Boris Domagoj Biletić: "Možda ovo ne dolazi iz krvi" (Nakladnik "Plima", Ulcinj, 2020.)
Izbor i predgovor: Jovan Nikolaidis
antenam.net/kultura/171886-objavljen-izbor-iz-poezije-mozda-ovo-ne-dolazi-iz-krvi?
"Bili su i ostali 'čuđenje u svijetu', vukli vremenom porugu da je pjesnik ukleto biće, prihvatali osudu: 'isto je umirati i pevati'. Vjerujući jednom zavjetu koji je pred čovječanstvo stavilo vrijeme: Pjesnička riječ liječi. Boris Domagoj Biletić je sve to najedno: meštar lirike u Istri, u Hrvata.. Osuđen na progonstvo od onih što bi svako meko srce i nepatvorenu dobrotu sabili u pržune od nehaja. Ali, nismo svi 'drvene Marije', ima nas dobro raspoređenih u prostoru: tiha i uporna brigada koja je vjerna ljepoti i ljubavi. Biti pjesnik. Ostati na vjetrometini, u ime spasa duše čovjekove graditi kolibe za samotnike, u grsti sakupljati osjećanja olujama u inat, ne micati sa trona na kog sijedaju rijetki, a nalik vjetrenjači o čije lopatice udaraju svi vjetrovi nadahnuća, i koja pritom revnosno melje zlatno brašno za svetu prosforu i piće vječnosti iz kaleža: smiješane bol i nadu. Biti pjesnik u vremenu gdje ljudsko lice sve više naliči onoj maski kakvu nose razbojničke družine, kad je srce usamljeno jedro na pučini površnosti, a razum tovar upućen krivim putokazom. Biti pjesnik - Boris Domagoj Biletić. Onaj i onakav što se ne dâ nesoju, prkosi, otima se i bogara s debelim razlogom. Životu kome se ruga u pjesmi, uspomenama koje ga i liječe i truju, moralu koga hrabri gnomom, odan pjevanju koga nudi svijetu. Krhka biljka ljubavi, bola i samoće, ali korijena duboka, što cvate s vremena na vrijeme, iz zbirke u zbirku, što stariji tim bolji. Ovom pjesniku pripada plemićka čast da na svojoj trpezi ispija i otrov ambrozije i lijek nektara. Primjereno antičkom biću."
(J. Nikolaidis, iz urednikova predgovora.)
Galerija fotografija - klikni na sliku za povećanje