U nedjelju, 21. travnja obilježit će se Dan hrvatske knjige u Splitu.
DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA
Zagreb, Trg bana Jelačića 7/I
Zadovoljstvo nam je pozvati Vas na svečanosti u povodu
DANA HRVATSKE KNJIGE
u nedjelju, 21. travnja 2013.
u prostorijama
Zavoda za znanstveni i umjetnički rad HAZU
u Splitu, Trg braće Radića 7
18 sati
dodjela nagrada
DANA HRVATSKE KNJIGE
Judita, Davidias i Slavić
18,30 sati
Pjesnička posveta:
Hrvatski pjesnici Marulićevu Splitu
Sudjelovat će:
Anela Borčić
Joško Božanić
Miki Bratanić
Marina Čapalija
Jadranka Čolović Sviličić
Jakša Fiamengo
Dunja Kalilić
Srećko Lorger
Božidar Petrač
Igor Šipić
Voditelj
Jakša Fiamengo
Radujemo se Vašem dolasku!
DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA
POVJERENSTVO NAGRADE DANA HRVATSKE KNJIGE
NAGRADA
"J U D I T A"
za najbolju knjigu ili studiju o hrvatskoj književnoj baštini u 2012. godini
dobio je
JOSIP LISAC
za knjigu
DVIJE STRANE MEDALJE
(dijalektološki i jezičnopovijesni spisi o hrvatskom jeziku)
Split, Književni krug Split, 2012.
O b r a z l o ž e nj e:
Dvije strane medalje, dijalektološki i jezičnopovijesni spisi o hrvatskom jeziku Josipa Lisca vrijedan je doprinos hrvatskoj filološkoj znanosti. Riječ je o knjizi sastavljenoj od tridesetak znanstvenih i stručnih prinosa što ih je autor podastro posljednjih godina, uglavnom na znanstvenim i stručnim skupovima, a tematizira aktualna pitanja povijesti hrvatskoga jezika i dijalektologije, jezične dijakronije i sinkronije u isprepletenosti međusobnih odnosa te ulogu pojedinih pisaca i filologa u oblikovanju njegove književne i prostorne slike. I dok napisi o životu hrvatskih dijalekata u srednjemu vijeku, njegovim leksičkim, sintaktičkim i drugim utjecajima te njihovu glagolskom sustavu i dijalekatnoj leksikologiji u 20.st. predstavljaju referentna mjesta hrvatskoga jezikoslovlja, u knjizi su i prilozi koji dosegnute spoznaje obogaćuju, bitno proširujući njihovu argumentaciju. Mislimo prije svega na spise u kojima prof. Lisac verificira dosadašnja proučavanja hrvatskih štokavskih dijalekata, govore Dalmatinske zagore i moliškohrvatske govore, dijalekatsku raznolikost istočne Hrvatske, ali i istražuje jezik Marina Držića i Kačića Miošića, Zoranića i Knjige od uspomena te 'najstariju dubro-vačku prozu' Milana Rešetara. Posebno je znakovita autorova zauzetost kojom promiče prinos Krune Krstića hrvatskom jezikoslovlju te ulogu i značenje Ljudevita Jonkea, ali i svoga zadarskog profesora i uglednog lingvista Dalibora Brozovića, kojemu su u knjizi posvećena čak tri priloga. Znanstvenoj su javnosti podjednako poticajni i članci u kojima dubinom novih čitanja interpretira kajkavsku i čakavsku komponentu hrvatske književnosti, djelo Ognji i rože Ivana Gorana Kovačića i Moj grad Vinka Nikolića, povezujući, u simboličkom smislu dakako, i dva prostora koja su ga duhovno odredila: rodni delnički, goranski i radni dalmatinski zavičaj. U recentnom znanstvenom osvjetljenju starije su jezikoslovne spoznaje u njima odjeknule novim životom i novim interpretacijskim izazovima. Priziv spomenutih temata nipošto ne znači da su ostali spisi ove vrijedne jezikoslovne hrestomatije manje zanimljivi ili manje značajni; štoviše, i napis o Pupačiću, kojemu su za pjevanje trebala sva tri dijalekta, i onaj o 'istarskom predznaku' (književnog) djela Glorije Rabac-Čondrić, ne samo da proširuju spoznaje o slojevitosti hrvatske jezične (dijalekatske) situacije, nego rječito svjedoče o težini i značenju doprinosa autora (svekolikoj) hrvatskoj filologiji. U tom smislu ova je knjiga i dobrodošla prigoda da se iznova posvijesti koliko je taj doprinos izuzetan i poticajan. Sustavnim i višegodišnjim predanim proučavanjem svekolike problematike hrvatskoga jezika, prof. Lisac je dokazao svoje, u našoj filologiji prepoznate znanstvene kompeten-cije. Novim čitanjima pokazao je kako se o toj problematici može pisati i zanimljivo i znanstveno uvjerljivo, razložno u tumačenju i u argumentaciji. Pri tome informativni karakter pojedinih napisa, ovisan o povodima i namjeni, nije umanjio njihovu znanstve-nu utemeljenost i relevantnost, što je razlog da knjigu mogu čitati i ljudi izvan jeziko-slovlja. Knjiga Dvije strane medalje, dijalektološki i jezičnopovijesni spisi o hrvatskom jeziku svojega autora, prof.dr.sc.Josipa Lisca, legitimira jednim od naših najistaknutijih i najpozvanijih filologa. Ustrajnost i predanost u proučavanju složenih tema hrvatskoga jezika te ostvareni rezultati, uvrštavaju ga, nema sumnje, u krug zaslužnika hrvatske filološke znanosti. Svjesno toga, ali i svekolikog autorova znanstvenog doprinosa, o čijoj relevantnosti govori i ova knjiga, Povjerenstvo je jednoglasno odlučilo da mu se za nju dodijeli nagrada Judita za najbolju knjigu ili studiju o hrvatskoj književnoj baštini u 2012. godini.
Zagreb-Split, 22. travnja 2013.
Prof. dr. sc. Ivan Bošković
DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA
POVJERENSTVO NAGRADE DANA HRVATSKE KNJIGE
NAGRADA
„S L A V I Ć“
za najbolji autorski knjigom objavljeni prvijenac
u 2012. godini
dobila je
TAMARA BAKRAN
za knjigu pjesama
MJESEČEVO CVIJEĆE
Zagreb-Hrvatska Kostajnica, Meandarmedia & Društvo prijatelja knjige Milivoj Cvetnić, 2012.
O b r a z l o ž e n j e:
Očima djevojčice, čežnjom djevojke, hrabrošću žene – tako bi glasila autoričina inačica Šimićevog generičkog pjesnika. Oči što rastu pored stvari odvode nas na putovanje iznad pregrijanih krovova gradova u kojima žive sunčani ljudi, iznad livada, šuma i rijeka u kojima se ogledaju krici od tirkiznog plamena. Praelementi prirode, duša svijeta, uljasta paučina snova i malena lica starica. Masline i visoko žito, rode i paunovi s opatijskog balkona. Sve što je prolazno i sve ono što se treba dogoditi pohranjeno je u vatru kontinetalne gušterice, putnice koja poput Alise ispada iz povijesti jednoga svijeta i ulazi u drugi, bolji, dalji i dublji, svijet bez kraja na svakoj strani. To je Tamara Bakran-pjesnikinja, s unutarnjim očima koje gledaju i vide iza i izvan stvari, bića i pojava ne bi li prepoznale jedno u sto, ne bi li otkrile tajnu svijeta i tako još više posvjedočile svoj nemir i svoj neiskazani nespokoj. Tematski razlivena u meandrima prirode, od bilježenja tamarisa punih soli do smrti kupina u vrtu, zaustavljena - tek da bi se ispovijedila - u procesu potrage za ljubavlju i isijavanju čežnje, u dohvaćanju ljudske ljepote u običnim potezima svakodnevnice, u frulici princa smetlara, u odrazu željene osobe na staklu vagonskog prozora... pred nama je autorica koja znade kako se boriti sa svijetom oko sebe, koja voli svoje snove, ptice i bajke, ali koja ne isijava pronađenu tugu ili sreću pompozno, trijumfalno. Govori oprezno, poput kakve mitske mudrice, ne razmeće se sjajem figura i prtljagom retorike. Njezin je ornatus doziran, slog ujednačen, metafora duboka: esencija iskrenosti bez velikih očekivanja. Ritam izmjene stihovane i ritmičkoprozne forme zatvara putovanje pjesničke priče, ovaj put u 68 nastavaka. Slobodno stihovane retke odmjenjuju kompaktni blokovi proznih krhotina, tako da se cijela zbirka nàdaje fakturom jedinstvene pjesmopriče, s fokusom glavnog protagonista i mnoštvom usputnih i upečatljivih likova prolaznosti. Tamara Bakran izvorni je pjesnički glas naraštaja koji dolazi i koji će, vjerujemo, obilježiti hrvatski pjesnički hod u budućnosti.
Zagreb – Split, 22. travnja 2013.
Dr. sc. Ivica Matičević