DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA
Osnovano 1900.06Srp
Ernestu Fišeru Nagrada “Tin Ujević”
Prosudbeno povjerenstvo u sastavu: mr. sc. Božidar Petrač, Drago Čondrić i Davor Šalat odlučilo je Nagradu „Tin Ujević“ za najbolju zbirku pjesama, objavljenu u razdoblju od svibnja 2016. do svibnja 2017. godine, dodijeliti Ernestu Fišeru za knjigu „Preludij za anginu pectoris“ (Nakladnička kuća „Tonimir“, Varaždinske Toplice, Ogranak Matice hrvatske Varaždin, Varaždin, 2017). Povjerenstvo je, nadalje, od ukupno 69 knjiga pristiglih na ovogodišnji natječaj za Nagradu, izdvojilo pet zbirki pjesama koje se, uz nagrađenu, izdvajaju osobitom kvalitetom: Božica Jelušić: „Skok u dalj“, Drago Štambuk: „Hram u stijeni“, Nikola Đuretić: „Odlazak/Oproštaj“, Ivana Šojat: „Ljudi ne znaju šutjeti“, Petar Opačić: „Drveće s bijelim krošnjama“.
OBRAZLOŽENJE:
Ernest Fišer unutar svoje razmjerno konzistentne poetike razvijao se (od prve zbirke pjesama Nagrizeni anđeo iz 1965.) krenuvši od poezije obilježene razlogovskom poetikom naglašene refleksivnosti, nadahnute filozofijom egzistencije i filozofijom jezika, retorike koja se usredotočuje na pojmovnost i intelektualiziranu metaforičnost te motivike u kojoj dominira „svjetska noć“ i „svjetska pustoš“, odnosno scena neodređenog vremena i prostora kao objektivni korelat ontološkog i egzistencijalnog deficita. Fišer se je potom prometnuo u jednoga od najvažnijih autora suvremenog kajkavskog pjesništva, osobito modernističkim probojem u zbirci pjesama „Morje zvun sebe“ (1978). U njoj je prvi puta u kajkavsko pjesništvo uveo pjesmu u prozi, tada neprijeporni znak moderniteta. A nakon razlogaške općenitosti i filozofičnosti Fišer se postupno spušta u konkretnost, bavi se zlosretnom povijesnom sudbinom domovine, Domovinskim ratom, poetskim otkrivanjem Varaždina i njegovih kulturološko-umjetničkih rezonanci, obiteljskom intimom, dubinskim introspekcijama vlastite nutrine, intertekstualnim prizivanjem književnih bliznika, razmišljanjima o kajkavskom jeziku i njegovoj modernoj ekspresivnosti. Sve je to razvidno u njegovoj, višestruko nagrađivanoj zbirci sabranih i novih kajkavskih pjesama „Macbeth na fajruntu“ (2013). No, Fišerovo poetsko klatno nakon kajkavštine ponovno se zanjihalo prema poeziji na štokavštini - prvo u zbirci pjesama „Doba nevremena“ (2014.), a sada i u zbirci „Preludij za anginu pectoris“ (2017). Riječ je o dvjema po mnogim obilježjima vrlo bliskim knjigama s bujicom odlične štokavske poezije koja je svojevrsno iznenađenje. U njoj je Fišer stvorio inovativni pjesnički svijet koji u svojoj originalnosti i razvedenosti čak ponekad nema pandana ni u njegovoj kajkavskoj lirici. U njegovoj novoj štokavskoj poeziji, osobito u „Preludiju za anginu pectoris“, prevladava otvoren civilizacijski pesimizam sve do jasnih apokaliptičnih dijagnoza i emotivnih kolorita. Zgroženost rasapom svijeta i posvemašnjom prevlašću političkog, oligarhijskog zlosilja, gotovo do razmjera nekog pandemonija, nameće se kao njegov osnovni nutarnji nagovor na poeziju. Pjesnik, suočen sa zlom od najopćenitije do najosobnije razine, to više cijeni temeljne ljudske vrijednosti na svim razinama i ponovno otkriva na prvi pogled gotovo poništene nadonosne oaze. To su ljubav, vjera, unutarnji duhovni svijet, onkrajni uskrsli život, nanovo ispunjeni jezik, poezija, zatim „ljubav za stvarnu zemlju“ i odanost domovini, obitelj kao „najuža domovina“, Bachova glazba. Značenjska i emotivna usmjerenja Fišerova lirskoga junaka ili pjesmovne svijesti jedinstvena su integracija zavidne poetske kulture i iznimne eksplicitnosti. Svijest je to koja iz cjelokupnog životnog iskustva, poznavanja književne oblikotvornosti i moralnog imperativa koji nalaže neku novu vrstu literarnog angažmana, krajnje otvoreno, bez ikakvih kalkulacija, želi proživljavati, promišljati i komentirati cjelinu suvremenog života. Takav Fišerov protuudar prema stvarnosti s krajnje konkretnim i eksplicitnim pjesničkim sredstvima jedva da je dosad viđen u našoj poeziji. Nadasve suvremeno, njegova poezija zapravo provaljuje u život, govori o svim njegovim dimenzijama i svojom se preobrazbenom kreativnošću nadređuje sve jednoličnijoj građi zlom premreženog svijeta. U tome srazu visokog i niskog Fišerova poetska rečenica kombinira komentatorski stil koji mjestimično koristi i diskurs blizak novinarstvu i publicistici, s mudroslovnim poantama i pažljivo korištenom poetskom figurativnošću. U zbirci „Preludij za anginu pectoris“ poetski izričaj obogaćen je kompozicijskim metametričkim aluzijama na tradicionalne pjesničke oblike i vezani stih, iako ih realno nema, kao i povremenom rimom i drugim fonetskim paralelizmima. U njima se elegijska intonacija lirskog iskazivača suprotstavlja sve mračnijoj stvarnosti u kojoj sve više prevladava terorizam, masovne migracije stanovništva i medijske manipulacije. Ujedno je to i knjiga rekapitulacije autorovih životnih iskustava, od najranijeg djetinjstva i njegovih prvotnih ozarenja, raznovrsnih osobnih i društvenih drama i tragedija, sve do jesenskih životnih ugođaja u kojima se, u dijalogu s drugim pjesnicima i misliteljima, lirski subjekt povjerava neomeđenim duhovnim stvarnostima. Knjiga je to, napokon, čvrste i simetrične strukture s četiri ciklusa s po 14 pjesama, proumljene i sedimentirane iskustvenosti, ekspresivnog izričaja, visokog poetskog umijeća i inovativne poetičke angažiranosti.
U ime Prosudbenog povjerenstva,
Davor Šalat
popis članova