009.) i počasne diplome na 12. međunarodnom Mainichi haiku festivalu u Japanu (2009.), međunarodne Zlatne plakete za fotografiju na izložbi «Island and Sea» (2010.), kao i niza drugih nagrada i priznanja.
O BILOSNIĆEVOM KNJIŽEVNOM I LIKOVNOM RADU
O književnosti
U romanesknoj prozi najčešće piše o sudbini pojedinca unutar tvrdokorna društvena sustava koji ne priznaje individualnost, intimu, slobodu. Već u prvijencu, neoegzistencijalističkom romanu „Ispovijed isuvšina čovjeka“, Bilosnić ocrtava sudbinu mladog umjetnika, književnika i slikara, u događajima nakon sloma hrvatskoga proljeća, uvodeći u roman stvarne protagoniste. Nastavio se Bilosnić baviti problemom egzistencije i u „Tijesnom prostoru“, klasičnom djelu hrvatske zatvorske književnosti, ali i u „Ljubavnom slučaju pisca gdje se umjetnikov egzistencijalni strah pokazuje u nepriordnu ljubavnom odnosu. „Kolac u rijeci Zrmanji“ nastavak je Bilosnićeva romanesknog opusa; pisac sve događaje Domovinskoga rata fokusira u dvama suprotstavljenim likovima, u dvjema ljudskim sudbinama kojima se grubo poigrala sila Rata. Antimarcijalnu romanesknu poetiku razradio je do umjetničkog vrhunca u romanu „Listopad“ u kojem radnju smješta u samo 24 sata najžešćih ratnih napada na Zadar. Lirskim promišljanjima o čovjeku i njegovoj sudbini on se ovdje opire zlu i užasu koji donose ratna zbivanja, pa sam rat pada u drugu dimenziju romana, dok je čovječja esencijalna svijest njegova istinska bit.
Njegov pjesnički opus jedan je od najraznolikijih poetskih opusa stvorenih u suvremenoj hrvatskoj književnosti u dvadesetak pjesničkih zbiraka. Svoju prvu zbirku poezije Bilosnić je objavio 1968. godine, sredinom 70-ih piše i objavljuje underground poeziju po uzoru na američku bitijevsku generaciju. Nadalje, Bilosnić piše i poeziju po uzoru na liriku afričkih primitivnih naroda, a 80-ih se okušava na skliskom terenu ljubavne poezije mediteransko-antičkoga duha te stvara jedan od najzanimljivih i najljepših ljubavnih pjesničkih opusa hrvatske lirike 20. stoljeća. Među prvima u Hrvatskoj, odmah nakon Vladimira Devidea, a u krugu s Dubravkom Ivančanom, Lukom Paljetkom, Tončom Petrasovim Marovićem piše haiku poeziju. Bilosnićeve su poeme, pak, zasebna priča, počevši od «pisma Majakovskom» u Čelu za metak, preko Vile Velebita i Štit(i) slovo hrvatsko koje su prožete «citiranjem» stare hrvatske književnosti, povijesti, europske mitologije (grčke, rimske, slavenske, judejsko-kršćanske) do domoljubne psalmodiče Ogrlice, i snažnog, ponovno «avangardnog» Krika 2001. godine. Pjesnička zbirka „Tigar“ iz 2004. godine svojevrsna je kruna njegova pjesništva. Njome je otkrio nove metafizičke predjele lirskoga jezika, i otvorio puteve za novi povratak prirodi i iskonu u 21. stoljeću. Poezija Tomislava Marijana Bilosnića zanimljiva je i po tome što ovaj pjesnik nije nikada pripadao ni jednoj struji ili školi, nije konstatntno objavljivao ni u jednom časopisu na način da bi ga se moglo svrstati pod bilo kakav zajednički nazivnik. Postmodernim književnim postupcima intertekstualnosti i citatnosti služi se poput džezista, umjetnički ih iskreno osvježujući.
Njegova publicistička, feljtonska proza odlikuje se jednostavnošću i prijemčljivošću stila. Bilosnić zna zaintrigirati čitatelja za svaku temu iz svoga bogatog tematsko-motivskog repertoara. Podjednako su zanimljive njegove povjesnice o zadarskome kraju, povijesna i popularna feljtonistika, kao i feljtoni o mitologiji popularne kulture. Knjižvne kritike su mu jasne, lucidne i iskrene. Putopisni žanr zauzima posebno mjesto u njegovu bogatu književnu opusu, jer tu TMB-ovo pero bilježi i najsitnije detalja poput dobro izvježbana fotografskog oka, dok su mu opisi bogati i dinamični poput slikarske geste.
O slikarstvu
Govoriti o slikarskom opusu Tomislava Marijana Bilosnića jednako je teško kao i definirati cjelokupnost njegova književnoga djela. Kako sam počesto napominje da svakom svojom novom knjigom pokušava riješiti novi umjetnički problem, isto bi se moglo reći i za njegovu likovnost. Gotovo da nema slikarske tehnike uz umjetničku fotografiju u kojoj se TMB nije okušao. Likovnošću se počeo baviti objavljujući još kao dvadesetogodišnji mladić svoje crteže u časopisima, pa je već na početku svoje likovne karijere dobio treću nagradu za karikaturu na području bivše Jugoslavije. Zatim se kasnih 70-ih i ranih 80-ih godina okušao u tehnici monotipija, crno-bijelih i kolorističkih slojevitih hvatanja obrisa biografskih i autobiografskih „lica i maski“. Sudeći po tome na kojim i kakvim su sve materijalima otisnute njegove monotipije, očito je da je ovoj zahtjevnoj tehnici Bilosnić pribjegao braneći se od neimaštine likovnoga pribora. Stoga ih krase buntovne karakteristike – brzina pokreta, gipkost ritma u izvlačenju portreta, koloristička igrivost u ponavljanju motiva.
Zreliju njegovu slikarsku fazu karakterizira rad u suhom pastelu, tehnici koja je dominanta cjelokupna njegova slikarskoga izraza. U suhom pastelu nastao je cijeli niz Bilosnićevih slika pejzažnih motiva danas sjedinjenih u ciklusima „Mediteranski pastel“ i „Cvijeće ravnokotarskih vila“. Posve nov i drukčiji Tomislav se Marijan Bilosnić u početnim godinama novoga stoljeća pokazao svojim snažnim ciklusima ulja na kartonu. Postmodernističkim citatnim ciklusom „Pollockova svjetlost“ Bilosnić je zapravo učinio avangardni, apsolutno novi preokret svoga slikarskog izraza. „Skidajući“ Pollocka ogolio je i svoju vlastitu umjetničku bit. „Pollockova svjetlost“ nosi snagu njegove poeme „Krik“, a filozofiju poetskoga ciklusa „Tigar“. Koloristička snaga i disciplinirana razuzdanost geste ove Bilosnićeve slikarske faze nagovijestila je nov zaokret njegova umjetničkog traganja. U tom je smislu virtuozno sjedinjenje pjesničke riječi i slikarske geste TMB ostvario ciklusom „Duhovi sa zadarskoga Foruma“. Stvarajući novu zavičajnu mitologiju sakrivenu u davnim praliburnskim genetskim ostacima, Bilosnić je stvorio intimne uzorke novih arhetipova, simbola, snoviđenjskih prikaza. Stoga bi se poetika njegova umjetničkog stvaralaštva doista dala sažeti u posljednjim rečenicama Ive Šimata Banova kojima zaključuje zapažanje o Bilosnićevim „Duhovima…“ – „I u ovome kao i u svemu, mlakost je za Bilosnića bila i ostala najvećom ljudskom slabošću. Ništa bez strasti. Ništa bez ludosti. Normalan ne stvara ništa.“ On istim nervom pristupa i umjetničkoj fotografiji. Samo što je njegova strast tada usmjerena kadriranju pejzažnih okvira zavičaja a sve to s iznimnom profinjenošću kompozicije. Detalji prirodnoga svijeta, latice cvijeta ili bodlje čička u krupnome planu, igra svjetla i sjene, pa konačno i porterti, određuju ga kao vrsna promatrača trenutaka. Bilosnićev okidač fotoaparata zna kada treba zaustaviti protjecanje pješčanoga sata, kao što zna kada i kako polokovski snažno zamahnuti ulje ostavljajući iza sebe tragove protočnosti životnih sokova.
DJELA
Pjesništvo
1. Senza luna (pjesme), Zadar, 1968;
2. Pred zavjesama (pjesme), Umag 1974.
3. Koji jedu ribe (pjesme), Čakovec, 1975.
4. Apsolutni labudopjev (pjesme), Zadar, 1976.
5. I društvo koje ostaje (pjesme), Zagreb, 1977.
6. Sužanj riba u vodi srca (pjesme), Split, 1977.
7. Približavanje ptica (pjesme), Zagreb, 1980.
8. Il capricorno alato (izbor pjesama u prijevodu Giacoma Scottija), Napoli, 1983.
9. Čelo za metak (poema), Mostar, 1984.
10. Krilati kozorog ili ponoćne prijateljice (pjesme), Novi Sad, 1984.
11. Ljubavnici iz Aleksandrije (pjesme), Šid, 1986.
12. Rika jelena (pjesme), Split, 1988.
13. Znaci za uzbunu (pjesme), Zadar, 1993.
14. Vila Velebita (poema), Zadar, 1993.
15. Štit(i) slovo hrvatsko (poema), Zadar, 1994.
16. Krik (poema), Nin, 2001.
17. Tigar (pjesme), Zadar 2004.
18. Ogrlica (poema), Zadar, 2006.
19. Odisejeve pjesme (pjesme), Zagreb, 2007.
20. Kucano srebro (izabrane pjesme),Vinkovci, 2007.
21. Krilati kozorog ili ponoćne prijateljice (pjesme, drugo izdanje s crtežima autora), Zadar, 2007.
22. Tigar (na makedonskom u prijevodu Riste Đ. Jačeva), Skopje, 2008.
23. Tigar / Tigari (na romskom u prijevodu Jusufa Sulejmanija ), Skopje, 2009;
24. Molitve (pjesme), Zadar, 2009.
25. Koji jedu ribe / I mangiatori di pesci / Fish Eaters / Ata që i hanë peshqit / Balik yiyenler (pjesme na hrvatskom, talijanskom, engleskom, albanskom i turskom, u prijevodima Giacomo Scotti, Vivian Zuvich, Mustava Spahiu, Zeynep Huseyin ), Zadar, 2009.
26. Tigar / La Tigre (izbor na hrvatskom i talijanskom u prijevodu Alessandro Salvi), Zadar / Tar, 2010.
27. Wrought Silver (izabrane pjesme na engleskom u prijevodu Romana Karlovića), Zadar, 2010.
28. Kuća (pjesme), Zadar, 2010.
29. Hrvatska ogrlica (poeme), Zadar, 2010.
30. Vino u suncokretu, (izbor pjesama, web izdanje) 2010.
31. Tigri (na albanskom u prijevodu Jehone i Mustafe Spahiu), Tirana, 2011.
32. Križni put (pjesme), Split, 2011.
33. Vukovar (poema), Zadar, 2011.
34. Crno je crno (poema), Zadar, 2011.
35. The Tiger is the World (na engleskom u prijevodu Đurđe Vukelić-Rožić i Karl Kvitka ), New Mexico, 2012.
36. Afrika (pjesme), Zadar, 2012.
37. Ogledalo (pjesme), Zadar, 2012.
Haiku
1. Zario ruku u srce (haiku), Split, 1979.
2. Potez mača (haiku), Smederevo, 1984.
3. Iž (haiku), Odžaci, 1986.
4. Kalendar sna (haiku), Zadar, 1995.
5. Čajni pribor (haiku), Zadar, 1995.
6. Planina (haiku), Zadar, 2002.
7. Velebit (haiku), Zadar, 2004.
8. Velebit (haiku na albanskom u prijvodu Milianova Kallupija ), Tirana, 2007.
9. Kalendari i ëndrrës (haiku na albanskom u prijevodu Mustafa Spahiu), Zadar, 2009.
10. Osamljeno drvo (haiku), Zadar, 2012.
Proza
1. Ispovijed isuvišna čovjeka (roman), Zagreb, 1985;
2. Hodajući preko vode (kratke priče), Rijeka, 1989.
3. Tijesni prostor (roman), Zadar, 1990.
4. Ljubavni slučaj pisca (roman), Split, 2001.
5. Ispovijed isuvišna čovjeka (roman, drugo izdanje), Zadar, 2006;
6. Kolac u rijeci Zrmanji (roman), Pula, 2007.
7. Listopad (roman), Zadar, 2008.
8. Doručak (prozni zapisi), Zadar, 2008.
9. Ispoved na izlišniot čovek (roman na makedonskom u prijevodu Hristo Krstevski), Štip, 2009.
Dječja književnost
1. Hoće djeca da ulove zeca (pjesme), Zadar, 1971.
2. Pustolovine morskog konjica (roman), Zagreb, 1987;
3. Pićo (priče), Zadar, 2001.
4. Iški kralj (roman), Split, 2001.
5. Pustolovine morskog konjica (roman, drugo izdanje), Split, 2004.
Putopisi
1. Put za Casablancu (putopis), Split, 2007.
2. Put za Barcelonu (putopis), Zadar, 2011.
Kritike
1. Tajni život (književne kritike), Zadar, 1989.
2. Noćna služba (književne kritike), Split, 1990.
3. Od Homera do oglasa (književni zapisi), Zagreb, 1990.
4. Vrijeme i riječi (eseji), Zadar, 2011.
Publicistika
1. Okrugla kanta za smeće (ekološki feljtoni), Osijek, 1988.
2. Kontejner (feljtoni o popularnoj kulturi), Osijek, 1990.
3. Materada mojih uspomena / Materada dei miei ricordi
(razgovor s Fulvio Tomizzom), Zadar, 2003
4. Zvonko Bušić / Kronika o povratku Zvonka Bušića u Domovinu (dokumenti),
Grude / Zadar, 2010.
5. Samostalni vod umjetnika (dokumenti), Zadar, 2011.
Povjesnice
1. 3000 godina Za dar (povjesnice), Zadar, 2001.
2. Nin u središtu mitskoga carstva (povjesnice), Nin, 2002.
3. Caska dio Atlantide (povjesnice), Novalja, 2002.
4. Odisej sa zadarskih otoka (povjesnice), Zadar, 2002.
5. Polifem iz Manite peći (povjesnice), Zadar, 2004.
6. Gledajte tamo onaj grad (povjesnice o IV. križarskoj vojni na Zadar), Zadar, 2005.
7. Zadarski posjedi (povjesnice), Zadar, 2006.
8. Zemunik (povjesnice), Zadar, 2006.
9. Posjedi u Brdima (povjesnice), Zadar, 2006.
10. Sjaj zadarskoga zlata (povjesnice), Zadar, 2006.
11. Vinkovo u Stankovcima (povjesnice), Zadar, 2007.
12. Stara Liburnija (povjesnice), Zadar, 2007.
13. V Hrvateh (povjesnice), Zadar, 2007.
14. Hrvatski knezovi i kraljevi, (povjesnice) Zadar, 2007.
15. Puntamika (povjesnice), Zadar, 2008.
16. Diklo (povjesnice), Zadar, 2008.
17. Kožino (povjesnice), Zadar, 2008.
18. Petrčane (povjesnice), Zadar, 2009.
19. Zaton 1 (povjesnice), Zadar, 2010.
20. Zaton 2 (povjesnice), Zadar, 2010.
21. Ahilej u virovima Vrtoloma (koautorstvo s Igorom Šipićem), Zadar, 2012.
Likovne monografije
1. Metamorfoze (crteži-pjesme), Zadar, 2004.
2. 33 (crteži), Zadar, 2004.
3. Cvijeće ravnokotarskih vila (pasteli), Zadar, 2004.
4. Pollockova svjetlost (ulja), Zadar, 2006.
5. Maske i lica (monotipije), Zadar, 2006.
6. Molat (pasteli uz pjesme A. Stamaća i fotografije Pabla Bilosnića), Zadar, 2006.
7. Mediteranski pastel (pasteli), Zadar, 2006.
8. Skriveno kameno blago (fotomonografija), Zadar, 2008.
9. Pašmanske elegije (crteži uz pjesme Zlatka Tomičića), Zadar, 2008.
10. Duhovi sa zadarskog foruma (pjesnička monografija), Zadar, 2009.
ODISEJ JE TIGAR
Odisej je tigar koji luta
zrelih se dotičući jabuka
On jasno ne posjeduje ništa
ni zemlju ni more
ni smrt koja ga svakog dana pohodi
ni zvijezde koje su se prežderale sunca
ni život u pletenicama mora
Vječno tigar bježi od rođenja
Vječno Odisej zaoštrava vjetar
Vječno tigar i Odisej zameću domovinu
zaboravljaju sva imena
svako sjeme
svaku ženu
vodu otežalu mašću
Tigar je Odisej
načinjen od očiju punih zvijezda
lutalica koji živi od samog lutanja
junak kojem nije dobro od slave
pa izmišlja kule i bogove
sirene koje dohvaćaju svaki nemir
Iz zbirke Tigar, 2004.
KAMEN GRÂDA
Ulomak iz romana Listopad, 2008.
Kamen zvoni.
Umjesto crkvenih zvona, zvoni kamen.
Zvone rasprsnute škropionice. Zvone u škalj pretvorene krstionice. Ciliču dovratnici. Lome se oltari. Stropoštavaju se zvonici. Umiru sinovi kamena, naši potomci. Raprskavajući se kamen bliješti. Ne miruju ni grobovi. Smrt je na pragu, ona jaše na svakom kipu isklesanom u kamenu. Čujem kako se o romaničke stupove odbijaju šrapneli, zaustavljajući se na crkvenim oltarima poput žara. Ulubljena lubanja gradskoga trga vidi se još samo pod svijetlećim raketama.
Zvuk metalne kiše po gradskim pločnicima dolazi do skloništa sličan zvuku svemirskih letjelica. Možda to one doista i opsjedaju grad. Možda se na grad spuštaju vanzemaljci. Njima očito odgovara stoljetni uglačani kamen. Sjedaju na njega kao na kristalne kocke. Kližu se po njemu. Njihove sandale slične skijama cvile u doticaju s kamenom. Mora da ih je tisuće i da su strašno bučni. Zaglušili su sve. Ne mogu se više razabrati nikakvi šumovi, čak ni ono snažnije praskanje, sve je samo jedna otegnuta eksplozija. Tako je kada se rastvaraju kameni cvjetovi, kada oluja raznosi latice i pelud guši ljude. Ovi što stižu iz vrtoglavih visina i ne haju za kamen, ne znaju oni za to koliko nam je važan. Ne pitaju boli li ga, kako teško podnosi svoje tvrde rane. Ne vide mu žile, ne raspoznavaju njegovo srce, kamo li da bi okusili njegovo bijelo mlijeko, pomilovali njegove vlasi, pletenice. Kako, kad ne znaju za vezu između duše i kamena.
(...)
Da mi je sada izići i vidjeti zvonki kamen moga grada. Od desete ure slušam kako cijuče i zvoni. Zamišljam ga kako puca jer se ne dâ savinuti. I ovdje pod zemljom vidim kako stijene pršte kao zrele jabuke pod pritiskom. Pomiče se sa svoga mjesta sve ono što je stoljećima slagano kockicu po kockicu, detalj po detalj, diže se k nebu poput pljeve, kao riblja krljušt, poput mjehurića pritišće moj mozak. Da mi je sad srce kameno, bi li i ono prsnulo? Bi li i njega ciljali i pogodili?
(...)
Uzbuna se ne prekida. Iz skloništa se ne može i ne smije.Grad se zaljuljao kao da će se izvrnuti u more. Mora da je „krmača“ pala ravno na temeljnu stijenu grada. U samo srce. Na zaglavni gradski kamen, na njegovu lubanju. Je li to prepukla vječnost, kako je eksplodiralo. Zvuk podjednako tvrd kao kamen urezao se u nebo, a onda se i on tamo poput kamena rasprsnuo. Hoće li se i od toga kamenja gore zametnuti nove zvijezde, ili će se kamen prometnuti u nove bombe.
Kao što sam i ja davno ušutio, sada su i svi drugi oko mene zanijemili. Kao da je i njih mučilo isto pitanje. Ili nešto slično, svejedno. Kada zemlja i kamen hrle k nebu, čovjek zna gdje mu je mjesto, pa se zato i bojim da će se naše kosti ubrzo pretvoriti u vapno.
16. međunarodni književni susreti Koljnof 2024.
HRVATSKA PJESNIČKA RIJEČ OD PETROVA SELA DO ŠOPRONA
U Koljnofu (Kópháza), mjestu koje se nalazi u Gradišću, u zapadnoj Mađarskoj i pripada Jursko-mošonjsko-šopronskoj županiji, od petka 8. studenoga do ponedjeljka 11. studenoga 2024. godine održani su 16. međunarodni književni susreti Koljnof 2024.
Sudionici 16. Međunarodnih književnih susreta u Koljnof bili su članovi Društva hrvatskih književnika: Tomislav Marijan Bilosnić (Zemunik), voditelj susreta, prof. dr. sc. Joško Božanić (Vis), Vlasta Vrandečić Lebarić (Brač, Zagreb), prof., Biserka Glasnović Goleš (Zagreb), Nada Galant, (Žminj, Istra), Tomislav Milohanić, (Poreč, Istra) Davor Grgurić, predsjednik Ogranka DHK Rijeka (Delnice, Gorski kotar) i Pablo Bilosnić (Zadar).
Prvog dana susreta, hrvatski književnici posjetili su Petrovo selo (Szentpéterfa), najjužnije gradišćanskohrvatsko selo u zapadnoj Mađarskoj, gdje su odali počast preminulim kolegama i prijateljima, pjesnikinji Timei Horvat i pjesniku Lajošu Škrapići, na čijim su grobovima čitali svoje pjesme. Potom su nastupili u Etno muzeju u Petrovomo selu, gdje im se pridružio i dr. sc. Robert Hasjszan Panonski, direktor Panonskog instituta, iz susjednog Pinkovca (Güttenbacha), austrijskog dijela južnoga Gradišća.
Na putu prema Koljnofu pjesnici su se kraće zadržali u Hrvatskim Šicama, te se družili i razgovarali s predstavnicima hrvatske samouprave u tome mjestu. Navečer je održana pjesničko glazbena večer u restoranu „Levanda“ u Koljnofu. Hrvatskim gostima pridružili su se domaći pjesnici dr. Franjo Pajrić (Koljnof, Mađarska), inače domaćin i pokretač književnih susreta u Koljnofu, pjesnikinja i novinarka Ingrid Klemenčić, također iz Koljnofa, te poznati pjesnik Jurica Čenar, član DHK, iz Donje Pulje u Austriji, dok su iz Beča stigli pjesnici i glazbenici Josip Čenić i Mijo Bijuklić Mišo.
Program je započeo odavanjem počasti i sjećanjem na netom preminulog kolegu Ernesta Fišera, koji je višekratno sudjelovao na književnim susretima u Koljnofu. Susrete je biranim riječima, uz pozdrave sudionicima i posjetiteljima, otvorio Tomislav Marijan Bilosnić, dugogodišnji voditelj književnih susreta u Koljnofu, koji ove susrete prati od njihovih početaka.
U nastavku programa Bilosnić je predstavio novotiskane zbornike 15 godina književnih susreta u Koljnofu, i Oko njegove kuće šulja se Tigar. Riječ je o zbornicima koji sadržavaju književne priloge (poeziju, prozu, putopise, kritike) dosadašnjih sudionika književnih susreta u Koljnofu. Istom prigodom, uz čitanje pjesama i glazbene točke, pjesnici su predstavili i svoje novoizišle zbirke. Pjesničko-glazbena večer uz brojnu publiku, koja je došla i iz udaljenijih mjesta, produžila se duboko u noć.
Drugog dana susreta, u subota, 9. studenoga 2024. godine na koljnofskom groblju odana je počast hrvatskim književnicima Mati Šinkoviću i Mihovilju Nakoviću, a potom su se književnici uputili u Undu, gdje ih je dočekala kolegica, pjesnikinja Marija Huljev, koja živi u ovome mjestu. U ime Hrvatske narodnosne samouprave književnike je primila Sabina Balog.
Na seoskom trgu hrvatski su književnici čitali svoje radove, a njima su se pridružili i ovdašnji mladi literati. Za goste je priređena posebna gozba koju su priredile domaćice Unde.
U Prisiki (Peresznye), pjesnik i znanstvenik, sveučilišni profesor dr. sc. Šandor Horvat, (Narda, Mađarska), sudionike Međunarodnih književnih susreta u Koljnofu, upoznao je s nedavno postavljenom izložbom „Naše Marije“ u Muzeju sakralne umjetnosti Hrvata u Mađarskoj, u rodnoj kući gradišćanskog svećenika don Štefana Dumovića. Po razgledanju muzeja, književnici su u Hrvatskom Židanu (Horvátzsidány) posjetili don Štefana Dumovića, koji ih je primio i ugostio u svome župnom dvoru. U Židanu je održan i spomen na hrvatskog umjetnika i slikara Luju Brigovića i pjesnika Ivana Horvata.
Na putu u Sambotel gdje se održavao Dan Hrvata u Mađarskoj, hrvatski književnici posjetili su grad Kiseg. U Kisegu, a potom i Sambotelu književnici su posjetili spomenike i kulturne institucije vezane za povijest i život Hrvata u ovom dijelu Gradišća. U Sambotelu su dijelom sudjelovali i u obilježavanju Dana Hrvata u Mađarskoj, na kojemu su se okupili hrvatski predstavnici iz svih dijelova Mađarske.
Istoga dana, u večernjim satima, u restoranu „Levanda“ u Koljnofu, održana je književna večer i nastavljeno predstavljanje knjiga sudionika književnih susreta. Sudionicima su se pridružili Ivan Rotter (Gerištof, Austrija), Dorotea Zeichmann – Lipković (Klimpuh, Austrija) i dr.sc. Herbert Gassner (Celindorf, Austrija).
U nedjelju, 10. studenoga, trećeg dana Međunarodnih književnih susreta Koljnof 2024. književnici su se upoznali sa znamenitostima mjesta Koljnofa, koji je smješten na samoj granici nekadašnje Željezne zavjese. U podnevnim su satima sudjelovali u otvaranju spomenika Židovima u Gori, koji su ovdje 1944/45. godine stradali i ubijeni. U ime svih, dr. Franjo Pajrić otvarajući spomenik postavio je i pitanje: Zašto se ovo moralo dogoditi? Svjedoci ovog događaja, Marica Grubić, rođena Prešić, i Mátyás Grubić i sami su nazočili otvaranju spomenika.
Međunarodne književne susrete u Koljnofu posjetio je i veleposlanik Republike Hrvatske dr. sc. Mladen Andrlić sa svojim suradnicima. Potom je u Domu kulture u Koljnofu otpočela priredba Folklorno otpodne, na kojoj su nastupili tamburaši, folklorne grupe, plesači, muške i ženske klape iz Koljnofa, a na pozornici su im se svojim pjesmama pridružili i sudionici književnih susreta, pjesnici iz Hrvatske. Večer je nastavljena pučkim kazivanjem pjesama gradišćanskih pjesnika u interpretaciji Joška Grubić Babra.
Četvrtog, posljednjeg dana susreta, u ponedjeljak, 11. studenoga sudionici Međunarodnih književnih susreta Koljnof 2024. posjetili su Osnovnu školu „Mihovil Naković“ u Koljnofu, gdje su se uz čitanje svojih radova družili s učenicima ove škole od petog do osmog razreda.
Potom ih je primio načelnik Općine Koljnof gospodin Matija Firtl, i upoznao s razvojem ovog mjesta, kojega su Međunarodni književni susreti, ucrtali na kulturnu kartu srednje Europe. Uslijedio je posjet gradu Šopronu, gdje su i završena ovogodišnja književna druženja u Koljnofu. Hrvatska pjesnička riječ tako se čula od, juga do sjevera Gradišća, od Petrova sela do Šoprona.
TOMISLAV MARIJAN BILOSNIĆ PRVI PRIMIO PRVU NAGRADU „MATKO PEIĆ“
Peteročlano Prosudbeno povjerenstvo za najbolji književni putopis za 2024. godinu (u sastavu Milana Bešlića (predsjednika), Davora Šalata, Vesne Vlašić, Anite Katić i Dijane Klari), donijelo je jednoglasnu odluku - pobjednik Književnog natječaja „Matko Peić“ je književnik i slikar Tomislav Marijan Bilosnić sa svojim putopisom Jesen u Lubliniecu.
Natječaj za nagradu „Matko Peić“ raspisala je Gradska knjižnica Požega uz potporu Grada Požege. Na Književni natječaj za najbolji putopis na hrvatskom jeziku u 2024. godini „Matko Peić“ pristigla su ukupno 62 rada.
Književni natječaj za najbolji putopis na hrvatskom jeziku „Matko Peić“ provodi se u spomen najvažnijem hrvatskom putopiscu 20. stoljeća Matku Peiću, s ciljem poticanja književnog stvaralaštva te popularizacije putopisa kao književne forme. Pokretanjem natječaja, za jedan od najstarijih književnih žanrova, Požega kao rodni grad Matka Peića ističe značaj tog velikog hrvatskog književnika.
Svečano proglašenje pobjednika Književnog natječaja „Matko Peić“ održano je u srijedu, 30. listopada 2024. godine, u 18 sati na Galeriji svjetlosti Gradske knjižnice Požega. Pobjedniku Tomislavu Marijanu Bilosniću uručena je novčana nagrada i kiparsko djelo Matko Peić akademskog kipara Krune Bošnjaka. Nagradu Bilosniću (članu DHK, DHK HB i Kajkavsko spravišče) uručili su gradonačelnik Požege dr.sc. Željko Glavić, književnik i književni kritičar Milan Bešlić, predsjednik povjerenstva i Aleksandra Šutalo, ravnateljica Gradske knjižnice Požega.
Na svečanom proglašenju pobjednika književni kritičar Milan Bešlić održao je predavanje o književnom značaju Matka Peića s posebnim naglaskom na književnu formu putopisa. O nagrađenom putopisu Tomislava Marijana Bilosnića, Bešlić je kazao: „Povjerenstvo je donijelo jednoglasnu odluku na slijedećem činjenicama. Putopis Tomislava Marinjana Bilosnića Jesen u Lublinecu pisan je majstorskim perom na tradicijskim premisama hrvatske putopisne književnosti ulančavajući svoj prilog u baštinske vrijednosti. Ono pak što je naročito utjecalo na odluku jest činjenica da je tekst putopisa koncipiran na premisama koje definiraju njegova žanrovska obilježja: dakle, jasno markiranje prostora kroz kojega putopisac prolazi, kojega, čitajući putopis, upoznajemo u njegovim obilježjima, tipičnostima krajolika i podneblja, zatim, gradove i mjesta koje nam putopisac slikovnim opisima zorno predočuje…. Našu odluku učvrstila je i poveznica s Matkom Peićem kojega putopisac Bilosnić izravno uvodi u tekst i poentira s citatom iz njegova putopisa, potom, i po tome, što asocijativno tangira znameniti Peićev putopis Jesen u Poljskoj. Prevagu našoj odluci donijeli su i sugestivni opisi flore i faune, životinja i ptica otkrivajući živopisnu likovnost u prostoru grada zrcalnim odsjajima boja u širokom kolorističkom i tonskom rasponu o čemu najbolje govori činjenica da je putopisac vizualizirao putopis gotovo peićevskom sugestivnošću koja je energijom teksta i minucioznim opažanjem otkrivala iznimne putopisne vrijednosti teksta. Prvi dobitnik ove značajne književne nagrade Tomislav Marijan Bilosnić održao je prigodno slovo o putopisu kao književnoj formi i svom putopisnom djelu. Bilosnić je među ostalim kazao: „Danas primiti prvi, prvu književnu, putopisnu nagradu s imenom Matka Peića, gotovo da znači biti neskroman. Govoreći Vam hvala, mislim na ritam srca, ritam koraka, ritam disanja, na Peićev zvjezdani govor o zemaljskome. Kada kažem čast mi je, mislim na trajno trajanje trajnoga, na Peićeve dȕge nad ravnicom. Spomenem li obvezu kojom me obvezuje ova nagrada, to je kao da govorim o sadašnjoj prošloj budućnosti, o Peićevim znakovima mahovine na putu kao znakovima sferâ. Valovi ovog trenutka, tako za mene postaju oluje vremena.
Konačno, svaki je putopisac rječiti pjesnik, pa takvu priliku dopustite i meni. Neka u ovom zrcalnom ogledalu zasvijetle i Peićeve „širine Slavonije“, neka se zarumeni kamen požeškoga šetališta, jer svaki dobri putopis sadrži u sebi nešto od baroka, baš kao što je sakralna, kulturna jezgra grada Požege“.
Bilosnić je potom Gradskoj knjižnici u Požegi poklonio osam svojih putopisnih knjiga (Put za Casablancu, Put za Barcelonu, Mediteranski putopis, Put u Europu, Put u Kotare, Put u Uzbekistan, Put u Havanu, Put u Andaluziju). Svečanosti dodjele nagrade !Matko Peić“ pridonijeli su nastupi učenika Glazbene škole Požega.
TIGAR NA SAJMU KNJIGA U BUDIMPEŠTI
(Bilosnićev „Tigar“ predstavljen na najvećem mađarskom sajmu knjiga)
Hrvatski književnik Tomislav Marijan Bilosnić, od 13. do 16. lipnja 2024. godine, gostovao je na 95. Svečanim danima knjige (95. Ünnepi Könyvhét) u Budimpešti, gdje je mađarskoj publici predstavljena njegova zbirka pjesama „Tigar“. Najpoznatiju i najprevođeniju Bilosnićevu knjigu poezije na mađarski jezik preveo je Sándor Horváth, a objavila najpoznatija i najveća izdavačka mađarska kuća Mgyar napló. Književni sajam u Budimpešti organizirao je Savez mađarskih izdavača i distributera knjiga, a svoja izdanja predstavilo je stotinjak mađarskih nakladnika.
„Tigra“ na mađarskom jeziku kao glavna urednica izdanja potpisuje Zsille Gábor Tördelö, odgovorna urednica je Zsiga Kristóf, a urednik Ádám Bornemissza. Knjigu je ilustrirao poznati talijanski slikar Ugo Maffi, a naslovnicu osmislila i izradila Judit Vincze. Pogovor zbirci napisao je ugledni portorikanski pjesnik David Cortes Cabán, sveučilišni profesor iz New Yorka.
„Bilosnić je uzbudljiv i zato što ne pripada nijednoj struji: on je nesvrstavajući autor. Tijekom karijere doticao se beat poezije, svijeta afričkih plemenskih narodnih pjesama, pa i drevne ljubavne poezije, a pisao je i haiku - a sada lik prašumske životinje uzdiže u borgesovski simbol civilizacije, koji plijeni pjesnikovu maštu, odgovarajući tako dvjesto godina kasnije i na upite slavnog engleskoga genija romantizma, Williama Blakea“, ističe urednica izdanja Zsille Gábor Tördelö.
„Tigar“ na mađarskom jeziku deveti je ukoričeni prijevod ove Bilosnićeve zbirke koja je do sad kao knjiga, objavljena na španjolskom, njemačkom, talijanskom, engleskom, makedonskom, albanskom, rumunjskom i romskom jeziku, a prevedena je u izborima i objavljena u zbornicima i časopisima na bugarskom, portugalskom, francuskom i slovenskom jeziku. O zbirci su pisali mnogi ugledni hrvatski i svjetski kritičari, esejisti i književni teoretičari.
Uz autora Tomislava Marijana Bilosnića, prevoditelja Sándora Horvátha, urednike izdavačke kuće Mgyar napló, predstavljanju „Tigra“ u Budimpešti, nazočio je izuzetno velik broj publike, među kojima su bili dr. István Attila Szoboszlai, predsjednik Hrvatske samouprave staroga Budima – Bekašmeđera, Jelica Pašić, dopredsjednica Hrvatske samouprave Budimpešta, te Kiss G. Csaba, mađarski književnik, povjesničar književnosti, profesor mađarske književnosti u Budimpešti, Varšavi i Zagrebu, ansambl Izvorne folklorne grupe iz Budimpešte, čija je voditeljica Eva Išpanović. Folklorna skupina izvela je program hrvatskih pjesama i plesova, što je privuklo iznimno velik broj publike Sajma, među kojom se našao i gosp. Tibor Navracsics, ministar uprave i regionalnog razvoja Republike Mađarske, kojemu je Bilosnić ovom prilikom uručio svoju zbirku na mađarskom jeziku.
Predstavljanje „Tigra“ na mađarskom jeziku u Budimpešti, uz mađarske i hrvatske medije u Mađarskoj, popratila je i ekipa HRT-a i Makedonske televizije.
Mađarsko izdanje Bilosnićeve knjige „Tigar“ još je jedan u nizu dokaza neprijeporne umjetničke vrijednosti Bilosnićeve poezije. Zbirka „Tigar“ svojom univerzalnom temom pjesničkog suživota s kozmosom, harmoničnim svijetom prirode i čovjeka, iskoračila je izvan jezičnih granica hrvatskoga nacionalnog prostora, i Bilosnića urbi et orbi predstavila kao velikog pjesnika.
BILOSNIĆ U WORLD ANTHOLOGY 24
U Iaşi, u Rumunjskoj, u Biblioteci Universalis contemporary literary horizon collections, tijekom travnja ove godine objavljena je svjetska pjesnička antologija Anthologie mondiale 24 / World Anthology 24 / Antologie Mnodiala 24, u kojoj su se našle i pjesme hrvatskog pjesnika Tomislava Marijana Bilosnića.
Bilosnić je u ovoj svjetskoj antologiji zastupljen s dvanaest pjesama iz ciklusa Tigar u Salamanci, knjige koja je početkom godine tiskana u hrvatskom izdanju, a uskoro se očekuje i njezino objavljivanje u Rumunjskoj.
Na punih devet stranica antologije objavljene su Bilosnićeve pjesme na rumunjskom, francuskom, engleskom i španjolskom jeziku, preveli su ih poznati rumunjski pjesnik, urednik biblioteke koja je objavila antologiju Daniel Dragomirescu, francuska pjesnikinja, urednica svjetske antologije Noëlle Arnoult, iz Diona u Francuskoj, te Pablo Bilosnić i Željka Lovrenčić, koji potpisuju engleski i španjolski prijevod.
U Anthologie mondiale 24 / World Anthology 24 / Antologie Mnodiala 24, zastupljena su dvadeset i četiri pjesnika iz Europe, Afrike, Sjeverne i Južne Amerike, među kojima se našao i hrvatski pjesnik Tomislav Marijan Bilosnić. Kao što je rečeno, urednici ovog izdanja su rumunjski književnik Daniel Dragomirescu i francuska pjesnikinja Noëlle Arnoult, a Bilosnić je višekratno do sada zastupljen u ovim izborima i izdanjima.
GRADIŠĆANSKI PJESNICI U PROSTORU STARIH HRVATA
U sklopu Dana Zadarske županije, Udruga 300 godina Za dar, u suradnji s Čakavskim saborom Šopron i Maticom hrvatskom Šopron (Mađarska), organizirala je književno-prosvjetnu manifestaciju „Gradišćanski pjesnici u prostoru starih Hrvata“.
Na manifestaciji su nastupili poznati gradišćanski pjesnici (ujedno i znanstvenici i novinari) iz Austrije i Mađarske, članovi Društva hrvatskih književnika dr. sc. Herbert Gassner, dr. sc. Robert Haiszan Panonski, dr. Jurica Čenar i Franjo Payris. U njihovoj pratnji našao se i književnik, povjesničar i diplomata, Đuro Vidmarović, proučavatelj kulturne baštine hrvatskih narodnih manjina u rasuću. Zadarski domaćini Gradišćancima bili su članovi DHK: izv. prof. dr. Sanja Knežević, Alojz Pavlović, Ante Tičić i Tomislav Marijan Bilosnić, inicijator, organizator i voditelj ove manifestacije.
Pozdravljajući gradišćanske pjesnike koji su posjetili prostore Ravnih kotara Bilosnić je kazao:
„U Hrvatskoj se više ne govori i ne pjeva (jači) stara Zoranićeva čakavica. Našim zavičajnim prostorom Ravnih kotara, koji su se u svojoj prošlosti zvali Hrvati (V Hrvateh), ne odzvanja, ne glazba i ne šumi poj hrvatskih začinjavaca i Zoranićevih vila. Ali šest stotina kilometara prema sjeverozapadu, u oazi zapadne Mađarske i južne Austrije, u čarobnom Gradišću, Zoranićeve vile i dalje poju, i jače. Kako to?
Prije više od pet stotina godina Hrvati su pred najezdama Osmanlija bili prisiljeni napustiti svoju domovinu i spas tražiti na jugozapadnim i sjeverozapadnim susjednim zemljama. Jedna je dalmatinska skupina otišla u Molise u Italiji, a druga prema Gradišću. Prtljagu koju su preci gradišćanskih Hrvata prije petsto godina ponijeli sa sobom, njihovi potomci čuvaju i danas. Prtljaga je to bogata, vrjednija od zlata, imanja, i bilo kakva drugoga materijalnoga bogatstva. Bogatstvo je to to stare hrvatske riječi; jezika kojim su i naši preci na ovim prostorima govorili prije pola milenija, jezik kojim su napisane najsjajnije stranice hrvatske književnosti.“
Manifestacija „Gradišćanski pjesnici u prostoru starih Hrvata“ odvijala se u četvrtak, 18. travnja 2024. godine u Osnovnoj školi „Franko Lisica“ u Polači (s početkom u 9 sati) i
Osnovnoj školi u Zemuniku Donjem (s početkom u 12 sati). U petak, 19. travnja 2024. godine književnici su nastupili u Gradskoj knjižnici Benkovac (s početkom u 9 sati) i
Osnovnoj školi u Obrovcu (s početkom u 12 sati). Svim priredbama ove manifestacije nazočio je velik broj učenika i nastavnika u školama u Polači, Zemuniku i Obrovcu, te sudjelovao u programima, kao u slučaju pjevačkoga zbora Osnovne škole u Zemuniku i novoosnovanog benkovačkog glazbenog ansambla u Gradskoj knjižnici u Benkovcu. Gradišćanski pjesnici i njihovi domaćini istodobno su međusobno razmijenili i svoje darove.
Goste su posebno pozdravili načelnik Općine Zemunik ing. Ivica Šarić, ravnatelj Gradske knjižnice Benkovac gosp. Mile Marić, te ravnatelji škola u kojima su književnici boravili, profesori Mate Bobanović, Božena Župan i Željko Modrić. U Poljoprivrednoj zadruzi „Maslina i Vino“, pjesnike je primio, pozdravio i upoznao s ravnokotarskim vinima, gospodin Radoslav Bobanović.
Pjesnici su, uz mjesta gostovanja posjetili i gradove Zadar i Nin, te mjesta Galovac, Raštane, Tinj, Kakmu, Poljoprivrednu zadrugu „Maslina i Vino“, Ljubačku kosu, Zemunik Gornji, Škabrnje, Kličevicu, Šopot, Smilčić, Karin, Kruševo i Pridragu.
Učenici Prirodoslovno-grafičke škole Zadar, u pratnji svoje ravnateljice profesorice Anamarije Ivković snimili su poseban film o manifestaciji „Gradišćanski pjesnici u prostoru starih Hrvata“.
TIGAR IZ SALAMANCE U KORICAMA BILOSNIĆEVE KNJIGE
Tigar iz Salamance i druge pjesme s okusom soli, kruha i vina naslov je najnovije zbirke pjesama Tomislava Marijana Bilosnića, u izdanju 3000 godina ZaDar. Riječ je o pjesničkim iskustvima, susretima i doživljajima s Bilosnićevih boravaka u poznatom svjetskom sveučilišnom gradu Salamanca u Španjolskoj, u kojemu su objavljene zbrke Tigar i Afrike, kao i mnoge druge pjesme ovog autora.
Zadnjih godina u Bilosnićevoj poeziji transcendentno-simboličkih poetičkih obilježja - piše Davor Šalat - „znatniji je udjel i svojevrsnih putopisnih sastavnica, to jest diskursa koji se oslanja na stvarne lokacije na kojima je sam autor, odnosno lirski subjekt boravio, te na mikro-naracije i anegdotalnost, kao i na naglašenu intertekstualnost. Tako je nakon zbirke pjesama Havana blues, nadahnute boravkom na Kubi i drugim zemljama hispanske Amerike, Bilosnić napisao poetsku knjigu Naranče Federica Garcíe Lorce, u kojoj su pak pjesme usko vezane uz njegovo proputovanje po španjolskim gradovima i tematiziranje velikih španjolskih umjetnika i svetaca.“
Tigar iz Salamance na svoj način nastavlja poetska iskustva zbirke Naranče Federica Garcíe Lorce i doslovni je Bilosnićev poetski dijalog sa španjolskim prijateljima iz Salamance i Ávile. Bilosnić, kao pjesnik s više tematsko-stilskih lica, u svojim se pjesmama iz ciklusa posvećenih gradu Salamanci, obraća svojim prijateljima pjesnicima, slikarima i fotografima Alfredu Pérezu Alencartu, José Amador Martínu, Joséu Maríu Muñozu Quirósu, Miguelu Eliasu i rano preminuloj pjesnikinji i urednici Jacqueline Alencar, kojoj je posvećen posebni ciklus pjesama. Tu su i pjesme s posvetama prevoditeljici Željki Lovrenčić, kao i glasovitoj španjolskoj pjesnikinji Gloriji Fuertes.
Tigar iz Salamance u koricama Bilosnićeve knjige svojevrsna je umjetnička opsesija nadahnuta njegovim stvarnim i imaginativnim vezama sa španjolskim gradom Salamancom, njegovim vezama s pjesnicima, slikarima, urednicima i izdavačima, u tome gradu i kastiljanskim ambijentom. Poznati hrvatski kritičar Šalat bi kazao: „Bilosnić kao da slijedi određene umjetničke postupke nadrealističkih i apstraktnih slikara koji često kreću od vidljivog svijeta i stvarnosnih referenci koje potom ili svode na osnovne – apstraktne – elemente ili ih imaginativnim montažama u potpunosti stiliziraju i uklapaju u nadrealističku stilsku fakturu“.
Zbirku Tigar iz Salamance svoji uvodnim tekstom „Jedan Tigar šeće Salamancom“, koji je ranije objavljen u španjolskim medijima, popratio je Bilosnićev izdavač i prijatelj, peruansko-španjolski pjesnik, akademik Alfredo Pérez Alencart. Kao urednica zbirke potpisuje se izv. prof. dr. sc. Sanja Knežević, pročelnica Kroatistike na Sveučilištu u Zadru. Likovnu opremu potpisuje sam autor, a grafičku obradu Marija Marfat. Na naslovnici je Bilosnićeva slika „Meseta“ (visoravan u središnjoj Španjolskoj) iz njegovog likovnog ciklusa ulja na drvu „Nutarnji pejzaž“.
BILOSNIĆ I BARAKOVIĆEVA LEGENDA O KOŠUTI
Nova zbirka pjesama, Četrdeset ljubavnih i jedna nenapisana
Nova zbirka Tomislava Marijana Bilosnića, u izdanju izdavačke kuće 3000 godina Za dar, naslovljena je Četrdeset ljubavnih i jedna nenapisana, iz čega je razvidna i tematika ovog pjevanja. Ovo je inače četvrto ovogodišnje Bilosnićevo izdanje, poslije zbirke Afrika objavljene u Rumunjskoj na rumunjskom i francuskom jeziku, Spomenice 2022. i Zbornika posvećenog prošlogodišnjem autorovom životnom i stvaralačkom jubileju. Pjesme su prethodno objavljene u časopisu Republika broj 7-8. / 2023., Društva hrvatskih književnika, u Zagrebu.
Zbirku Četrdeset ljubavnih pjesama i jedna nenapisana čini gusto tkanje slika, iskaza, slatkih strepnji lirskoga subjekta. Zahvalnost životu i ljubavi glavna je tema ove pjesničke knjige pa su slike proživljenih ljubavnih iskustava, zajedničkog života, svakodnevne sitnice upletene u snažnu simboliku – doista teme koje u čvrstoj cjelini održavaju opkoračenjima uvezane slike. Bogata slikovitost i končetozna metaforičnost, bitne su odlike pjesništva Tomislava Marijana Bilosnića, pa su tako dominantne i u ovoj zbirci. Četrdeset ljubavnih pjesama uvezano je slikama radosnoga pjeva u kojima pjesnik sjedinjuje domaće, poznato i intimno s udaljenim, snovitim i nepoznatim. Slike Ravnih kotara pretvaraju se pjesničkim vezom u ogledalo Andaluzije, Barakovićeva legenda o košuti i nastanku Zadra pretvara se u intimnu priču o jednoj ljubavi, čvrstoj kao grad. Od prve do posljednje pjesme pjesnik ispisuje radost posvećenja života ljubavi kao poeziji. Stoga jedna pjesma ostaje nenapisana, zauvijek. Ona uvijek čeka novi dan, novo buđenje, kao i ljubav.
U pedeset i šest godina pjesničkoga stvaranja Tomislav Marijan Bilosnić uspio je iznjedriti količinom impozantan, poetološki i žanrovski raznolik i estetski vrijednosno različit opus, zapazila je hrvatska književna kritika, ali takav opus koji je označen s više velikih pjesničkih nagrada, kao što su Nagrada „Tin Ujević“ , Nagrada „Antun Branko Šimić“ i Nagrada „Dubravko Horvatić“.
BILOSNIĆEV TIGAR GOVORI MAĐARSKI
Bilosnić je uzbudljiv i zato što ne pripada nijednoj struji: on je nesvrstavajući autor.
Tomislav Marijan Bilosnić postao je i službeno član grupe autora najveće i najpoznatije mađarske izdavačke kuće Magyar Napló iz Budimpešte. Naime, ovih je dana ova izdavačka kuća objavila Bilosnićevu zbirku pjesama „Tigar“ na mađarskom jeziku, i predstavila je na svojim stranicama, ističući kako se ciklus pjesama o tigru „poznatog hrvatskog pjesnika Tomislava Bilosnića, napisan 2004. godine“ i objavljen na više strana svijeta, sad otkriva otkriva i mađerskim čitateljima u prijevodu dr. Sándora Horvátha.
„Ovaj tematski zbornik svojevrsna je kruna stvaralaštva autora rođenog 1947. godine. On otkriva novu metafizičku ravan lirskog jezika i otvara put prema prirodi. Bilosnić je uzbudljiv i zato što ne pripada nijednoj struji: on je nesvrstavajući autor. Tijekom karijere doticao se beat poezije, svijeta afričkih plemenskih narodnih pjesama, pa i drevne ljubavne poezije, a pisao je i haiku - a sada lik prašumske životinje uzdiže“ u borgezovski simbol civilizacije, koji plijeni pjesnikovu maštu, odgovarajući tako dvjesto godina kasnije i na upite slavnog engleskoga genija romantizma, Williama Blakea, što radi tigar danas, iz koje dubine kotla prema nama žare oči te zastrašujuće i fascinantne životinje? Bilosnić je taj umjetnik: konačno pronalazi tigra i u vlastitome srcu“, piše urednica izdanja Zsille Gábor Tördelö.
Kao odgovorna urednica potpisuje se Zsiga Kristóf, a Ádám Bornemissza kao urednik, dok je knjigu ilustrirao poznati talijanski slikar Ugo Maffi, a naslovnicu je osmislila i izradila Judit Vincze.
Bilosnićev „Tigar“ poslije engleskog (američkog), španjolskog, portugalskog, talijanskog, njemačkog, rumunjskog, makedonskog, albanskog, romskog, bugarskog, slovenskog i francuskog jezika, progovorio je tako i mađarskim jezikom. Tako je Bilosnić najveći uspjeh do sad postigao poetskom zbirkom „Tigar“ koja obuhvaća dvjestotinjak pjesama na temu tigra. To jedinstveno djelu u kojem se uspješno stapaju univerzalnost, duboka refleksivnost i igra, izazvalo je veliko zanimanje u mnogim zemljama svijeta.
O Bilosnićevu „Tigru“ do sada su uz znana hrvatska književna imena pisali i poznati svjetski autori, kao što su Alfredo Pérez Alencart, David Cortés Cabán, Karl Kvitko, Enrique Veloria Vera, Tatiana Radulescu, Daniel Dragomirescu, Yohn Taylor, Nöelle Arnoult i drugi. Recepcija književne kritike Bilosnićeva „Tigra“ u svakome se slučaju slaže s tvrdnjom poznatog američkoga stručnjaka za europsku poeziju, koji svoj tekst o ovoj zbirci završava riječima – „nad ovim sjajnim pjesničkim djelom doista bi trebalo i meditirati i raspravljati“!
ZA „AFRIKU“ NA FRANCUSKOM JEZIKU
BILOSNIĆU DIPLOMA I GRB PRIX D'EXCELLENCE
Na internacionalnom festivalu poezije u Dijonu, u Francuskoj, hrvatski književnik Tomislav Marijan Bilosnić za svoju zbirku pjesama „Afrika“ u prijevodu na francuski jezik dobio je prestižno priznanje Diplomu i grb Prix d'Excellence.
U obrazloženju stoji da se Bilosniću nagrada dodjeljuje za njegovu pjesničku knjigu, kao i za dugogodišnju suradnju s međunarodnim časopisom Horizon Littéraire Contenporain koja služi hrvatsko-francusko-rumunjskim kulturnim vezama. Tako ovo priznanje dolazi, kako sa strane Festivala poezije u Dijonu u Francuskoj, tako i od izdavača u Rumunjskoj, koji objavljuje pjesnička djela iz cijeloga svijeta, a koji je do sad objavio sedam Bilosnićevih zbirki pjesama.
Naime, Bilosnićeva zbirka pjesama „Afrika“ na francuskom jeziku u prijevodu poznate francuske pjesnikinje Noëlle Arnoult objavljena je početkom lipnja 2023. godine u Rumunjskoj u izdanju Biblioteke Universalis međunarodnog višejezičnog časopisa Orizont Literar Contemporan, kojeg uređuje poznati rumunjski književnik, prevoditelj i urednik Daniel Dragomirescu.
Bilosnićeva „Afrika“, inače, do ovog francuskog izdanja prethodno je objavljena na španjolskom, engleskom, rumunjskom i albanskom jeziku, i doživjela je iznimnu međunarodnu književno kritičku recepciju, a za nju je dobio i dvije ugledne književne nagrade – Nagradu „Fra Martin Nedić“ (Tolisa) i Nagradu „Vlado Puljić“ (Mostar).
Nagrada je Bilosniću dodijeljena još u listopadu 2023. godine, ali zbog njegovih drugih međunarodnih obveza uručena mu je ovih dana.
BILOSNIĆEVO PREDSTAVLJANJE U MAKEDONIJI, GOSTOVANJE U BIH, ITALIJI, FRANCUSKOJ I ŠPANJOLSKOJ
Na ovogodišnjem 38. Štipskom kulturnom ljetu 2023. godine, u utorak 18. srpnja, bit će predstavljena dvojezična ( na hrvatskom i makedonskom jeziku) zbirka pjesama „Odisej na Petoj aveniji“ Tomislava Marijana Bilosnića.
Zbirka, u prijevodu Kirila Panajatova bit će predstavljena u OMC „Kiro Gligorov“ u Štipu, u organizaciji Štipskog kulturnog ljeta, OMC „Kiro Gligorov“ i Zajednica Hrvata u Štipu.
Zbirka istoga sadržaja tiskana je i u Rumunjskoj i Albaniji, a sadrži izbor pjesama iz Bilosnićevih zbirki ranijeg razdoblja, kao što su zbirke „Pred zavjesama“, „I društvo koje ostaje“, „Približavanje ptica“ i „Znaci za uzbunu“.
„Don Quijote na Petoj aveniji“ već je naišao na izuzetnu svjetsku književnu recepciju, pa su o njoj do sad pisali David Cortes Cabán (Portoriko), John Tischer (Meksiko), Michael White (SAD), Neil Leadbeater (Engleska) i Noélle Arnoult (Francuska).
Poslije predstavljanja u Makedoniji, Bilosnić će gostovati u Bosni i Hercegovini, na već tradicionalnoj manifestaciji, na 22. Pjesničkom sijelu u čast don Juraja Gospodnetića, na Vidikovcu u Koritima. Potom Bilosnić kreće na višednevnu turneju po Italiji, Francuskoj i Španjolskoj.
Sedma knjiga Tomislava Marijana Bilosnića u Rumunjskoj
BILOSNIĆEVA „AFRIKA“ NA FRANCUSKOM JEZIKU
U Rumunjskoj je početkom lipnja 2023. godine iz tiska izišla sedma knjiga Tomislava Marijana Bilosnića tiskana u ovoj zemlji. Riječ je o zbirci pjesama „Afrika“ objavljenoj na francuskom i engleskom jeziku, u izdanju Biblioteke Universalis međunarodnog višejezičnog časopisa „Orizont Literar Contemporan“, koji je i izdavač svih dosadašnjih Bilosnićevih izdanja u Rumunjskoj. Pjesme na francuski jezik prevela je ugledna francuska pjesnikinja i urednica mnogih svjetski antologija Noëlle Arnoult, dok prijevod na engleski jezik potpisuje poznati hrvatski, u više navrata nagrađivani, prevoditelj i esejista Roman Karlović.
Bilosnićeva zbirka „Afrika“, koja je izvorno objavljena 2011. godine u Zadru, do sad je prevedena na engleski, španjolski, albanski i rumunjski jezik, pa je ovo njezino šesto uzastopno izdanje, s tim da je rumunjsko izdanje, kod istog izdavača, tiskano 2017. godine na rumunjskom jeziku. Pogovor francuskom izdanju pjesama, naslovljen „Tigar u Bukureštu“ napisao je urednik izdanja, poznati rumunjski književnik i urednik Daniel Dragomirescu. Uz biografiju autora i njegovu fotografiju, knjiga je ilustrirana likovnim prilozima iz afričke umjetnosti.
Uz svjetske prijevode, Bilosnićeva zbirka „Afrika doživjela je i domaću i svjetsku književnu recepciju, tako što je vrlo pozitivno prikazana na mnogim stranama svijeta od više poznatih kritičara. Dovoljno je spomenuti samo eseje španjolsko-peruanskog pjesnika i akademika Alfreda Péreza Alencarta, kao i portorikanskog kritičara i pjesnika, sveučilišnog njujorškog profesora Davida Cortesa Cabana, te kritike hrvatskih znanstvenika i kritičara kao što su dr. sc. Davor Šalat, izv. prof. dr. sc. Sanja Knežević, doc. dr. sc. Tin Lemac, dr. sc. Igor Šipić i drugi. Za napomenuti je kako je zbirka „Afrika“ u Bosni i Hercegovini nagrađena s dvije ugledne književne nagrade – Nagradom „Fra Martin Nedić“ (Tolisa) i Nagradom „Vlado Puljić“ (Mostar).
Sedma knjiga Tomislava Marijana Bilosnića u Rumunjskoj
BILOSNIĆEVA „AFRIKA“ NA FRANCUSKOM JEZIKU
U Rumunjskoj je početkom lipnja 2023. godine iz tiska izišla sedma knjiga Tomislava Marijana Bilosnića tiskana u ovoj zemlji. Riječ je o zbirci pjesama „Afrika“ objavljenoj na francuskom i engleskom jeziku, u izdanju Biblioteke Universalis međunarodnog višejezičnog časopisa „Orizont Literar Contemporan“, koji je i izdavač svih dosadašnjih Bilosnićevih izdanja u Rumunjskoj. Pjesme na francuski jezik prevela je ugledna francuska pjesnikinja i urednica mnogih svjetski antologija Noëlle Arnoult, dok prijevod na engleski jezik potpisuje poznati hrvatski, u više navrata nagrađivani, prevoditelj i esejista Roman Karlović.
Bilosnićeva zbirka „Afrika“, koja je izvorno objavljena 2011. godine u Zadru, do sad je prevedena na engleski, španjolski, albanski i rumunjski jezik, pa je ovo njezino šesto uzastopno izdanje, s tim da je rumunjsko izdanje, kod istog izdavača, tiskano 2017. godine na rumunjskom jeziku. Pogovor francuskom izdanju pjesama, naslovljen „Tigar u Bukureštu“ napisao je urednik izdanja, poznati rumunjski književnik i urednik Daniel Dragomirescu. Uz biografiju autora i njegovu fotografiju, knjiga je ilustrirana likovnim prilozima iz afričke umjetnosti.
Uz svjetske prijevode, Bilosnićeva zbirka „Afrika doživjela je i domaću i svjetsku književnu recepciju, tako što je vrlo pozitivno prikazana na mnogim stranama svijeta od više poznatih kritičara. Dovoljno je spomenuti samo eseje španjolsko-peruanskog pjesnika i akademika Alfreda Péreza Alencarta, kao i portorikanskog kritičara i pjesnika, sveučilišnog njujorškog profesora Davida Cortesa Cabana, te kritike hrvatskih znanstvenika i kritičara kao što su dr. sc. Davor Šalat, izv. prof. dr. sc. Sanja Knežević, doc. dr. sc. Tin Lemac, dr. sc. Igor Šipić i drugi. Za napomenuti je kako je zbirka „Afrika“ u Bosni i Hercegovini nagrađena s dvije ugledne književne nagrade – Nagradom „Fra Martin Nedić“ (Tolisa) i Nagradom „Vlado Puljić“ (Mostar).
HOMMAGE UKRAJINSKOM SLIKARU KAZIMIRU MALJEVIČU
U Galeriji Kapetanova kula HDLU Zadar, u četvrtak, 1. rujna 2022. godine otvorena je samostalna izložba crteža, u tehnici tuša u boji, Tomislava Marijana Bilosnića pod nazivom „33“. Uz autora, o izložbi su pred mnogobrojnom publikom govorili Dragan Jalavić, prof., predsjednik HDLU Zadar i mr. Joso Štulina, pjesnik i nekadašnji poznati zadarski gospodarstvenik.
Kako je izložba dio obilježavanja Bilosnićeva jubileja – 75 godina života i 55 umjetničkoga rada – njezin naziv simbolično sugerira na godine završetka i godine novog početka. Izloženi crteži nastali su točno prije 39 godina, a ovom se prigodom po prvi put izloženi pokazuju javnosti. Bilosnićevi radovi predstavljaju svojevrsni hommage avangardi, avangardnim umjetnicima koji su sanjali i živjeli za ideju promjene svijeta, vjerujući u mesijansku ideju obnove; dio su Bilosnićeva projekta zanog pod nazivom „Senzacija Majakovski“; a iz likove perspektive crteži su nastali u umjetničkom – intercitatnom dijalogu s ukrajinskim slikarom Kazimirom Maljevičem. I premda je Bilosnić ovaj ciklus već ranije zacrtao kao ciklus godišnjice, svojevrsne stvaralačke summe – jer su njegova Izabrana djela objavljena u devet tomova, opremljena upravo ovim crtežima – čini se da je izložba u ovoj godini rata u Ukrajini i svjetske krize – ipak aktualna i s te strane.
U katalogu izložbe povjesničar umjetnosti i likovni kritičar, prof. Đuro Vanđura navodi: „Trideset tri su dvije trojke, dvostruko savršenstvo prirode u neprestanom obnavljanju, neprestanom rađanju, umiranju i ponovnom rađanju. Božanstvo je cjelovito između sina Horusa, majke Izide i oca Ozirisa, a to je sigurnost kako će poslije ove hladne noći sutra svanuti novi dan. Na drugoj strani je i svaka priroda, pa i Čovjekova, cjelovita u zajednici muškog, ženskog i njihovog djeteta. Postojimo na tom principu i kud god oko sebe pogledamo princip se ponavlja i multiplicira. Svako je rađanje, življenje i umiranje jedinstvo postojanja. To je jednostavan trokut života. Veličina trokuta je njegovo jedinstvo individualnosti tri kuta i tri stranice. Svaki kut i svaka stranica mogu sudjelovati u nekom drugom ili trećem liku, ali bit im je i snaga što su upravo ovdje u ovakvom zajedništvu. Međutim, spotakli smo se na dvije trojke, na dva trokuta, a kako je tamo gore tako je i ovdje dolje; božansko i zemaljsko su nerazdvojni.“
Vidimo, Bilosnić u naslovu brojkom 33, na simbolističkoj razini, naglašava svoju ukorijenjenost u judaističku i kršćansku tradiciju, pa i svjetonazor. To je vrlo dobro eksplicirao prof. Đuro Vanđura u pogovoru u kojem je povezao broj 33 s Kristovim životnim vijekom i smrću koja znači iskupljenje i osmišljavanje čovjekove egzistencije u prostoru i vremenu, ali i Solomonovog pečata, odnosno Davidove zvijezde kao geometrijskog jedinstva gornjeg i donjeg svijeta (dva trokuta), odnosno da su "božansko i zemaljsko nerazdvojni". Prof. Đuro Vanđura s pravom ističe da su "trideset i tri veliki završetak, smrt i ujedno novi, veliki početak, pravi nastavak i novi život. Trideset tri su godine Isusa Krista, a njegov život i udes uzdižu svijet simbola do stvarnosti, istinitosti i provjerljivosti". ... "Kod bijele boje - piše prof. Vanđura - univerzalne majke, beskrajnog potencijala prirode i stvaranja, nećemo posebno zastajati. … Crna boja je mrak, tama, uspavan duh u materiji i carstvo minerala, svijet bez života. Njezina prava suprotnost je crvena boja sa svojim značenjima duhovnosti i života. Ona potiče promjene koje postavlja čovjek obasjan svjetlošću svijesti".
Povjesničari umjetnosti za ovaj će Bilosnićev ciklus reći da je s obzirom na vrijeme nastanka – postmoderna prije postmoderne; možda i jest tako, međutim, konačna se prosudba prepuštam struci i vremenu, dok se za Bilosnićas ipak može reći da je doista ono što je za njega zapisao vrsni poznavatelj slikarstva – Ive Šimat Banov - pobunjeni čovjek!
Izložba je otvorena pod pokroviteljstvom Grada Zadra, a radovi se mogu razgledati u Galeriji Kapetanova kula u Zadru od 1. do 15. rujna 2022. godine, svakog dana od 16 do 20 sati. Ovo je inače sedma ovogodišnja Bilosnićeva izložba.
PREDSTAVLJANJE KNJIGE I OTVARANJE IZLOŽBE TOMISLAVA MARIJANA BILOSNIĆA U DUBROVNIKU
Književnik, slikar, fotograf i publicist Tomislav Marijan Bilosnić, u godini svojih životnih i umjetničkih jubileja, gotovo iz dana u dan, niže svoja javna nastupanja diljem domovine i u inozemstvu, predstavljanjem svojih „Izabranih djela“ kao i novoizišlih knjiga, te otvaranjem izložbi slika i fotografija. Samo ove godine dosad tiskano je deset zasebnih Bilosnićevih izdanja, a uz brojne nastupe u zemlji zabilježena su i njegova gostovanja u Austriji, Češkoj, Poljskoj, Mađarskoj, Bosni i Hercegovini, Rumunjskoj, dok su najavljena i ona u Makedoniji i Albaniji.
Ovih dana Bilosnić se u Dubrovniku predstavio i kao književnik i kao slikar. Galerija SebastijanArt iz Dubrovnika organizirala je predstavljanje Bilosnićeve knjige „Molitva svetom Franji“ i otvorenje izložbe „Duhovi sa zadarskog Foruma“, kao dio obilježavanja 50-tog jubileja postojanja ove poznate Galerije.
U Klaustru franjevačkog Samostana Male braće, u utorak 23. kolovoza 2022. godine s početkom u 20 sati, predstavljena je zbirka „Molitva svetom Franji“ objavljena na 25 jezika i 5 pisama svijeta, na kojoj je autoru čestitao i Sveti Otac papa Franjo udijelivši mu i Apostolski Blagoslov. U programu predstavljanja knjige uz autora sudjelovali su fra Josip Sopta, gvardijan Male braće, izv. prof. dr. sc. Sanja Knežević, prof. Irja Jerković, Andreja Dujić, voditeljica Galerije SebastijanArt i Vinko Čenić, dok su u glazbenoj pratnji sudjelovali prof. Hrvoje Jugović i Josip Čenić&Matko Dišipulo (Dubrovački kavaljeri) i prijatelji.
Izložba slika Tomislava Marijana Bilosnića „Duhovi sa zadarskog Foruma“ otvorena je u srijedu 24. kolovoza 2022. godine s početkom u 20 sati u Galeriji Sebastijan u Ulici sv. Dominika 5., u Dubrovniku. Na izložbi je prikazano osamnaest slika velikog formata iz Liburnskog ciklusa, koji govore o autorovom „poistovjećivanju sa starosjediocima liburnskih gradina, s uljuđenim građanima rimskih kolonija i municipija“, kako stoji u katalogu, kojega su svojim tekstovima popratili Aleksandar Stipčević i Ive Šimat Banov. Uz Tomislava Marijana Bilosnića na otvaranju izložbe sudjelovali su dr. Ivan Viđen, izv. prof, dr. sc. Sanja Knežević, prof. Irja Jerković i Andreja Dujić, uz glazbenu pratnju Josipa Čenića&Matka Dišipula (Dubrovački kavaljeri) i prof. Hrvoja Jugovića.
Tomislav Marijan Bilosnić je ugledni hrvatski umjetnik, jedan od najprevođenijih hrvatskih književnika, koji ove godine obilježava svoj umjetnički i životni jubilej, životom i radom vezan je uz Zadar i zadarski prostor što i kazuje naslov njegove dubrovačke izložbe, kao i njegova druga mnogobrojna djela.
NA DANIMA LUKE BOTIĆA U ĐAKOVU OBILJEŽEN BILOSNIĆEV JUBILEJ
U četvrtak, 18. kolovoza 2022. godine, u Dvorcu Vitturi, u Kaštel Lukšiću, svečano su otvarani 13. Dani Luke Botića (Split, 22. I. 1830. – Đakovo, 22. VIII. 1863.), koji su nastavljeni 21. i 22. kolovoza u Đakovu. U Strossmayerov grad Botić je prije 170 godina došao na poziv samog biskupa Strossmayera i tu ostao. Ime Luke Botića sudbonosno je vezano i uz Zadar, gdje je Luka Botić studirao teologiju, koju je u doba narodnog preporoda samovoljno napustio, kako bi, odbijajući prisegu vjernosti austrijskomu caru, radio za narodnu dobrobit, sjedinjenje Dalmacije i sjeverne Hrvatske.
O Luki Botiću u Zadru i njegovom školovanju na zadarskoj teologiji, kao najzanimljivijem dijelu života ovoga hrvatskog romantičarskog pjesnika i političara, u Kaštelima i Đakovu govorili su izv. prof. dr. sc. Sanja Knežević, pročelnica Odjela za kroatistiku na Sveučilištu u Zadru i hrvatski književnik Tomislav Marijan Bilosnić.
13. Dani Luke Botića okupili su šezdesetak sudionika iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Austrije i Mađarske, u sklopu čega je održano petnaest različitih programa, ponajprije dva okrugla stola na temu „Zadarski studentski dani Luke Botića (1849. - 1851.)“.
U Đakovu su održani i Pjesnički razgovori u kojima je sudjelovalo više autora novih pjesničkih izdanja, te Pjesničke posvete Luki Botiću, pjesnička čitanja slavonskih autorica i autora zastupljenih u Zborniku Dana Luke Botića. Središnji program 22. kolovoza započeo je na Gradskom groblju polaganjem vijenaca na grobnicu Luke Botića, uz govorenje Botićevih stihova i posjetom Spomen-muzeju biskupa Strossmayera, te otvaranjem izložbe Zdravka Ćosića „Mediteranski motivi panonskog slikara“. Predstavljena je i knjiga Božice Brkan „Privremeno neupotrebljivo“. O knjizi je govorio književnik Đuro Vidmarović.
U okviru programa manifestacije 13. Dana Luke Botića, u Đakovu je priređeno i obilježavanje „Životne i književne obljetnice Tomislava Marijana Bilosnića“. Tom prigodom je Bilosnić predstavio svoja „Izabrana djela“, kao i deset svojih izdanja tiskanih djela u ovoj jubilarnoj godini. O Bilosniću su zborili prof. Mirko Ćurić, dopredsjednik Društva hrvatskih književnika i predsjednik DHK Ogranka Slavonsko-baranjsko- srijemskog, izv. prof. dr. sc. Sanja Knežević, koja je uredila i pripremila Bilosnićeva „Izabrana djela“ te dr. Robert Hajszan Panonski, koji je predstavio i prvi Panonski katalog Panonskog instituta iz Pinkovca u Austriji. Za napomenuti je kako je „Panonski list“ ove godine posvetio cijeli jedan svoj broj Bilosnićevu jubileju, pa je zasebno predstavljen i to posebno izdanje pod naslovom „Jublikarni spis“, kao i knjiga posvećena Bilosnićevu jubileju „Tigar među koricama knjige“ nedavno objavljena u Rumunjskoj. Potom se govorilo o djelatnosti Panonskoga instituta, predstavljen je Panonski ljetopis i katalozi koji objedinjuju sve brojeve Panonskoga lista koji u posljednje vrijeme izlazi kao tjednik. Tomislav Marijan Bilosnić prilikom predstavljanja osobito je pažnju posvetio neumornom Hajszanovu radu ističući njegov neumoran napor u nastojanjima praćenja kulturnih i društvenih zbivanja u Hrvatskoj i Gradišću, ali i u očuvanju gradišćansko-hrvatskoga jezika i kulture.
Organizatori 13. Dana Luke Botića su Udruga za revitalizaciju sela OPOR – Botići i Đakovački kulturni krug, suorganizatori Spomen muzej biskupa Josipa Jurja Strossmayera Đakovo, Brodski kulturni krug, Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata Subotica, Panonski institut Pinkovac (Austrija), Rock klub King Đakovo i Acumen, Zagreb. Pokrovitelji manifestacije su Ministarstvo kulture i medija RH, Osječko-baranjska županija, Grad Đakovo i Grad Kaštela.
U SRPNJU BILOSNIĆ IZDAO OSMU KNJIGU OVE GODINE
Najnovija zbirka pjesama Tomislava Marijana Bilosnić naslovljena je Vidio sam Borgesove oči. Ovo je inače osmo Bilosnićevo izdanje ove godine, poslije Molitve svetom Franji (na 25 jezika i 5 pisama svijeta), Vrtnog patuljka, Spomenice 2020., Spomenice 2021., La Havana blues (rumunjsko izdanje na španjolskom, rumunjskom i engleskom jeziku), Put u Havanu i Oda zemuničkom kulturnom pejzažu (na hrvatskom i englesko m jeziku).
Nova pjesnička zbirka Tomislava Marijana Bilosnića Vidio sam Borgesove oči svojim naslovom, kompozicijom pa i žanrom, u potpunosti se uklapa u obilježavanje velikog autorovog jubileja. I metaforično i metatekstualno – Bilosnić se zagledao u Borgesove oči.
Pjesme Bilosnićeve zbirke Vidio sam Borgesove oči raspoređene su unutar sedam ciklusa („Masline koje nas hrane uljem rasutih zvijezda“, „Ležaj pod grčkom maslinom“, „Povijest masline“, „Vidio sam Borgesove oči“, „Niz oblake kotrljaju se masline“, „Onaj sam koji sadi i sanja“, „U kući ne žele pjesnika“). Zanimljivost ove zbirke jest u činjenici da se posve uklapa u autorov pjesnički izričaj posljednjih dvadesetak godina, konkretno od zbirke Tigar objavljene 2003. godine i to na više razina: poput Tigra u ovoj zbirci autor pjesnički problematizira jedinstvenu temu masline prilazeći joj fenomenološko-simboličkim poetskim alatom; poput Tigra simboličko-mitološki sloj pjevanja ozbiljuje izravnim autobiografskim elementima i obiteljskom poviješću. Nadalje, u zbirci Vidio sam Borgesove oči on spaja i teme i motive pa i strukturu razvedenoga stiha kako to primjerice čini u ranijim zbirkama Odisej ili Odisejeve pjesme. Isto tako u ciklusu „Ležaj pod grčkom maslinom“ opjevava sjećanja na konkretna maslinova stabla sa svojih mediteranskih putovanja stvarajući određeni poetski putopis kako je to već ranije činio primjerice u svojim zbirkama Havana blues i Naranče Federica Garcije Lorce.
Naslovna pjesma zbirke „Vidio sam Borgesove oči“ zapravo je metaforičan i uvod i poziv na čitanje nove Bilosnićeve pjesničke zbirke, zapravo poezije u kojoj je sjedinivši novog i starog sebe otvorio vlastiti prostor slobodnoga pjeva. Često stoga ova poezija djeluje lišena vremenske dimenzije, dok je istodobno duboko ukorijenjena u hrvatski, mediteranski prostor. Maslina je tako istodobno simbol i Homera i Borgesa – prvog i posljednjeg, kao i konkretna slika vlastitog života u kojoj se sjedinjuje poetika svetog maslinarenja sa životnim pozivom pisanja. Kao poziv na čitanje citirat ćemo dva posljednja stiha iz pjesme „Tako se beru masline“, jer i pisanje i čitanje poezije uvijek se vraća slici odisejevskog putovanja – „Tako se beru masline ploveći / kući staroj u suncu novome“.
Vrijedi još spomenuti da je i ovoj knjizi Bilosnić ujedno autor likovne opreme što će reći da je na naslovnici otočni pejzaž iz njegova slikarskoga ciklusa Mediteranski pastel.
Na 120 stranica zbirka Vidio sam Borgesove oči, u sedam zasebnih poglavlja donosi se osamdeset i tri pjesme posvećene maslini. Bilosnić je i autor naslovnice ove zbirke, kao i inače svih svojih izdanja, grafičku obradu potpisuje Marija Marfat, dok je urednik izdanja Dejan Golem, a izdavač 3000 godina Za dar.
„Oda zemuničkom kulturnom pejzažu“ naslov je nove knjige Tomislava Marijana Bilosnića. knjiga je tiskana dvojezično, na hrvatskom i engleskom jeziku. prijevod na engleski jezik potpisuje Andrea Cetinić, mag. angl. ovo divot izdanje, tiskano u koloru i formatu monografije, kao nakladnik potpisuje Općina Zemunik, dok je urednik Ivica Šarić, dipl. ing. Tomislav Marijan Bilosnić autor je i fotografija tiskanih u monografiji, dok je za naslovnicu izabrana litografija „Gradina“ A. Ulricha Ravensburga, nastala davne 1905. godine.
”Pejzaž je lice našeg krajolika, a lice je ogledalo njegove duše, složena slika nutrine, svi titraji i sve tajne, arhiva svakoga zapisanog trenutka življenja od prvoga časa nastanka do danas. Zato me kad je riječ o povjesnicama zanima pejzaž (krajolik, krajobraz), samo tlo, zemlja, sve ono što čini jedan prostor, u njegovu sveobuhvatnom, stvarnom, metaforičkom i morfološkome značenju, jer su u njemu, u njegovim zrncima, u putovima, njivama, vinogradima, voćnjacima, šumama i šikarama, vodama i brdima, u toponimima, nazivlju, legendama i pričama, zapretane svekolike njegove tajne; i one zakopane, prekrivene, urušene, sagrađene, ukorijenjene, zasijane, i one što iz pejzaža rastu, vide se i u njemu se skrivaju; u pejzažu su naslijeđene, zaboravljene, pohranjene, tu su njihove duhovne supstance svih povijesnih perioda, flore i faune, i zemlje i duše, slika čovjeka, njegov karakter i narav, njegova priroda, genetika i geneza, sve moguće pamćenje, vrijednosti koje su preoblikovane, naši korijeni, naša unutarnja nužnost, enigma stvaranja; dakle, sve ono što je duh minulih vremena, životi i smrti, radosti i tuge, uspjesi i padovi, uzleti i nesigurnosti, ratnički, ratarski, stočarski i umjetnički, pjesnički, filozofski i vjerski izrazi; i konačno, u konfiguraciji terena, pejzaža, možemo nazrijeti kako sve minule horizonte, cjelokupnu arheološku horizontalu, tako i sve one duhovne vertikale življenja, iskrižane, prekrižene, ili ukrižene sve ritmove i mijene, rušenja i podizanja, sliku trošenja, trajanja, ali i obnavljanja i preobražavanja. jednostavno, pejzaž to smo mi. U pejzažu naziremo sve ono što je bilo našim preduvjetom, što je uzrokom našeg trajanja i razlog naše budućnosti; u pejzažu se ogleda sve što je u njemu i na njemu i s njime stvoreno, pejzaž je najčistiji, najjasniji, najljepši likovni jezik svega postojećeg, on je tajna svekolike topografije i kronologije“, piše Bilosnić u uvodu teksta ove knjige.
Tekst „Oda zemuničkom kulturnom pejzažu“ prvotno je objavljen kao pogovor znanstvenoj monografiji ”Zemnik u prostoru i vremenu”, čiji su urednici prof. dr. sc. Josip Faričić i doc. dr. sc. don Zdenko Dundović, a nakladnici Sveučiliše u Zadru i Općina Zemunik Donji, te Zavod za povijesne znanosti HAZU u Zadru, Župa Marije Kraljice Mira – Kraljice Hrvata u Zemuniku.
BILOSNIĆEV JUBILEJ OBILJEŽEN U AUSTRIJI, ČEŠKOJ I MAĐARSKOJ
“PUT U HAVANU“ 150 BILOSNIĆEVO IZDANJE
BILOSNIĆEVA MOLITVA SVETOM FRANJI NA 27 JEZIKA I PET PISAMA SVIJETA
Već prvih dana 2022. godine u kojoj književnik, slikar, publicist, novinar i fotograf Tomislav Marijan Bilosnić obilježava svoj jubilej -75 godina života i 55 godina umjetničkog djelovanja u zemlji i inozemstvu, iz tiska je izišla njegova nova knjiga Molitva svetom Franji, objavljena na dvadeset i sedam jezika i pet pisama (latinici, ćirilici, glagoljici, arapskom i japanskom pismu), obima 128 stranica. Riječ je o Bilosnićevoj pjesmi Molitva svetom Franji prvotno objavljenoj u zbirci Molitve (2009.) za koju je autor dobio prestižnu Nagradu Tin Ujević. Potom je uvrštena u antologiju Hvaljen budi, Gospodine moj – Sveti Franjo u hrvatskom pjesništvu (2009.), da bi je s vremenom više od dvadeset svjetskih pjesnika prevelo na svoje nacionalne jezike. Ideja za prijevod pjesme na više jezika svijeta potekla je od akademika Alfreda Péreza Alencarta, španjolsko-peruanskog pjesnika tijekom autorova gostovanja u Salamanki i Ávili za posjete rodnoj kući sv. Tereze Avilske.
Pjesmu Molitva svetom Franji na španjolski je prevela dr. sc. Željka Lovrenčić. na francuski pjesnikinja Noëlle Arnoult, na portugalski pjesnik Maria do Sameiro Barroso, na engleski književni prevoditelj Roman Karlović, na talijanski književnica Vanesa Begić, na njemački sveučilišna profesorica i prevoditeljica Ute Karlavaris-Bremer, na grčki pjesnik Christos Toumanidis, na nizozemski pjesnik Kees van Meel, na albanski pjesnik i prevoditelj Mustafa Spahiu, na makedonski književnik Risto Vasilevski, na ukrajinski slikar Vasilij Korkiško, na svahilli režiser i prevoditelj Lawrence Kiiru (Kenija), na Yoruba prevoditelj Robert Sossou (Bénin, Nigéria), na bugaraski pjesnik i prevoditelj Gančo Savov, na mađarski dr. sc. Šandor Horvath, na rumunjski prevoditeljica Monica Dragomirescu, na češki prevoditelj dr. sc. Pavel Pilch, na arapski novinar Hassan Haidar Diab, na turski prevoditeljica Selda Aliji, na slovenski dr. sc. Brane Senegačnik, na japanski prevoditelj Masahiko Otsuka.
Uz izdanje na svjetskim jezicima pjesma je u prijevodu dr. sc. Šandora Horvata objavljena i na gradišćanskom jeziku, te na zadarskoj šćakavici u izvedbi Daria Tikulina Zadranina, u ćiriličnoj verziji Vlaste Mladenovića, te na glagoljici.
Knjigu Molitva svetom Franji kao urednica potpisuje dr. sc. Sanja Knežević, grafički ju je oblikovala Marija Marfat, dok je oprema samog autora. Knjiga je ilustrirana umjetničkim fotografijama Pabla Bilosnića na temu flore i faune vezane uz motive pjesme. Knjigu je objavila izdavačka kuća 3000 godina Za dar, a tiskao je Grafomark iz Zagreba uz financijsku potporu Turisthotela d. d. Zadar i osobno gospodina Frane Skoblara.
Knjigu koju čini jedna pjesma prevedena na dvadeset i sedam jezika te bogato opremljenu fotografijama u boji može se doživjeti kao iznimno slavljeničko i prigodno izdanje, i to dakako ne samo u povodu autorovoga jubileja, nego posvećeno i 800. obljetnici rođenja sv. Franje Asiškoga koja je obilježena 2021. godine. Kako je riječ o Molitvi sv. Franji, Bilosnićevu pjesmu možemo doživjeti i kao autorovu poniznu zahvalu na daru umjetničkog poslanja, dakle njegovu osobnu i intimnu pjesmu stvorova.
IZABRANA DJELA TOMISLAVA MARIJANA BILOSNIĆA U DEVET KNJIGA
Iz tiska je izišla knjiga Izabrani eseji, ogledi i kritike, deveta knjiga Izabranih djela Tomislava Marijana Bilosnića. Knjiga obima 416 stranica donosi izbor kritika, ogleda i eseja iz ranije objavljenih Bilosnićevih knjiga, kako glase i poglavlja ove knjige: Tajni život (1989.), Noćna služba (1990.), Od Homera do oglasa (1990.), Vrijeme i riječi (2011.). Slijede poglavlja naslovljena Kritike i ogledi, Eseji, O prostoru i snu, koja se odnose na Bilosnićeve eseje, oglede i kritike objavljene u periodici, časopisima, revijama i novinama, a koji su do sad ostali van ukoričenih knjiga.
Izabrani eseji, ogledi i kritike, opremljeni su i predgovorom koji je napisala izv. prof. dr. sc. Sanja Knežević, opisom ranije objavljenih Bilosnićevih knjiga kritika i njihovim naslovnicama, opsežnom bibliografijom, biografijom autora, te nizom fotografija.
Eseje, oglede i kritike za Izabrana djela odabrala je i uredila Sanja Knežević, dok se uz urednicu ovog izdanja Bilosnićevih izabranih djela, kao članovi Uredničkog vijeća potpisuju dr. sc. Davor Šalat, dr. sc. Tin Lemac, prof. dr. sc. Brane Senegačnik i dr. sc. Željka Lovrenčić. Naslovnicu knjige potpisuje sam autor, Tomislav Marijan Bilosnić, kao i sve knjige Izabranih djela, a grafičku pripremu Marija Marfat. Izlazak ovog djela, kao i svih knjiga Izabranih djela T. M. Bilosnića djelomično su sufinancirali Grad Zadar i Zadarska županija. Tiskanje knjige manjim su potporama pomogle i općine Zemunik Donji, Stankovci, Bibinje i Poličnik.
Izlaskom devete knjige, knjige Izabrani eseji, ogledi i kritike, završen je projekt tiskanja Izabranih djela TMB-a, započet knjigom Izabrana poezija, tiskanom 2017. godine. Tako su tijekom proteklih pet godina objavljene i knjige Izabrana proza, roman Listopad (2017.), Izabrane poeme (2018.), Izabrana proza, roman Ispovijed isuvišna čovjeka (2018.), Izabrani haiku (2019.), Izabrana proza, romani Tijesni prostor i Kolac u rijeci Zrmanji (2019.), Dječja književnost (2020.), Izabrani putopisi (2021). i konačno Izabrani eseji, ogledi i kritike.
Konačno, kroz devet knjiga izabranih djela Tomislava Marijana Bilosnića prepoznajemo kao vrsnog pjesnika i proznog pisca, kao i haiku pjesnika, pisca za djecu, putopisca, kritičara i esejista, suvremenog renesansnog autora kako ga oslovljava recentna kritika.
SEDMA KNJIGA IZABRANIH DJELA T. M. BILOSNIĆA
U sklopu projekta Izabranih djela Tomislava Marijana Bilosnića, započetog 2017. godine, početkom prosinca 2020. (točnije 6. prosinca, na Dan svetog Nikole) iz tiska je izišla sedma knjiga ovoga ciklusa u kojoj je objavljen izbor iz Bilosnićeva književnoga stvaralaštva za djecu. Knjigu VII., Književnost za djecu, uredila je i odabrala izv. prof. dr. sc. Sanja Knežević, dok se uz nju kao uredničko vijeće potpisuju još dr, sc. Davor Šalat, dr. sc. Tin Lemac, prof. dr. sc. Brane Senegačnik i dr. sc. Željka Lovrenčić.
Knjiga Bilosnićeve „izabrane poezije i proze koju imamo pred sobom, i to zajedno s njegovim odabranim književnim tekstovima kao i iscrpnom bibliografijom, govori u prilog činjenici da je ovaj autor hrvatsku dječju književnost obogatio pričama, romanima i poezijom u čijem je središtu odrastanje i dječji život na moru, što je u cjelini gledajući dimenzija koja hrvatskoj dječjoj književnosti godinama nedostaje“. – piše u predgovoru Sanja Knežević.
Na 384 stranice ove knjige uvršten je izbor iz Bilosnićeve poezije za djecu, njegovi romani i izbor priča za djecu. Tako ćemo se upoznati s njegovom prvom i posljednjom objavljenom zbirkom pjesama „Hoće djeca da ulove zeca“, čije je izdanje uništeno u bivšoj Jugoslaviji poslije 21. sjednice Predsjedništva SKJ u Karađorđevu, kao i romanom „Iški kralj“ čije je prvo izdanje doživjelo sličnu sudbinu u okupiranom Sarajevu u ožujku 1992. godine. Kao prvotisak ovdje se objavljuje i izbor pjesama iz ciklusa „Pjesme o djevojčici Lari“, kao i ciklus pjesama „Pjesme o moru i prirodi“, koje su dijelom objavljene u dječjim listovima i časopisima. Uz roman „Iški kralj“ u cijelosti je objavljen i roman „Pustolovine morskog konjica“ po kojemu je 70-tih godina prošloga stoljeća Televizija Zagreb snimila lutkarsku tv seriju u osam epizoda kombiniranu sa scenama živih glumaca. U izbor Književnost za djecu uvrštena je i knjiga „Pićo“ , odnosno izbor Bilosnićevih kratkih priča za djecu, u čemu se, također, s uspjehom okušao ovaj autor.
Slijede stranice posvećene Pregledu Bilosnićevih knjiga za djecu, njegovoj bibliografija dječje književnosti, bibliografiji do sad objavljenih djela, kao i samoj biografiji autora. Knjiga je opremljena i bogatim likovnim prilozima, odnosno fotografijama iz obiteljskog autorova albuma.
U izdanju izdavačke kuće „3000 godina Za dar“ knjigu je tiskao zagrebački „Grafomark“ . Naslovnicu sedme knjige izabranih djela Tomislava Marijana Bilosnića, kao i naslovnice svih dosad tiskanih tomova, potpisuje sam autor, a grafičku opremu Marija Mrfat.
Knjiga je objavljena uz djelomičnu financijsku potporu Grada Zadra.
Foto: Pablo Bilosnić
„Naranče Federica Garcíe Lorca“ - 143 tiskano izdanje književnika Tomislava Bilosnića,
BILOSNIĆEVO LIRSKO PUTOVANJE ŠPANJOLSKOM
U izdanju zadarskog izdavača 3000 godina Za dar iz tiska je izišla najnovija zbirka pjesama Tomislava Marijana Bilosnića, Naslovljena „Naranče Federica Garcíe Lorce“ zbirka je nastala kao lirska šetnja baštinom Mediterana – od hrvatskih obala Jadrana do mitske Andaluzije u Španjolskoj. Ovo je, inače, 143 tiskano izdanje književnika Tomislava Marijana Bilosnića. Zbirka pjesama „Naranče Federica Garcíe Lorce“ obima 192 stranice podijeljena je na poglavlja: „U besanoj toj Granadi“, U lijepom gradu na Guadalquiviru“, „Crni bik iz Seville“, „U Malagi šetao sam tigra“, „Crveni konj, naranča i gitara“, „Toledo vez“, „El Cafe de la Reina“, „Prolazeći Alcalom de Henares“, „Bijela Božica u Salamanci“, „Jedan dan u Ávili“, „Andaluzijski leptiri“, „Fontiveros kuća poezije“, „Pjevanje svetom Ivanu od Križa“.
Recenzenti zbirke su dr. sc. Davor Šalat i izv. prof. dr. sc. Sanja Knežević. Šalat između ostaloga piše: „Upravo naslovna pjesma „Naranče Federíca Garcije Lorce“ čitatelju tumače ne samo naslov zbirke nego i autorovu nakanu – zašto kreće na lirsko putovanje Španjolskom? U maniri postmodernističke kataloške citatnosti (očito!) autor metaforički sakuplja Lorcíne naranče u hrvatskoj književnoj povijesti kao sočne plodove mediteranskoga pobratimstva ali i ideje „izgnanih“ pjesnika. Govore to pjesme u kojima Bilosnić izravno citira Dragu Ivaniševića i Juru Kaštelana, nositelje lorkijanske poetike u korpusu hrvatskoga pjesništva. Bogata flora Iberskoga poluotoka također je bitan motivski izvor na kojemu autor izgrađuje svoju novu pjesničku knjigu. Međutim, iberska flora još je jedna od motivskih poveznica španjolskog i hrvatskog teksta T. M. Bilosnića. Govore to pjesme naslova „Masline“, „Naranča u Granadi“, ciklus u šest pjevanja posvećen Alhambri i njezinim vrtovima, itd.“ Sanja će Knežević kazati: „Pred nama je rukopisna zbirka Tomislava Marijana Bilosnića onaslovljena „Naranče Federica Garcíe Lorce“ – naslova toliko za proučavatelje književnosti izazovna – da bi odmah valjalo krenuti u njegovo tumačenje. Naime, iberoromanski književni svijet kao interesno polje Tomislava Marijana Bilosnića i nije u tolikoj mjeri iznenađujući s obzirom da je u Španjolskoj i Latinskoj Americi književno stvaralaštvo ovoga autora itekako prepoznato – kroz prijevode i objave na uglednim književnim portalima, antologijama (npr. antologija posvećena 800. godišnjici Sveučilišta u Salamanci, antologija posvećena kultnoj španjolskoj pjesnikinji Gloriji Fuerentes, europska antologija na španjolskom jeziku posvećena borbi protiv nasilja nad ženama), prevedenim i objavljenim knjigama (njegove pjesničke zbirke „Tigar“ i „Afrika“ prevedene su i objavljene u Salamanci). Nadalje, o ovom autoru je pisao cijeli niz španjolskih književnih kritičara i književnih povjesničara, akademici i sveučilišni profesori Alfredo Peréz Alencart, Enrique Veloria Vera, David Cortés Cabán i drugi. Dakle, ne čudi mnogo što je nova Bilosnićeva pjesnička knjiga – „Naranče Federica Garcíe Lorce“ – na tematsko-motivskoj razini situirana u iberski kulturni pejzaž, s osobitim naglaskom (čini se) na Lorcinu Andaluziju“.
Naslovnicu i opremu potpisuje sam autor, Tomislav Marijan Bilosnić, koji je u tehnici gvaša oslikao ulaz pred Lorcinom kućom, kao i cijeli niz slika inspiriran njegovim boravkom u Andaluziji.
Zbirka je uvrštena u Program kulturnog razvitka RH za 2020. godinu, pa je u tome smislu autoru i dodijeljena potpora Ministarstva kulture za poticanje književnoga stvaralaštva. Tiskanje knjige pomogao je grad Zadar.
BILOSNIĆ U SVJETSKOJ PJESNIČKOJ ANTOLOGIJI
Tomislav Marijan Bilosnić jedini je hrvatski pjesnik zastupljen u višejezičnoj svjetskoj pjesničkoj antologiji World Anthology / Anthologie Mondiale / Antología Mundial, tiskanoj krajem 2019. godina u Rumunjskoj.
U Svjetsku pjesničku antologiju uvršteno je svega dvadeset i pet (25) pjesnika iz cijeloga svijeta, a sastavila ju je poznata francuska pjesnikinja mlađe generacije Noëlle Arnoult (Paris, 1963.) Urednik antologije rumunjski je pjesnik Daniel Dragomirescu, a tiskana je u Biblioteci Universalis međunarodnog višejezičnoga časopisa Contemporary Literary Horizon Collections. Svaki od zastupljenih pjesnika predstavljen je s četiri pjesnička rada na četiri svjetska jezika, uz biografske podatke i fotografiju. Predgovor Antologiji potpisuje francuska pjesnikinja Noëlle Arnoult. Na kraju je za napomenuti da je isti izdavač u Rumunjskoj posljednjih godina objavio i tri zasebne Bilosnićeve zbirke pjesama, a to su Tigar, Afrika i Odisej.
Uz Hrvatski mjesec knjige
ŠESTA KNJIGA IZABRANIH DJELA T. M. BILOSNIĆA
U sklopu projekta izdanja Izabranih djela Tomislava Marijana Bilosnića iz tiska je izišla knjiga Izabrana proza, Knjiga VI. Na taj način autor i njegov izdavač obilježavaju Hrvatski mjesec knjige 2019. Riječ je o knjizi koja objedinjuje dva Bilosnićeva romana sa zatvorskom temom, romane „Tijesni prostor“ i „Kolac u rijeci Zrmanji“. Predgovor je napisao prof. dr. sc. Živko Nižić, dok je knjigu Izabrana proza VI., kao i ostale knjige Bilosnićevih Izabranih djela, odabrala i priredila doc. dr. sc. Sanja Knežević. Naslovnicu potpisuje autor Tomislav Marijan Bilosnić, a grafičku pripremu Marija Marfat.
Kratki roman „Tijesni prostor“ pripada korpusu hrvatske zatvorske književnosti. Neoegzistencijalističkim pristupom kroz fragmentarnu strukturu, roman tematizira odnos pojedinca i vlasti. S obzirom da je roman smješten u neodređeno vrijeme jednog od totalitarnih sustava kao i u neimenovane zatvorske institucije u Hrvatskoj, univerzalnost teme u bitnome dolazi do izražaja. Likovi međusobno nisu povezani svojim intimnim povijestima jer ih u romanu isključivo povezuje tragika zatvora. Kao kolektivni junak odnosno antijunak pojavljuju se „politički zatvorenici“ – dakle junaci koji isključivo griješe mišlju – a ne zločinom.
Roman „Kolac u rijeci Zrmanji“ kao i roman „Tijesni prostor“ pripada korpusu hrvatske zatvorske književnosti. Riječ je, međutim, i o romanu za koji se može kazati da pripada i novoj hrvatskoj stvarnosnoj prozi. Osim na tematsko-motivskoj razini podjednako i na stilskoj razini ovaj se kratki roman može promatrati kroz prizmu anglosaksonske filmične kompozicije. U romanu koji je i koncipiran u vrlo kratko vremensko razdoblje od nekoliko mjeseci pratimo odnos dvojice junaka – s time da je jedan od njih i protagonist romana. Tematika je izravno vezana uz postratno tranzicijsko doba u Hrvatskoj i hrvatskom zatvoru. Neprijatelj pojedincu više nije sustav, nego isključivo on sam sebi zajedno s okrutnom obiteljskom dijagnozom povijesnosti koja ove likove sukobljava na razini prvoga biblijskog sukoba.
Izabranu prozu, Knjigu VI. izdao je nakladnik Izabranih djela Tomislava Marijana Bilosnića 3000 godine Za dar. Knjiga je objavljena uz financijsku potporu Grada Zadra i Zadarske županije, te uz pomoć autora i suradnika.
PORTORIKANSKI PJESNIK DAVID CORTÉS CABÁN O BILOSNIĆEVU „TIGRU“
Pjesnička zbirka „Tigar“ Tomislava Marijana Bilosnića, koja je već doživjela inozemnu recepciju i dalje zaokuplja pažnju svjetske književne kritičke scene. Ovih dana o „Tigru“ je pisao i poznati portorikanski pjesnik i esejist David Cortés Cabán (Arecibo, Puerto Rico, 1952.), izvanredni profesor na Odsjeku za suvremene jezike na Hostos Community Collegeu Sveučilišta u New Yorku. Svoj opsežni esej David Cortés Cabán objavio je na uglednom, i u hispanskome svijetu poznatom književnom portalu Crear en Salamanca, kojega uređuje pjesnik i umjetnički fotograf José Amador Martín. Bilosnićeva zbirka pjesama „Tigar", dosad prevedena na četrnaest jezika, 2015. godine pod naslovom „El tigre" prevedena je i tiskana na španjolskom jeziku u izdanju izdavačke kuće „El Trilce“ u Salamanci, s predgovorom akademika, peruansko-španjolskog pjesnika Alfreda Péreza Alencarta. Pjesme na španjolski prevela je dr. sc. Željka Lovrenčić, koju u Španjolskoj zovu „Gospa od prevođenja“. Knjigu je ilustrirao sveučilišni profesor, slikar Miguel Elías. Uz akademika Alfreda Péreza Alencarta, koji je o „Tigru“ pisao u više navrata, o ovoj Bilosnićevoj zbirci u svijetu još su pisali, venecuelanski književnik, sveučilišni profesor Enrique Veloria Vera, američki sveučilišni profesor dr. John Taylor, koji je „Tigra“ uvrstio i u svoju knjigu „Pregled suvremene europske lirike / The Litlle Tour through European Poetry“, rumunjska književnica Tatiane Radulescu, albanski književnik Arian Leka, makedonski književnici Risto G. Jačev, Vasil Tocinovski, Hristo Krstevski, romski pjesnik Jusuf Sulejman i kritičar Demir Sulejman, a tekstovi o „Tigru“ izišli su i u Čileu, Kolumbiji, Kubi, Portugalu, Mađarskoj. Portorikanski pjesnik i esejist David Cortés Cabán svoj esej o Bilosnićevoj zbirci naslovljen „Uživajte u Tigu „El tigra“ Tomislava Marijana Bilosnća“ počinje konstatacijom da je “Tigar Marijana Bilosnića prije svega duboka poezija“ uspoređujući pjevanje hrvatskog pjesnika s pjevanjima W. Blake, Jorge Luisa Borgesa, Eduarda Lizalde, prozu Atsushi Nakajima, i drugih koji su pjevali na istu temu, zaključujući kako „Nismo iznenađeni što tigar Tomislava Marijana Bilosnića putuje od srca do pogleda, a iz pogleda u duboku dimenziju koja prati njegovo pamćenje u vremenu“. U svom vrlo iscrpnom i nadahnutom eseju o Bilosnićevu Tigru Caban ističe zanimljivost kompozicije Bilosnićeve zbirke. Naime „bit će potrebno zapamtiti da se šest dijelova knjige bavi jednom temom: tigrom. Ovdje nema odstupanja s tematskog stajališta. Zato će gdje god pogledamo, biti prisutna slika tigra. I sami naslovi će funkcionirati kao ključ za ono što će tekstovi kasnije otkriti. Zbog toga otvaraju vrata onome što se nadamo naći u čitanju. S druge strane, za Tomislava Marijana Bilosnića tigar je biće koje afirmira svoju prisutnost kroz najdramatičnija životna iskustva. Ona se ne pretvara u sukobe ili destruktivne borbe s bilo čim. Ona postoji zato što poezija postoji, i zato što je njezina povijest također povijest poezije“. Ono što je bitno za samu zbirku pa i Bilosnića kao umjetnika, jest činjenica da njegova poezija vremenom otvara sve više prozora prema svijetu, otvara nova čitanja istodobno se vraćajući „drugom glasu“ civilizacije. Stoga ne čudi da su i Taylorov i Cabanov ali i Radulescin zaljučak gotovo isti. Ili kako je sam David Cortes Caban zaključio što je to nadahnjujuće u Bilosnićevu Tigru - „Prema Bilosniću, svi imamo pravo postati tigrovi. To bi trebalo biti ono što bismo trebali biti po pozivu i estetskoj lucidnosti“.
„PUT U UZBEKISTAN“ TOMISLAVA MARIJANA BILOSNIĆA PREDSTAVLJEN NA 12. DANIMA FRANJE HORVATA KIŠA U LOBORU
Knjiga putopisa „Put u Uzbekistan“ Tomislava Marijana Bilosnića predstavljena je 6. listopada 2018. godine na 12. Danima Franje Horvata Kiša u Loboru, u Društvenom domu Lobor, a u sklopu programa dodjele nagrade za hrvatski književni putopis.
Uz autora, o putopisnoj knjizi „Put u Uzbekistan“ govorila je dr. sc. Božica Pažur, glavna i odgovorna urednica časopisa „Kaj“. Govoreći o „Putu u Uzbekistan dr. sc. Božica Pažur, uvodno je kazala: „Više je poveznica kojima putopisno djelo Tomislava Marijana Bilosnića dodiruje razloge svoje prezentacije na Danima F. Horvata Kiša, prije svega u jednoj od bitnih karakteristika Bilosnićeva putopisanja – a ta je s polazištem u nekom od kulturoloških događanja. Druga je u samoj srži ideje naše žanrovske manifestacije kako nas putopisi, općenito, povezuju mjerom svoga estetskog kontinuiteta s kanonima hrvatske književnosti, s jedne strane, tronarječnom zbiljom hrvatskog kulturološkog prostora, s druge, te vrlo značajnom idejom i misijom o univerzalnim vrednotama zavičajnosti.“
Riječ je o zbiru putopisnih tekstova nastalih prije točno četrdeset godina kada je autor posjetio Uzbekistan, ovu i danas egzotičnu srednjoazijsku zemlju. Bilosnić je u Uzbekistanu boravio na međunarodnoj konferenciji afro-azijskih pisaca u ime tadašnjega Društva književnika Hrvatske. Boraveći u Uzbekistanu, Bilosnić ne opisuje samo dokumentaristički uzbekistanske gradove poput Taškenta, Buhare, Samarkanda, Hive, Kokanda, Margiljana i njihove znamenitosti, on poetski nastoji prenijeti bit putovanja - život tamošnjih ljudi.
U nastavku svoga predstavljanja Bilosnića dr. sc Božica Pažur je nastavila: „Već sama izvanjska aktualizacija Bilosnićeve knjige, općenito njegovih tekstova, ukazuje na animacijsko-motivacijsku odliku rijetke skrbi za budućeg čitatelja, pripremom njegova putovanja u tekst, ukazuje i na vrsnoću autoreferentnog odnosa spram teksta, na samospoznajne moći njegove analize i sinteze – potvrđene i u ovoj knjizi u Uvodu (Put dug četrdeset godina). Rekli bismo, Bilosniću nisu potrebni ni kritičar, ni teoretičar, ni esejist, ni publicist – sve te kompetencije, uz primarne književne, sažima njegov nadmoćni pripovjedni subjekt, kao što ih i sažima i sâm putopisni žanr.“
Voditelj ovog programa, kao i dodjela nagrada za hrvatski književni putopis, bio je ugledni hrvatski glumac Dubravko Sidor. Glazbeni trenutak osmislio je Zbor OŠ Frane Horvata Kiša, pod ravnanjem Daria Šeremeta.
U prepunoj dvorani Društvenog doma Lobor programu predstavljanja „uvijek rado viđenoga gosta“ Tomislava Marijana Bilosnića i njegove putopisne knjige „Put u Uzbekistan“ nazočili su Mihaela Majcen – Marinić, predstavnica Ministarstva kulture RH, Đuro Vidmarović, predsjednik DHK, Josip Horvat, zamjenik načelnice Lobor gđe. Ljubice Jembrih, Ivan Lamot, pročelnik Upravni odjel za obrazovanje, kulturu, šport i tehničku kulturu Krapinsko-zagorske županije, Jurica Cesar, predsjednik Udruge Franjo Horvat Kiš, Darko Raškaj, pjesnik i dr. sc. Ivo Kalinski, članovi povjerenstva za izbor najboljih hrvatskih književnih putopisa, te mnogi ugledni hrvatski putopisci.
IZABRANA DJELA TOMISLAVA MARIJANA BILOSNIĆA
U izdanju izdavačke kuće 3000 godina Za dar u Zadru pokrenut je projekt izdanja Izabranih djela Tomislava Marijana Bilosnića. U uredničkom vijeću ovog projekta, prvog ovakve vrste pokrenutog u Zadru uopće, nalaze se Đuro Vidmarović, predsjednik DHK (Zagreb); znanstvenik i književnik dr. sc. Igor Šipić (Split); hispanistica, književnica dr. sc. Željka Lovrenčić (Zagreb); slovenski pjesnik i filolog dr. sc. Brane Senegačnik (Ljubljana); pjesnik i književni kritičar Davor Šalat (Zagreb); književni teoretičar i kritičar dr. sc. Tin Lemac (Zagreb); književnik dr. sc. Boris Domagoj Biletić (Pula), predsjednik Istarskog ogranka DHK; Mato Nedić, književnik i književni kritičar iz BiH (Tolisa); te doc. dr. sc. Sanja Knežević, pročelnica Odjela za kroatistiku i slavistiku Sveučilišta u Zadru, koja je ujedno i urednik ovih izdanja.
Projekt Izabranih djela Tomislava Marijana Bilosnića zamišljen je u osam zasebnih knjiga. Do sada su tiskane četiri knjige: Izabrana poezija (knjiga I.), Izabrane poeme (knjiga II.) i dvije knjige Izabrane proze (knjiga IV i V.). U pripremi je knjige Izabrani haiku, inače treća po redu predviđena knjiga ovog projekta. U Izabranoj prozi objavljeni su romani „Ispovijed isuvišna čovjeka“ i roman „Listopad“. Izabrane pjesme, kao i Izabranu prozu, knjige IV. i V. odabrala je i priredila dr. sc. Sanja Knežević, dok je knjigu Izabranih poema (knjigu II.) odabrao i izabrao dr. sc. Igor Šipić. Sve knjige likovno je opremio sam autor, svojim radovima iz ciklusa crteža tušem u boji poznatim pod naslovom „33“. Objavljivanje Izabranih djela potpomogla je Zadarska županija i Grad Zadar (u periodu 2015-2018.), te autor i suradnici.
Knjiga izabranih pjesama donosi izbor iz dvadeset Bilosnićevih zbirki pjesama objavljenih u razdoblju od 1968. do 2017. godine. Riječ je o zbirkama Senza luna (1968.), Pred zavjesama (1974.), Koji jedu ribe (1975.), Apsolutni labudopjev (1976.), I društvo koje ostaje (1977.), Sužanj-riba u vodi srca (1977.), Približavanje ptica 1980.), Krilati kozorog ili ponoćne prijateljice (1984.), Ljubavnici iz Aleksandrije (1986.), Rika jelena (1988.), Znaci za uzbunu (1993.), Tigar (2004.), Odisejeve pjesme (2007.), Molitve (2009.), Kuća (2010.), Afrika (2011.), Ogledalo (2012.), Odisej (2013.), Vrt (2014.), Sto pjesama o tijelu (2017.). Knjiga izabranih pjesma uz izabrane pjesme i predgovor o izabranim pjesmama na 668 stranica donosi i pregled pjesničkih knjiga, te umjetnički portret, bibliografiju i niz fotografija Tomislava Marijana Bilosnića, te literaturu o poeziji ovog autora.
Knjiga izabranih poema u cijelosti donosi Bilosnićeve poeme Čelo za metak (1984.), Vila Velebita ( 1993.), Štit(i) slovo hrvatsko ( 1994.), Krik (2001.), Ogrlica (2006.), Vukovar (2011.), Crno je crno ( 2011.), te Križni put (2011.). Predgovor poemama i pregled knjiga poema napisao je dr. sc. Igor Šipić. Ova druga knjiga na 456 stranica donosi i izbor iz literature o Bilosnićevim poemama (mr. sc. Božidar Petrač i dr. sc. Igor Šipić), te bibliografiju poema, bibliografiju djela i umjetnički portret Tomislava Marijana Bilosnića, kao i biografiju autora. Knjiga je opremljena i nizom faksimila i fotografija.
Knjiga IV. Izabrana proza donosi Bilosnićev roman „Ispovijed isuvišna čovjeka“ s predgovorom dr. sc. Borisa Domagoja Biletića, predsjednik Istarskog ogranka DHK, dok je knjigu odabrala i priredila dr. sc. Sanja Knežević, koja uz Igora Mandića piše i opširan pogovor ovom izdanju, te prinosi i razgovor s Tomislavom Marijanom Bilosnićem. Igor Mandić piše o „Kamovljevu kompleksu u Bilosnićevom romanu, a Sanja Knežević kroz jedno postmodernističko čitanje govori o dva romana krika, Kamovljevoj „Isušenoj kaljuži“ i Bilosnićevoj „Ispovijedi…“. Kao i ostale knjige iz ciklusa izabranih djela Tomislava Marijana Bilosnića i ova je opremljena biografijom i bibliografijom autora, bibliografijom romana, kao i nizom fotografija i faksimila. Knjiga je tiskana na 360 stranica.
Peta knjiga Izabranih djela je knjiga koju je odabirala i priredila, te popratila s predgovorom „Simbolički diskurs u hrvatskom suvremenom romanu – Identitet grada i autora“ Sanja Knežević, a donosi Bilosnićev roman „Listopad“. U izboru iz kritika donose se prikazi, osvrti i eseji dr. sc. Igora Šipića, Đure Vidmarovića, Božidara Prosenjaka, Mate Nedića, Fabijana Lovrića, Ivana J. Boškovića, te umjetnički portret TMB-a. Knjiga je opremljena bibliografijom romana „Listopad“, bibliografijom izdanja djela Tomislava Marijana Bilosnića, te faksimilima i foto prilozima. Knjiga sadrži 288 stranica.
SPOMENICA O 50 GODINA UMJETNIČKOG DJELOVANJA TOMISLAVA MARIJANA BILOSNIĆA
U izdanju agilnoga zadarskog izdavača 3000 godina Za dar u Zadru tiskana je Spomenica 2017. o 50 godina umjetničkog djelovanja Tomislava Marijana Bilosnića. Na 256 stranica Spomenica 2017. donosi zanimljive priloge i iscrpno izvješće o Bilosnićevom prošlogodišnjem jubileju.
Uvodni esej o Bilosnićevome stvaralaštvu napisao je dr. sc. Igor Šipić, a Bilosnićev umjetnički portret donosi dr. sc. Sanja Knežević. Zatim slijede prilozi o dodjeli Nagrade za životno djelo Zadarske županije Tomislavu Marijanu Bilosniću, kao i Nagrade stručnog suda za hrvatski književni putopis, uz tekst o Bilosniću kao suvremenom hrvatskom homo universalisu. Tu je i popis od gotovo stotinjak dosad primljenih nagrada i priznanja dodijeljenih Bilosniću u zemlji i inozemstvu za njegovo književno, slikarsko i fotografsko djelovanje.
Treći blok priloga Spomenice 2017. odnosi se na posvete, a riječ je o pjesmama koje su Bilosniću posvetile njegove kolege književnici Mato Nedić, Marko Gregur, Franjo Pajrić, Božica Brkan, Šandor Horvat, Jurica Čenar i Nenad Piskač. Slijede tekstovi uz Bilosnićeve knjige objavljene tijekom 2017. godine. Riječ je o knjigama Molitve (poezija, prijevod na slovenski dr. sc. Brane Senegačnik), Vinkovo u Stankovcima (monografija), I korov i kukolj (kolumne), Sto pjesama o tijelu (poezija), Odisej u vrtu (eseji, ogledi i kritike o pjesništvu TMB-a), Izabranim pjesmama, Izabranoj prozi, Africi (poezija, prijevod na rumunjski Elena Ţăpean) i Africi (poezija, prijevod na engleski Roman Karlović), te posebnom prilogu „Zadarske smotre“ Sedamdeset godina Tomislava Marijana Bilosnića (urednik prof. dr. sc. Josip Lisac).
Zasebni blok Spomenice 2017. posvećen je razgovorima koje je Bilosnić tijekom jubilarne godine vodio s Branom Senegačnikom za slovenski katolički tjednik „Družina“, Andrijom Tunićem za „Vijenac“ i Davorom Dijanovićem za portal Hrvatskog kulturnog vijeća. Tu su i Bilosnićevi odgovori na anketu „Jezik in fabula“ Katedre za stilistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu pod vodstvom prof. dr. sc. Krešimira Bagića, kao i Otvoreno pismo Tomislava Marijana Bilosnića ministrici kulture RH Nini Obuljen Koržinek.
U kronici jubilarne 2017. godine donijeti su brojni prilozi o Bilosnićevim predstavljanjima, gostovanjima, susretima, obilježavanju obljetničke godine, sudjelovanju na različitim manifestacijama, posebnim prilozima u domaćoj i stranoj periodici, te Bilosnićevoj slikarskoj retrospektivi upriličenoj u Gradskoj Loži Narodnog muzeja Zadar. Potom iz pera dr. sc. Željke Lovrenčić i dr. sc. Sanje Knežević slijede iscrpni tekstovi o međunarodnoj recepciji djela Tomislava Marijana Bilosnića.
Najzanimljiviji i najiscrpniji dio Spomenice 2017. odnosi se na bibliografiju o umjetničkom djelu Tomislava Marijana Bilosnića. Riječ je o bibliografiji samo slavljeničke 2017. godine, a koja obuhvaća više od pedeset stranica Spomenice. Uz kazalo imena i foto album, Spomenica završava tekstom dr. sc. Radomira Jurića znakovito naslovljenoga „I to je Bilosnić“ u kojemu ovaj zadarski sveznadar govori o nekim nepoznatim detaljima svojih druženja i suradnje s Tomislavom Marijanom Bilosnićem.
Zbornik književnih kritika, studija i eseja o pjesništvu Tomislava Marijana Bilosnića
U izdanju Udruge 3000 godina Za dar na 632 stranica objavljena je knjiga „Odisej u vrtu“. Knjiga „Odisej u vrtu“ svojevrstan je zbornik književnih kritika, studija i eseja te bilješki i zapisa ispisanih o pjesništvu Tomislava Marijana Bilosnića (1947.) u razdoblju (od 2004. do 2017.). Riječ je o pjesničkim knjigama koje su obilježile Bilosnićevo stvaralaštvo zrelije dobi ali ga u potpunosti i afirmirale na nacionalnoj pjesničkoj sceni, gdje mu zasluženo i pripada mjesto u samom vrhu hrvatskoga poetskoga Olimpa. Dakle, knjiga obuhvaća tekstove o sljedećim Bilosnićevim zbirkama: „Tigar“ (2004.), „Odisejeve pjesme“ (2007.), „Molitve“ (2009.), „Kuća“ (2010.), „Afrika“ (2011.), „Ogledalo“ (2012.), „Odisej“ (2013.), „Vrt“ (2014.), „Sto pjesama o tijelu“ (2017.) O Bilosnićevu pjesništvu pisala su uistinu renomirana imena hrvatske književne kritike s time da su pojedini autori popratili gotovo sve Bilosnićeve pjesničke zbirke ove stvaralačke faze. Posebnost ovakvog tipa knjige/zbornika jest u tome što se oko središnje teme Bilosnićeva pjesništva okuplja sva žanrovska (dijelom i svjetonazorska) raznolikost čitanja poezije – od kritika do prikaza, od studioznih stilističkih interpretacija do posve slobodnih i zanosnih eseja. Među navedenim pjesničkim knjigama ipak valja izdvojiti pjesničku zbirku „Tigar“, zbirku koja je autora velikim iskorakom vratila na hrvatsku pjesničku pozornicu, ali i otvorila put inozemnoj recepciji . Posebno su tu zaslužni prijevodi zbirke i njihovo objavljivanje u makedonskom, albanskom, romskom te osobito engleskom i španjolskom izdanju. Svakako da su iznimnoj recepciji zbirke pridonijeli izvrsni književni prepjevi. Zanimljivo je spomenuti da su neke od pjesničkih zbiraka ovjenčane i prestižnim nacionalnim i međunarodnim književnim nagradama („Tigar“, „Molitve“, „Afrika“, „Odisej“ „Vrt“). Neki od zastupljenih autora dosada su objavili kritičke knjige o Bilosnićevu književnu stvaralaštvu stoga se neki od tekstova iz tih knjiga ovdje ponovno objavljuju – Igor Šipić („Život na sudbini vulkana“, „Vulkan na sudbini života“ ), Davor Šalat („U tigrovoj kući“), Fabijan Lovrić („Vitez zlatnog runa“), Božica Zoko („U snu sna“), Mato Nedić („Vrtlar riječi“), Sanja Knežević („Razotkrivanje, Kamovljev kompleks u romanu 'Ispovijed isuvišna čovjeka' Tomislava Marijana Bilosnića“, „Mediteranski tekst hrvatskoga pjesništva“). Objavljivanje knjige „Odisej u vrtu“ višestruko je opravdala svoju namjenu, ali i naslov. Prvotna namjena knjige jest da se dvanaestogodišnje razdoblje u kojem nas je autor obdario nizom vrlo uspješnih pjesničkih knjiga na određeni način objedini te da se dobije što bolji i dublji pregled Bilosnićeve poezije. Konačno, dio tekstova objavljenih sada u knjizi, ranije je bio objavljen u novinama ili časopisima te mu na taj način prijeti opasnost „bibliografskog zaborava“. U knjizi ipak ostaju sačuvani. Naslov zbornika „Odisej u vrtu“ zapravo sumira temeljno značenje knjige – a riječ je o plodovima vlastita pjesništva, Odisejeva rada u vrtu vlastite poezije, i što su ti plodovi donijeli drugima.
BILOSNIĆEVA PJESMA ZA GLORIU FUERTES U ZBORNIKU EL COBAYA
U Ávili u Španjolskoj iz tiska je izišao zbornik El Cobaya posvećen stogodišnjici rođenja glasovite španjolske pjesnikinje Glorije Fuertes u kojemu je tiskana i pjesma Tomislava Marijana Bilosnića posvećena ovoj pjesnikinji. Bilosnićeva pjesma prezentirana na zasebnoj stranici zbornika jednostavno nosi naslov Pjesma za Gloriu Fuertes, ispod koje stoji bilješka da je nastala u Zemuniku za Valentinovo 2017. godine. Bilosnić se pišući svoju poemu posvećenu Gloriji Fuertes očitovao se na njezine često citirane stihove - Ljubav je bila moj učitelj. Bilosnićeva pjesma prethodno je objavljena u hrvatskom izvorniku, i u prijevodu na poznatome španjolskom književnom portalu Crear en Salamanca kojega vodi poznati pjesnik i umjetnički fotograf José Amador Martín.
Ove 2017. godina u Španjolskoj se na više razina obilježava stogodišnjica rođenja Glorie Fuertes García (Madrid 28. srpnja 1917. - 27. studenoga 1998.), književnice koja je ostavila dubok trag u španjolskoj književnosti, objavivši velik broj knjiga pjesama, proze, drama, književnosti za djecu, surađujući naveliko u programima na radiju i televiziji. Njezin životni i radni put bio je slojevit i zanimljiv, radila je od običnih poslova u metalurgiji do sveučilišnih predavanja u Sjedinjenim Američkim Državama. Gloria Fuertes dobitnica je više uvaženih svjetskih nagrada i priznanja, a mnogi gradovi u Španjolskoj diče se s ulicama s njezinim imenom. Pripada pokretu španjolskih pjesnika generacije 50-ih godina, s dubokim tragom građanskog rata u Španjolskoj. Jednom je kazala: "bez tragedije rata nikada ne bih mogla pisati poeziju".
Zanimljiva je činjenica kako je s Blosnićevom Pjesmom za Gloriu Fuertes prethodno najavljena proslava ove glasovite španjolske pjesnikinje, dok je u zborniku El Cobaya u kojemu surađuje stotinjak poznatih hispanskih književnih imena, Bilosnić jedini autor izvan toga svijeta, pa se tako u Ávili, ponovio slučaj s Antologijom pjesama o Salamanci u kojoj je Bilosnić također jedini europski autor izvan španjolskoga govornog područja. Pjesme u oba slučaja prevela j dr. sc.e Željka Lovrenčić, poznata hrvatska hispanistica.
Na vrlo poznatom španjolskom književnom portalu Crear en Salamanca, kojega vodi ugledni španjolski pjesnik i umjetnički fotograf José Amador Martín objavljena
„AFRIKA“ TOMISLAVA MARIJANA BILOSNIĆA NA ŠPANJOLSKOJ
Na španjolskom književnom portalu Crear en Salamanca, uglednoga španjolskog pjesnika i umjetničkog fotografa José Amador Martín, vrlo poznatom i praćenoo u hispanskome svijetu, objavljene su pjesme hrvatskog književnika Tomislava Marijana Bilosnića iz zbirke „Afrika“ u prijevodu poznate hrvatske hispanistice dr.sc. Željke Lovrenčić, voditeljice Zbirke inozemne Croatice Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.
Na više od trideset stranica portala uz pjesme iz zbirke „Afrika“ objavljen je i Bilosnićev životopis, niz fotografija, kao i esej jednog od najpoznatijih hrvatskih književnih kritičara srednje generacije Davora Šalata. Cijeli je ovaj prilog preuzet iz časopisa Društva hrvatskih književnika „Most“ / „The Bridge“ 1-2/2015, koji je bio posvećen Bilosnićevim zbirkama pjesama „Tigar“ i „Afrika“. Sve tekstove prevela je Željka Lovrenčić.
Za zbirku pjesama „Afrika“ Bilosnić je svojedobno dobio međunarodnu prvu nagradu „Vlado Puljić“ koju dodijeljuje Društvo hrvatskih književnika Herceg-Bosna u suradnji s gradom Mostarom u Bosni i Hercegovini. Kako je i zbirka „Tigar“ prije svoga konačnog ukoričenja na španjolskom jeziku prethodno bila objavljenana istom portalu Crear en Salamanca, objava pjesama iz zbirke „Afrika“ zapravo je najava objave ove knjige na španjpolskom jeziku.
Konačno, valja reći kako se uskoro pjesme iz „Afrike“ Tomislava Marijana Bilosnića, u izboru i prijevodu dr. Željke Lovrenčić očekuju i u Kolumbiji i na Kubi. Lovrenčićka u Kolumbiji ove godine, naime, predstavlja hrvatske pjesnike Ivana Babića, Borisa Domagoja Biletića, Tomislava Marijana Bilosnića, Nedu Mirandu Blažević Kreitzman, Božicu Brkan, Ružicu Cindori, Ernesta Fišera, Dunju Detoni-Dujmić, Nikolu Đuretića, Tomislava Milohanića, Luku Paljetaka i Dragu Štambuka.
U ŠPANJOLSKOJ S BILOSNIĆEVOM PJESMOM NAJAVLJENA PROSLAVA STOGODIŠNJICE ROĐENJA GLASOVITE PJESNIKINJE GLORIE FUERTES
U Španjolskoj je na poznatom književnom portalu Crear en Salamanca, kojega vodi poznati pjesnik i umjetnički fotograf José Amador Martín, u hrvatskom izvorniku, i u prijevodu Željke Lovrenčić na španjolski, objavljena pjesma Tomislava Marijana Bilosnića „Pjesma za Gloriu Fuertes”. Pjesma je nastala u Zemuniku, za Valentinovo, 2017. godine, a posvećena je glasovitoj i nadaleko poznataj i slavljena španjolskoj pjesnikinja Gloriji Fuertes García. Tako je na ovaj način u Španjolskoj s Bilosnićevom pjesmom najavljena proslava stogodišnjice rođenja glasovite pjesnikinje Glorie Fuertes. Uz pjesmu u hrvatskoj i španjolskoj verziji objavljena i Bilosnićeva biografija.
Naime, ova 2017. godina u Španjolskoj se na više razina obilježava kao stogodišnjica rođenja Glorie Fuertes García, pa su joj tako posvećene i razne manifestacije. Jedna od njih je i obilježavanje stogodišnjice rođenja ove pjesnikinje na portalu Crear en Salamanca, a što je ponuđeno hrvatskom pjesniku Tomislavu Marijanu Bilosniću, koji je pišući svoju poemu posvećenu Gloriji Fuertes očitovao se na njezine često citirane stihove - Ljubav je bila moj učitelj.
Gloria Fuertes García je rođena u Madridu 28. srpnja 1917. godine, gdje je i umrla 27. studenoga 1998. godine. Pripada pokretu španjolskih pjesnika generacije 50-ih godina, s dubokim tragom građanskog rata u Španjolskoj. Jednom je kazala: "bez tragedije rata nikada ne bih mogla pisati poeziju". Pjesme su joj posvećene miru i ljubavi. Poglavito je poznata kao dramska, prozna i književnica za djecu, a radila je od običnih poslova u metalurgiji, preko sudjelovanja u programima na radiju i televiziju, do sveučilišnih predavanja u Sjedinjenim Američkim Državama. Objevila je velik broj knjiga. Dobitnica je više uvaženih svjetskih nagrada i priznanja, a mnogi gradovi u Španjolskoj diče se s ulicama s njezinim imenom.
O izboru pjesama Alfreda Péreza Alencarta Tu je nebo objavljenoj u Hrvatskoj, naširoko pišu mediji u Španjolskoj i Latinskoj Americi
PJESNIČKO NEBO IZMEĐU HRVATSKE I ŠPANJOLSKE
Knjiga izabranih pjesama suvremenoga peruansko-španjolskog pjesnika Alfreda Péreza Alencarta naslovljena Tu je nebo, koja je nedavno tiskana u Nakladi Đuretić i Studia Moderna, u Zagrebu, a uz potporu Ministarstva kulture RH, doživjela je izuzetno veliku recepciju u Španjolskoj, kao i ostalom hispanskome svijetu, u Latinskoj Americi. Izbor od 158 pjesama iz četrnaest poetskih zbirki ovoga akademika, pjesnika, urednika, promotora književnosti i profesora na Sveučilištu u Salamanci odabrala je i prevela Željka Lovrenčić, dok je pogovor napisao književnik Tomislav Marijan Bilosnić.
O hrvatskome prijevodu poezije Alfreda Péreza Alencarta tijekom siječnja i veljače ove 2017. godine pisalo se u više navrata u dnevnim listovima Salamanca al día i El norte de Castilla. U dnevniku Salamanca al día objelodanjen je i Bilosnićev tekst o Alencartovoj poeziji, koji je kasnije objavljen i na vrlo poznatom književnim španjolskom portalu Crear en Salamanca, uz izbor od po pet pjesama na španjolskome i hrvatskom jeziku. U dnevniku Norte de Castilla uz tekstove o knjizi objavljenoj u Hrvatskoj, objavljen je i opširan intervju sa Željkom Lovrenčić, koja je između ostaloga govorila o odabiru pjesama, ali i suradnji s Alencartom, inače urednikom više knjiga prijevoda hrvatskih autora objavljenih u Španjolskoj.
Uz portal Crear en Salamanca, koji uređuje pjesnik i fotograf José Amador Martín Sànchez, vijest o objavi Alencartove knjige u Hvatskoj popraćena je i na nekoliko drugih poznatih portala u Španjolskoj i Argentini. O izboru pjesama Tu je nebo Alfreda Péreza Alencarta, objavljenih na hrvatskom jeziku, pisali su i časopisi La poesía alcanza (U Argentini), kao i u dva časopisa koji na španjolskome jeziku izlaze u Sjedinjenim Američkim Državama - Metaforología Gaceta Literaria i Revista Nagari. U svim slučajevima spominje se prevoditeljica pjesama Željka Lovrenčić i pisac pogovora Tomislav Marijan Bilosnić.
Konačno, posebne čestitke autoru Alfredu Pérezu Alencartu i prevoditeljici Željki Lovrenčić uputio je zastupnik u Skupštini grada Salamanke, te pjesnik, novinar i glavni urednik lista La Razón Jesús Fonseca Escartín, koji naglašava da se (i) na taj način učvršćuju kulturne veze između Hrvatske i Španjolske.
http://http://salamancartvaldia.es/not/138196/croacia-reconoce-antologia-obra-poetica-alfredo-perez-alencart/ - Croacia reconoce, con una antología, la obra poética de Alfredo Pérez Alencart – 14. siječnja 2017.
http://www.crearensalamanca.com/epilogo-para-la-antologia-croata-de-alfredo-perez-alencart-por-tomislav-marijan-bilosnic/ - EPÍLOGO PARA LA ANTOLOGÍA CROATA DE ALFREDO PÉREZ ALENCART. POR TOMISLAV MARIJAN BILOSNIĆ – 18. siječnja 2017.
http://salamancartvaldia.es/not/138871/bilosnic-alencart-siempre-acompanan-sombra-verde-selva-peruana/ - Bilosnic: “A Alencart siempre le acompañan la sombra verde de la selva peruana y el sol sobre la piedra de Salamanca” – 22. siječnja 2017.
http://www.lapoesiaalcanza.com.ar/noticias/3239-antologia-del-peruano-espanol-perez-alencart-publicada-en-croacia - Antología del peruano-español Pérez Alencart en Croacia – 14. siječnja 2017.
http://lapoesiaalcanza.com.ar/noticias/3266-perez-alencart-el-poeta-listo-para-una-nueva-aventura-dice-el-croata-tomislav-bilosnic - Pérez Alencart, el poeta "listo para una nueva aventura", dice el croata Tomislav Bilosnic 30. siječnja 2017.
Tomislav Marijan Bilosnić po drugi puta u američkom časopis „Gobshite“
Američki višejezični međunarodni časopis Gobshite koji izlazi u gradu Portlandu, u američkoj saveznoj državi Oregon, u broju 18., proljeće 2015., po drugi puta za redom donosi na hrvatskom i engleskom jeziku poeziju hrvatskog pjesnika Tomislava Marijana Bilosnića. Naime, Bilosnić je bio zastupljen i broju 13/14 za zimu i proljeće 2014. godine, kada je ovaj časopis u cijelosti bio posvećen hrvatskom političkom aktivisti Zvonku Bušiću (23 siječnja 1946 – 1. rujna 2013).
Bilosnić je ovog puta objavljen uz autore iz Argentine, Rusije, Amerike, Maroka, Albanije, Australije, Litve, i drugih zemalja. Kao i u prethodnome slučaju, riječ je o pjesmama objavljenim u izboru Bilosnićeve lirike Kucano srebro tiskane na hrvatskom u biblioteci Carmen Croaticum, te u zasebnom izdanju iste zbirke u prijevodu Romana Karlovića pod engleskim naslovom Wrought Silver. U ovogodišnjem broju objavljena je poezija iz TMB-ove zbirke Znaci za uzbunu, tiskane tijekom Domovinskog rata.
http://salamancartvaldia.es/not/90834/un-tigre-llamado-tomislav
U izdanju 3000 godina Za dar tiskana je knjiga bosansko-hercegovačkog autora Mate Nedića
„VRTLAR RIJEČI“ POSVEĆEN DJELU TOMISLAVA MARIJANA BILOSNIĆA
Mato Nedić autor je nove knjige posvećene djelima književnika Tomislava Marijana Bilosnića. Riječ je o knjizi „Vrtlar riječi“, podnaslovljenom „Promišljanja o književnim djelima Tomislava Marijana Bilosnića“.
Knjiga obima dvjesto stranica donosi Nedićeve tekstove o Bilosnićevoj prozi, putopisima i poeziji, uz izbor iz svakog od razmatranih djela ovog hrvatskog poznatog autora. Tekstovi u knjizi, koji su ranije objelodanjeni u književnoj periodici, časopisima i novinama u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, odnose se na Bilosnićev roman „Listopad“, knjigu putopisa „Mediteranski putopis“, te zbirke pjesama „Molitve“, „Ogledalo“, „Odisej“, „Vrt“, te poeme „Hrvatska ogrlica“ i „Vukovar“. Mato Nedić svoje razmatranje Bilosnićeve poetike otvara i zatvara pjesmama posvećenim Bilosniću – „TMB“ i „U vrtu riječi“.
„Susret s književnim tekstovima Tomislava Marijana Bilosnića meni se dogodio 2009. godine, kada sam pročitao njegov roman „Listopad“ i zbirku pjesama „Molitve“. Tada me ovaj književnik ugostio u svojoj kući riječi omogućivši mi, kao čitatelju, užitak u tekstu, a kao kritičaru, promišljanje o pročitanome. Tako su, kao uzdarje za dar riječī kojima me je kao čitatelja Bilosnić darovao, nastali moji tekstovi o njegovim knjigama. U ovoj su knjizi ti tekstovi podijeljeni u cjeline: „Pogled u prozu“ i „Pogled u poeziju“.- piše Mato Nedić u svom uvodnom promišljanju, da bi zaključio - „Književno obilje koje tako dobro uspijeva u duhovnome vrtu Tomislava Marijana Bilosnića potvrđuje nam da je on neizmjerno vrijedan vrtlar riječī“.
Mato Nedić rođen je 5. siječnja 1971. godine u Tolisi (Bosanska Posavina). Prvim tekstovima Nedić se javio u Glasu Koncila 1994. godine. Autor je više samostalnih književnih djela, proze i poezije, te dobitnik više vrijednih književnih nagrada. Mato Nedić je suradnik brojnih zbornika i časopisa, predsjednik je Prosudbenoga povjerenstva za dodjelu Književne nagrade „fra Martin Nedić“, koju dodjeljuje Zaklada „Terra Tolis“ iz Tolise. Član je Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne i Društva hrvatskih književnika.
Knjigu „Vrtlar riječi“, koju kao urednik potpisuje književnik i znanstvenik Igor Šipić, objelodanila je nakladnička kuća 3000 godina za dar iz Zadra. Ovo je inače šesta knjiga književnih ogleda posvećenih umjetničkom portretu Tomislava Marijana Bilosnića. Prije Nedića to su učinili Sanja Knežević, Igor Šipić, Fabijan Lovrić, Davor Šalat i Božica Zoko.
Željka Lovrenčić
U Gradskoj loži Narodnog muzeja Zadar
VRT TOMISLAVA MARIJANA BILOSNIĆA I POSVAJANJE NEBA LANE DERKAČ
U Gradskoj loži, Narodnog muzeja Zadar, u petak 11. ožujka 2016. godine, s početkom u 12 sati, Društvo hrvatskih književnika, Ogranak Zadar, organizira predstavljanje knjiga Tomislava Marijana Bilosnića i Lane Derkač. Predstavljanje zbirki pjesama ovo dvoje poznatih hrvatskih autora, održat će se u okviru aktualne izložne Narodnog muzeja “Dodir nježnosti”: Umjetnice iz fundusa Samoborskog muzeja.
Zbirke pjesama Tomislava Marijana Bilosnića “Vrt” (Zadar, 2014.) i Lane Derkač “Posvajanje neba”, (Zagreb, 2015.) predstavit će poznati hrvatski književni kritičar Davor Šalat. Uz Šalata koji će govoriti o pjesništvu Lane Derkač i Tomislava Marijana Bilosnića, predstavljanju će sudjelovati i autori koji će čitati izabrane pjesme iz svojih zbirki. Priredbu će otvoriti ravnateljica Narodnog muzeja, gđa. Renata Peroš.
Bilosnićeva zbirka pjesama “Vrt” nagrađena je pjesničkom nagradom “Neretvanska maslina”, a bila je i u najužem izboru za nagradu “Fran Galović”. O ovoj zbirci pisali su ugledni hrvatski književni kritičari i znanstvenici dr. sc. Tin Lemac, dr. sc. Sanja Knežecić, dr. sc. Igor Šipić, dr. sc. Željka Lovrenčić, dr. sc. Dragan Gligora, mr. sc. Davor Šalat, mr. sc. Fabijan Lovrić, te književnici i književni kritičari Enerika Bijač, Mato Nedić, Đuro Vidmarović, i drugi, što predstavlja gotovo jedinstveni slučaj u recepciji suvremene hrvatske lirike. Glede ove Bilosnićeve zbirke kritika se slaže: “Koncept najnovije pjesničke zbirke “Vrt” Tomislava Marijana Bilosnića prirodno se nastavlja na njegovu transcendentalno-meditativnu fazu započetu 2003. godine sada već proslavljenom zbirkom “Tigar”. Motiv vrta u Bilosnićevu prostoru pjesme komunicira kao mitsko mjesto – od biblijske Knjige postanka, mjesta budističkog opuštanja i meditacije u dalekoistočnim kulturama, do zapadnjačke filozofije umijeća kreacije perivoja do intimističkih zavičajnih đardina i povrtnjaka”, kako je u pogovoru zbirci napisala dr. sc. Sanja Knežević.
Zbirka pjesama Lane Derkač “Posvajanje neba”, isto tako, pobudila je širok interes književne kritike u Hrvatskoj. O „Posvajanju neba“ Irena Matijašević je napisala: „Začudnost, nepredvidljivost asocijacija, antropomorfizacija stvari i pojava – to su najuočljivije značajke pjesničkog rukopisa Lane Derkač , pjesnikinje koja već godinama uspješno gradi moderne bajke s elementima groteske. (…) Čitava je priroda bolnica, kaže Derkač, i to je nosiva tema njezinih novih pjesama. Umjesto da prirodu nazovemo neiscrpnim vrelom, ili nešto slično tome, Derkač je izravno imenuje bolnicom, ostajući vjerna smjelosti svojega izričaja i pustolovnim skokovima koji prelaze umjetno stvorenu granicu ljudskog i prirodnog.“