DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA
Osnovano 1900.
Vladimir Halovanić
Vladimir HALOVANIĆ, pjesnik, prozaik i slikar, rođen je u Iloku 18. siječnja 1951., osnovnu školu započinje u Iloku (4 razreda), a završava zajedno sa srednjom u Dugoj Resi. Godine 1975. diplomirao je na katedri likovnih umjetnosti Pedagoške akademije u Zagrebu.
Radio je kao likovni pedagog na više osnovnih i jednoj srednjoj školi. Sada je u mirovini.
U književnom radu koristi široki i raznoliki raspon tema. Piše za djecu i odrasle i to: pjesme, basne, zagonetke i pitalice, bećarce, priče, pripovijetke, romane, putopise. U većini njegovih književnih djela prevladava optimistični i humoristični ugođaj.
Surađuje sa mnogim časopisima i radio postajama. Neki njegovi radovi uvršteni su u udžbenike a basne se nalaze u antologijama koje su sastavni dio školske lektire.
Član je Društva hrvatskih književnika.
Dobitnik je Javnog priznanja grada Duga Rese za 2007. godinu.
Osim literarnog bavi se i likovnim stvaralaštvom.
Sa suprugom Marijom bavio se i izdavačkom djelatnošću.
Knjige
- Kristalni grob,(pjesme), Duga Resa, 1971.
- Žedni mrav,(pjesme), Karlovac, 1981.
- Basne,(pjesme) Zagreb 1982.
- Leteća mačka, /roman/, Zagreb 1983.
- Tužne pjesme,(pjesme) Duga Resa, 1991.
- Basne,(pjesme) Duga Resa, 1994.
- Smicalice pitalice,(pjesme) Duga Resa 1995.
- Zagonetke brzopletke,(pjesme) Duga Resa, 1997
- Krik srca,(pjesme) Duga Resa, 1999.
- Zagonetke nedosjetke,(pjesme) Duga Resa, 2001.
- Zavičajne pošalice, /proza/ Duga Resa, 2002.
- Mrežnica i tri sestre,(pjesme) Duga Resa, 2003.
- Iločki bećarci,(pjesme) Duga Resa, 2007.
- Zavičajni bećarci,(pjesme) Duga Resa, 2008.
- … samo do PARIZA! (humoristični putopis). 2008.
- Čarobni papir, /slikovnica/ svoje prvo izdanje doživio je 1996. ali ne u obliku knjige kao sada, nego u obliku plakata, drugo izdanje u obliku knjige 1997., treće dopunjeno izdanje izlazi 1999., a njegova djeca Čarobni trokuti, 1998.
Neki Halovanićevi radovi uvršteni su u udžbenike za osnovnu školu, a basne su mu zastupljene i u antologijama: "Basne", autorice dr. Dubravke Težak, u nakladi Divič iz Zagreba, zatim u antologiji "Basne", urednice Miroslave Vučić u izdanju Školske knjige iz Zagreba, te "Basne" u izdanju izdavačke kuće Znanje, biblioteka "Stribor".
Djela su mu čitana u dječjim emisijama na radiju i televiziji. Godinama održava književne susrete i likovne radionice po dječjim vrtićima i školama.
Basne
Krava i slava
Pitali su jednom kravu:
- Da li želi steći slavu?
- Pa, naravno, kamo sreće,
bile bi i jasle veće.
Visoki standard
Hvalila se roda kozi:
- Na visokoj živim nozi!
A koza će: - Kumo mila,
u blato si zagazila!
Sretni magarac
Magarac se vrapcu hvali:
- Cijela su mi kola dali!
Vrabac veli: - Blago vama,
ja sanjam o mrvicama.
Novčanik
Novčanik se žali satu:
- Novci su mi u bankomatu,
a moj gazda nema srama
pa me hrani karticama
Krivci
Vjetru veli more sinje:
- Brod te kune i proklinje!
- Možda mu je teško palo.
što si ga ti progutalo!
Privlačnost
Čamac viče: - Što to znači?
Vodopad me sad privlači!
A kaže mu sunce jasno:
- Kada shvatiš bit će kasno.
Ukućani
Zubi se na jezik ljute:
- Taj ne šuti ni minute.
A jezik će na to ljuće:
Pa, iz iste mi smo kuće!
Pjesme
Masline
Masline stare podsjećaju mene
na ljudske patnje uglazbljene.
Na kvrgave ruke, žuljeva pune
i na krvavi znoj iz Kristove krune.
I dok kamen ukrotiti žele,
njihove su se ruke sa suncem splele.
Sjajna cesta
Otvorila se sjajna cesta
kao knjiga ispred mene,
za svakoga ima mjesta
ali mora i on da krene.
Ova cesta suncu vodi,
sjajne dvore ona traži
a na njoj se radost plodi
i osmjehe mnoge snaži.
Na toj cesti nema straha,
nema bola niti plača.
Po njoj može i duša plaha
sasvim mirno da korača.
Jezgrovitost širine
Dvije su duše u jednom dahu,
jedna je crna, druga je bijela.
Dva su zrnca u jednom prahu,
sićušan svijet u dva dijela.
Veliko zbivanje ipak se krije.
Prostorima širine hite.
U malenom svijetu sićušne dvije,
sićušne, male, čarobno zbite!
Dvije su duše u jednom dahu,
zamaha dva i prostor jedan.
Čitav život u jednom mahu,
jezgrovit, zbit i nepregledan!
LAV I MIŠ
Živjela jednom dva prijatelja - lav i miš. Kako su bili susjedi, često su zajedno ručali.
Gledala to zavidnim okom lisica te jednoga dana donese veliku tortu i reče:
- Ovo je poklon za vas pa ga podijelite!
Oblizivali se lav i miš, oblizivali se a nikako da shvate, kako podijeliti tortu? Lavu se nije htjelo prljati šape, a miš je bio preslab za takvo što.
I kako nije bilo druge, lav reče:
- Vidiš i sam da je ne možemo podijeliti, zato ću ovoga puta tortu pojesti ja, a drugi put si ti na redu.
I lav je održao riječ.
Drugi put je - pojeo miša!
Vladimir Halovanić
Čudesna voda
Voda je život. Ako je obična voda život, kakva je tek ljekovita voda? Ona je život u čarobnom omotu i sretan je onaj koji taj omot razmota i uroni u njenu prisnost.
Kažu da ljekovita voda zaista djeluje, ali neki kažu da ona djeluje polako i da treba dosta upornosti da se ta ljekovitost dosegne i ostvari. Ali ja sam imao tu neobičnu sreću te sam naišao na vodu koja svoju ljekovitost ne dijeli škrto i na kapaljku, već je osjetite obilno, trenutno i u potpunosti.
Jednog sunčanog jutra našao sam se u malim toplicama što su se smjestile na samoj obali hladne, bistre i brze rijeke.
Ulazim u poveću zgradu i dodirnut dobrodošlicom jednog veselog glasa i pogleda što je upravo doletio sa nasmiješenog djevojačkog lica, veselo plaćam ulaznicu i nakon brzog presvlačenja sa vrećicom u kojoj se nalazi samo ručnik i jedan ključić, ulazim u predvorje ljupkog bazena. Tuširam se i nakon nekoliko trenutaka kliznem u bazen ovalnog oblika u kome se već nalazi desetak osoba, ili da budem precizniji, u bazenčiću se nalazi sedam žena i nas četiri muškarca.
I čim sam pao u omamljujući zagrljaj tople vode već sam osjetio neko smirujuće blaženstvo i laganu ugodu. Doplivam do ruba gdje se nalazi jedna stuba na kojoj se može lagodno sjediti i namještati dolazećem mlazu tople vode koji nadire iz jednog od mnogih otvora što su se poredali uokolo. Vidi ti ovu vodu, ne samo da te grije, miluje i mazi, ona te još i masira i to dugo i neumorno.
Zadovoljstvo mi povećava i to što sam odmah uočio da se višak vode prelijeva tamo kod ulaznih stuba pa sam veselo zaključio da se tako bazenčić neprestano čisti i osvježava, a ako se još k tome dodaju i dva malo odškrinuta prozorčića iznad ulaza koji neprimjetno ispuštaju pregršti čistog zraka u ovu omamljujuću zasićenost, zadovoljstvo naprosto buja i raste.
Ohrabren tim detaljima, zaplivam u krug i nakon nekoliko laganih okreta već sam sve prisutne osobe dobro promotrio i sad se mogu prepustiti uživanju i svojim mislima.
Plivuckam i razmišljam: kako ova voda djeluje tako smirujuće, pod njenim dodirima umor se topi, ispire i nestaje kao nekakva lagana nečistoća i tijelo se čini svakim zamahom lakšim i fluidnijim. Ali gle ti čuda, i misli su nekako mirnije i strasti su uspavanije kao da se krećem rajskim vrtom gdje se u ritmu sreće i zadovoljstva, rasplinjuje, gubi i nestaje svaka nelagoda, ružna misao, nemoralna pobuda i bolesna strast.
Čudan je i ovaj prostor i on je natopljen smirujućim vibracijama ove neobične vode. Osobe u malim grupicama nešto razgovaraju, ali oni malo podalje od njih ništa ne čuju jer ovaj čarobni prostor sve glasove zamata u nejasni žamor pa se govor više čita sa usana nego sluša uhom. Uzbibana voda i zaobljeni svod raspršuju govor u neku nerazgovjetnu, lepršavu zvučnost pa svi mogu slobodno razgovarati o čemu god žele. Nema prisluškivanja i zabadanja nosa u tuđe razgovore, prostorijom se širi čista diskrecija i sama pristojnost.
Već sam ranije čuo da je ova voda vrlo ljekovita za mnoge bolesti tijela, ali da djeluje na duh i moral, to nisam ni slutio.
Evo, već sam dobrih pola sata u bazenu okružen svim tim glasovima, pogledima i ženama, a mene prožima duboka moralna perfekcija. Nema ni primisli o nekim iskvarenim erotskim mislima, o nekakvom divljanju strasti i uzbuđenja. Slatka, pristojna i omamljujuća ravnodušnost me prožima do srži, promatram te žene kao da su mi sve one majke, sa dubokim poštovanjem i nekakvom nestvarnom pristojnošću. Čudim se i kao da se ne prepoznajem, zar je to moguće? Kada je ova voda tako brzo uspjela sputati sve moje krilate erotske snove, onda je to zaista fenomen pred kojim zastaje dah od divljenja i zanosa. Zamislite, čak i slučajni dodiri tijela nemaju nikakvu snagu da pobude moju uljuljkanu maštu i strast, sve to ova čarobna voda drži i zauzdava svojim smirujućim i ljekovitim nitima, čije se tkanje širi cijelim bazenom kao neki nedosanjani san. Isključujem se iz stvarnosti i prepuštam ovoj neočekivanoj nirvani kao nekakva blažena lađa koju nose valovi pristojnosti, morala, sreće i zadovoljstva.
Obnovljen, produhovljen, preporođen i duboko prožet snagom novog ćudoređa, napuštam bazen potpuno ravnodušan na sve te dame koje imaju preko osamdeset ljeta, a meni je šezdeset godina tek.
Vladimir Halovanić
(Duga Resa, 23. 9. 2009.)
popis članova