DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA
Osnovano 1900.
Vinko Grubišić
VINKO GRUBIŠIĆ (rođen 5. travnja 1943. u Posuškom Gradcu, općina Posušje) nakon mature na a Širokom Brijegu 1962. upisuje studij slavistike i latinskog jezika na Zagrebačkom sveučilištu .Nakon šest završenih semestara studija bježi u Austriju (u izbjeglički logor), a odatle odlazi u Švicarsku gdje , u Fribourgu, studira germanistiku, filozofiju, klasičnu filologiju i antropologiju, a diplomirao je iz slavistike i pedagogije, 1970. U vrijeme studija radio je različite poslove, od toga šest godina u odgojnom institutu „Foyer St Joseph“ u Courtepinu, kanton Fribourg. Doktorirao je u Aix-en-Provenceu 1974., nakon čega odlazi u Kanadu, gdje se bavio različitim poslovima, radi kao srednojškolski predavač francuskog, njemačkog i hrvatskog jezika, a zatim je zaposlen na vojnoj kanadskoj školi. Od 1988. pa sve do umirovljenja (2008) predavao je na Sveušilištu Waterloo hrvatski jezik i književnost te povremeno rusku književnost. Godinu dana je proveo kao lektor hrvatskog na Macquarie University u Australiji. Za svoj književni i kulturni rad Vinko Grubišić je dobio nagradu Hrvatske Revije za poeziju 1971., a 2003. zlatnu medalju Kraljice Elizebeth II. (Queen Elizabeth II' Golden Jubilee Medail) za kulturni doprinos Kanadi. Skupa s Dr. Vladimirom Bubrinim, 2012. dobio je nagradu Društva hrvatskih književnika Davidias te iste godine nagradu Matice hrvatske Stolac „Hrvatski stećak“ . God. 2013. dobio je nagradu na Sarajevskom sajmu knjiga za dvojezčnu antologiju Krilati pjev, za najbolji prijevod godine. Od god. 2016. dopisni je član HAZU.nObjavio je pet zbirka poezije Robotov poljubac, 1974., Bitarion,1987., Gregorijanske šutnje, 1989., Druženja s tijelom,1995. i Stazama samih središta,, 2005., pet dramskih tekstova: Ne začuđuju čudesa ( 2982). Tri drame: “Prokrvavljena Brina”, “Spomenik” i “Legenda o Sv. Jurju”, 1982. te Sophonisbin svadbeni dar (časopis Dubrovnik 1-2/2006). Značajnija su mu jezikoslovna djela, uz školskie i sveučilišne priručnike: : O Hrvatskom jeziku, 1875.,Grafija hrvatske lapidarne ćirilice, 1978. te Croatian Grammar (2. izd. (2007). Osim brojnih književnih eseja iz hrvatske književnostii i svjetskih knjevnosti, objavio je djela: Hrvatska književnost u egzilu (1991), Izazovne teme iz starije hrvatske književnosti (2006), Volitve (2007) te monografiju Artaud (2000). Od brojnih prijevoda kazališnih i književnih djela spomenimo Američko gerilsko kazalište (1997), Antonin Artaud. Kazalište i njegov dvojnik (2000), Plovidba Svetog Brendana opata (2004), Léon Ernest Halkin. Erazmo i kršćanski humanizam (2005), Valéry Larbaud,. Pod okriljem svetoga Jeronima.(2006), Latinska poezija Srednjega vijeka (2010), Pierre Riché. Kratki životopis svetoga Bernarda. (2012), Krilati pjev (Antologija pjesama o slavuju, 2012), a za hrvatsku kulturu značajan je prijevod obavljen skupa s Vesnom Badurina Stipčević, Jeronimove hagiografije (2008). Radove je Grubišić objavljivao u raznim hrvatskim i stranim publikacijama, a sudjelovao je predavanjima na više od četrdeset međunarodnih simpozija. S Dr. Vladimirom Bubrinom, s kojim je priredio hrvatski renesansni izbor tekstova, objavljen pod naslovom The Glory and Fame (Dike ter hvaljen'ja, 2015), suurednik je hrvtskog godišnjaka na engleskom jeziku Journal of Croatian Studies, koji objavljuje Hrvatska Akdemija Amerike (Croatian Acaem of America).
- Beletristika:
Knjige pjesama:
Robotov poljubac, Knjižnica Hrvatske Revije, Barcelona, 1974, 72 str.
Bitarion. Zajednica izdanja Ranjeni Labud, Chicago, 1987, 48 str.
Gregorijanske šutnje, Knjižnica Hrvatske Revije, Barcelona, 1989, 74 str.
Druženja s tijelom. Napredak, Mostar, 1995, 74 str.
Stazama samih središta. Alfa, Zagreb, 2005, 84 str.
Knjige književnih eseja i monografije:
Hrvatska književnost u egzilu. Knjižnica Hrvatske Revije, Barcelona, 1991, 302 str.
Artaud. Zagreb: International Theatre Institute, UNESCO, 2000. 170 str.
Izazovne teme iz starije hrvatske književnosti. Split: Književni krug, 2006, 226 str.
Volitve, Zagreb: Duštvo hrvatskih književnika. 2007. 428 str.
Dramski tekstovi:
Ne začuđuju čudesa, Chicago: Zajednica izdanja Ranjeni Labud, 1982, 53 str.
Tri drame, “Prokrvavljena Brina”, “Spomenik”, “Legenda o Sv. Jurju”, Chicago: Zajednica izdanja Ranjeni Labud,1982, 154 str. /Drama “Spomenik” uvrštena je u izbor kojije priredio V. Koroman “Hrvatska drama Bosne i Hercegovine” (Mostar: Školska nakada, 2008, str. 427 – 457)
- Knjige iz jezikoslovlja te jezični školski i sveučilišni priručnici:
O Hrvatskom jeziku, Rim: Zajednica izdanja Ranjeni Labud, 1975, 176 str.
Grafija hrvatske lapidarne ćirilice, Knjižnica Hrvatske Revije, Barcelona, 1978, 128 str.
Bibliography on the Croatian Language. Sudbury: Hrvatske škole Amerike-Kanade-Australije-Europe, 1987, 170 str.
Elementary Croatian 1. Zagreb: Hrvatski informativni centar, 2. izd., 2003, 212 str.
Elementary Croatian 2. izd. Zagreb: Hrvatski informativni centar, 2. izd., 2002, 304 str.
One su knjige popraćene vrpcama, koje je priredio Radio-Zagreb.[1]
2. str.
Croatian Grammar. Zagreb: Hrvatska sveučilišna naklada, 2. izd., 2007, 250 str.
Suautorstvo:
Vinko Grubišić i Ljubo Krasić. Hrvatski jezik 1 te Priručnik za učitelje. Zagreb: Alfa, 3. izd., 1999, 172 str.
Vinko Grubišić i Ljubo Krasić. Hrvatski jezik 2 te Priručnik za učitelje, Zagreb: Alfa, 2.izd., 1999, 192 str.
Ljubo Krasić i Vinko Grubišić. Ilustrirani rječnik za djecu. Sudbury: HIŠAK i Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1988, 96 str.
Vinko Grubišić i Anita Mikulić Kovačević. Croatian Reader / Hrvatska čitanka. Dvojezična čitanka s hrvatskim tekstovima, paralelno s engleskim prijevodima te s rječnikom. 2. izd., Mississauga: Nova Printing, 2012, 494 str.
Katia Grubišić i Vinko Grubišić. Croatian Literature in English. Zagreb: Školska
knjiga, 2007, 548 str.
Vinko Grubišić, Zdravko Kordić i Krešimir Šego. Davno sanjani snovi / Dreams Dreamt Long Ago.20th Century – Hrvatska poezija Bosne i Hercegovine / Croatian Poetry in Bosnia and Herzegovina. Prev. Vladimir Bubrin, Predgovor Ivo Šoljan. Denver, Colorado: Outskirts Press, Inc., 2009, 270 str.
Vladimir Bubrin i Vinko Grubišić. The Glory and Fame / Dike ter hvalen‘ja. Antologija hrvatske renesansne književnosti. (Izvorni tekstovi paralelno s engleskim prijevodom te s tekstovima na suvremenom hrvatskom), New York: Hrvatska akademija Amerike, 2015, 590 str.
- Prijevodi:
Američko gerilsko kazalište [American Street Bulevard Theater], Opuzen: Naro naklada, 1997. 145 str. /Prijevodi s engleskog/.
Antonin Artaud. Kazalište i njegov dvojnik [Le Théatre et son Double]. Zagreb: International
Theatre Institute-UNESCO, 2000, 146 str. /Prijevod s francuskog/.
Plovidba Svetog Brendana opata. [Navigatio Sancti Brendani abbatis]. Zagreb: Naglada ČIĆ, 2004, 74 str. /Prijevod s latinskog/.
Léon Ernest Halkin. Erazmo i kršćansksi humanizam. [Erasme et l’humanisme chrétien]. Zagreb : Kršćanska sadašnjost, 176 str. /Prijevod s francuskog/.
Valéry Larbaud. Pod okriljem svetoga Jeronima. [Sous l'invocation de Saint Jérôme]. Zagreb: Kršćanska sadašnjost, 2006, 62. /Prijevod s francuskog/.
Latinska poezija Srednjega vijeka. Zagreb: Alfa, 2010, 470 str. /Prijevod s latinskog/.
Pierre Riché. Kratki životopis svetoga Bernarda. [Petite vie de saint Bernard]. Zagreb: Kršćnska sadašnjost, 2012, 84 p . /Prijevod s frncuskog/.
Krilati pjev [Antologija pejsama o slavuju]. Zagreb: Topical, 2012. /Prijevodi s grčkog, s latinskog, sa starofrancuskog, s francuskog, sa staronjemačkog,s njemačkog, sa staroengleskog, s engleskog, s ruskog, talijanskog i španjolskog/.
3.
Folia Croatica-Canadiana I/1995. /Prijevodi testova koji su bili u originalu na engleskom na hrvatski i onih koji su bili na hrvatskom s hrvatskog na engleski/. Kitchener-Waterloo: Croatian Studies Foundation, 1995.
Suprevodilaštvo:
Vesna Badurina-Stipčević i Vinko Grubišić. Jeronimove hagiografije, Zagreb: Kršćanska sadašnjost, 2008, 162 str. /Prijevod s latinskog/.
Vladimir Bubrin i Vinko Grubišić: Stjepan Šešelj. Krnjeval. Zagreb: Hrvatsko slovo, 2007, 246. str. /prijevod s hrvatskoga na engleski/.
[1] Na temelju tih dviju knjiga i vrpca priređen je hrvatski jezik, 2003. na UofW kao prvi jezik na svijetu u
tada popularnom programu “Angel”, koji je od tada promijenio nekoliko puta ime, a danas je pod nazivom
“Desire to Learn”.
ADIEU, DOLLY
(14. veljače 2003)
I.
Danas su tvoj život ugasili gotovo na isti način
Kako su ga i izveli iz materije: tupim iglama.
Jedino što bijaše mnogo manje medijske buke i bleke
Uz tvoj ponovni ulazak u nemuštost tvari,
Rastvarane i pretvarane, ali ne tvorene,
Jer s tobom se sve odvijalo bez pravog Tvorca. Tebi
Dosudiše ponešto bleke i zagleda prema
Tupoj obližnjoj takotosti u toru isto tako neveselih blejavaca,
Možda si se mogla čuditi kako si laboratorijski probuđena
I sve po nekom redoslijedu
Dospjela na nerazlučivo tlo hranilišta
Ili gnojilišta (što se opet svodi na isto),
Možda si ponekad istinktivno osjetila kako bi najbolje bilo pobjeći
Od onih drugih runastih bića uraslih u čudan i tup izgled
I bježati sve dok negdje ne kloneš
I ponovno se ne počmeš rastakati prema svom šutljivom iskonu.
LJUDI KOJI I JESU I NISU
“...Ovdje nismo, a tamo nas nema“
(Iz jednog sasvim usputna razgovora sasvim usputnih ljudi)
I.
Rekoše:
Ne, ovdje nismo
a kako bismo i mogli biti,
kad nas to ovdje nikada
sasvim ne podnosi.
Bar ne pojednačno.
A drugo su statistike.
Svejedno što im je to Ovdje često na umu
Kažu kako ovdašnje ovdje
s njima jedva da ima
imalo istovremenosti.
Jer:
čvršća podnožja se hoće:
razumljvo je što se od tolikih snalaženja
nemaju vremena pronalaziti.
A drugo su statistike.
A i tko bi im jamčio da bi bilo kakvo ovdašnje Ovdje
moglo imati neko dno s kojeg bi mogli otpočeti
prihvatljivije odbrojavanje djela i dana
tj. pojedinačnih nalika.
POD LIPOM
I.
Najvjerojatnije se pod lipom ništa i nije moglo dogoditi,
jer, sagledavši stvari u cjelini, i on ona
premalo sebe su donijeli na blagdan zajedništva,
znajući da nema tako uspjela susreta
kojim bi izbjegli prenaglu zašlost
u varku sazrijevanja.
A mogli su jasno vidjeti kako su svoja mlada bića
pretrpali tijelom,
koje se tako ustrajno guralo u prvi plan,
na mjesto koje bijaše namijnjeno
njihovu potpunijem događanju.
A lipova je sjena sasvim snažno podnosila terete
čitava proljetnog predvečerja. Lipa se još nije upuštala
u rasap cvatnje. Oboje njih bijaše obuzeto
bojazni da se ne bi
prenaglo počeli iskazivati
tek razbuđenom bliskošću.
Iznad svega im je godilo
iscurivanje predvečerja
u njihove donekle već pripravljene slutnje
CARMEN SAECULARE CROATICUM
Omnipotens Deus,
Chroatorum genti da remque prolemque
Et decus omne.
O Bože, što bdiješ posvud i nad svime
Sjaju nebesa, Ti snago nad prirodom,
O hvaljeno neka bude Tvoje ime
I ovom zgodom.
Daj da romara što Majci svetoj kliču
Odzvanja pjesma sve do beskonačja
Ukloni mrakove što iz bezdna niču
Daj vedra ozračja.
Radosnim Suncem, što tako krasna jutra
Znadeš iznjedrit i nama ih predat
Daj da se mognemo njim zgrijat iznutra
Pa u oči mu gledat.
Marijo Majko svih milosti što se
Zadobit mogu kod Bòga Spasitelja,
Moli za nas grješne što preda Te iznose
Stotine želja:
Od kojih je prva i ona najveća
Da Hrvatska bude sretni njihov dom.
I žele da Hrvatsku uvijek posvud prati sreća
Na putu tom trnovitom.
Da Hrvatska bude Zemlja i sudbina
Okrenuta k sebi. Svom umu, svom srcu,
Živim radost nek je te sva blaga ina,
Mir da bude mrcu.
Slobodna Hrvatska: zemlja, zrak i more.
Svanuća. Dnevne žege. Zimske noći.
Hladnoće. Sunčev rasap. Sutoni i zore.
Ono što će doći
I ono što jest, što bje, što joj usud dade
Kroz minula stoljeća, ratove, obrane,
Svanuća, mrakove, radosti i jade
I teške rane.
Sve mržnje, sav jal, sve neodgovorno
Neka se udalji, uništi, izbriše,
Sve negativno, mračno i razorno
Nek ne bude više.
Da zvjezdano nebo i to krasno more
Posvud svoje čiste plaveti razvuku,
Da jutra mirno isplovljuju iz zore
Na radost puku.
Da slavonske ravnice obrađene budu
Da građanu, seljaku donose plodove,
Da plodnost zemlje ne bude zaludu
U dane ove.
Nek otoke radost i život preplave
Nek Feb im podari raskoš svojih zraka
Da uvečer cvrčci pjesmom nam najave
Raskoši mraka.
Da nimfe i Dijana laganim korakom
Plešu u šumi nježne lakokrile,
Da u kolu gracioznom svojom kretnjom svakom
Rasplešu se vile.
Neka se planine k nebu uzvisuju,
Dok svaki im vrhunac u svjetlost zalazi,
I neka Tvorac što vječno ga štuju
Stalno ih pazi.
Neka joj svaka rijeka što krivuda
Slijedi svoj put mirno ili brzim tokom,
Nek vječni je Pratitelj nadgleda posvuda
Brižnim svojim okom.
Nek ponornica što se ispod zemlje šulja
Zadrži grogot u tihu žuboru,
Dok se ne pokaže kao krasna vrulja,
Taj cvijet na moru.
Nek se sela šire nek rastu gradovi,
Hramovi i škole nek ih posvud krase,
Nek se život čuje, da nade se i snovi
Nikad ne ugase.
Hrvati posvuda da budu Hrvatska
Nikomu podložni već svoji na svomu,
Hrvatska svoja i svakomu bratska.
Svoji u svom domu.
Nek novi naraštaji u zdravlju stasaju,
Rađaju se, mladuju i žive u skladu,
Nek uvijek od sebe sve najbolje daju
U znanju i radu.
popis članova