Vlasta Markasović

Društvo hrvatskih književnika Članovi društva Vlasta Markasović

Članovi društva

Vlasta Markasović

Rođena 27. IV. 1963. U Vinkovcima. Završila Filozofski fakultet u Zagrebu. Zaposlena kao profesorica. Djelovala kao urednica i lektorica. Piše pjesme, priče, eseje i znanstvene studije. Nagrađivana za književnokritički rad. Objavljivala u „Književnoj reviji“ Osijek, „Godišnjaku“ MH Vinkovci, „Republici“, „Kolu“, „Riječima“ i dr. Urednica časopisa „Kolivka“ (VŠR, Vinkovci.). Piše na književnome jeziku, ali njeguje i izričaj na slavonskome dijalektu.

Objavljena djela:

„Spaljeni kobilaš“ (pj. u prozi, crtice), MH, Vinkovci, 1997.
„Dukatići“ (pj. u prozi, crtice), MH, Đakovo, 2005..
„Miroslav S. Mađer i kritika“, priređivačica, „Stajer graf“, Zagreb, 2004.
U pripremi za tisak:
„Rukopis ravnice“, (stu.)DHK, Đakovo
„Riči, drumovi, šamcevi“, (pj.), VŠR, Vinkovci

Vodomjer

Voda bi bila moj tobožnji element, meni namijenjen i predodređen. U vodi bih se trebala osjećati baš kao riba u vodi, na trajektu kao kapetan, u pelješkom moru izroniti barem jakopsku kapicu…

Ne bih željela podbaciti, iznevjeriti sudbonosno, tekućicu, tekuće, elementarno vodeno i vodenasto.
Kada voda ispuni ciste, kad je tekućina ustajala krv što se valja strahom, voda neka oprosti neprijateljstvo. Voda u podočnjacima, a i voda u koljenu, zašto ne… I ona može oprostiti. Dok sanjam, sve dok sanjam ocean.

Ocrnjena

Ocrnjena slinom, dozivala sam pučinu, plavi otok na kojemu nam Ljubica priprema ježine. Uzaludan je bijeg kojega stižu zasjede. Omče zaborava prijateljuju s dugonogima, ljepokosima, s onima puti breskve, s ljeporječivima i njihovim košarama.

Crna me obavila slina i gađenje nad umornom šumom i neprestanim noćnim progonima divljači.

Umorno je bivati, sanjati tamu i konačno se zacrnjeti.

Diogenska priča

Jutarnje crne čarape zagubile su se u pijesku novog dana. Bluza nije htjela biti odgovarajuće boje. Protesti protiv mene zatvorili su mi oči. Nisam ih željela otvoriti kada nisu od koristi. I da mogu vidjeti ne bih vidjela, ne bih našla.

Šminka me odabire, ulazi mi u torbicu, nagrđuje lice. Palimpsestiram se prije predaje asfaltu, spremna na oštre nokte. Spremna sam na progon, zadihana od bjesomučnog trčanja poznatom cestom. Uzaludno je gledanje s nacrtom pod kaputom, na puloveru i vlasima. Uzaludna je potraga.

Čučanje u malom šumskom brlogu postaje zadovoljstvo sljepoće.

Drumovi i šamcevi

Drumovima ić'

od drumova iskat'

Sav se usipat'

Bit antrav i šantav

truljav i grstav

al opet ić'

landrat', ić', otilazit'

lenije pružite gazit'

prašne i gnjecave

danjom i noćom

i tud' i vud'

od druma do druma

Nikad ne prić'

priko šamca

Nikad ne nać' ćuprije

Ostat ćumav

Snig

Otklenita noć

lesa odjazita

ćuk promuknit

na točkova

kolomaz izlapijo

odsanjo prašinu

Pod tarabom

glođe noć

trune misec

uplisnivio se

oblak

ošo, ošo

u mrak

Priko

pribacita ponjava

truljave šlinge

crvave noći

iznad bilog

DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA

Članovi društva