DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA
Osnovano 1900.
Zdravko Basarić
Zdravko Basarić rodio se 1970. u Zagrebu. Diplomirao je na dva tehnička studija: elektrotehnika (energetika) i telekomunikacije. Na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu magistrirao je na poslijediplomskom studiju - smjer Informatički management.
Prvi roman „Requiem Galactica“ objavio je 1995. godine. 1996. knjiga izlazi i na inozemna tržišta. Drugi roman „Rapsodija na otoku Susku“ objavljen je 1997. (hrvatsko izdanje), koji je predstavljen u SAD-u (dva engleska izdanja) 2000. i 2001. godine. Zajedno s knjigom predstavljen je i dokumentarni film „Bonaca potle nevere“ (kojemu je Zdravko Basarić također autor). Ovaj multimedijalni projekt promovirao je hrvatskim iseljenicima, ali i američkoj javnosti u New Yorku, New Jerseyju, Sarasoti, Miamiju (2000-01). Trilogiju Odbrojavanje, pod pseudonimom Patrick Hughes, objavio je Večernji list (2015). Englesko izdanje promovirao je na najvećem sajmu knjiga u Frankfurtu kao književnik gost u paviljonu Države Izrael (2014-2015.) i Jeruzalemu (2015).
Trilogija Odbrojavanje prevedena je na hebrejski jezik, te su u tijeku prjievodi i na druge jezike. Također je gost-autor za Wall Street International Magazine. Član je DHK od 2016. godine.
- Requiem Galactica, Zagreb, 1995.
- Rapsodija na otoku Susku, Zagreb, 1997.
- Dekompresija, Zagreb, 2013.
- Hram inteligencije, Zageb, 2014.
- Poruka, Zagreb, 2015.
Prijevodi:
- Tkalci snova iz Teherana, 2015.
Ulomak iz romana Dekompresija:
Na vijestima su ponovo prikazivali zrakoplove koji su udarili u nebodere; zgranuta lica prolaznika i jureća vatrogasna vozila. Cijelim Manhattanom urlikale su sirene. Gusti oblak dima uporno je sukljao iz tornjeva. Ponovljeni prizori na ekranu sablažnjavali su naša lica. Slušali smo detonacije i podmuklu lomljavu. Nijemo smo promatrali kako se urušava vrh Južnoga tornja, da bi se potom cijeli neboder rascvao u golemu prašinu betona, stakla i čelika koja je zasula ulice. Nakon nekoliko sekundi, gusti svijetlosmeđi oblak obrušio se na središte Manhattana.
Na televizoru su prikazivali tamnoputog mladića kako pokušava pomoći ljudima. Imali su posjekotine od stakla i željeza. Uzeo je stolnjak iz nekog restorana, poderao ga i jednoj ženi zamotao ruku. Američka solidarnost i sloga.
Sjetio sam se Dubrovnika i Vukovara te devedeset i prve. Zar je bilo razlike? Tuga i očaj izgledaju jednako na svim licima.
Ulomak iz romana Hram inteligencije:
- Ti zbilja vjeruješ da taj malac ima kod sebe civilizacijski izum?
- Dobro si ga nazvao: civilizacijski izum! Hm, pogledaj ovo - Bianca je iz ruksaka izvadila debeli fascikl i potom uključila svjetiljku. Pozorno sam ga otvorio i na prvoj stranici ugledao naslov:
CENTRAL INTELLIGENCE AGENCY
»Projekt beskonačne energije iz Ionosfere planeta Zemlje«
- Ne mogu vjerovati! - rekao sam čudeći se. - Otkud ti ovo?
- Što misliš? Pogledaj! - okrenula je iduću stranicu:
»Tajna NIKOLE TESLE«
- Koliko znam, taj znanstvenik je rođen u tvojoj zemlji?
- Da… veliki genij - začuđeno sam gledao stranice na kojima su bili crteži, skice i fotografije tornja u Colorado Springsu. Ispod fotografije je stajala godina tisuću osamsto devedeset i osma.
- On je do sada bio najbliži tom projektu - rekla je. - Ove fotografije su nastale nekoliko mjeseci prije nego je podmetnut požar. U domovini znaju već odavno da je pitanje vremena kad će netko doći s ovakvim izumom. Civilizacija je jednostavno nezaustavljiva.
Ulomak iz romana Poruka:
Tu noć nisam spavao. Cijelo vrijeme mi je Sara bila pred očima. Počeo sam se osjećati krivim za njenu smrt. Da nisam ostao u Izraelu, ona bi vjerojatno bila živa. I onaj agent ne bi bio sad zarobljen. Sve mi je teže bilo boriti se sa zloslutnim mislima. Shvatio sam da ću se sad teško izvući iz Jeruzalema. Previše je tragova ostalo iza mene. Još ne mogu vjerovati da sam u jučerašnjem danu skoro dva puta zaglavio. Jedino što mi je preostalo bilo je razgovarati s biskupom kojega nisam ni upoznao.
U pola devet ujutro don Angelis je došao po mene i poveo me u desno krilo samostana; bila je to zapravo neka vrsta župnog dvora, s uređenim stražnjim dvorištem i povišenom terasom na kojoj su za ljetnih mjeseci i toplijih dana svećenici mogli primati goste, održati kakvu prigodnu svečanost, ugostiti novinare. Na terasi smo pričekali nekoliko minuta, a onda je svećenik u biskupskoj odori izašao na terasu.
Naklonio sam se s don Angelisom, a biskup je smiješkom uzvratio:
- Čemu poniznost, prijeđimo na stvari. Izvolite, pođite sa mnom.
Don Angelis me predstavio biskupu. On je samo mirno kimnuo i rekao: - Biskup Walter.
popis članova