DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA
Osnovano 1900.
Zdravko Gavran
Zdravko Gavran rođen je 1957. u Slavonskom Brodu, gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je g. 1981. hrvatski jezik i književnost i komparativnu književnost. Otad se profesionalno bavio raznim djelatnostima: od prosvjete, preko lektorskog, novinarskog i uredničkog posla do rada u državnoj upravi i diplomaciji.
U slobodno vrijeme pisao je razne publicističke, književne i stručne uratke. U nekim razdobljima bio je i društveno te politički angažiran, osobito u razdoblju 1989. – 1995. Lektorirao je velik broj knjiga i tekstova, redigirao niz prijevoda s uvidom u izvornik. Preveo je nekoliko knjiga s engleskoga i njemačkog jezika. Priredio je više knjiga i(li) providio ih predgovorima/pogovorima. Nastupao je na tribinama te književnim i stručnim skupovima.
Oženjen, otac četvero odrasle djece, živi u Zagrebu, od 1995. zaposlen u Ministarstvu vanjskih (i europskih) poslova; opunomoćeni ministar. Od g. 2008. član Društva hrvatskih književnika; od 2011. predsjednik Povjerenstva za Zagrebačke književne razgovore. Član Matice hrvatske i Instituta Fontes Sapientiae te inicijator i član uredništva projekta Hrvatska katolička baština XX. stoljeća.
Književne tekstove objavljivao je neredovito i neujednačeno, većinom u časopisima i novinama: pjesme, književne kritike i eseje, priče i kraće forme (lirske proze i meditacije, epigrami, aforizmi…). Neke pjesme uvrštene su mu u antologijske izbore religioznoga pjesništva, a priče i ogledi u zbornike. U publicistici i neknjiževnoj esejistici osobito se bavi religioznim, društveno-etičkim i političkim obzorima suvremenosti.
Publicistika:
– Hrvatski Izlazak (1995.)
– Moja Hrvatska. Zemljom kroz prostor i vrijeme (sa skupinom autora, 1992.1, 1993.2; izdanje na engleskomu: My Croatia, 1994.)
– Kako su rušili Tuđmana (1992.);
Publicistika i esejistika:
– Svjetla i sjene slobode. Razmišljanja o hrvatskom katolištvu u demokraciji (2010.)
– Ivan Pavao II., suvremeni svijet i kraljevstvo Božje (2003.)
Književna kritika i esejistika:
– Pod svodovima svoga neba. Književni ogledi i kritike (2007.)
Poezija:
– Stijenj. Pasatističke pjesme (2005).
– Paprenjaci. Epigrami (2003.);
Prozne kratke forme:
– Svlačenje ljubavi (aforizmi) (2008.)
Hrvatskoj
AD 1990.
Blistaš ko dúga, znamen obećanja
Što ga na nebu Božji pogled dira;
Víseć se ponad svih srušenih mîrā,
Brižljivo čuvaš nezgasla predanja.
Shrvana bolom, ti jošte si živa.
Vila sa slavnih Zoranovih gora.
Brodica nasred pobjesnjela mora
Što luku spasa tako žudno sniva!
Baština ti si prognanih težaka,
Tkanje kom nîti para Katarina,
Oplakujući domaju, iz Rima.
Čežnjo junakā, o zvijezdo prvakā,
Damo iz žuhkih Gustlovih sonetā,
Ti zadnji zovu vitezā, asketā!
Iz Ciklusa „Tebi, prolaznoj poput svemira“
VII.
Odlijepi svoje stope od puta kojim odlaziš.
Nek’ zaleluja hod što izmiče mome pogledu.
I tvoj dragi lik nek’ odleluja prema onkraju
stvari, ulica i dalekih zemalja ...
Ne krijepi više tugu rastanka, žal sjećanja.
Priguši njegov miris, u stihovima svojih kosa.
Ne ostani među gromadama običnosti,
pjesmo koju sputava košulja isprazne proze.
Otrgni se, i s ponosom kreni
po dlanu moga pogleda.
I ne osvrni se, jer ja te ne čekam na prozoru,
već na krajnjem rubu odlaska, na obodu svijeta.
Tebe, prolaznu poput svemira.
Prosinac
Sunce je nisko iza krovova,
za hrptom ulice,
za bokom grada,
za zatiljkom svijeta.
Ljepotom zasja sivilo,
pred zrenjem djeteta,
pred bdjenjem slikara,
pred prenjem pjesnika,
pred htijenjem mistika.
Prosinu smisao prosinca,
sa studeni u prstima,
sa zebnjom u prsima,
sa žudnjom u njedrima,
sa djetešcem u jaslama.
popis članova