Nagrade Dana hrvatske knjige u Splitu

Društvo hrvatskih književnika Događaji DHK Nagrade Dana hrvatske knjige u Splitu

Događaji DHK

17Tra

Nagrade Dana hrvatske knjige u Splitu

21. travnja u Splitu održana je svečanost Dana hrvatske knjige i dodjela nagrada "Judita", "Davidias" i "Slavić".

DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA
POVJERENSTVA NAGRADE DANA HRVATSKE KNJIGE

NAGRADU „JUDITA“
za najbolju knjigu ili studiju o hrvatskoj književnoj baštini, posebno o humanističko-renesansnoj u 2014. godini

dobila je
MARIJANA TOMIĆ
za knjigu
Hrvatskoglagoljski brevijari na razmeđu rukopisne i tiskane tradicije
Naklada Ljevak, Zagreb, 2014.

Obrazloženje:

Proučavanje književne kulture – osobito one starijih razdoblja – dugo je bilo usmjereno prvenstveno na sam tekst i njegova značenja, zatim se obzor proširio na čitatelje, dok se u novije vrijeme pogled usmjerava i na tvarnu podlogu teksta te, naročito, na način njegova prezentiranja na rukopisnoj odnosno tiskanoj stranici. Pokazuje se da nisu posrijedi samo izvanjski, mehanički čimbenici, nego da su izgled i veličina sveska, vrsta materijala, raspored teksta na stranici (stranični postav), vrsta slova itd., bitno povezani i sa sadržajem teksta i s njegovim čitateljima. Ta povezanost osobito dolazi do izražaja u velikim prijelaznim razdobljima u povijesti knjige, kao što je prijelaz sa svitka na kodeks u kasnoj antici i prijelaz s rukopisa na tiskanu knjigu u drugoj polovici 15. st. Nije ovdje nevažno podsjetiti da se u prijelaznom razdoblju nalazimo i danas, i to zahvaljujući pojavi novoga medija – elektroničke knjige.
Ova knjiga bavi se razdobljem prijelaza s rukopisne na tiskanu knjigu, a čini to na pomno odabranu korpusu. U razmatranje su uzeta četiri glagolska brevijara nastala u rasponu od stotinu godina (od 1460. do 1561) na prostoru sjevernoga hrvatskog primorja: rukopisni Mavrov brevijar iz 1460, rukopisni Drugi novljanski brevijar iz 1495, tiskani Baromićev brevijar iz 1493. i tiskani Brozićev brevijar iz 1561. Tri od četiriju brevijara povezani su osim toga i imenom znamenitoga glagoljskoga pisara i osnivača senjske tiskare Blaža Baromića.
Usporedbom tih četiriju kodeksa odnosno tiskanih knjiga autorica želi dati odgovor na nekoliko važnih pitanja: koje su konkretne značajke rukopisnih kodeksa tiskari primjenjivali na prvim tiskanim knjigama; čime je primjena tih značajki bila uvjetovana; kada dolazi do napuštanja pojedinih značajki, odnosno kada se tiskana knjiga osamostaljuje u odnosnu na rukopisni kodeks. U ostvarenju postavljenih zadaća ona primjenjuje širok multidisciplinarni pristup, objedinjujući analize s područja kodikologije, paleografije, tipografije, bibliografije, povijesti knjige i sociologije čitanja.
Temeljitom raščlambom jasno se pokazuje kako između rukopisne knjige i tiskane tradicije nema revolucionarnoga reza, jer su prve tiskane knjige oblikovane tako da oponašaju vizualnu prezentaciju rukopisnih, i to poglavito zato da ne iznevjere očekivanje čitatelja, tj. da ne stvore smetnje u komunikaciji sadržaja. Zbog toga promjena mora biti, gotovo paradoksalno rečeno, konzervativna, tj. zbivati se polako i postupno. Posljedice su pak dalekosežne, a tiču se ne samo načina proizvodnje knjige nego i broja i vrste čitatelja, ali se odražavaju i u promjeni načina na koji se tekst čita. Novi medij postupno mijenja percepciju onoga što je napisano, a to će – napustimo li načas područje brevijara – uvjetovati i promjenu načina na koji se tekstovi pišu. Promjena medija dugoročno donosi i promjenu sadržaja.
Iako takvi zaključci sami po sebi nisu novina u povijesti knjige, ovdje se prvi put pokazuje kako se oni odražavaju na području hrvatskoga glagoljaštva. Nastavljajući se na vrijedne spoznaje Matea Žagara i drugih proučavatelja, Marijana Tomić svoj korpus analizira na osobit i metodološki inovativan način: u svojem radu primjenjuje metode digitalne humanistike, odnosno digitalne paleografije i digitalne kodikologije. Uz pomoć računalnog programa koji su posebno za potrebe ovog istraživanja razvili informatički stručnjaci, autorica je uspjela precizno označiti sve razine promatranja teksta: broj redaka na stranici, razmake, veličine slova, pokrate, ligature, velika slova, itd., što je omogućilo cjelovit opis svih sastavnica promatranih rukopisa i knjiga te njihovu pouzdanu, egzaktnu usporedbu. Ovakav tip računalne filologija u nas je tek u povojima, pa će te metodološke inovacije tek trebati primijeniti u proučavanju starih hrvatskih tekstova, osobito onih pisanih latinicom. Upravo metodološka sastavnica čini knjigu Marijane Tomić neobično važnim prinosom u istraživanju hrvatske knjižne, pa onda i književne baštine.
Napokon, valja reći da knjiga Marijane Tomić i samim svojim izgledom posvjedočuje jedan od bitnih svojih zaključaka – onaj, naime, da je i forma sadržaj. Likovna i grafička oprema knjige odlikuje se promišljenim rasporedom teksta i ilustracija, dok se na marginama nalazi čitav jedan ilustrirani leksikon pojmova o kojima se u knjizi govori.
Otvaranjem novih pogleda na proučavanje hrvatskoglagoljke baštine, uvođenjem digitalne tehnologije u kodikološka i paleografska istraživanja, povezivanjem filologije i povijesti knjige, kombinacijom znanstvenoga djela i sveučilišnog udžbenika – knjiga Marijane Tomić s pravom je zaslužila da joj pripadne nagrada Judita za 2014. godinu.

Zagreb – Split, 22. travnja 2015.

Dr. sc. Bratislav Lučin

DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA
POVJERENSTVO NAGRADE DANA HRVATSKE KNJIGE

NAGRADU „DAVIDIAS“
za najbolji prijevod djela iz hrvatske književne baštine na strane jezike ili za najbolju knjigu, odnosno studiju inozemnoga kroatista o hrvatskoj književnoj baštini u 2014. godini
dobio je

JUGOSLAV GOSPODNETIĆ
(postumno)

za prijevod pjesama Antuna Gustava Matoša na francuski jezik pod naslovom
Antun Gustav Matoš: La rose mystérieuse - Tajanstvena ruža
Dominis publishing, Ottawa, Canada 2014.

Obrazloženje:

Hrvatska kultura knjigom La rose mystérieuse - Tajanstvena ruža dobila je izdanje na koje je dugo čekala, a koje odavno zaslužuje. Gospodin Jugoslav Gospodnetić (1919.-2010.), fonetičar, prevoditelj i povjesničar, izabrao je i prepjevao 49 pjesama Antuna Gustava Matoša na francuski jezik po najvišim prevoditeljskim standardima, a njegova je obitelj uložila dodatan napor da ti vrsni prijevodi budu objavljeni u primjerenom dvojezičnom izdanju, koje omogućuje uživanje u Matoševima bogatim harmonijama hrvatske riječi, ali i usporedbu s impostacijama francuske kulture i francuskoga poetskoga jezika koji su na Matoša ostavili dubok trag. Tim prijevodom napokon je naznačena prednost koju za Matoša pred drugim jezicima ima francuski jezik i književnost, a paradoks manjka prijevoda književnika čija je biografija bila izravno i usko vezana uz francusko govorno područje, Ženevu i Pariz, napokon je uklonjen.
Zbirka La rose mystérieuse - Tajanstvena ruža okuplja Matoševe antologijske pjesme, ali uz njih i pjesme koje su najreprezentativnije za zaokruženo predstavljanje raznolikih Matoševih lirskih lica, od impresionističkih i simbolističkih ganuća svih osjetila do oštrih satiričkih poetskih uvida, primjedaba i „uboda“ stihom. Prevoditeljski zadatak bio je iznimno težak, ali je uspio i na općoj i na pojedinačnoj razini: zbirka prijevoda uspjela je prikazati cjelinu Matoševe veličine kao i veličinu hrvatskoga pjesništva moderne i esteticizma, a uspjela je uz to odraziti bogatstvo i artizam pojedinačnih pjesničkih minijatura i bravura koje prijevodi na francuski u visokom stupnju zadržavaju.

Matošev opus obilježio je program hrvatske i europske književne modernizacije. Najprije je Matoš bio zapažen kao novelist, u svojoj je epohi bio vrlo prisutan i kao pisac nefikcionalne proze (esejistike, putopisa, feljtonistike, kazališnih i književnih kritika), a treće je kapitalno područje njegove književne djelatnosti lirika. Nju je počeo pisati razmjerno kasno, od 1906. g., kad je kao pripovjedač i publicist već bio poznat; stoga mnoge pjesme za života nije dospio objaviti. Jugoslav Gospodnetić napravio je vrstan izbor, uključivši u prijevod najveći broj pjesama objavljenih u poznatoj knjizi Pjesama (među kojima su Utjeha kose, Maćuhica, 19. svibnja 1907., Labud, Jesenje veče, Srodnost i dr.), ali i 13 pjesama izvan te knjige, a konačno i 5 pjesama tzv. Postuma (među kojima se nalaze glasovite Gospa Marija i Notturno).

Puni stihotvornih inovacija, Matoševi izbrušeni stihovi i rime u francuskom su prijevodu zadržali melodioznost i ritmičnost, k tome vjerno prenoseći motivsko nizanje i vrlo složenu strukturu značenja. Složenost poetskih ideja sugerira i naslov zbirke prijevoda, odabran prema istoimenom Matoševom sonetu Tajanstvena ruža, jer zbirka okuplja niz pjesama koje uistinu treba promišljati kao niz lirskih misterija, lirskih otajstava. Čak i tamo gdje je prevoditelj odlučio zanemariti neku od razina Matoševe inovativnosti, rješenja u francuskom jeziku barem sugeriraju izvorne postupke ili ih nadomještaju na mjestima gdje zahtjevna rima otvara za to više prostora. Povrh svega, prijevod posjeduje kvalitetu koja se rijetko postiže u prijenosu hrvatske književnosti i kulture na strane jezike: plod je dubokoga proniknuća u Matošev stil i poetiku te uspješno izbjegava zamke uvriježenih a površnih interpretacija kakvima često podliježu kanonski pisci.

Zbirka Tajanstvena ruža u potpunosti udovoljuje zamisli nagrade Davidias. Zahvaljujući vrijednom pothvatu Jugoslava Gospodnetića Matoševa ritmička riječ zvuči, ječi, zvoni i odjekuje na jeziku u kojemu je Matoš pronašao velik broj estetskih uzora te francuski ali i hrvatski čitatelj sada u dvojezičnom izdanju može u većoj mjeri spoznati veličinu hrvatskoga pjeva, kako je to stihom prije više od stotinu godina izrekao Matoš, a na francuski preveo Gospodnetić:

À la pure beauté élevons nos chants Ljepoti čistoj himnu zapjevajmo,
Quand la grâce du Satyre Divin en nous éclate Božanski Satir kad nam milost dade
Pour une Pâque en fleurs, de la Pléiade croate! Za cvjetni uskrs hrvatske Plejade!
(Mladoj Hrvatskoj, Zagreb, 1909.)

Zagreb - Split, 22. travnja 2015.

dr. sc. Cvijeta Pavlović

DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA
POVJERENSTVO NAGRADE DANA HRVATSKE KNJIGE

NAGRADU „SLAVIĆ“
za najbolji autorski knjigom objavljeni prvijenac u 2014. godini
dobio je

GORAN GATALICA
za knjigu pjesama
Krucijalni test
Daruvar, Matica hrvatska, 2014.

Obrazloženje:

Goran Gatalica, mladi znanstvenik i pjesnik (rođen je 1982.), dokazuje da se znanost i poezija mogu uspješno nadopunjavati. U svojemu prvijencu, poetskoj zbirci Krucijalni test, obrađuje niz suvremenih i aktualnih tema intenzivno se trudeći biti drugačiji od drugih.
Zbirka se sastoji od tri cjeline, a sadrži 63 pjesme. Cjeline su naslovljene: Kronike, Prolazna semantika života i Dodir duhovnih kontinenata.
Prva obuhvaća 17 pjesama u kojima se isprepliću opisi pjesnikovih intimnih stanja s opisima prirode, reminiscencije na neko putovanje u prošlost, mitološke teme, divljenje moru, uživanje u određenim krajolicima, ljubav prema ženi. Razvidna je pjesnikova kontemplativnost i prikrivena osjećajnost, težnja boljem životu u kojoj nema agresivnosti.
Jedna od odlika poezije ovoga pjesnika je svakako raznovrsnost. Primjerice, pjesme o ljetu i moru, šetnjama Zagrebom ili opisi Zlarina odišu spokojem i blagosti. Pjesma „Ljubav ratnika“ oda je ljubavi prepuna topline dok je „Portret krasne žene“ sasvim racionalni prikaz doživljaja jedne slike. Razvidna je i pjesnikova sklonost mitskim temama, te lagani cinizam.
U drugoj cjelini koja obuhvaća 28 pjesama prevladavaju izrazito modernistički tonovi koji se miješaju s elementima fantastike. Možda je upravo ovaj dio najbolji spoj znanstvene racionalnosti i pjesničke razigranosti Gorana Gatalice. Ovdje tumači snove, pravi projekcije, igra šah sa samim sobom bez šah mata, traži metafizičke prečace…
Mnoštvo isprepletenih poetskih slika djeluje jednostavno, ali iza te jednostavnosti krije se duboka misaonost. Već sam naslov ciklusa nameće nam razmišljanje o životu i njegovoj prolaznosti, ali i o svemu onome lijepom što nam taj život nudi. Premda su ove pjesme u većoj mjeri racionalne i kontemplativne, pjesnik nam svoje osjećaje podastire u pjesmi „Tuga zbog ptice“.
U trećoj cjelini s 18 pjesama prevladavaju duhovne teme: molitve, sjećanja, traganja. Pjesnik moli za ovaj život, za Vukovar, nadahnjuje se duhovnim vrelom dok čita Lendićeve riječi, teži miru duše. U ovom se ciklusu Gatalica otkriva kao pjesnik duhovne lirike koji uspješno spaja prošlost i sadašnjost.
U poetskoj zbirci Krucijalni test Goran Gatalice je uspješno objedinio intimističku, ljubavnu i duhovnu liriku, povijesne i suvremene teme, tradicionalne i moderne literarne forme.
Ako je tražio svoje mjesto pod hrvatskim pjesničkim suncem – pronašao ga je.

Dr. sc. Željka Lovrenčić

Zagreb - Split, 22. travnja 2015.

Galerija fotografija - klikni na sliku za povećanje