Zlata Cundeković

Društvo hrvatskih književnika Članovi društva Zlata Cundeković

Članovi društva

Zlata Cundeković

Zlata Cundeković rođena je 15. ožujka 1950. godine u Donjoj Lomnici, Velika Gorica. Školovala se u Donjoj Lomnici i Zagrebu. U svom radnom vijeku više od četrdeset godina, a od 1976. profesionalno se bavi kulturom u općini Velika Gorica i tadašnjem USIZ-u kulture Grada Zagreba. Pokrenula je i podržala brojne institucionalne i pojedinačne kulturne programe, promovirala dramsko, književno, glazbeno i likovno stvaralaštvo, profesionalno i amaterski. Bila je predlagačem i voditeljem programskih i financijskih projekata od izgradnje do otvorenja: Društveno kulturnog doma Galženica, zatim Građevine Folklornog ansambla „Turopolje“ u Velikoj Gorici, te Društveno kulturnog doma Travno u Zagrebu. Za sva tri objekta osmislila je programsko kulturno i radne programe, kao i programe za projektni zadatak i opremu te ih stavila ih u funkciju.
Poeziju je objavljivala u mnogim javnim tiskovnim glasilima, radiju i HTV. Sudionica je brojnih poetskih susreta. Radovi su joj objavljeni u sedam zajedničkih pjesničkih zbirki i u tri velikogoričke knjige. U biblioteci „Albatros“ Velika Gorica objavila je zbirku pjesama Sjećanje crvene jabuke 1980. godine, u biblioteci „Revija“ Osijek objavila je zbirku pjesama Nezačepljeno uho 1985. godine, te iste godine objavila je zajedničku grafičko-pjesničku mapu Zapisi iz Turopolja u suhoj igli s Ivicom Šiškom, u Mozaik knjizi objavila je zbirku pjesama Uskrisi ime 1996. godine, u biblioteci „Albatros“ objavila je zbirka pjesama Nova tkanja 2003. godine, tokom 2008-2013. objavila je grafičko-poetsku mapu Modrine, Tajni život Zemlje, s Jurom Kokezom, Art knjigu „Pomaknuti senzori“ s Nevenkom Arbanas objavila je 2015. godine. Autor je objavljenih 4 likovno poetskih razglednica. Predlagač je osnivanje biblioteke „Albatros“. Tekstovi su joj objavljeni u mnogim zajedničkim knjigama, časopisima, brošurama i novinama. Organizator je više likovnih i edukativni izložbi, te je od esperantskog PIF-a , napravila ugledan međunarodni lutkarski festival u Zagrebu i osmislila je i organizirala međunarodni festival koreografiranog folklora u Velikoj Gorici (festivali i danas žive). Izlagala je na više skupnih likovnih izložbi, te je samostalno izlagala akvarele „U očima Turopolje“ 1981. u Muzej Turopolje Velikoj Gorici. Autor je nekoliko foto izložbe. Dizajnirala je mnogobrojne pozivnice, takozvani grafički dizajn male grafičke konfekcije. Urednica je džepne monografije Naših 40 godina, Folklornog ansambla „Turopolje“ Velika Gorica, te više brošura i katalog. Birana je u više društvenih komisija i odbora, bila je i predsjednik Saveza esperanta Hrvatske i prva predsjednica Zajednice kulturo umjetničkih udruga Zagrebačke županije. Surađivala je s redakcijom China Radio International.
Dobitnica je više priznanja i nagrada od kojih izdvaja: Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića(broj:01-051-98-13-1-21/1od25.05.1998.),Počasne povelje za promicanje kulture, andragoške teorije i prakse Hrvatske zajednice narodnih i otvorenih sveučilišta (Zagreb, svibanj 1997.), nagradu Grada Velika Gorica „Zlatana Turopoljska podgutnica“ (05. prosinca 2019.) i druge.
Radila je na više različitih poslova, između ostalog: Bila je tajnica SIZ-a kulture općine Velika Gorica, ravnateljica Međunarodnog centra za usluge u kulturi Zagreb, a potom do umirovljenja radila je u Zagrebačkom kazalištu lutaka, na mjestu Voditelja propagande i marketinga.

Iz neobjavljene knjige….“AKROBATSKE HOBOTNICE“

iz ciklusa….“Neposredni impulsi“

NAUČILA SAM

Naučila sam čitati smjerove vjetrova

i gledati u točkice i kuglice tučka

prepoznati zujanje različitih oprašivača

naučila sam ispod natkrivene terase

od prisutnih slušati podmukle tračeve

i štovanja alegorijska osjetljivih skupina

naučila sam prihvatiti lažne isprike

varalica kradljivca molitelja gnjavatora

i neotesanih smrdljivih prostaka

naučila sam u svojoj sredini gledati

u glupe masa koje izabiru neinteligentne

i koji u nastupima vrijeđaju inteligenciju

naučila sam svakodnevno biti pribrana

kod ulaska u ugužvan gradski prijevoz

čekanju u repovima na platežnim šalterima

naučila sam uz vodu gledati u jednostavno

i u opuštajući čudesni svijet zaigrane djece

i mladenačkih sirena i zavodničkih zvukova

naučila sam puno toga i prije svega ovoga

u svojoj promišljenoj stvarnosti upravo vrtim

da u vremenskoj trci javnosti ništa ne dugujem

PROBRANI

Sve svoje tjeskobe okončala sam u sebi

da se ne vrate neću ih cijediti s drugima

očistila sam plaveti nastale ispod očiju

i spremno divlji svrab klikerom zagušila

želim vam dati samo lijepo što imam

da vas ponudim s pečenim pokladnicama

i da u ugrizu osjetite sladnu prhkost

i moj osmjeh iz dodirnih zlatnih druženja

nemam vas puno probrani ste kod mene

čuvam vas kao svoje dragulje u vitrinama

moj ste zalogaj i u praznom tanjuru

ni jednom naredbom nitko vas oteti neće

vaš dobri duh založnica je u meni

i kad sam umorna i kad ste vi umorni

znam i obijena da vas imam u potpori

u vremenima zaljubljenosti divlji

danas mislima osvježavam mladost

u srcu mi želja da napuštene radosti vratimo

vi ste moji probrani nema vas puno

i u usnulom plesu prepoznati ću vas

HOĆE NEĆE

Neočekivano toplinu odnijeli ljuti vjetrovi

izgubila se šansa za nove kontakte i prisnosti

na plaži najavljena zabava naglo je otkazana

rez muvalo se društva kao muhe bezglavne

u čudu otvorili se putovi za pripovijedanja

neki oglušili neki dobrim sluhom osluškivali

ja odem u svijet svoje kolekcije putovanja

i šetnjom prođem najprije kroz plićake

u kojima su nebeski izljevi prozračili mlake

zazelenili trave i smekšali zbijeno i tvrdo

i gle tu nadošli janjci ne traže više mlijeko

bez nasrtaja kraljevski zavladali prostorom

igrom čuvaju svoju žensko mušku bliskost

zaobilazeći ono što pikavo i divlje živi

statusno niti jedan gubac ne dirne drugog

toliko života na zemlji i u moru ispred mene je

i kamo sve to da stane hoće neće neće hoće

ljuti vjetar ne može me natjerati da slušam bijes

iz ciklusa….“ Prskanja“

SVIJESNA MOĆ

Nisam statista u tuđim pričama kao ni vi

ja gradim svoju priču i vi gradite svoju

različiti smo kao i izgrađene građevine

životi su nam na drugim područjima

kao akrobatske hobotnice u moru tamo neki

kamuflirano stvarju brzinski život

šareni poput fazanovog repa

šalju izgovorene misli koje žele

s tim klackalicama izdignuli sebe u zvijezdu

ali moja svjesna moć je jača

nisu mi uspjeli oblikovati mozak

prilagodbom za se

ja sam svoja zvijezda i svoj akrobata

HIROVITOSTI

Tražeći gljive naslonim se na hrast

zarotiram misli ometam li ja tuđu volju

svaka šuma ima svoga kralja

svaka špilja ima svog boga

svaki vjetar ima svoje zaleđe

svaka pustinja ima svoje gmizavce

kolektivnu svijest teško se razumije

izljevi neposluha i hirovitosti vrve

sve više u društvenom moralu

stvaraju se gramzljivi obiteljski klanovi

ne razmišljajući da i u neradnoj blagodati

nemoguće je nadvisit ono što nas zadnje čeka

vječnost ćemo dijeliti sama sa sobom

preminuli članovi

DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA

Članovi društva