Vladimir Lončarević rođen je 26. srpnja 1960. u Zagrebu. Studij kroatistike (tada jugoslavistike) diplomirao je na Filozofskom fakultetu 1985. radom „Historijski roman Augusta Šenoe“. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu magistrirao je 2002. radom "Etičko-estetički vidici književnoga rada Ljubomira Marakovića". Doktorirao je 2004. na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu disertacijom "Hrvatska katolička književnost (1900-1945). Teorijsko-programske odrednice, književna politika i organizacijska struktura". Godine 2009. stekao je znanstveno zvanje znanstvenog suradnika, 2017. znanstveno zvanje višeg znanstvenog suradnika te 2023. zvanje znanstvenog savjetnika. Godine 2011. izabran je u naslovno nastavno zvanje docenta, a 2018. u naslovno zvanje izvanrednoga profesora.
Radio je kao lektor i novinar u izdanjima INA-e 1986-1987. te lektor i redaktor u reviji za religioznu kulturu Obnovljeni Život 1988-1989. i izdanjima Zagrebačke banke 1989-1994. Od 1994. do 1996. radio je honorarno pri Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Ljubljani te uređivao podlistak Korijeni, koji je izlazio u sklopu Matice (Hrvatska matica iseljenika). Od godine 1997. bio je savjetnik u Ministarstvu obnove i razvitka, a od 29. siječnja 1999. radi u Uredu Predsjednika Republike.
Objavio je knjige: Oslobađanje Povijesti (religiološko-politološki eseji, 1997), Luči Ljubomira Marakovića (znanstvena monografija, 2003), Književnost i Hrvatski katolički pokret (znanstvena monografija, 2005), Proroci i svjedoci (znanstvena monografija, 2019.); priredio pjesničke antologije Krist u hrvatskom pjesništvu od Jurja Šižgorića do naših dana (2007), Sveti Franjo u hrvatskom pjesništvu (s B. Petračem i N. Videk; 2009), Križni put u stihovima hrvatskih pjesnika XX. st. (2010), Nikola Šubić Zrinski u hrvatskom stihu (s J. Bratulićem i B. Petračem; 2016) te Zrinski i Frankopan u hrvatskom pjesništvu (s P. Babić; 2021.). Osim kroatističkih, kroatoloških i interdiscipliniranih znanstvenih i stručnih članaka u zbornicima, monografijama, stručnim publikacijama, znanstvenim i književnim časopisima (Obnovljeni Život, Dometi, Kolo, Marulić, Tusculum, Republika, Poznanskie Studia Slawistyczne, Fluminensia, Riječ, Prilozi za povijest hrvatske filozofije, Kroatologija, Hrvatski iseljenički zbornik) te uredničkih i/li priređivačkih predgovora ili pogovora u knjigama i zbornicima, objavio je više od tisuću dvjesta raznih članaka u novinama, revijama, listovima i časopisima, priredio je i (su)uredio više knjižnih izdanja i zbornika. Za Hrvatsku književnu enciklopediju napisao je sedamdeset natuknica. Recenzirao je više znanstvenih radova, udžbenika za srednju i osnovnu školu, sveučilišnih udžbenika, priručnika i znanstvenih monografija. Redoviti je suradnik Vijenca. Nastupao je na više desetaka tribina, promocija i javnih predavanja. Suradnik je radijskih medija. Inicijator je i sudionik različitih kulturnih projekata. Urednik je biblioteke „Hrvatska katolička baština 20. st.“. Od 2009. predsjednik je stručnoga ocjenjivačkoga suda i urednik zbornika godišnjeg Susreta hrvatskog duhovnoga književnoga stvaralaštva "Stjepan Kranjčić".
Odlikovan je Redom hrvatskoga trolista i Redom Marka Marulića.