DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA
Osnovano 1900.
Vinko Brešić
Vinko Brešić, sveučilišni profesor, književni povjesničar i pjesnik, rođen je 17. kolovoza 1952. u Grgurićima (Livno, BiH) gdje je završio prva dva razreda osnovne škole. Ostalih šest razreda i gimnaziju završio je u Slavonskom Brodu gdje je s roditeljima preselio 1961. Studij jugoslavenskih jezika i književnosti te filozofije diplomirao je 1975. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i tu 1979. magistrirao (Kompozicija u Cesarićevu pjesništvu), 1983. doktorirao (Časopisi Milana Marjanovića). Na istome je Fakultetu pri Katedri za noviju hrvatsku književnost otpočeo 1. lipnja 1976. akademsku karijeru prvo kao asistent, od 1984. docent, 1992. izvanredni, a od 1997. redoviti profesor izabran 2002. u trajno zvanje. Držao je kolegije iz hrvatske književnosti od ilirizma do suvremenosti te vodio doktorski studij kroatistike 2008-18. Osim na matičnome i drugim hrvatskim sveučilištima predavao je i na Sveučilištu Ruhr u Bochumu, Karlovu sveučilištu u Pragu i Nacionalnom sveučilištu Taras Ševčenko u Kijevu. Bio je mentor u izradi stotinjak diplomskih, šest magistarskih i četrnaest doktorskih radova, tajnik Zagrebačke slavističke škole (1977-78.) i član radne skupine za izradu plana i programa nastave hrvatskog jezika i književnosti Ministarstva prosvjete i sporta RH (1996.). Pokrenuo je i uređivao znanstveni časopis za poeziju „Zrcalo“ 1991-94. te obnovio znanstveni časopis za hrvatski jezik, književnost i kulturu „Croatica“ ("Nova Croatica", 2007-13., dalje „Croatica“). Kao predsjednik Fakultetskog savjeta inicirao je 1990. izradu vizualnog identiteta Filozofskoga fakulteta (znak , tj. glagoljsko slovo myslite). Član redakcije riječkoga znanstvenoga časopisa „Fluminensia“ bio je do 2020. U Maticu hrvatsku ušao je 4. ožujka 1971, član je Hrvatskoga filološkog društva, Društva hrvatskih književnika, Hrvatskog centra PEN-a. Dvije godine bio je glavni urednik u Nakladnome zavodu Matice hrvatske (2000-02.). Nakon dviju knjiga lirike objavio je tridesetak znanstveno-stručnih knjiga, oko pet stotine članaka (rasprava, recenzija, eseja, kritika, prikaza i leksikografskih priloga) te nekoliko novinskih feljtona, a vodio je više znanstveno-istraživačkih i nakladničkih projekata. Manji izbor iz neobjavljene treće pjesničke zbirke (Inačice) izišao je u „Oku“ 1989., u međuvremenu još dva ciklusa u „Republici“ i „Forumu“ te nekoliko pjesama za djecu u „Radosti“. U prvome broju „Zrcala“ 1991. objavio je Bochumski triptih čiji je treći dio Pedbožićna Europa A. D. 1991. Łucja Danielewska prevela na poljski, potom je ušla u sva izdanja A. Stamać – I. Sanaderove antologije hrvatske ratne lirike U ovom strašnom času i u neke školske čitanke. Naročite odjeke imale su mu knjige Autobiografije hrvatskih pisaca (1997.), Hrvatski književni časopsi 19. stoljeća (2006-07.), Sabrana djela Ivane Brlić-Mažuranić (2010-20.) i Hrvatska književnost 19. stoljeća (2015.). U „Večernjem listu“ objavio 2. prosinca 2017. kratku priču Božićna jelka. Za svoj znanstveno-stručni i nastavni rad primio je nekoliko nagrada i priznanja: Državnu nagradu za znanost 2007. godine za projekt Hrvatski književni časopis 19. stoljeća: studija & bibliografija (sv. 1-5, Zagreb 2006-07.), Nagradu Julije Benešić 2009. za knjigu Kritike (2008.), Veliki zlatni dukat 2014. za doprinos u istraživanju književnosti i kulture Slavonije te Povelju Filozofskog fakulteta 2015. za ukupni doprinos struci. Živi i radi u Zagrebu.
KNJIGE PJESAMA
- Srebrni dlan, Slavonski Brod 1971: MH
- 44 pjesme, Slavonski Brod 1977: MH
ZNANSTVENO-STRUČNE KNJIGE
(Monografije, studije, eseji, kritike, bibliografije, hrestomatije, antologije i zbornici)
- Zvijezde nad gradom. Poezija mladih brodskih pjesnika, Slavonski Brod 1977: Tribina mladih
- Dobriša Cesarić, Zagreb 1984: ZZK (Monografija)
- Časopisi Milana Marjanovića, Zagreb 1990: Hfd (Studija)
- Krvatska. Lirika ratne 1991, „Zrcalo“, Zagreb 1(1991): Hfd
- Dragi naš Šenoa, Uspomene na Augusta Šenou, Zagreb 1992: MSC Hrvatske
- Autobiographies by Croatian Writers, Zagreb‑Dubrovnik 1993: P. E. N. Croatian Centre
- Autobiografski Zagreb. Antologija suvremenoga hrvatskog pjesništva o Zagrebu, „Zrcalo“ IV(1994): Hfd
- Novija hrvatska književnost. Rasprave i članci, Zagreb, 1994: NZMH
- Budi svoj! Hrvatska lirika 19. stoljeća, Zagreb 1996: Alfa
- Visoki jablani. Hrvatska lirika 20. stoljeća, Zagreb 1996: Alfa
- Zabreg. Antologija suvremenoga hrvatskog pjesništva o Zagrebu, Zagreb 1996: Alfa
- Hrvatski putopisi, Zagreb, 1996.,21997: DiVič
- Autobiografije hrvatskih pisaca, Zagreb, 1997: AGM (Hrestomatija)
- Mila si nam ti jedina… Hrvatsko rodoljubno pjesništvo od Bašćanske ploče do danas. Zagreb, 1998: Alfa (Koautori: J. Bratulić, S. Damjanović i B. Petrač)
- Knjiga o Virovitici. Virovitica 1999, 22000: MikešLand (Monografija)
- Teme novije hrvatske književnosti. Zagreb 2001: NZMH (Rasprave i članci)
- Tema Tadijanović. Zbornik o Dragutinu Tadijanoviću u povodu 95. pjesnikova rođendana, Slavonski Brod 2002: MH i GK
- Livno – grad i sela; Livno – Town and Villages: NZ MH (koautori: J. Gelo, V. Mihaljević, A. Radnić, I. Šiško, Ivica, D. Tadić i N. Vidović), Zagreb, 2002.
- Pjesnici hrvatske moderne, Zagreb 2003: Znanje (Hrestomatija)
- Slavonska književnost i novi regionalizam, Osijek 2004: MH (Studija)
- Čitanje časopisa, Zagreb 2005: MH (Studija)
- Bibliografija hrvatskih književnih časopisa 19. stoljeća: studija & bibliografija, 1-5, Zagreb 2006-07: FF-press (Sv. 1: Kako čitati časopis?, Danicza..., Kolo, Zora dalmatinska, Iskra, Dubrovnik, Bosanski prijatelj, Neven, Jadranske vile, Leptir, Naše gore list, Lada, Slavonac , Zviezda, Književnik, Bosiljak , Glasonoša, Dragoljub; Sv. 2: Vienac; Sv. 3: Književna zabava hrvatsko-srbska , Hrvatski sokol, Bunjevačka i šokačka vila, Hrvatska lipa, Slovinac, Hrvatska, Zviezda , Hrvatska vila, Književna smotra, Nada , Hrvatska, Zora, Iskra, Vuk, Hrvatska omladina, Balkan, Iskra, Sv. 4: Prosvjeta, Mlada hrvatska, Nada, Hrvatska misao, Lovor, Novi viek, Nova nada, Novo doba, Mladost , Preporod, Hrvatski salon, Glas, Život, Sv. 5: Kazala)
- Stanko Lasić. Tematski broj „Nove Croatice“, br. 1, Zagreb 2007: FF-press
- Osmišljavanja. Zbornik u čast 80. rođendana akademika Miroslava Šicela, Zagreb 2006: FF-press
- Kritike, Zagreb 2008: DHK
- Bibliografija „Luči“ (1905. – 1942.), Zagreb 2009. (Prir. I. Miškić)
- Bibliografija „Savremenika“ (1906. – 1941.), Zagreb 2010.
- Bibliografija „Hrvatske revije“ (1928. – 1945.), Zagreb 2012.
- Iz pr(a)ve ruke. Nove autobiografije hrvatskih pisaca, Zagreb 1/2013, 2/2014, 3/2015: Alfa
- Časopis Neven i Jadranske vile, “Kronika“, Zagreb 13-14-15(2014): HAZU
- Praksa i teorija književnih časopisa, Zagreb 2014: FF-press (Rasprave i članci)
- Izdanja djela i literatura o Ivani Brlić-Mažuranić, u: Sabrana djela, knjiga 5, Slavonski Brod 2014: MH
- Hrvatska književnost 19. stoljeća, Zagreb 2015: Alfa; Zagreb 2019: FF-press (Monografija – Priručnik)
- Kroatistička čitanja: zapisi o hrvatskim piscima, knjigama i običajima. Pula 2017: DHK
- Eseji o autobiografiji. Zagreb 2018: DHK
UREDNIČKE KNJIGE
(Prvotisci, izabrana i sabrana djela u popularnom, školskom ili kritičkom izdanju)
- Nikola Andrić, Iz ratničke književnosti hrvatske; Pod apsolutizmom, Vinkovci 1994: Privlačica,
- Milan Nikolić, Nije bilo slučajno, Vinkovci 1994: Privlačica
- Ivan Dobravec Plevnik, Ljubav je jača od mača; Tiskarska pogrješka. Vinkovci 1994: Privlačica
- Miroslav Vaupotić, Panonske teme, Vinkovci 1994: Privlačica
- Antun Branko Šimić, Opomena, Zagreb 1995. Konzor
- Nikola Milićević, Živa česma, Zagreb 1996: Mozaik knjiga; Zagreb 2009: ŠK
- August Cesarec, Tonkina jedina ljubav; Sin domovine, Zagreb 1997: DiVič
- Reiner Maria Rilke, Pisma mladom pjesniku, Zagreb 1997: DiVič (Prijevod D. Horvata)
- Vladimir Nazor, Veli Jože i druge priče, Zagreb 1997: Alfa
- Ksaver Šandor Gjalski, Pod starimi krovi, Zagreb 1998: Alfa
- Stanko Vraz, Izabrane pjesme, Zagreb 1999: MH
- August Šenoa, Branka, Zagreb 1998: Alfa
- August Šenoa, Izabrane pjesme, Zagreb 1998: MH
- Petar Preradović, Izabrane pjesme, Zagreb 1999: MH
- Ivan Mažuranić, Smrt Smail-age Čengića, Zagreb 1999: MH
- Dobriša Cesarić, Izabrana djela, Zagreb 2000, 22008: MH (SHK)
- Olinko Delorko, Izabrana djela, Zagreb 2000: MH (SHK)
- Milan Marjanović, Izabrana djela, Zagreb 2000: MH (SHK)
- Milutin Cihlar Nehajev, Bijeg, Zagreb 2000: DiVič
- Vjekoslav Majer, Život puža; Iz dnevnika malog Perice, Zagreb 2000: Alfa
- Ivo Brešan, Pukotine i druge priče, Zagreb 2000: NZ MH
- Ivo Brešan, Astaroth, Zagreb 2001: NZ MH
- Olga Tokarczuk, Pravijek i ostala vremena: Zageb 2001: NZ MH (Prijevod P. Mioč)
- Nedjeljko Fabrio, Triemeron, Zagreb 2002: NZ MH
- Milan Begović, Bez trećega, Zagreb 2001: Zagrebgrafo
- Ivan Mažuranić, Smrt Smail-age Čengića, Varaždin 2002: Katarina Zrinski
- Dinko Šimunović, Duga – Alkar – Muljika, Zagreb 2005: ŠK (Koautorica: B. Brešić)
- Ivan Goran Kovačić, Sedam zvonara majke Marije i druge pripovijetke; Jama; Izbor iz poezije, ŠK, Zagreb 2005: ŠK (Koautorica: B. Brešić)
- Nikola Milićević, Kritike i polemike, Zagreb 2012: DHK
- Ivana Brlić-Mažuranić, Čudnovate zgode šegrta Hlapića – Šest konaka šegrta Hlapića, Zagreb 2014: Večernji list i MH
- Ivana Brlić-Mažuranić, Sabrana djela – kritičko izdanje, sv. 1-7, Slavonski Brod 2010-20: MH (Sv. 1: Pjesme i priče; Sv. 2: Romani, Sv. 3: Bajke i basne; Sv. 4: Članci; Sv. 5: Bibliografija: Izdanja djela i literatura o Ivani Brlić-Mažuranić; Sv. 1(6): Moji zapisci: dnevnici, memoari, molitve, putni i drugi zapisi; Sv. 2(7): Pisma majci (1892. – 1901.) – Suradnici: C. Milanja, K. Grabar, B. Majhut, S. Lovrić, T. Vuković, I. Žužul, M. Protrka Štimec, M. Artuković, J. Ažman, A. Batinić...)
- Ivana Brlić-Mažuranić, Priče iz davnine (1916. – 2016.). Ilustrirao Krsto Hegedušić. Zagreb 2016: V.B.Z.
- Milan Nikolić, Sive priče, Virovitica 2017: MikešLand
- Ivo Brešan, Izabrana djela, knj. 1: Drame, MH, Zagreb [U pripremi]
PREDBOŽIĆNA EUROPA A. D. 1991.
Studeni je i Europa polako pali svoja šarena svjetla uoči dana u koji ne sumnja da će doći jer je i dosad dolazio. Slavit će onoga koji je prije dva tisućljeća i sam došao nudeći ljubav i mir i koji će u ime ljubavi i mira – kako je sam kazao – jednom ponovo se vratiti. Europa ga spremna očekuje slaveći njegovo rođenje i njegovu žrtvu kao vlastitu nađu, sasvim spokojna i sigurna u se. Uoči toga velikog dana njezine ulice i njezine kuće bit će osvijetljene obilnom svjetlošću kao u onoj noći u Betlehemu, i obilje plivat će njezinim gradovima kao nikad. Ljubav i mir ispunit će njezine kuće i njezinu dušu. Šarene se izlozi, moj Bože, prozori i pogledi kao male božićne jelke, svjetlucaju mirisne i sjajne kuglice, srcad i kočije, motaju se duge svjetlucave trake i sve je pomalo nalik vrtu u kojemu obitavaše Prvi čovjek.
Samo u mojoj Hrvatskoj zavijaju sirene, sirene i majke, sirene, majke i djeca, i šuti se u mraku dugo i beznadno. I crkvena zvona šute, srušena, i sve je zavijeno u crno kao da ondje stanuje neki drugi Bog a ne onaj isti kojega je i ta ista Europa stoljećima slavila gušeći se u mirisu i svjetlu samo zato jer je u mojoj domovini stajao visoki živi zid koji je čuvao njezin mir – njezine trpeze, plesnjake, perivoje
I maloga Krista u kandiranim jaslicama...
(„Zrcalo“, I/1991. Br. 1, str. 75-76)
BOŽIĆNA JELKA
Stevo Ć. bio je moj prvi susjed u jednome novozagrebačkom naselju. Bili smo komšije. Dijelio nas je samo zid, istina, debeli, armirano-betonski, kroz koji ništa nije prodiralo. Ali je zato pregrada na zajedničkom balkonu bila tanka i prozirna. Staklena. Došao je rat, dobri je čovjek preko noći postao nedobri. A imao je i to sasvim nezgodno ime. Stevo. Dijete Kozare. Drugi rat je još u sebi nosio, istina, kroz dječju vizuru, pa se valjda zato nije mogao nikako izbrisati. I tako Stevo gotovo preko noći, ni kriv ni dužan, postade neprijatelj broj jedan našeg ulaza. Kad su zaredale neugodnosti, ponudio sam dobrom čovjeku Stevi da uklonimo staklenu pregradu da on može, u slučaju da mu netko nasilu pođe u stan, pobjeći sa svojom Baricom. Koja je „naša“, s druge strane Sljemena. Rekao je da je pametnije da ostane, on je ionako može opkoračiti, zlu ne trebalo, i odmah se naći na mojoj strani. Dogovorili smo se: u svako doba dana i noći, čim osjeti nešto sumnjivo, i on i Barica mogu, ako misle da je tako bolje, k nama. Naša balkonska vrata bit će otključana.
Kad su zaredale uzbune, podigli smo šaht kroz koji smo se spuštali u smrdljivi mračni podrum. Stevo neće, veli, ni mrtav u podrum, pa kom milo, kom krivo. Nek poginem, al ja dolje ne idem! Tako su Stevo i baka Bašić ostajali u prizemlju, ispod stubišta s velikim staklenim vratima koja su ko za vraga bila baš na onoj strani na kojoj i kasarna Maršal Tito. Nekima se to nije sviđalo, naročito je bio glasan neki T. Po imenu je mogao biti i jedan i drugi i treći. Ali je bio najglasniji. Raspitivao se i za ovoga i za onoga, na kraju i za mene kada je primijetio da me nema u podrumu. Moja mu je žena odbrusila da sam tamo gdje on nikada neće i ne može biti. Nije mu bilo pravo. A nije mu bilo pravo ni što se brzo odustalo od spuštanja bake Bašić u podrum, koja se, sirota, zbog svoje oveće pozadine već prvoga dana u zaglavila u šahtu. Pa ni tamo – ni ovamo. Mislio je da nismo bili dovoljno uporni. Baka Bašić je ipak naša. A Stevo, Stevo mu je bio trn u oku. Partijski sekretar, kadrovik u velikom poduzeću, a i još vozi stojadina, i to crvenoga! Ko ga jebe, odmahivao bi Stevo, budala ostaje budala. Nakon nekoliko dana mira i pregovaranja s oficirima iz maršalke lijepo nedjeljno popodne proparale su ponovo sirene. Savu su nadletjeli migovi. Uvijek sam volio i rijeke i mostove. Rat je učinio da ih više ne volim.
Andrića sam ostavio da priča o mostovima, a ja sam se nakon onoga incidenta oko maršalke prebacio na drugu obalu, rat nije ni završio. Zarekao sam se sinu da ćemo se preseliti s druge strane rijeke kada je na televiziji vidio ranjenoga – mislio je – mene, baš na mostu. Dok sam ja za to vrijeme pokušavao vratiti se preko drugoga, ali nisam mogao, jer – rekli su – ovaj je miniran. Stevo mi na kraju posudio četiri tisuće maraka za koje sam bio kratak za novi stan, preko rijeke. Ako još trebaš, samo reci. Došao mi na useljenje kad se sve smirilo. Donio viski star dvadeset godina, zaključan pravim lokotom. I dok smo ga lagano ispijali i svaki put otpuhivali, on će ti najednom, u pola glasa, ozbiljno: A znaš li ti kad sam se ja tebe uplašio. Baš uplašio. Mene, uplašio, Stevo, pobogu... Baš tebe. Znam da je nemoguće, i moja Zagorka tri dana sa mnom nije pričala... A onda mi nabijala na nos kako si htio skinuti balkonsku pregradu, da si zbog nas držao otključana vrata, jer su meni sve češće zalazili da vide smrde li mi puške... Ludi T. me vidio kako noću pucam s novozagrebačkih nebodera... Floberkom... Svega sam se sjetio, pa i toga kako su mu „njegovi“ nudili zaštitu, a on ih na sav glas slao u materinu...
Sjećaš li se ti svoga bora baš te devedesete, vrati se Stevo svojoj priči. Imao sam ga svake godine, Stevo dragi, pa i te, kad već pitaš. Baš tako, preuzme. Imao si ga svake godine, nije bilo ni pametno ni poželjno, jer si na kraju i ti ušao u jebenu partiju, ali si nastavio svake godine kupovati bor. Moj je komšija imao pravo. Prije Badnjaka uvijek bih sa sinčićem otišao preko livade na obližnji utrinski plac, izabrali, kupili i donijeli bor, zapravo jelku, ponekad i smreku. Mom je sinčiću bilo važno da zna o kojoj se vrsti radi. A, baš tako, tu sam te čekao! A sjećaš li se gdje si ga prije kićenja držao, taj svoj bor, jelu, smreku ili što li već, nastavljao je moj sada već bivši komšija. Na balkonu, čovječe, a gdje drugdje. Jest, na balkonu! Nije ništa sporno. Sporno je samo to što je svaki tvoj bor bio veći od našeg balkona, pa je virio. Vidio se, prijatelju. Pa su me u firmi svaki put pitali: a šta Stevo i ti počeo Božić slaviti, a ja uvijek odgovarao da je to bor moga komšije, poneki bi kurvin sin nastavio, da oni znaju tko mi je žena, i da to mogu razumjeti, vremena se mijenjaju... A bor, kao što i sam znaš, nije bio moj, nego tvoj, je l' tako? Valjda je tako, Stevo, kad kažeš, smijao sam se, jedino ne znam što hoćeš reći. Hoću reći da si sve te puste godine bor stavljao na istu stranu balkona, na moju, a baš te devedesete, te devedesete – nisi. Nego si ga stavio na svoju. I te godine prvi put nitko me ništa nije pitao...
Uplašio sam se, ozbiljno uplašio, moj komšija.
(„Večernji list“, 2. prosinca 2017. Str. 36)
- J. Pavičić, Romani, pripovijesti, pjesme. Kulturni dometi 1980. Vjesnik, 31. XII. 1980: 11
- I. J. Bošković, Za Cesarića, Slobodna Dalmacija, 1. IX. 1986: 22
- I. J. Bošković, Motori hrvatske kulture, Slobodna Dalmacija, 5. VI. 1991: 22
- S. Pasini, Dragi moj Šenoa. Vjesnik, 1. IV. 1993: 15
- H. Pejaković, Poezija u bibliografskom zrcalu, Vjesnik (Danica), 4. VI. 1994: 27
- A. Stamać, Riznica točnih podataka. Vjesnik, 28. XI. 1994: 12
- M. Vogrinec, Književnost i politika. Vjesnik, 7. XII. 1994: 12
- M. Bešlić: Opjevani Zagreb. Hrvatsko slovo, 14. VII. 1995: 15
- Brešić, Vinko, Hrvatski leksikon (ur. A. Vujić), Zagreb 1996: 1, 151
- B. Donat, Zašto hrvatski pisci tako rado lažu kad pišu svoje životopise? Globus, 16. V. 1997: 68
- A. Zlatar, Kako se pisci opisuju. Vijenac, 3. VII. 1997: 12
- V. Boban, Kanonizacija autobiografije kao književne vrsti. Hrvatsko slovo, 21. XI. 1997:15
- Z. Milčec, Muze premostile Savu, Večernji list, 15. 2. 1998: 14
- Brešić, Vinko, Hrvatska enciklopedija (ur. D: Brozović), Zagreb 2000: 2, 322
- D. Plevnik: Šarm u sižeu i kompoziciji, Vijenac, 7. IX. 2000: 9-10
- B. Džebić, Erudicija i istraživalačka strast. Vjesnik, 24. IV. 2002: 14
- I. Matičević, Slavonska poetika zemlje. Intervju. Vijenac 17. ožujka 2005: 8
- M. Protrka, Od hambara do motora, Vijenac, 16. veljače 2006: 10
- Ivan J. Bošković, Temelji i smjernice budućem istraživanju. Republika, 2006: 9, 107-112
- P. Meić, Aspekti časopisne teorije i prakse. Motrišta, Mostar 2007: 37, 140-144
- C. Milanja, Kapitalni projekt. Kaj, 2008: 4-5, 145-147
- C. Milanja, Tipovi Brešićevih kritika, Kolo, 2009: 1-2, 239-242
- S. Mijović Kočan, Smisao za vjerodostojan prikaz, Vijenac, 16. srpnja 2009: 9
- V. Grubišić, Kritike by Vinko Brešić. Journal of Croatian Studies. New York, 2010: XLIV, 193-195
- M. Dragić, Monografija ovjenčana Benešićevom nagradom. Zbornik radova Filozofskog fakulteta u Splitu, Split 2009/2010: 259-263
- M. Protrka, Brešić, Vinko, Hrvatska književna enciklopedija (ur. V. Visković), Zagreb 2010: 1, 217-218
- Brešić, Vinko, Hrvatska enciklopedija Bosne i Hercegovine, Mostar 2009: 1, 404-405
- M. Hameršak, Kritičko izdanje kultnih romana, Zarez, 30. rujna 2010: 36
- A. Kos-Lajtman, Kritički pristup povijesnoj arheologiji teksta, Kolo, 2010: 167-171
- M. Kolar, Književnost u raljama periodike, Vijenac 19. veljače 2015: 9
- K. Mioč, Pisci o samima sebi, Glas Koncila, 15. ožujka 2015: 24
- S. Saboljev, Izdanje kakvo bi autorica poželjela, Novi list, 24. IV. 2015: 30
- D. Derk, O kritičkom izdanju djela Ivane Brlić-Mažuranić... Večernji list (Obzor), 25. IV. 2015: 20-21
- G. Galić, Prvo kritičko izdanje Ivaninih djela, Vijenac, 30. travnja 2015: 2
- B. Majhut, Ogranak MH u Slav. Brodu objavio je prva Sabrana djela Ivane Brlić-Mažuranić. Vijenac, 28. svibnja 2015: 16-17
- M. Muhoberac, Hrvatski narodni preporod je završio 1990. godine. Razgovor. Vijenac, 9. srpnja 2015: 4-5
- I. Runtić, Živopisni životopisi, Republika, 2015: 4, 48-50
- M. Protrka Štimec, Efemerno? Meritorno! Nova Istra, 2015: 1-2, 422- 424
- M. Kolar, Kako smo postali književna nacija, Vijenac, 10. prosinca 2015: 9
- I. J. Bošković, Slojevita, temeljita, nezaobilazna knjiga, Nova Istra, 2015: 3-4, 550-563
- Lukežić, Nova književnopovijesna sinteza, Fluminensia, 2016: 1, 254-260
- K. Pienoniezek-Marković, W optyce gatunków. Slavia Occidentalis, Poznań 2015: 72/2, 229-237
- I. M., Brešić, Vinko, Enciklopedija Matice hrvatske (ur. I. Zidić), Zagreb 2015: 1, 314-315
- Brešić, Vinko, znanstvenik, književni povjesničar, pjesnik. Leksikon brodskih pisaca (ur. I. Stipić – M. Ćurić), GK Slav. Brod – DHK, Slavonski Brod 2016: 56-63
- B. Majhut, Novi pristup književnoj povijesti, Libri & Liberi, 2017/6 (2): 339-341
- D. Dukić, Žanrovi i institucije književnog života. Croat Slav. Iadert., XII/II(2016): 620-677
- I. Lukežić, Knjiga koja otvara mnoga pitanja, Nova Istra, 2017: 3, 84-90
- Ž. Ivanjek, Rasute studije, eseji, kritike i zapisi sveučilišnog profesora, Jutarnji list, 24. siječnja 2018: 40
- B. Škvorc, Tri suvremena primjera pisanja književne pri/povijesti. Fluminensia, 30(2018): 1, 237-273
- D. Detoni-Dujmić, Knjiga iz prave ruke, Kolo 1/2019
popis članova