DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA
Osnovano 1900.
Tomislav Zagoda
Tomislav Zagoda suvremeni je hrvatski pisac, slikar, scenarist i prevoditelj. Rođen je 15. ožujka 1970. u Zagrebu. Diplomirao je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi profesora Gjure Sedera. Studirao je religijsku kulturu i filozofiju na Filozofskom fakultetu družbe Isusove. Doktorirao je 2014. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (mentor: Zvonko Kovač) s disertacijom HUMOR U SLOVENSKOM, BOSANSKOHERCEGOVAČKOM I HRVATSKOM ROMANU U RAZDOBLJU TRANZICIJE. Autor je nekoliko knjiga, brojnih scenarija za dječji program HTV-a i znanstvenih radova, sudjelovao je na znanstvenim skupovima.
Dobitnik je nagrade „Grigor Vitez“ za tinejdžerski roman Balada o Buginim gaćicama (prijevod na makedonski i slovenski jezik) i Nagrade „Anto Gardaš“ za roman Škola na rubu pameti. Suradnik je Hrvatske radio televizije za čiji je Program za djecu i mlade napisao brojne scenarije (Žutokljunac, Čarobna ploča, Prijatelji i dr.). U slobodno se vrijeme bavi prevođenjem s engleskog jezika.
Književni radovi:
1. Lajavac, scenarij crtanog filma, produkcija Zagreb-film,1999.
2. Nek bude kaos, humoristična zbirka priča, Kašmir-promet, Zagreb, 2002.
3. Balada o Buginim gaćicama, roman, Mozaik-knjiga, Zagreb, 2004.
4. Zbirnik, zbirka priča Hrvatsko društvo književnika za djecu i mlade, Zagreb, 2004.
5. Kako smo popubertetili, zbirka priča, Mozaik-knjiga, Zagreb. 2004.
6. Балада за гакичките на Буга (Balada o Buginim gaćicama), makedonski prijevod, Prosvetno delo, Skopje, 2004.
7. Sanje o Buginih spodnjicah (Balada o Buginim gaćicama), slovenski prijevod, Genija, Ljubljana, 2006.
8. Glavni junak – TINEJDŽER! – antologija hrvatske proze za mlade 1991. – 2008., Knjiga u centru, Zagreb. 2009.
9. Krizni put Gustava S., humoristični roman za mlade, Znanje, Zagreb, 2016.
10. Žabarska noć, kriminalistički roman, Opus Gradna, Zagreb, 2016. (pseudonim Bartol Fuchs)
11. Dora Novak, liker-poezija za mlade, Opus Gradna, Zagreb, 2018.
12. Zelena tinta, kriminalistički roman, Opus Gradna, Zagreb, 2018. (pseudonim Bartol Fuchs)
13. Ernestove djevice, roman, Opus Gradna, Zagreb, 2018.
14. Škola na rubu pameti, Opus Gradna, Zagreb, 2020.
15. Ivana (ilustrirana biografija Ivane Brlić Mažuranić, Opus Gradna, 2020.
16. Gustl (ilustrirana biografija Antuna Gustava Matoša), Opus Gradna 2021.
17. Život u Banani, roman, Opus Gradna 2021.
18. Fric (ilustrirana biografija Miroslava Krleže), Opus Gradna 2022.
Znanstveni radovi:
1. Model razočaranog čitatelja – pragmatička analiza Baretićeva romana Osmi povjerenik, Kolo, br. 05-06 / 2009. Matica hrvatska, Zagreb.
2. The Subject and National Ideological Paradigms within the Post-communist Context – Sodobna slovenska književnost (1980 – 2010), (zbornik Obdobja 29), 2010. Univerza v Ljubljani.
3. Non-place of Novel in Slovenia's Transition – Meddisciplinarnost v slovenistiki, (zbornik Obdobja 30). 2011. Univerza v Ljubljani.
4. Tranzicijski junak (na primjeru Bulićeva romana Putovanje u srce hrvatskog sna) – izvorni znanstveni članak, Zbornik radova Petog hrvatskog slavističkog kongresa, 2012. Hrvatsko filološko društvo, Zagreb.
5. Humor i rat (na primjeru Veličkovićeva romana Konačari i Dežulovićeva romana Jebo sad hiljadu dinara), Graz, 2016.
Prijevodi:
1. Daniel Silva, Moskovska pravila, Znanje, 2010.
2. Julian Barnes, Buka vremena, Opus Gradna, 2017.
3. Emily Gale, Dnevnik Elize Boom – Moja eksplozivna avantura (Eliza Boom’s Diary – My Explosive Adventure), Opus Gradna, 2017.
4. Emily Gale, Dnevnik Elize Boom – Moja zzzujastnična istraga (Eliza Boom’s Diary – My Fizz-Tastic Investigation), Opus Gradna, 2018.
5. Roddy Doyle, Paddy Clarke ha ha ha, Opus Gradna, 2019.
6. Deborah Ellis, Grad od blata (Mud City), Znanje, 2020.
7. Julian Barnes, Čovjek u crvenom kaputu, Opus Gradna, 2021.
8. Stephanie Perkins, Ana i francuski poljubac, Opus Gradna 2022.
9. Deborah Ellis, Zovem se Parvana, Znanje 2022.
Aktivnosti na području književnosti i kulture:
2017. – Gost na projektu „Čitamo i pišemo s piscem u stanu pisca“
2013. – Voditelj književne radionice u sklope Novigradskog proljeća.
2012. – Voditelj književne radionice u sklope Novigradskog proljeća.
2007. – 2011. – Član državnog povjerenstva LIDRANO.
2010. – 2012. – Predsjednik županijskog povjerenstva LIDRANO.
2007. – Koscenarist (s Tanjom Kirhmajer) predstave Homo volans kojom je otvoren 47. međunarodni dječji festival u Šibeniku.
2004. – 2017. - Stalni suradnik „Programa za djecu i mlade“ Hrvatske radio televizije i scenarist brojnih emisija: Žutokljunac, Čarobna ploča, Sedam kontinenata, Prijatelji i dr.
2003. - 2005. član uredništva časopisa za mlade Oskar nakladničke kuće Mozaik knjiga.
Sudjelovanje na znanstvenim skupovima:
2016. Simpozij Satire und Komik in der bosnischen, kroatischen und serbischen Literatur – Graz
2011. Simpozij Obdobja 30, Ljubljana – Meddisciplinarnost v slovenistiki
2010. Simpozij Obdobja 29, Ljubljana – Sodobna slovenska književnost (1980 – 2010)
2010. Peti hrvatski slavistički kongres, Rijeka – sekcija: „Visoko i nisko u hrvatskoj književnosti i kulturi“
(Ulomak iz romana Krizni put Gustava S.)
Danas sam shvatio da postoje dvije riječi koje će obilježiti moju mladost, ko što su Novi fosili obilježili mladost moje mame. Te riječi ocrtavaju tekuću sadašnjost koja teče kao ona blatnjava rijeka Ganges u kojoj se namaču zaneseni hindusi, budisti, bramani, što li već? – to su riječi kriza i recesija. Nitko više ne govori o umjetnosti i sonetnom vijencu, već svi govore o krizi i recesiji, i svatko ima neku svoju teoriju njihova nastanka, njihova trajanja i njihovih posljedica.
Za mene i moj razvoj važna je još jedna riječ, ona je isto stranog porijekla, to je riječ sublimacija. Ona označava pretvaranje sirovih impulsa poput seksa u nešto drugo, recimo ovako: umjesto da seksualno opći, čovjek trči maraton ili priča viceve ili pleše foxtrot ili debatira o čovjeku-potrošaču i obnovljivim izvorima energije, ko što ja debatiram s Bugom.
Buga je moja djevojka i ušljiva ekološka ljevičarka s romantičnim idejama o vjetrenjačama koje napajaju megapolise strujom, i slikom NKV radnika koji voze Mazdu 6 i idu na skijanje u Kitzbuhel. Buga je intelektualka i kći izuzetno dosadnoga državnog činovnika u sivom odijelu i s aktovkom u ruci. Naprosto sivi čovjek ili bolje rečeno čovjek-aktovka. Ona je negacija takvog čovjeka-aktovke. Zato je njezina egzistencija šarena i provokativna. Buga je intelektualka. Intelektualke ne kažu kurac, nego falus. Tako je Buga danas rekla da su recesija i kriza rezultat falusoidne zapadnjačke kulture (rekao sam da svatko ima svoju teoriju krize i recesije, uopće danas svatko ima svoju teoriju bilo čega). A, kako reče Aristotel, gdje ima falusa ima i feminizma. Već sam opisao Buginog oca, stoga ne čudi da se kod nje razvio i taj negativni feministički pogled na svijet. Uglavnom, da nema muške želje za moći, ne bi bilo ni recesije. A što je s neobuzdanom ženskom potrošnjom, upitao sam. Ah, Gustave, razočarao si me, mislila sam da tvoj um nije ukalupljen takvim jeftinim stereotipima, uzvratila je. To nisu stereotipi, opće je poznata stvar da žene pate od potrošačkog fetišizma. „Dušo, kad muškarac preodijeven u divlju svinju liže žensku potpeticu, to je fetišizam, a ne odlazak frizeru ili u kino“, rekla je i nježno me pomilovala po obrazu. Idi do đavola, načitana kučko, htio sam izustiti, ali sam se ugrizao za jezik. Jedva sam čekao da ovom mučenju dođe kraju. Stvarno bih trebao razmisliti o perspektivi naše veze. Tedi je spomenuo tu neku pedikerku (prije nego je doživio duhovnu obnovu)... šta ja znam... ne treba imati nikakvih predrasuda...
Uglavnom, Buga i ja smo se rastali u priličnom neraspoloženju. Godinama smo zajedno, pa smo navikli i na to da se povremeno ne podnosimo.
Vratio sam se u stan. Stara je promijenila cvijeće u Vladimiru Kočišu Zecu. Da pojasnim, na stolčiću u dnevnom boravku stajala je vaza u obliku Vladimira Kočiša Zeca, tako da je izgledalo kao da pjevaču iz ćelave lubanje rastu crvene ruže, tulipani, maćuhice i slično raslinje. Taj je portret-vazu mama kupila od nekog sirotog studenta likovne akademije koji se prehranjivao stvarajući uporabne predmete u obliku poznatih ličnosti. Primjerice, od najpoznatijih je hrvatskih političara napravio školjku za WC koja je podsjećala na umanjeni Zdenac života; od Severininih je usana napravio pepeljaru, od Miše Kovača vrtnog patuljka koji svijetli itd... itd... Osim vaze u obliku Vladimira Kočiša Zeca, stara je kupila i Majkla Džeksona od alabastera koji je na leđima nosio četku za cipele. Stara je rekla da je Majkl Džekson, prvi čovjek koji se rodio kao crnac, a umro kao albino. I onda je, četkajući čizme, počela mljeti o bjelačkom imperijalizmu, kao da je kći Martina Lutera Kinga, majke mi. Da nema bjelačkog imperijalizma, reče, onda crnce ne bi smetalo da su crni pa ne bi izbjeljivali kožu, nit bi Indijance smetalo da su crveni, nit bi Japance smetalo da su žuti i kosooki. Svi bi bili sretni, samo da nema te bjelačke hegemonije. I onda je, u rasističkom antibjelačkom zanosu, usporedila Džeksona s Isusom! Da je Džekson umro zato da bi iskupio grijehe bijelaca!? Stara je nedavno pročitala jedan roman o rasizmu, o dobrim crnim sluškinjama i pohotnim bijelim gazdama. To je to. Utjecaj književnosti.
popis članova