Višnja Lovrić Mencej

Društvo hrvatskih književnika Članovi društva Višnja Lovrić Mencej

Članovi društva

Višnja Lovrić Mencej

Rođena 3. srpnja 1962. godine u Sikirevcima kod Slavonskog Broda.
Od 1983. godine živi i radi u Novskoj. Zaposlena u Radio postaji Novska na radnom mjestu Voditelj kulturnog i edukativnog programa.
S dvadeset i dvije godine objavila svoju prvu zbirku pjesama "Nisam vrijeme" (1984.).
Pjesme su joj zastupljene u nekoliko antologija, često su joj objavljivane u časopisu za umjetnost i znanost "Hrvatska misao" MH Sarajevo, "RUSAN" časopis za književnost, kulturu i druga društvena zbivanja MH Bjelovar, "OSVIT" časopis za književnost, kulturu i društvene teme (Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne, Mostar), "Sjeverni obzor" i "Brodski list" (Slavonski Brod), "Novljanski vjesnik" Novska.
Književne kritike njenih pjesama objavljivane su u raznim knjigama i časopisima za književnost i kulturu (Rusan, Nova Istra) .
Od obnoviteljske skupštine Ogranka Matice hrvatske Novska 1996. obnašala u jednom mandatu dužnost tajnice Ogranka i u dva mandata dužnost zamjenika predsjednika, te bila aktivna djelatnica u realizaciji programa nakladničke djelatnosti Ogrankovih izdanja.

"Nisam vrijeme", pjesme, Narodno sveučilište Novska, Novska 1984.
"A da je sve to ljubav", pjesme, Matica hrvatska Novska, Novska, 1999..
"Pjesmom se branim", pjesme, Matica hrvatska Novska, Novska, 2000.
"Ispod duge", pjesme, Matica hrvatska Novska, Novska, 2002.
"Iznad boli", pjesme, Brodska riječ, Slavonski Brod, 2003.
"Poruke vjetra", pjesme, Matica hrvatska Novska, Novska, 2005.
"Kapi pelina", pjesme, Matica hrvatska Novska, Novska, 2007.
"Hrvatska Nika", antologija, suradnja s Mirjanom Lončar, Ogranak Matice hrvatske u Novskoj, 2009.
"Bugine tužbalice", pjesme, Matica hrvatska Novska, Novska, 2009.

LAKU TI NOĆ PREPELICO

Osjećam se
kao dijete u naručju
topline

Petrolejka dogorjeva
stara slavonska soba
odiše uspomenama

Tajne skrivene u zidnom ormariću
spavaju
spavaju
spavaju

Laku ti noć prepelico

/A da je sve to ljubav, str. 43, Matica hrvatska Novska, 1999./

ISPOD DUGE

Ispod duge su ostali stihovi
ostao prkos, inat
ostao krik
Ispod duge
tijelo žene pretvorilo se u poje
u plodnu oranicu
a duša
taj nemirni, prkosni duh
uzdigao se
i bori
novim jutrima punim nade ...

/Ispod duge, str. 20, Matica hrvatska Novska, 2002./

CRNI DAN

Dan je tmuran. Dan je crn. Dan je težak.
Moju dušu zatrovao tamom.
Kroz prozor ulazi u moju sobu i moje zidove
nekim kričavim, zastrašujućim bojama.
Ni ptica nema, čak se i vjetar negdje skrio.
A ja nekoga trebam, trebam tek malo sunca
ili bar kiša da padne pa da se sva stopim
u neznatnu kap.
Ili da odlutam negdje uz rijeku darujući joj sebe.

Stopiti se s prirodom, pripadati joj potpuno,
bez rezerve,
ne ostavljajući ni svoju sjenu
slučajnim prolaznicima.

A nema toga bića koje bi mi ponudilo rame,
ponudilo toplu ruku i povelo me nekud
gdje ima malo sunca,
sve što se nudi, sve što se pruža
tek mrvice su.

I prizivam u sjećanju neke stare prijatelje
ili tek prolaznike koji nose sobom ljubav,
toplinu, tračak nade.

A dan je tmuran. A dan je crn. Dan je težak.

/Ispod duge, str. 10, Matica hrvatska Novska, 2002./

ŠUŠTI LIŠĆE I MIRIŠE JESEN

Danas je ponedjeljak kada me opsjedaju
muze
gradeći u svojoj tišini
mit o ljubavi
mit o bliskosti
mit o radosti

mit o bogovima

Danas je ponedjeljak i jedina muza
kojoj dopuštam ulazak u svoju kuću
je
jesen

...

šušti lišće i miriše, miriše jesen

/Poruke vjetra, str. 54, Matica hrvatska Novska, 2005./

PORUKE VJETRA

i kada zavlada tišina
i kada padne mrak
i kada tuga preuzme kormilo

doluta VJETAR

i zaviče

SUTRA JE NOVI DAN!

/Poruke vjetra, str. 88, Matica hrvatska Novska, 2005./

DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA

Članovi društva