DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA
Osnovano 1900.
Željko Reiner
Akademik Željko Reiner rođen je u Zagrebu 1953. g. gdje je završio osnovnu školu, Klasičnu gimnaziju i 1976.g. diplomirao na Medicinskom fakultetu. 1978. g. je magistrirao, a 1982.g. i doktorirao na Sveučilištu u Zagrebu. Specijalizirao je od 1979. do 1983.g. internu medicinu u KBC "Sestre milosrdnice" u Zagrebu i u Sveučilišnoj bolnici Eppendorf u Hamburgu, Njemačka. Na postdoktorskom usavršavanju bio je u Oklahoma City, USA 1984.-1985.g. Za docenta je izabran 1986.g., a za redovitog profesora Medicinskog fakulteta u Zagrebu izabran je prvi puta 1988.g. Od 1997.g. je redoviti profesor interne medicine u trajnom zvanju. Od 2009. g. je i redoviti profesor u trajnom zvanju na Sveučilištu u Rijeci. Dodijeljen mu je naziv „Fellow of the Royal Society of Physicians” – FRCP (London), „Fellow of the European Society of Cardiology” – FESC i „Fellow of the American College of Cardiology” - FACC. Od 1986. do 1995g. bio je pročelnik Kliničkog odjela Klinike za patofiziologiju KBC Zagreb, od 1995. do 2003g.. bio je predstojnik Klinike za unutrašnje bolesti KBC Zagreb na koju je funkciju ponovno izabran 2011.g. pa se na njoj nalazi i danas. Od 2003.g. pročelnik je Zavoda za metaboličke bolesti KBC Zagreb. Od 2004. do 2012.g. bio je ravnatelj KBC Zagreb. Na toj se funkciji osobito istaknuo izgradnjom i opremanjem te naše najveće bolnice koja je danas jedan i pol puta veća nego što je bila prije njegovog mandata i najsuvremenije je opremljena.
Od 1992. do 2006.g. bio je član-suradnik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU), a od 2006.g. je redoviti član HAZU - akademik. Voditelj je Odbora za aterosklerozu HAZU. Počasni je član Akademije medicinskih nauka Bosne i Hercegovine od 2011. Član je Akademije medicinskih znanosti Hrvatske (AMZH) od 1990.g., a od 2004. do 2012.g. bio je njen predsjednik. Od 2000. do 2006.g. bio je pročelnik Katedre za internu medicinu Medicinskog fakulteta u Zagrebu. Objavio je 543 znanstvenih i stručnih radova. Bio je gost-profesor na više sveučilišta u USA i Europi, pozvani predavač na nizu europskih i svjetskih kongresa, član znanstvenih odbora gotovo svih europskih i svjetskih kongresa iz područja ateroskleroze zadnjih 20tak godina te europskih i svjetskih kardioloških kongresa, a i u nas je organizirao i predsjedao više kongresa. Od 1983.g. do danas bio je voditelj više znanstveno-istraživačkih projekata. Član je uredništava više najuglednijih međunarodnih znanstvenih medicinskih časopisa („Journal of the American College of Cardiology –JACC”, „Nature - Reviews Cardiology”,”Atherosclerosis”, „Nutrition, Metabolism and Cardiovascular Diseases” itd.) te domaćih ("Liječnički vjesnik" itd.) i recenzent najpoznatijih svjetskih znanstvenih časopisa („Lancet”, „European Heart Jorunal”, „Circulation Research”, „Annals of Medicine”, „Fundamental and Clinical Pharmacology”, „European Journal of Preventive Cardiology”,„Cardiovascular Drugs and Therapy” itd.). Najviše je citirani liječnik u svijetu koji živi i djeluje u Hrvatskoj.
U Upravnom odboru Europskog društva za aterosklerozu vodi koordinaciju nacionalnih društava za aterosklerozu, bio je član Upravnog odbora Europske asocijacije za prevenciju i rehabilitaciju kardiovaskularnih bolesti (EACPR) te predsjednik Odbora za znanost i smjernice EACPR, član dva najvažnija odbora - Odbora za smjernice i Odbora za kongrese Europskog kardiološkog društva (ESC) kao i član Odbora za izbor novih „fellows” ESC, osnivač je i dugogodišnji predsjednik Hrvatskog društva za aterosklerozu, bio je osnivač Hrvatskog društva za hipertenziju, osnivač i bivši dopredsjednik Hrvatskog društva za debljinu itd, a bio je i glavni tajnik Hrvatskog liječničkog zbora (HLZ). Jedan je od osnivača Hrvatskog katoličkog liječničkog društva 1991.g.
Prvi je Hrvat koji je bio glavni autor nekih ključnih europskih smjernica – Europskih smjernica za liječenje dislipidemija objavljenih 2011. godine. Koautor je Europskih smjernica za prevenciju kardiovaskularnih bolesti izdanih 2007.g. te onih najnovijih izdanih 2012.g. Bio je i predsjednik Europskog odbora za borbu protiv pušenja (2000.-2002.g.). Bio je član tročlanog međunarodnog komiteta za dodjelu jedne od najznačajnijih svjetskih nagrada iz medicine "Leon Bernard Prize". Kao jedan od najistaknutijih hrvatskih znanstvenika svih vremena prema glasovanju građana Hrvatske dobio je i svoju zvijezdu na pločniku u Ulici slavnih u Opatiji na Slatini.
Od 1995. do 1998. bio je član Izvršnog odbora Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) – najvišeg upravljačkog tijela te organizacije kao drugi Hrvat u povijesti i član tročlanog povjerenstva za izmjenu Statuta WHO. Od 2012. jedan je od svega 6 članova Upravnog odbora Svjetske udruge za aterosklerozu (International Atherosclerosis Society – IAS) u kojem predstavlja čitavu Europu. Za Europsku komisiju bio je recenzent znanstvenih projekata u sklopu FP 6 i FP 7 predloženih za financiranje Europskoj Uniji.
Autor je niza poglavlja u tridesetak medicinskih knjiga i udžbenika objavljenih u inozemstvu i u nas, bio je voditelj više kolegija na dodiplomskom i 7 postdiplomskih studija. Bio je urednik 26 medicinskih knjiga i priručnika (“Farmakoterapijski priručnik”, „Interna medicina”itd.). Od 2010. godine član je Savjeta Sveučilišta u Zagrebu.
Od prvih dana sudjelovao je kao dragovoljac u Domovinskom ratu kao član Glavnog sanitetskog stožera u kojem je najprije bio pomoćnik zapovjednika zadužen za edukaciju, a zatim za medicinske kadrove. Odlikovan je brojnim civilnim i vojnim odličjima: Red kneza Trpimira s ogrlicom i Danicom, Red bana Jelačića, Red Danice hrvatske s likom Katarine Zrinske, Red hrvatskog trolista, Red hrvatskog pletera, Spomenica Domovinskog rata, Medalja Bljesak, Medalja Oluja, Medalja Ljeto ’95, Spomen medalja Vukovar. Pričuvni je pukovnik Hrvatske vojske. Nagrađen je nagradom “Ladislav Rakovac“ HLZ te Nagradom grada Zagreba 2010.g., dobitnik je najvišeg priznanja AMZH „Laureat” 2012.g. , počasni je građanin grada Korčule od 2007.g. Od 1993. do 1998.g. bio je zamjenik ministra zdravstva, a od 1998. do 2000.g. ministar zdravstva RH. Od 2010.do 2014.g. bio je predsjednik Nacionalnog zdravstvenog vijeća RH.
2008.g. izabran je za člana Odbora za zdravstvo i socijalnu skrb Hrvatskoga sabora, što je i danas, od 2011. do 2012.g. bio je podpredsjednik Odbora za znanost, obrazovanje i kulturu Hrvatskog Sabora (danas je član tog odbora), član je Odbora za međuparlamentarnu suradnju, zamjenik člana Izaslanstva Hrvatskog sabora u Parlamentarnoj dimenziji Srednjoeuropske inicijative a od 2012.g. je podpredsjednik Hrvatskog sabora.
Od 1968. do 1971. godine objavljivao je eseje, novele te književne i likovne kritike u tjednicima „Studentski list“ i „Omladinski tjednik“. U tom je razdoblju počeo pisati i tekstove za zabavnu glazbu, poglavito za šansone. Za njih je dobio više nagrada, primjerice prvu nagradu za tekst na Festivalu kajkavske popevke „Krapina 1970.“ (šansona „Pereci“ - glazba Vili Čaklec, pjevao Ibrica Jusić), drugu nagradu na Festivalu kajkavske popevke „Krapina 1971.“ (šansona „Mati“ – glazba Arsen Dedić, pjevao Đani Šegina) i mnoge druge. Pjesme su mu izvođene na nizu festivala od zagrebačkog i krapinskog do onog požeškog. Surađivao je s mnogo uglednih kompozitora od Ozrena Depola i Dalibora Paulika do Tonija Glowatzkog, a njegove su pjesme pjevali mnogi poznati pjevači od Ivice Percla i Borisa Blaćea do Radojke Šverko.
Poeziju objavljuje od 1970. godine u časopisima „Forum“, „Kaj“ te mnogim drugima. Objavio je dvije samostalne knjige pjesama: „Žejni sred zvirajnka“, Zagreb, 1984. godine i „Vrijeme sna i vrijeme jave“, Zagreb, 2003. godine. Pjesme su mu uvrštene u niz antologija: „Antologija novije kajkavske lirike“ (prir. M. Kuzmanović), Zagreb, 1975., „Zapis o zemlji Hrvatskoj. Izabrane pjesme liječnika“ (prir. Z. Duraković) Zagreb, 1993., „Vukovarsko zvono. Antologija pjesama liječnika“ (prir. Z. Duraković), Zagreb, 1995, „Lijet sarmatskog sokola. Zbirka pjesama liječnika (prir. Z. Duraković“, Zagreb, 1996., Sat bezvremena. Zbirka pjesama liječnika (prir. Z. Duraković), Zagreb 1999., „Rieči sa zviranjka. Antologija moderne kajkavske lirike 20. stoljeća“ (prir. J. Skok), Zagreb, 1999., „Krist u hrvatskom pjesništvu. Antologija duhovne poezije“ (prir. V. Lončarević), Split, 2007., „Liječnici pisci u hrvatskoj književnosti od Dimitrija Demetra do danas“ (prir. A. Batinić), Zagreb, 2008.
Otac je jednog sina i jedne kćeri.
Zavrček čistam je pozablen...
Zavrček čistam je pozablen
Prekesno nam se javla
Muzika steklenih roža
Dečinski je veter
Vmorjene sejne, denevire
Brez milosti pak zdaj vužgal
Jogenj mesto lada jesenskeg je dal
Mozuli kak kraluši črleni
Se po nami
Po festunkima davnim
Prepunčeci, terputci
Spod naših larfi
Navek smo v dvojmbi
Sami
Popevke o kervi i grozdju...
Popevke o kervi i grozdju
Boleznosti pune
O šalnici popevke
O zmožnosti i o žganju, krivoj pravdi
Petljarske popevke i nezredne
Oskrunjene večkrat
Ufanja popevke
Pohabljene, bleduče
Skvarnjene popevke
Zvišane, batrive
Vse popevke naše
Porušati jih ništar nemre
Kad smo vozili...
Kad smo vozili kroz porušena sela
Trebalo je izbjeći metke
I rupe na cesti
I napuštene krave
I napuhnute svinje
Trebalo je zaboraviti
Da nas je petero u premalom autu
Da me žulja nečija strojnica
Da smo natašte popili
Previše brlje
Da treba doživjeti sljedeći Božić
POČETKOM RATA
Početkom rata rekli su mi u stožeru
Da bih trebao nositi pištolj
Jer će nas zacijelo pokušat ubiti pojedinačno
(Kosta ga je nosio u torbi
Sa spisima, knjigom i sendvičem)
Nisam ga preuzeo znajući
Da će me i nevješt kosovac pripravnik
Ako samo zaželi
Ubiti prije no što i shvatim
Što se zbiva
Početkom rata morao sam obući
Jednu od prvih maskirnih odora
Staviti grb
I pješice ići kraj njihove vojarne
Na prozorima vreće i cijevi
Iza njih prištavi, preznojeni osamnaestogodišnjaci
Iz Štipa, Bitole, Negotina i Bugojna
Kojima su objasnili sve o koljačima oko njih
Nijednome nije zadrhtao prst
A ja sam dobio žuljeve od čizama
Početkom rata vozio sam noću ugašenih svjetala
I gledao hoću li na sebi vidjeti
Crvenu točku laserskog nišana
(O tome mi je pričao Tomica kad se
Vratio iz Kostajnice)
Nijednom je nisam vidio
Ali sam razbio auto
Početkom rata načinio sam nastavni film za Gardu
O bojnim otrovima
U njemu su glumili prvi dobrovoljci
Kad su došli na dopust
Godinu dana kasnije gledao sam ga na videu
I svi su moji glumci već bili mrtvi
Početkom rata dječaci s lovačkim puškama
I vrpcama oko čela
Ostajali su bez ruku, nogu i očiju
I bili sretni kad bih im pričao
Novosti s bojišta
Početkom rata sve je bilo u neredu
I kristalno jasno
DRAGI ŠTAMBUKU PETNAEST GODINA KASNIJE
Na hrvatskom križu od pletera danas
Moj Drago
I previše je raspetih
A svi pravi
Po trnju
Najoštrijem
popis članova